Da li ste znali..? |
Da li ste znali da u vašoj sredini, u prelepoj Sokobanji ispod misteriozne i impozantne planine Rtanj, jedan vaš zemljak ulepšava okolnu prirodu i gradi prilaze izvorima hladne i lekovite vode na svoj raèun? Pre mnogo godina se uputio u svet kao i mnogi drugi da zaradi za bolju egzistenciju i sa namerom da se jednoga dana vrati u svoj rodni kraj. On godinama živi i radi u Australiji a sada kao penzioner - kada ozeleni šuma i doðe leto on krene preko mora da obiðe staru porodiènu kuæu u selu Rujnik i ode do Sokobanje da se nadiše planinskog vazduha i napije hladne i lekovite vode banje i okolnih izvora. Tako je pre par godina posmatrao ljude koji su sa mukom prilazili jednom obližnjem izvoru (Vodomara) da zahvate vodu ali se zemlja odronjavala-i èudio se da nije godinama niko imao dobru volju i malo truda - te je rešio da ga betonira i napravi laksi prilaz.Ljudi su sve više dolazili a u znak zahvalnosti njemu - izvor su nazvali Rujnik po imenu njegovog rodnog sela. Nedaleko od izvora u šumi napravio je i letnju kuhinju pod starim Sokogradom - koju obilaze putnici namernici i po nekad šumar da zalozi vatru i ogreje ruke. E èitalac æe se pitati -zašto se ne vrati Sava nazad kada mu toliko nedostaje naša rodna gruda? Onaj ko nije nikada krenuo iz zemlje neæe razumeti da naši emigranti živeæi godinama van zemlje-osnuju porodicu po dolasku, zidaju kuce, izrode decu, imaju unuke, a ta deca pohaðaju ovde školu gde ih uèe da vole ovu zemlju jer drugu zemlju svojih roditelja èesto i ne poznaju iako znaju da govore jezik roditelja. Ono što ne poznaju (zemlju predaka) ne mogu ni da vole. I tako sudbina emigranata je da ostanu u tuðini u kojoj su zauvek stranci. Èesto se cuje komentar "kada bi mogli da napravimo jednu zemlju od ove nase dve idealno bi živeli". Ovako sa prikrivenom tugom odlazimo nazad u stari kraj na ognjista pradedova i vraæamo se u zemlju koja nam je pruzila mogucnost da brže doðemo do željenog cilja. Tako i naš zemljak Sava kad doðe jesen i poènu hladni vetrovi krece teška srca nazad u Australiju. Ono sto je najteže da se prizna je da smo zauvek stranci u tuðini posle desetina godina provedenih izvan matiène zemlje i stranci u sopstvenom rodnom kraju. Autor: Ljilana Stanikiæ
Podesi kao favorit
Bookmark
Pošalji email-om
Čitanja: 4032 Komentari (2)
![]() Napišite komentar
|
Zaboravili ste lozinku? |
Nemate nalog? Napravite nalog |
![]() | Danas | 34 |
![]() | Juce | 283 |
![]() | Ove nedelje | 317 |
![]() | Ovog meseca | 1837 |