SOKOBANJSKI FORUM => Kultura, Umetnost, Muzika, Film ... => : Dacha 05 May, 2007, 03:45:40 PM



: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:45:40 PM
Evo mesta gde mozete pomoci jedni drugima...Ukoliko imate potrebe da prepricate lektiru,ili postavite pismeni ili seminarski rad,ovo je mesto za to!Samo obratite paznju da se ne ponavljaju isti postovi!!!








: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:46:46 PM
1.

Jules Verne ~ Žil Vern  - 20 000 milja pod morem


Lica :profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo

Mesto radnje:u dubinama mora

Vreme radnje:19.vek

Tema: pustolovine i plovidba podmornicom

Osnovna misao: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem

Sadržaj:
Godinu  1886. svi ljudi istražuju morsko èudo. Koji god bi brodovi išli na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov veèni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali èudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skoèili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i razlièite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se èudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidiè camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani elektriènim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u dan su išli na ostrvo. Jednog dana  kada su bili na ostrvu  i grejali se na vatri, poène padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u èamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su èekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše se u èamac. U tom trenutku  podmornica se našla u vrtologu. Èamac se otkaèio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni što su živi.


2.

20 000 milja pod morem

O piscu i delu: Jules Verne (1838 - 1905) je bio slavni francuski pripovjedaè i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno - fantastiènog sadržaja. Polovicu toga èine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehnièke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve što jedan èovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti. "

Tema: Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika doživljavaju mnoga èuda i nevolje putujuæi pod morem.

Vreme radnje: 1866. godina
         -dokaz: . . . kojom se istakla godina 1866.

Mesto radnje: U morima i oceanima.
         -dokaz: è

Ideja: Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom)

Najuzbudljiviji odlomak: " Uostalom gledajte, neman se mièe. Mièe se naprijed natrag!Napast æe!

Obrazloženje: Ovaj odlomak mi je najuzbudljiviji zato što neman napada, a posada je prestrašena i vrlo uzrujana.

Likovi: Ned Land- kanaðanin, bilo mu je oko 40 godina, bio je visok i snažan, ozbiljan, katkad nagao i veoma naprasit kad mu se prigovara.

Sadržaj: Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronaxa da ide s njim  na
putovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naišli su na
neman. Brod je udario (isto tako bi se moglo reæi da je neman udarila u njih) u tajanstveni predmet i gosp. Aronax, Konseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani, a neki morski ljudi su ih grubo odveli u utrobu morske nemani. Tu su se sprijateljkili i poèeli prièati o pustolovinama što su ih doživljavali Putovali su pod morima i ustanovili da se podmornica naziva Nautilus, a da se kapetan Zove Nemo. Tada su gosp. Aronax  i njegovi prijatelji saznali od Nema da se iz mora dobiva  hrana, papiri, zavoji i još mnoge stvari potrebne za život. Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihog oceana i oplovili svijet.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:47:49 PM
Sofoklo - Antigona

Bilješke o piscu:

Èitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta liènost javnog života, bio je vojskovoða i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Saèuvano je samo sedam njegovih tragedija. Veæinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta.

Lica:
Antigona - kæer Edipova
Izmena - kæer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Tema:
Sukob zakona i individualnog svaæanja života

b]Mjesto radnje:[/b]
Teba

Sadržaj:

I èin
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuðen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj.

II èin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da æe mu biti vjeran te da ga neæe nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren  priopæava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da naðe pravog krivca ili æe inaèe umrijeti strašnom smræu.

III èin
Dolazi stražar vodeæi Antigonu kao krivca. Isprièavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuðen zapita Antigonu zašto je to uèinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoèinje prièu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajuæi svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuðena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaruènicu svog sina. No on to odbija.

IV èin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopæavajuæi ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeðen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obeæava da æe Antigonu ubiti pred njegovim oèima, no Hemon iznenaðen oèevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da æe nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona æe biti živa zazidana u kulu svog doma.

V èin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuðujuæi ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog èina govori o svijim roditeljima i braæi kojima æe se uskoro pridružiti.

VI èin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vraè koji priopæava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da æe zbbog toga nna njegovu obitelj doæi strašna nesreæa. Kreont govori starcu da laže i neæe poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovoðom obeæava da æe osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveæoj tajnosti.

VII èin
Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te èuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu rijeè. Tada glasnik isprièa kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeæi Hemena odgovoriti on nemilog èina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopæavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeæi svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova:

Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeæe. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog èina uèinila se poput nedodirljive božice. Zraèila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.



2. Antigona

Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je roðen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. Èitavog je života bio istaknuta liènost i u ratu i u miru. Bio je vojskovoða i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Grèko kazalište i dramu uopæe. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kæeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvaðali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je poèasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odluèila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoæi. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odluèili pomoæi Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije poèinila zloèin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti veæ èezne za njom. Kreont se na te rijeèi još više naljutio te je odluèio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepoèinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeæi joj pomoæi, poziva i na Antigoninog zaruènika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neæe biti žena, a ovaj mu odvraæa da neæe ni umrijeti sama. Kreont odluèuje da Antigona neæe umrijeti, ali neæe ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer æe inaèe prekršiti Božje zakone, te æe to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluèi pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi sveèan pogreb Poliniku, ali kada doðe osloboditi Antigonu naðe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te poèini samoubojstvo. Njegova majka Euridika poèini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam poène se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.

Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove kæeri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova žena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Stražari, glasnici, zbor

Karakterizacija likova: Antigona je odluèna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadaè na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odluèan, te drži svoju rijeè. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi, veæ èini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju rijeè i èini ono što je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo èovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajuæi tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob izmeðu Bogova i Kreonta, a buduæi da su Bogovi svemoæni, tu gubitnik mora biti Kreont.

Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstièu ljudsko dostojanstvo.

Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeæa prije Krista.



3. Antigona

O piscu:
Sofoklo (497.-406. pr. Kr. U Ateni), dobro obrazovan, materijalno osiguran, nije napuštao domovinu i stekao je ogromnu popularnost još za života. Nakon smrti je proglašen herojem. Bio je inovator teatarske umjetnosti – uveo je treæeg glumca, te je poèeo sastavljati trilogije od kojih svaka èini zasebnu cjelinu. Od 123 dramskih djela koja je napisao, u cjelosti je saèuvano samo nekoliko: "Antigona", "Ajant", "Kralj Edip", "Trahinjanke", "Filoktet", "Edip na Kolonu"...

Tema: Antigonina sudbina

Mesto radnje: grad Teba

Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr.

Radnja je podijeljena na èinove.

Prvi èin:  u njemu se odvija razgovor izmeðu dviju sestara, Antigone i Izmene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da æe bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. Znajuæi za kaznu onoga koji prekrši zakon, Izmena upozorava Antigonu da taji svoj plan.
          "Al' sudi, kako hoæeš, ja æu ovoga
                      Sahranit!"

Drugi èin: opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat -> dolazi  straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu.
Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika:
      "Za njega gradu evo ja proglasih sad,
       da grob mu nitko ne spremi nit ožali,
       bez groba nek mu tijelo pusti pticama
       i psima da ga žderu – grdno pogledat!"
Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao:
      "Pa kažem.
       Baš mrtvaca netko sahrani
       I ode suhim prahom tijelo posuo mu
       I sveti obred kako treba obavi."

Treæi èin: stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara.
Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne porièem."

Èetvrti èin: Hemon govori ocu kako je u krivu što se tièe Antigonine kazne. Kreont govori kako
         neæe promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smræu i govori kako cijeli
         grad žali Antigonu. Kreont odluèuje poštedjeti Izmenu.
Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu:
      "...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to,
       tu djevu kako žali grad, što s najgorom
       sad smræu gine zbog èina predivnog,
       a od svih žena najmanje to zavrijedi..."

Peti èin: Antigonu vode do groba u koji æe biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj
          sestri i svojoj mrtvoj obitelji o velièini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju
          sudbinu.
Kreont nareðuje slugama da odvedu Antigonu:
      "Pa neæete l' je brže voditi? Grobu je
       Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
       Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
       Il' živa pod onakvim krovom poèiva!
        Ta mi smo èisti što je do te djevojke;
       A s nama tu na svijetu neæe boravit."

Šesti èin: Tiresija govori Kreontu zastrašujuæe proroèanstvo -> da æe se dogoditi nešto strašno ako
             ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti
Tiresija o proroèanstvu:
      "A zato osvetnice tebe vrebaju
       Erinije – biè zatomi Hada, bogova,
       Te ista ta æe tebe stiæi nevolja,
       I pazi da li i to srebrom potkupljen
       Sad govorim. Ta neæe tamo dugo bit,
       A ljudi, žena jaukom æe jeknut dvor."

Sedmi èin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona.
              Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaæa da je pogriješio i ostaje sam u
              boli okajavati svoje greške
Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo:
      "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se
       obijesila i omèom rupca platnena
       njega stegnu..."
      "Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe,
       Naperiv, maè zatjera posred rebra..."
Euridikina smrt:
      "Mrtva je žena, mati ovog umrlog,
       Od udarca njoj jadnoj netom zadanog."

Likovi:
Antigona:  hrabra, uporna, puna osjeæaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg
      nauma, èak ni pod prijetnjom smræu. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se
      pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da
      se pokojnik pospe prahom da dobije moguænost smirenja u svijetu mrtvih duša.

Kreont:       ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju rijeè -> to znaèi da je èovjek od rijeèi
      <- ne poštuje tuðe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo èovjek, i to pjevajuæi
      tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene

Hemon:         neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Veæinu života se
      Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod.

Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar...

"Antigona" je tragedija pisana u stihovima.
Radnja ove tragedije se zasniva na mitu.
"Antigona" ima mnoga obilježja tragedije:
1.   TRAGIÈKI JUNAK (Antigona)
2.   TRAGIÈKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta)
3.   TRAGIÈKI SVRŠETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti)
UZVIŠENI STIL (pjesma na kraju svakog èina)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:48:56 PM
William Shakespeare - Hamlet

Beleške o piscu

William Shakespeare (1564-1616. godine) bio je pesnik i dramatièar. Mnogi tvrde da je najveæi dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on - Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde deluje kao glumac, reditelj i pozorišni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje obiæno delimo na :
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth;
2. Komedije: Ukroæena gospodarica, San Ivanjske noæi, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo vike ni za šta;
3. Romane: Romeo i Julija, Zimska prièa i oluja;
4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik èetvrti, Henrik peti, Henrik šesti, Richard treèi, Henrik sedmi.

Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaæivao podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovedanja. Sve to samo znaèi da svi podaci potièu iz ljudskog ponašanja, nezavisno od toga gde i kada èovek živi. 1609. godine  izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je veæina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Kritièari obièno istièu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se  da je svoje prièe  za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlaði savremenik  Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povesnièara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih èestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.   

Hamlet

Osobe

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laret, Polonijev sin
Voltimande,
Kornelije, danski poklisari u Norveškoj
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveuèilištu
Osric, smešni dvoranin
Marcel,
Bernardo, èasnici na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga
Fortinbras, norveški kraljeviæ
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kæi
Jedan gospodin
Jedan sveštenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemiæi, plemkinje, èasnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja,                               
Duh Hamletova oca.

Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela :  Hamletova osveta

Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet èinova, delo je pisano u stihu .

Sadržaj
Beernardo i Marcelo stražarili su preko noæi na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim sluèajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu  pokojnog kralja. Nije mogao gledati strièeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oèeve smrti. Nije voleo ni o èemu prièati i živeo je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoæi, poèeo javljati duh koji je lièio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Jedne noæi Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuæi ga ko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smræu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeæa da æe se ravnati prema zahtevima duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori sveèanu odluku da æe smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom seæanju, sve što je nekad nauèio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neæe ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da uèini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da æe æutati o onom, što su videli te noæi. U strahu, da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odluèio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da æe izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji èin, a da æe tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet poèeo oblaèiti
veoma èudno i neobièno , govoriti i vladati se tako da je savršeno  glumio ludaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je oèeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zakljuèili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet poèeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kæer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje oseæaje navaljujuæi na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, uèinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mesto da mu zameri što je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobiènih reèi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošæu. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce kreæe, neka sumlja da istina laže i dr... .
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od  tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodluènost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdaèno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi slièila na umorstvo njegova oca. Sledeæi dan za vreme predstave ;
Pantomima:                                                                                                                 Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )"  koa nežni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvetnu leju; kad  je vidi
da je usnuo, ostavi ga samog. Odmah zatim uðe neki èovek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izaðe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovaè opet uðe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo telo. Trovaè daruje Kraljicu darovima; neko se vreme èini da se ona opire i da okleva, ali na kraju prihvaæa njegovu ljubav.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reèi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet poseæuje majku želeæi joj nešto važoi reæi i misleæi da  kralj  prisluškuje iza zavese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje  brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteæi izdajstvo, izvadi potajno noæu pismo, vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Stigavši kuæi, pred oèi pojavio mu se tužan prizor, obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vešajuæi venac  na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmièenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuæi što ga èeka.

Na dan takmièenja:Tom je takmièenju prisustovao celi dvor, a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote, ko æe pobediti, buduæi da su obojica, bili poznati kao vrsni maèevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuèi u Lareta i ne brinuæi se da ispita Laretovo oružje, koje je mesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima maèevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na poèetku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseèe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim maèem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbesni i neznajuæi za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim   maèem i probode ga njegovim vlastitim maèem. U taj èas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smesta pala mrtva. Hamlet sumljajuæi u izdajstvo, zapovedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronaðe izdajnike. Laret mu reèe, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i oseæajuæi da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reèe Hamletu da je vrh maèa bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema naèina koji bi ga mogao izleèiti od otrova, Umirajuèi Laret zadnjim rijeèima optužuje kralja Klaudija kao zapoèetnika te nesreæe.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maèu, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak maèa u srce. Hamlet oseèajuæi da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i umirauæim ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svetu isprièa taj dogaðaj.
Horacije obeæa da æe sve verno isprièati svim tajnama, koje su podstakle  te dogaðaje. Tim obeæanjem "puèe" plemenito Hamletovo srce.

Hamlet :
 Danski kraljeviæ koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgaða osvetu zbog svoje neodluènosti, jer on za celu situaciju više tereti majku nego   
Klaudija.

Hamletova smrt : Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u  zbivanju Hamleta, nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obiæi, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragiènog junaka predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se dogaðale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga èini velikim èovekom. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu èovjeka i svoj zadatak kraljeviæa shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i raèuna, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao.
Jer je tragièni junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam izmeðu dve moguænosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije :. . je Hamletov srtic, pohlepan èovek. Ubija svog brata kako  bi se domogao veæe moæi, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne  pokazuje i to kako je na sve naèine bez straha pokušao ubiti svog neæaka Hamleta. Hamlet je znao od poèetka kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio  - " sigurno mesto u  9 krugu pakla " -

Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin je više krivi zbog oèeva ubistva nego strica. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za  njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna šta je u èaši, a to èini verovatno zbog oseæaja krivicee i sinova prebacivanja koje  više nije mogla podnositi, a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija :Hamletova ljubav. Lepa i mlada devojka, oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim reèima je tera od sebe. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom skrivaju  svoje pravo lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do  krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona  utopila. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na nju obesi svoj venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu  zajedno s cveæem koje je sa sobom ponela.
               
Polonije :Laretov i Ofelijin otac. Èovek doista niskog morala slièan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzreèici " Znatiželja je ubila maèku ".

O delu - važno je uoèiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o tragiènim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ), nego državi preti i vanjska opasnost. Pojaèane su straže i zemlja se groznièavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita uèenog Horacija :
... i nek mi kaže taj ko znade,
Zašto te iste i brižnjive straže
Svaku noæ muèe podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju bronèani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luèe od radnog tjedna ?
Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba
Sad èini noæ u trudu sapatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?

na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremeæenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obeæava Duhu svog oca da æe :
... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.

Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno dogaða, na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoproliæem. Jedno su namere, a drugo ostvarenje uhvaæena u mreži sluèajnosti, tako da nas to, po Hampetu, uèi ;
Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:50:14 PM
Homer - Ilijada


Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. Postoji još par motiva ljubavi (npr. Ahilejeva ljubav prema Briseidi,  Patroklu) , ali oni nisu toliko bitni, jer  samo stvaraju dva glavna motiva, koji su pravi pokretaèi radnje. Poèetni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. pjevanja, ali onda kao da nestaje, a pojavljuje se novi motiv - srdžba na Herakla, koji potpuno prekida prvi motiv. Na kraju i taj motiv nestaje.

Karakterizacija likova:
   
Ahilej  je bio najveæi grèki junak i kao takav je trebao biti savršen. Ipak, kao i obièno u grèkoj mitologiji, gdje ni bogovi nisu bili savršeni, Ahilej je imao svoje mane. Bio je pošten i vrijedan, no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. Kada se ljutio na Agamemnona, nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdžbe), veæ se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv, jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo èekao da mu ovaj padne pod noge, nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Drugim rijeèima, da nije bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo, a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti).
             
Apolon je mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i pomagaè Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja.
   
Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca, ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim položajem ne može doæi do punog izražaja.
   
Atena je Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u veæini situacija ipak postupa  pošteno.
   
Hefest je bio Bog vatre i kovaèkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivši Zeusa i Heru.
   
Hera je Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.
   
Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada daje prednost majèinskoj ljubavi.
   
Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom škrtošæu je izazvao bijes boga Apolona i ustvari zapoèeo Ilijadu. Poslije u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio što je uèinio.
   
Hektor je bio trojanski junak. Bio je prilièno svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave), ali se barem borio za ono u što je najèvršæe vjerovao -  domovinu.
   
Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj.
   
Prijam  je bio kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviše istièu u 24. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.


1. pjevanje:
Radnja zapoèinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju, njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. U ahejski tabor dolazi Hriso, koji želi otkupiti kæer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Agamemnon odbija ponudu, a Hriso, sveæenik Apolonov, moli Apolona za pomoæ. Apolon na Ahejce pošalje kugu. Desetog dana epidemije Ahejci vjeæaju i vraè Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kæer Hrisovu. Agamemnon nevoljku pristaje, ali traži dar za taj postupak. Nitko mu ga ne želi dati, a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat, a njegova majka, božica Titeda, moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem.
   Citat: “Ako, Zeuse o oèe, med besmrtnicima tebi
      Djelom il’ besjedom kojom ugodih, izvrši mi želju:     
      Mojega sina poèasti, od ostalih koji je ljudi
      Najkraæeg v’jeka, a sada junacima kralj Agamemnon
      Pogrdi njega, jer uze mu dar i ima ga sada.
      Nego otiði i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
      Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci
      Moga ne poèaste sina i dikom ne uzvise njega.”
Zeus joj ispuni želju, ali se Hera zbog toga poène s njim prepirati. Dolazi Hefest i razveseljava ih.
   
16. pjevanje
U 15. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. Da bi to sprijeèio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike, kako bi potukao Trojance.
   Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu
      Meni deder pridruži, da svane Danajskom rodu.
      Svoje mi oružje na pleæi daj, da se njime oružam,
      Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’
      Prestali, ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini”
Ahilej mu da oružje, ali ga upozori da na kreæe u napad nego samo obrani brodove i tabor. Kada  su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se  uplašili, te razbježali. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona, a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju. Uto doðe Hektor i ubije Patrokla.

18. pjevanje
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. To èuje njegova majka Tetida i doðe utješiti sina, te mu kaže da ne kreæe u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. pjevanju, a uzeo ga je Hektor u 17. pjevanju), jer æe ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje.
   Citat: “ Stog ti pred koljena padam, kratkovjeènom mojemu sinu
      Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit,
   Nazuvke prekrasne ktom, što ih kopèe spuèaju kruto,
   I još oklop, jer onaj, što imaše, izgubi vjerni
   Ubiti drug mu, a on na zemlji žalostan leži.”
Hefest pristaje i poèinje kovati novo oružje. Te noæi Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konaèno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noæ i Trojanci vjeæaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noæi svi vrate u grad, jer bi inaèe bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, veæ su ostali vani.

24. pjevanje
U 22. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuèe Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati  Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noæi i ujutro se vraæa u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomaèi.


Stilska sredstva: Poredbe, stalni pridjevi, epiteti

Jezik i stih:Jezik je potpuno arhaièan s puno vrlo èudnih i krajnje nepoznatih rijeèi, a razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grèkim jezikom. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara.

Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12.st.pr.K.
 
Doživljaj Ilijade: Kao praktiènog èovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna djela, ne mogu reæi da me Ilijada iskreno oduševila. ^ak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep veæinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje èak i klanje), a iako je to nažalost stvarnost, nisam siguran da me to uzbuðuje. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilièno su dosadni i vrlo razvuèeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer ipak se pojavljuje i traèak ljubavi, a to se najjasnije oèituje u 24. pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i  ugošæuje Prijama. Isto tako postoji i majèinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu.
Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumaèio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:56:26 PM
Lav Nikolajeviè Tolstoj - Ana Karenjina


U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraðeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoèiti velikih sliènosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruèja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaðaje  oko roðenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike, muke svoje savjesti, razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
U djelu se isprepliæu tri braka- Stjepan Arkadjiè Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaðom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviæem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviæu Vronskome.
Najviše osuðivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Èini se kao da idilièni osjeæaji izmeðu Kiti i Levina služe samo da bi se pojaèala osuda Anine pogubne strasti.
Sam Anin lik u poèetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinièno uživa u boli koju zadaje drugima. Meðutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu èija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivši je, odluèi skonèati život.
Po Tolstojevu shvaæanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaèi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitièar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pišèevo izjašnjenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali  vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreæu visoke peterzburške liènosti koje obalatno osuðuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomièno opravdan jer je svoja  nedjela uèinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog èovjeka.

“… Oni kažu: religiozan, karakteran, pošten, pametan èovjek, ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Oni  ne znaju kako je on osam godina gušio moj život, gušio u meni  sve što je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ”

Ana je opisana kao uzvišeno tragièan lik od krvi i mesa u èijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guši i osuðuje, osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim više što- iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu - ona, prije sviju  ostalih to javno  priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreæom koja joj je pružena.

       “ Ja sam loša žena, ja sam propala žena”, razmišljala je “ali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, šta li on osjeæa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.”

Ona tako razmišlja u sebi jer osuðuje tipièno ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama, ponaša se kao da se ništa nije desilo. Nju straše licemjerje i dvoliènost jer ona je u potrazi za èistom sreæom iako je svijesna da je neæe naæi i da æe svugdje biti osuðivana i dalje se ne odrièe ljubavi sve  dok ljubav ima smisla u njezinim oèima…

“Èinilo joj se da æe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. Taj novi položaj može biti i loš ali æe biti odreðen, u njemu neæe biti nejasnoæa i laži.”

Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su èekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeæivana gdje god se pojavljivala.

      “ Veæina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je veæ davno dodijalo to što je zovu pravednicom, radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su èekale potvrdu suprotnog društvenog  mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.”

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaæanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
   Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog èina, veæ zašto ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreæu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. Èak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreæom.
   
“ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoðer mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošæu. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.”

Dobar dio razloga za ono što se konaèno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liènosti. Sama æe u jednom trenutku reæi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.”
     U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandrovièu:
“… Evo šta sam htjela da kažem. Nemoj mi se èuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,…. ali to æe se brzo svršiti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne, ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviše dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.”

U toj njenoj slabosti uviðamo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaðaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao èovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.
Ta druga Ana razara njezinu liènost i raða se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, društvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veæu mržnju prema njemu.

“- Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite- reèe Ana shvativši ono što on nije dorekao. - Ali ja to neæu, to je sporedno. Ja hoæu ljubav, a nje nema. Znaèi- sve je svršeno! “

Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
  “ Zašto nisam umrla?”- sjeti se svojih tadašnjih rijeèi i svog tadašnjeg osjeæaja. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da, umrijeti!”
I stid i bruka Alekseja Aleksandrovièa, i Serjoža i moj strašni stid- sve se spašava smræu. Umrijeti- i on æe se pokajati , biæe me žao, voljeæe, patiæe  zbog mene.”
….. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim æe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema  njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.”

Za Anu je ljubav sinonim života, i to ljubav prema muškarcu. Kada je ta ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za život i odluèuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureæu lokomotivu.

“ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija, a njegova se sve više gasi i eto zbog èega se razilazimo “, nastavljala jje da razmišlja. “ I tu pomoæi nema. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A on sve više i više hoæe da ode od mene. Upravo, mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze, a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. To me ne može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuðenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti, ali ja ne mogu i neæu da budem ništa drugo. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost, a on u meni zlobu, i to ne može biti drugaèije. Kao da ja ne znam da me on neæe poèeti obmanjivati, da on ne raèuna sa Sorokinom  , da nije zaljubljen u Kiti, da me neæe prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije ništa lakše. Ako on, ne voleæi me, po dužnosti bude dobar, nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoæu- to je onda èak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me veæ dugo ne voli. A gdje završava ljubav, tamo poèinje mržnja.”
Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu veæ kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog, lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje, ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaæanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluèajno uoèava u jednom  trenutku sliènosti izmeðu Ane i njenog brata Stjepana èijim nevjerstvom i poèinje knjiga ali u sasvim drugaèijem okruženju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandrovièa.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poèetku bori izmeðu osjeæaja prema Vronskome i Levinu ali buduæi da ju je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u poèetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeæaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeæajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeæa kriv što pripada višem staležu i da se muèi pitanjima zašto je baš on odreðen.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:57:23 PM
Ana Karenjina deo drugi:

  “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”.

Istodobno se osjeæa kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedeæoj spoznaji:

     “ Ja ništa nisam otkrio. Samo sam spoznao ono što ja znam. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.”

Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi:
“… Razan je otkrio borbu  za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlaèiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zakljuèak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno.”

Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etièke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljaèkom životu.
I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjeæuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. Èak i sam razmišlja kako da promijeni svoj naèin života.

“ Sve što je pomislio i osjeæao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog naèina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje prièinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, èistotu, zakonitost toga života on je osjeæao jasno i bio je ubjeðen da æe u njemu naæi to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, èije je odsustvo tako bolno osjeæao. Ali treæi lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu ništa nije bilo jasno. “ Imati ženu? Imati posao i osjeæati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Ukljuèiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noæ spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reèe on u sebi. - Kasnije æu razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noæ riješila moju sudbinu. Sva moja prijašnja maštanja o porodiènom životu su glupost, nešto drugo- reèe u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…”
“ Kako je lijepo!” pomisli gledajuæi èudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca- oblašèiæa što se   bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noæi! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu nièeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!”

 On krene sa livade i poðe širokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetriæ i postalo je sivo i mraèno. Naišao je trenutak veæeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

“ Drhteæi od hladnoæe, Levin je brzo koraèao gledajuæi u zemlju. “ Šta je ono? Neko ide?- pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na èetrdesetak koraka od njega, njemu u susret, širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla èetiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajuæi kolovoz, ali vješti koèijaš, koji je po boèice sjedio na sjedištu, upravljao rudu po kolovozu takoda su toèkovi jurili po ravnom dijelu puta.
 U uglu koèije drijemala je starica, a uz prozor, oèigledno tek probudivši se, sjedila je malda ddjevojka držeæi obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamišljena, sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom, tuðim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi.
I u trenutku kad je to priviðenje veæ išèezavalo, iskrene oèi ga pogledaše. Ona ga je prepoznala i radosno èuðenje ozari joj lice.
Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oèi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biæe na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoèi svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željeznièke stanice u Jergušavo. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noæi, sva ona rješenja kojih  se prihvatao, sve je to odjednom išèezlo. Onse sa odvratnošæu sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj koèiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta, samo tamo je bila moguænost rješenja zagonetke njegovog života, što ga je u posljednje vrijeme tako muèno optereèivala.
…. Ne- reèe on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenièki život, ja mu se više ne mogu svetiti. Ja volim nju.”

Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno.
Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Šèerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviðale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je što želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je oèekivala prošnju.

Opis Vronskog:
“ …. Vronski nikad nije znao za porodièni život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem, a naroèito poslije njega, imala je veliki broj “romana” poznatih èitavom društvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. Izlazeæi kao blistav i mlad oficir iz škole, odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta…
… Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kuæi. Govorio je s njom o stvarima  o kojima se obièno u društvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju oèiti smisao. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reæi pred svima, osjeæao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjeæao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeæanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da naèin njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoðenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavoðenje jedan od nužnih postupaka uobièajenih meðu sjajnim mladiæima kao što je on. Èinilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriæu. Njemu se ženidba nikad nije èinila kao moguænost. Ne samo da nije volio porodièni život veæ mu se u porodici stanovišta samaèkog svijeta u kom je živio, èinilo da ima u ulozi muža, nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.”

Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Meðutim, dolazak Ane je sve pobrkao.
Izmeðu Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlaènost koju su svi osjetili, a naroèito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoèarana. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluðenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest.
Kiti usporeðuje odnose prema Vronskome i Levinu:

“ … Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjeæati se Levina. U sjeæanjima na Vronskog, naprotiv, miješalo se nešto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan èovjek. Kao da je to bilo nešto falš- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- veæ u njoj samoj, dok se s Levinom osjeæala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmišljala o buduænosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i sreæna perspektiva. Buduænost s Levinom èinila joj se maglovitom.”

Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoæu, ali niju ju prihvaæao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Smije se tuðim braènim problemima i osuðuje njihovo površno shvaæanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Uvjeren je da bi njegov porodièni život bio drugaèiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaæa da je lako skrenuti i da neshvaæanje braènog druga nije ništa neobièno, naprotiv, da su razilaženja mišljenja i razlièiti pogledi na iste stvari uobièajenost.

“… Dogaðalo se da se kao neoženjen, gledajuæi tuði braèni život, sitne brige, svaðe, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duši. U njegovom buduæem braènom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude ništa slièno veæ mu se èinilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban naèin veæ  je bio saèinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobièan i neporeciv znaèaj. I Levin je vidio da sreðivanje svih tih sitnica nije onako lako  kako se njemu ranije èinilo.”

Naposlijetku, tok dogaðaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruèili i Kiti odluèuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenèanje, odlazak na selo i Kitina trudnoæa.

 “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, veæ je prvo zamišljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaæanja ženidbe zato i nisu lièila na shvaæanja veæine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreæa.”

Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilièno živjeti na selu.

U toku romana upliæe se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razlièita braka i tri razlièita shvaæanja braènih obveza i rješavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na poèetku, tj. èitajuæi, pratimo njihove zaruke, vjenèanje i poèetak braènog života. Upoznajuæi likove, možemo naslutiti da æe njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije æe se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi.
Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandrovièa pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaæa. Ta ljubav završava tragièno, ali od samog poèetka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim više, i zbog okruženja u kojem je nastala. Treæi brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipièno nezrela  (muška) shvaæanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. izlaz iz naizgled nemoguæe situacije.
    Stiva je prikazan kao prilièno površan, potpuno nezreo lik koji sve prihvaæa dosta jednostavno, bez veæih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleæi na posljedice. Vlastitu ženu shvaæa iskljuèivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaæanja žene, i uopæe se ne krivi zbog toga.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:58:08 PM
Ana Karenjina deo treci:

“ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za  ono za što se kajao nekada, prije šest godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to što on, 34-godišnjak, lijep i zaljubljiv èovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlaðu od njega. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti  od žene. Ali, on je osjeæao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao oèekivati da æe ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao, ali, nekako maglovito, njemu se prièinjavalo da žena odavno nasluæuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se èak èinilo da  je ona, izmorena, ostarjela, veæ nelijepa i ni po èemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjeæanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.”

Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomièno kao stranci. Doli je razoèarana kada uviða tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odluèuje spasiti brak i oprašta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge.

Dijalog Ane i Doli:
“ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) - njega muèe dvije stvari: to što ga je stid pred djecom, i to što je voleæi te… da, da, voleæi te više od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. “ Ne, ne ona neæe oprostiti”, stalno govori on.
Da, ja shvaæam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reèe ona- ako on osjeæa da od njegove krivice dolazi sva nesreæa. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit æe muèenje baš zato što sam ga voljela, kako samo voljela, što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu…
Jedno æu ti reæi - poèe Ana - ja sam njegova sestra i znam  njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaæa kako je mogao uèiniti to što je uèinio. ….Samo, Doli, dušice, ja u potpunosti shvaæam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam, ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. To ti znaš- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti!
…. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi èine nevjerstva, ali domaæe ognjište i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim oèima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju izmeðu toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.”

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaæa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprašta.
Za taj brak je tipièno to da je ljubavi u poèetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka.
Razmišljajuæi, Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost, iako nikad više neæe biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rješenje uz kojee je moguæe saèuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu.

Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja  ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreæu. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaæanja, možda bi Anina sudbina i drugaèije završila, ali Ana je odabrala nemoguæe i zato platila svoju ljubav životom.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 03:59:01 PM
Ana Karenjina deo cetvrti:

2. Ana Karenjina

Bilješke o piscu:
Ruski pisac, jedan od najveæih pisaca u doba realizma. Roðen je 9. rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo razoèaran gradskim društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem seljaka. posveæuje se svojoj obitelji i književnom radu. U publicistièkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se «Kozaks». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875 i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Bio je jedan od najveæih mislilaca svog doba. Tolstojev bogati književni rad i ideologija znaèajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u završnici 19 i na poèetku 20 stoljeæa. Umro je 20 studenog 1910.

Tema: Preljub Ane Karenjine

Vrijeme radnje: 70-tih godina 19 stoljeæa

Mjesto radnje: Moskva, Petrograd

Vrsta: Roman ideja

Likovi:
Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej Kirioviè Vronski, Konstantin Dimitrie Levin

Sadržaj:
Roman govori istodobno o dvije ljubavne prièe. Sretan brak Levina i Kiti te tragièna afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemiæ i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u Vronskog. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila , nadajuæi se da æe Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi na selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na ljeèenje. Vani stvara nova poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo prosi Kiti, ali ovaj put ona prihvaæa. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Raða sina Dimitrija. Levin je nakon vjenèanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao izlaz u vjeri u Boga. Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni službenik. Njihov odnos je korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu, ali Levin je slijedi. Ana i Levin viðaju se svaki dan i ljudi su poèeli širiti glasine. Aleksej uplašen zbog skandala moli Anu da prikrije vezu, ali ga ona i dalje nastavlj viðati. Ostaje u drugom stanju i to priopæava Vronskom prije jedne konjièke utrke. Na putu kuæi Ana priznaje mužu svoju vezu, braneæi svoju ljubav. Aleksej želi saèuvati svoj brak, ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuæu. Prilikom poroda došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. On oprašta i Ani i Vronskom i prihvaæa dijete. Ana raskida s mužem, a on joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojèica odlaze u inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina èežnja za sinom ih vraæa nazad u Moskvu. Ana i Vronski pokušavaju uæi u visoko društvo. Levin je rado viðen, ali Ana doživljava javnu osudu. Povlaèe se na selo gdje vode luksuzan život. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja, ali on to odbija zbog religioznih naèela. Ana sve više kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina, upada u histerièna stanja, a noæu uzima morfij. Na kraju teškog razdoblja baca se pod vlak. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u Srpsko-Turski rat.
 
Karakterizacija likova:

Ana Karenjina
Na poèetku knjiga Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka, žena državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina. Sljedeæi srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela dobiti ne samo što je htjela veæ i više od toga. Optužuje Vronskog za najveæi moralni prekršaj-kršenje majèinske dužnosi. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odluèuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.

Aleksej Vronski
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, èak se zbog nje i odrekao vojnièke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorèinu poraza. Njegova najveaa krivica je u tome što je obeæao ono što nitko ne može ostvariti-DA ÆE ÈAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEÈNO.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:01:20 PM
Ana Karenjina deo peti:

Leo Nikolaieviè, Grof Tolstoj roðen je blizu Moskve 28.08.1828. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. Osirotio u devetoj godini života, odgojen je i obrazovan kod tetke. Godine 1844. upisao je Sveuèilište Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvršio francuski pisac Jean - Jacques Rousseau. Napustio je sveuèilište 1847. godine bez dobijanja diplome.
  Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima, imao je osjeæaj krivnje i nije znao zašto. Sit gradskog života, odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaæaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemiæ želio pomoæi seljacima. Neshvaæen i razoèaran, vratio se u Moskvu gdje provodi još dvije godine živeæi “na visokoj nozi”. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladiæa u potrazi za kockanjem i noænim provodima sa ženama. Tada poèinje njegova karijera kao pisac, 1852. godine. Godine 1851. ukljuèio se u rat prateæi tako svoga brata Nikolaia. Vojsku napušta 1855. godine i tada putuje po Europi. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogoðen. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata, koji se isto tako zvao Nikolai.
  Godine 1862. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. Od tada piše svoja najznaèajnija djela “Rat i mir” od 1864. do 1869. godine, a “Anu Karenjinu” završio je 1876. godine. U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima, ali i iskustvima drugih oko sebe. To je najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. Izjavio je da je oduvijek želio napisati “knjigu o suvremenom životu”. Brak bi bio glavni problem, a preljub zaplet radnje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj uèinio i tako napustio dijete, a kasnije se osjeæao krivim zbog toga èina. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku, u Ani Karenjinoj. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina prikazao je sebe, a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje.
  Mnogi èitatelji smatraju Tolstoja jednim od najveæih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne.
  U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamæenje ozbiljno zakazuje i pati od èestih napada prilikom kojih gubi svijest. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim roðacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeæa. Mjesec dana nakon jednog od napada, 20. studenoga, 1910. godine, Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo, nakon što je konaèno odluèio otiæi iz Yasaya Polyana - sela u kojem je živio.
  Leo Tolstoj bio je èovjek mnogih èinova - vojnik, seoski plemiæ, pisac, uèitelj, kritièar itd. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje, ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje èitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim.

  “Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Na temelju te dvije radnje možemo zakljuèiti više tematskih slojeva. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romantiènu ljubav iako bi to znaèilo da treba uèiniti grijeh - preljub; Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duševno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Mislim da je i osnovna tema djela brak. Pratimo lik Ane Karenjine od poèetka gdje se prikazuje kao dobra majka, vjerna žena i dobra prijateljica prihvaæena od društva. No, upoznavanjem s grofom Vronskim poèinje pad njene liènosti, njene naravi. Ona se strasno zaljubljuje i èini preljub s Vronskim koji ju takoðer strasno obožava. Tu poèinju braèni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantiènosti, uzbuðenja, niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. Zato se Ana odluèuje na preljub, i smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti. Tolstoj taj brak smatra idealnim , jer je to brak izmeðu dvije osobe koje se meðusobno vole i poštuju, te slažu oko svega. U braku s Karenjinom, Ana je rodila i sina Serjožu. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. Ana je u poèetku vrlo dobra majka, Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu. Mislim da je ljubav uništila pravu liènost Ane Karenjine. Mnogi kritièari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom, no ja se ne slažem s time. Ana je kroz ljubav izgubila osjeæaj stvarnosti, nije mislila racionalno veæ srcem, a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga. Ana se mijenja, postaje vrlo ljubomorna na Vronskog, biva izbaèena iz društva jer živi u grijehu, a jedino joj Doli dolazi u posjetu. Strasti izmeðu Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj, ne pronalazi svoju sreæu i oduzima si život. No, tim èinom ipak je ostvarila dio svoga cilja, nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama, nanijela je bol Vronskome. Dala mu je svoj osjeæaj krivnje, da i on osjeti kako je to. Levin, kontrastno Ani, uspijeva u potrazi za sreæom i živi sretno s Kiti.
  Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost, a to je druga polovica 19. stoljeæa (oko 1870. godine). Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. Oni se kreæu iz sela u grad, iz grada u selo (Petrograd, Moskva, selo blizu Moskve). Glavna pripovijedaèka tehnika je tzv. “sveznajuæi govornik”, odnosno to je sam Tolstoj. Tolstoj izražava svoje vlastito mišljenje, a time manipulira našim, kroz svoje likove. Levin, koji je u biti Tolstoj, je glasnogovornik Tolstoja. Ana, iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio, otišla je izvan njegova shvaæanja svijeta i zato ju je uništio. Tolstoj je život shvaæao kao jedan dio zatvorenog kruga -> roðenje, život, smrt, i to mora tako biti. Kroz brojne monologe u djelu, Tolstoj opisuje u detalj misli i osjeæaje svojih likova. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor gledišta je Kiti, a ponekad se mijenja taj izvor gledišta radi postizanja veæe dramatiènosti prièe.
  Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno izmeðu Ane i Levina, postoji još jedna manje važna za glavni tijek dogaðaja. To su kuæne nesuglasice te financijske i obiteljske svaðe obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). Sve te prièe odvijaju se u vremenu kronološkim slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne prièe na drugu.
  “Ana Karenjina” komponirana je u dvije knjige. Svaka knjiga sastoji se od èetiri dijela. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim; Levin se zaruèuje s Kiti). U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjeæajima, te osuðuje Vronskog, što na kraju dovodi do tragiènog samoubojstva.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:02:00 PM
Ana Karenjina deo sesti:

  U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utjeèu više ili manje na tijek dogaðaja. To su Ana Arkadjevna Karenjina, Aleksej Kiriloviè Vronski, Konstantin Dmitriè Levin, Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Šèerbacka), Aleksej Aleksandroviè Karenjin, Stjepan Arkadjiè Oblonski - Stiva, Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli).
  Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. Poput Ane i Tolstoj je uèinio preljub i tako napustio dijete, i nakon toga osjeæao veliku krivnju. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnošaja raðanje djece, a ne osobno zadovoljstvo. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. Ana, s druge strane, smatra seks kao osobno zadovoljstvo, i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. Odkad živi s Vronskim, odnosno u grijehu, biva odbaèena od društva. Vronski se želi vratiti svakodnevici i obiènom životu, što Ana tumaèi kao uvredu prema njoj. Od tada poèinje sumnjati u ljubav Vronskoga, koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. No, mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjeæaja krivnje i odbaèenosti te želje za osvetom. Podsvjesno, Ana optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti - napuštanje svoga sina Serjože. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom, i želi da Ana bude s njim jer ju voli, no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjièava i osvetljiva prema njemu. Ne može se pomiriti s èinjenicom da je napustila sve za što je živjela, da bi postala neèija svakodnevica. Žedna i gladna zbog izgubljene energije, Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu, za svoje napuštanje voljenog sina. No, spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odluèuje na osvetu. Ana pada u oèaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži, poruka, ucjena, pisama upuæenih Vronskom. Neprestano se svaða s Vronskim, upada u histerièna stanja, a noæu uzima morfij.
  S druge strane gledišta, Vronski je vrlo odluèan u ljubavnom životu s Anom. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske, samo da bi bio s Anom. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije inzistirao da Anu prihvate u društvo, jer ipak, Anini prijatelji su i njegovi. Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. S Anom je u tim trenucima teško živjeti. No bez obzira na njenu ljubomoru, narav, i njene suze, Vronski ju i dalje voli, ostaje joj vjeran, i ne pomišlja da ju ostavi. No, što se Vronski više vraæao onom što zaista je, svojoj obiènosti i svakodnevici, Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj. Jer, upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obièna žena. Vronski je svoje pravo na obièan i društveni život želio zadržati, ne shvaæajuæi bol, zavist i osvetoljubivost Ane, koja ga je baš zbog toga progonila. Ana je sve oèajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana. Osjeæajuæi da Vronskom postaje navika, teret ili fizièka potreba, reagirala je osvetoljubivo i ogorèeno. I tako je Ana uništila svoj život iz èiste osvetoljubivosti, jer svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje optereæen osjeæajem krivice. Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj dogaðalo, i Vronski je dio toga osjetio.
Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraæa vojsci i ratu protiv Turaka. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt, u èasno samoubojstvo ili je Vronski ipak odluèio nešto uèiniti sa svojim životom nakon svega?
  Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu:
  “ Silno je bogat, lijep, jakih veza, krilni aðutant i uza sve to - vrlo je drag, dobar momak. I još više nego naprosto dobar momak. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan; to je èovjek koji æe daleko dotjerati.” 
Fizièki izgled Vronskog:
 “ Vronski je bio onizak, èvrsto graðen tamnoputac, dobrodušna i lijepa, neobièna i mirna i odluèna   lica. Na njegovu licu i pojavi, od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme, sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. “ 
  S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme, kako ljubavne, tako i poslovne.
  “ Levin je junak “Ane Karenjine”. U biti, neki èitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. Gdje se Ana histerièno mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu, Levin nastoji pronaæi suvislost u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je portret poremeæenja uma; Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. U Ani, vidimo moralni slom gradskog društva; u Levinu, vidimo Tolstojeve nade za buduæu Rusiju.” 
Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Dok njegov brat Nikolai umire, on smatra da smrt uzima svako znaèenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao. No, poslije vjenèanja s Kiti, smrti njegova brata i roðenja sina, Levin shvaæa život na drugaèiji, religiozniji naèin i ne boji se više smrti. Levin Kiti može ponuditi siguran život, ali ne može joj dati romantiènu avanturu i strast kakvom zraèi Vronski. Kada ju je zaprosio prvi puta, Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. Nakon što je odbijen, Levinu se budi nesigurnost u sebe, još veæa od one kad ju je zaprosio: “...Ali Levin bijaše zaljubljen, i zato mu se èinilo  da je Kiti u svakom pogledu takvo biæe ponad svega zemaljskoga, a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi, a i ona sama, ocijenili kao nje dostojna.” 
Tada više nije znao što uèiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri, on se povlaèi, odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugaèiji naèin. Ona je razoèarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju, što ju nije zaprosio. No, Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti:
 “ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima odreðeno ime, da je to zavoðenje gospoðica bez ženidbene namjere i da je to zavoðenje jedan od ružnih postupaka koji je uobièajen meðu istaknutim mladim ljudima kao što je on (...) da je mogao saznati da æe Kiti biti nesretna  ne uzme li je za ženu, veoma bi se zaèudio (...) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu, a pogotovo njoj, pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. Još manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti.” 
Kiti tada oboljeva, te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi. Odluèuje da se želi udati za Levina, i tako bude. Fizièki opis Kiti:
 “ Kad je mislio o njoj (Levin), mogao ju je svu sebi živo predoèiti, posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom djeèje jasnoæe i dobrote, tako slobodno smještene na visokim djevojaèkim ramenima. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa saèinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaæao; ali ono što je neoèekivano vazda iznenaðivalo na njoj, bijaše izraz njenih oèiju, blagih, mirnih i iskrenih, a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u èarobni svijet ... svoga ranog djetinjstva.”   
Kiti i Levin žive sretno, i kasnije imaju sina. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski život:
 “ Kiti pronalazi svoju najveæu sreæu u ulozi žene i majke, ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. Potpuno sigurna u sebe, ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši. Ima veliko poštovanje prema ljudskom krugu roðenja, života i smrti, i ne boji ga se. Iako ne uvijek dobro shvaæena, Kiti je vrlo pametna i jako realna. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga.”   
  Aleksej Aleksandroviè Karenjin je jedna vrlo neromantièna i pomalo dosadna osoba. Stalno gleda na sat, i uvijek ima unaprijed izraèunato što i kada treba uèiniti, što ga èini vrlo predvidljivim. Njegov odnos prema Ani u braku èisto je formalan, i njihov je brak dosadan i monoton, što Anu èini željnom uzbuðenja, željnom prave i strastvene ljubavi. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina, èini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. Njemu je važnije što æe drugi govoriti o njegovu braku, nego njegova vlastita sreæa. On je kontrastan lik Levinu što se tièe religije. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi, Karenjin èini upravo suprotno jer njegovo Kršæanstvo slabi, te postaje laki plijen Lidije Ivanovne, žene koja koristi svoju tzv. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe, i dalje od Ane. Karenjin je na kraju željan osvete.
  Treæa strana prièe govori o odnosima Doli i Stjepana Arkadjièa - Stive. Stjepan Arkadjiè bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time zapoèinje knjiga. Nakon razgovora s Anom, ona prihvaæa Stivu natrag u svoj život. Zahvaljuje joj se rijeèima:
 “ Upamti Ana: ono što si ti za mene uèinila nikad neæu zaboraviti. I upamti da sam te voljela i da æu te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja.” 
Doli kasnije i potvrðuje te rijeèi jer ona æe jedina posjeæivati Anu nakon što je svi “izbace” iz društva. Kasnije veza izmeðu Ane i Stive postaje ponovo krhka:
 “ Spona što ju je Ana napravila pokazala se krhkom, te je porodièna sloga opet napukla na onom istom mjestu. Nièeg odreðenog nije bilo, ali Stjepana Arkadjièa gotovo nikad nije bilo, a slutnje u nevjeri postojano su muèile Doli, i ona ih je sad odgonila od sebe bojeæi se proživljenih muka ljubomore. Prva provala ljubomore, jedanput proživljena, više se nije mogla pojaviti, pa èak ni otkriæe nevjere ne bi više moglo na nju onako djelovati kao prvi put. Takva bi je otkriæa sada samo lišila njenih porodiènih navika, te je dopuštala da je vara preziruæi zbog te slabosti njega, a ponajviše sebe.”   
Stiva je bio uvijek veseljak, osoba puna šarma, ali i nevjere. Voli dobru gozbu i piæe, muziku, zabavu, ali i pretjerano budi zanimanje za žene. Svi vole Stivu u društvu jer uvijek podiže atmosferu, i izazive smijeh. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli, ženi koja ga uistinu voli. No, ne može si pomoæi - jednostavno je takav. Stiva ima još jednu lošu osobinu, a to je kockanje. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac, a sada poèinje uzimati i novac od Doli, novac koji joj je naslijedila, za isplaæivanje svojih kockarskih dugova. No bez obzira na sve, Doli Stivu uvijek voli, a i Stiva voli nju.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:02:49 PM
Ana Karenjna deo sedmi:

 Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza, no vjerojatno je najvažnija ona koja ukljuèuje lik Ane Karenjine, odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan, naravno da nije, i time bi ova teza jednostavno bila negativna, no to je vrlo plitka i nepromišljena osuda. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti, no te strasti su zarobljene u kuæi Karenjina, i Ani ne preostaje ništa drugo nego potraga za oslobaðanjem te zarobljene osobe. Ona u poèetku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim, no upornost Vronskog, a i ta Anina želja za oslobaðanjem tjeraju je na preljub. Tim èinom ona se oslobaða i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. No, zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjeæajima, i nekad mirna i uvijek stabilna Ana, postaje sada vrlo histerièna, posesivna i sumnjièava osoba. To je dovodi i do samoubojstva. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. Ana i Karenjin vjenèali su se ne iz ljubavi veæ zato što je tako bilo ureðeno. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala što drugo uèiniti nego osloboditi svoj pravi karakter, svoju osobnost, strast i ljubav. Ova teza afirmativna je, jer mislim da problem nije u Ani, nego u Karenjinu. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv, dosadan, neromantièan, uvijek zaposlen, “vrijeme je novac” mu je vjerojatno glavni moto).

  “ Neæemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetnièkim djelom; smatrat æemo je dijelom života. Dio života i je.” 
  Dio života i je. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan naèin. Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susreæemo svaki dan u životu, i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguæe naèine - psihološki, moralni, estetski, socijalni... i time ih uèinio svakim za sebe vrlo posebnim, i u nama time budi naše vlastito rasuðivanje - tko je dobar, tko je loš. Obièno smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni, ali ovaj puta svi se èine pozitivnim u poèetku, no kasnije svaki èitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Tolstojevo remek-djelo dio je života, kako njegovoga tako i našega. Tolstoj je izvanredno znao opisati psihološke osobine svojih likova i èitajuæi djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi, o tome kakvi ljudi zaista jesu, a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sliènom sudbinom kao na primjer Ana, Levin, Vronski i drugi. Konaèan zakljuèak je samo dvije rijeèi: remek-djelo.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:03:32 PM
Ana Karenjna deo osmi:

4. Ana Karenjina

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraðeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoèiti velikih sliènosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruèja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaðaje  oko roðenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike, muke svoje savjesti, razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
      U djelu se isprepliæu tri braka- Stjepan Arkadjiè Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaðom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviæem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviæu Vronskome.
      Najviše osuðivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Èini se kao da idilièni osjeæaji izmeðu Kiti i Levina služe samo da bi se pojaèala osuda Anine pogubne strasti.
       Sam Anin lik u poèetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinièno uživa u boli koju zadaje drugima. Meðutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu èija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivši je, odluèi skonèati život.
       Po Tolstojevu shvaæanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaèi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitièar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pišèevo izjašnjenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali  vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreæu visoke peterzburške liènosti koje obalatno osuðuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomièno opravdan jer je svoja  nedjela uèinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog èovjeka.

“… Oni kažu: religiozan, karakteran, pošten, pametan èovjek, ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Oni  ne znaju kako je on osam godina gušio moj život, gušio u meni  sve što je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ”

Ana je opisana kao uzvišeno tragièan lik od krvi i mesa u èijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guši i osuðuje, osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim više što- iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu - ona, prije sviju  ostalih to javno  priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreæom koja joj je pružena.

       “ Ja sam loša žena, ja sam propala žena”, razmišljala je “ali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, šta li on osjeæa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.”

         Ona tako razmišlja u sebi jer osuðuje tipièno ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama, ponaša se kao da se ništa nije desilo. Nju straše licemjerje i dvoliènost jer ona je u potrazi za èistom sreæom iako je svijesna da je neæe naæi i da æe svugdje biti osuðivana i dalje se ne odrièe ljubavi sve  dok ljubav ima smisla u njezinim oèima…

“Èinilo joj se da æe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. Taj novi položaj može biti i loš ali æe biti odreðen, u njemu neæe biti nejasnoæa i laži.”

          Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su èekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeæivana gdje god se pojavljivala.

      “ Veæina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je veæ davno dodijalo to što je zovu pravednicom, radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su èekale potvrdu suprotnog društvenog  mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.”

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaæanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
   Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog èina, veæ zašto ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreæu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. Èak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreæom.
   
“ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoðer mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošæu. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.”

Dobar dio razloga za ono što se konaèno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liènosti. Sama æe u jednom trenutku reæi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.”
     U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandrovièu:
“… Evo šta sam htjela da kažem. Nemoj mi se èuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,…. ali to æe se brzo svršiti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne, ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviše dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.”

     U toj njenoj slabosti uviðamo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaðaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao èovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.
Ta druga Ana razara njezinu liènost i raða se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, društvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veæu mržnju prema njemu.

“- Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite- reèe Ana shvativši ono što on nije dorekao. - Ali ja to neæu, to je sporedno. Ja hoæu ljubav, a nje nema. Znaèi- sve je svršeno! “

  Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
  “ Zašto nisam umrla?”- sjeti se svojih tadašnjih rijeèi i svog tadašnjeg osjeæaja. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da, umrijeti!”
I stid i bruka Alekseja Aleksandrovièa, i Serjoža i moj strašni stid- sve se spašava smræu. Umrijeti- i on æe se pokajati , biæe me žao, voljeæe, patiæe  zbog mene.”
….. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim æe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema  njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.”


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:04:11 PM
Ana Karenjina deo deveti:

Za Anu je ljubav sinonim života, i to ljubav prema muškarcu. Kada je ta ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za život i odluèuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureæu lokomotivu.

“ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija, a njegova se sve više gasi i eto zbog èega se razilazimo “, nastavljala jje da razmišlja. “ I tu pomoæi nema. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A on sve više i više hoæe da ode od mene. Upravo, mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze, a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. To me ne može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuðenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti, ali ja ne mogu i neæu da budem ništa drugo. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost, a on u meni zlobu, i to ne može biti drugaèije. Kao da ja ne znam da me on neæe poèeti obmanjivati, da on ne raèuna sa Sorokinom  , da nije zaljubljen u Kiti, da me neæe prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije ništa lakše. Ako on, ne voleæi me, po dužnosti bude dobar, nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoæu- to je onda èak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me veæ dugo ne voli. A gdje završava ljubav, tamo poèinje mržnja.”
   Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu veæ kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog, lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje, ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaæanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluèajno uoèava u jednom  trenutku sliènosti izmeðu Ane i njenog brata Stjepana èijim nevjerstvom i poèinje knjiga ali u sasvim drugaèijem okruženju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandrovièa.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poèetku bori izmeðu osjeæaja prema Vronskome i Levinu ali buduæi da ju je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u poèetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeæaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena, a ubrzo i majka.
         Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeæajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. K


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:05:23 PM
Miguel de Cervantes Saavedra - Don Kihot


Književna vrsta : Roman,satirièki viteški.

Tema : Pustolovine viteza Don Quijota i perjanika mu Sancha     
Panze.

Motivi: Viteštvo,životi vitezova srednjeg vijeka,njihove osobine i karakter,te opæe društveno stanje toga doba. 
- Napomena : Pisac ovoga djela je uz radnju koja se zasniva na
                      navedenim motivima u fabulu unio obilje ironije,
                      humora i satire bez kojih djelo ne bi imalo svoju
                      posebnost i time velièinu.

Problematika : Fiktivni sijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi,te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.

Mesto radnje: Španjolska.

Vreme radnje: 16.stoljeæe.

Fabula: U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemiæ Alonso Quijano.Dosadan i jednolièan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuðenje traži u èitanju viteških knjiga.Uronivši u taj fantastièni svijet,"osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluèi obnoviti drevno viteštvo.Nastojeæi što više slièiti junacima iz svojih knjiga naèini nezgrapnu bojnu opremu ,staro kljuse nazva Rocinante,a sebe Don Quijote od Manche.Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni,on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela,obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame. Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice,koja mu se uèini dvorcem.Gostionièara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži,što gostionièar,veliki šaljivac,prihvati.Tako Don Quijote postane pravi vitez.
Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti.Ubrzo naiðe na seljaka koji djeèaka,pastira u njegovoj službi,kažnjava udarcima remena zbog nemara.

                                         - - -
                                         - - -
Don Quijote,naravno,stane na djeèakovu stranu i povjerujuæi seljakovu obeæanju,krene dalje,ne znajuæi da je djeèak nakon njegova odlaska još jaèe kažnjen.
Zatim se susreæe sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati èast Dulcineji od Tobosa,njegovoj izabranici.Videæi pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisno istukli.Tako ispremlaæenog naðe ga seljak iz njegova mjesta i povede kuæi.
Vidjevši ga takvoga,gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijaèa ne bi li ga oni priveli pameti.Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su bile,a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli èarobnjak uèinio da soba nestane.Èinilo se da je Don Quijote došao pameti,no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put.
Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjaèa,a Don Quijoteu se uèine divovima te unatoè Sanchovim upozorenjima kreæe u boj.
Nedugo zatim susreæu dva fratra,koji preplašeni pobjegnu,i koèiju sa pratnjom.Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica sukobe.Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.
Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do krème gdje se o njima brine krèmarica,njena kæerka i služavka.Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noæu u mraku zabunom došlo do tuèe zbog služavke.Kada Don Quijote ode ne plativši raèun,smatravši da mu to ne dopušta viteški red,
krèmar se obrati Sanchu.Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga odluèili privesti probisvijeti koji su se tamo našli.
Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerovatne pustolovine u kojima redovito izvlaèi deblji kraj.Napada stada ovaca,grupu ljudi koji nose mrtvaca,te oslobaða zarobljenike koji su se uputili na galiju,nakon èega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi èuvari ne uhvate.Don quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji,a on za to vrijeme èeka u gori.Prijatelji i obitelj su se u meðuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijaè krenu u potragu za njime.Kada su ga konaèno našli,uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kuæi.
Don Quijote,koji je u meðuvremenu prizdravio,ali ne i došao pameti,praæen vjernim perjanikom,treæi put kreæe u nova uzbudljiva putovanja.                        - - -
                                         - - -
Put ih vodi u Toboso,gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju.Sancho,koji je trebao udesiti susret,odluèi se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcineja.Don Quijote odgovara da ta djevojèura ne može biti ona,
veæ su je sigurno zli èarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu.
Muèen tim mislima,Don Quijote susreæe Viteza od Oledala i
s njime se zavadi keda ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao,pobjedio Don Quijotea.Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco,Don Quijoteov znanac.On je u dogovoru sa župnikom i brijaèem,odluèio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kuæi.Nakon boja on je,po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitnièkim životom.
Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuæu ljubaznog seljaka èijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesnièkom životu.
Nakon toga odlaze na vjenèanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho.Usred vjenèanja mladiæ Basilio,koji je zaljubljen u Kiteriju,odglumi smrt zabadanjem maèa u vlastito tijelo,a nakon toga se diže na opæe èuðenje svih prisutnih.Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio sveæenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom.Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.
Nedugo nakon vjenèanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode,
a meðu najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama.
Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odluèili našaliti na njegov raèun.Njihov plan bio je jednostavan:podanicima su naredili  da se ponašaju u skladu sa prièama o vitezovima.Don Quijoteu ukazuju velike poèasti,dvorjanke se zaljubljuju u njega,a vrhunac je pojava zaèarane Dulcineje koja æe biti osloboðena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bièem.
Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopæe iznenaðenje.Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraæa se Don Quijoteu.
                                         - - -
                                         - - -
Još jednom susreæu  Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeðuje Don Quijotea.Tada se Don Quijote odrièe života skitnika - viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi.
Na povratku u selo Don Quijote odluèi tu godinu dana provesti kao pastir,na uzoru na pastire koje je u meðuvremenu susreo,no vrativši se kuæi,oboli.Izneneðujuæe,on se odrièe svojih viteških lutanja kao ludosti te,primivši posljednju pomast,umire kao
Alonso Quijano.
- Napomena :Radnja,odnosno fabula ovog djela veoma je               
                     komplicirana zbog mnoštva raznovrsnih pustolovina
                     u kojima glavni junaci sudjeluju.Smatram da bi kakvo
                     puno kraæe preprièavanje ostavilo "rupe" u  ovoj     
                     fantastiènoj,ali zapletenoj fabuli.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:06:02 PM
Karakterizacija likova:
Don  Quijote  je na poèetku romana Alonso Quijano,"plemiæ koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta,suhovljav,mršav u licu,veliki ranoranilac i ljubitelj lova".Odjednom spazi èari èitanja starih viteških romana i poslije i sam,pomuæenog uma od tolikog èitanja,odluèi postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj.
Postaje hrabar,nepokolebljiv i ustrajan,postavlja si cilj od kojeg ne odustaje.Iako bezuman u svojim postupcima,plemenit je u svojim namjerama.Njegova djela,koliko god mahnita,zraèe velièinom.On je lud,ali to nije patološko ludilo,veæ sam naèin njegova postojanja i djelovanja.Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo.On nije odbaèen od okoline,veæ uzdignut iznad nje,iako se na prvi pogled ne èini tako.Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna,ljudske bezumnosti,ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom,istinom i nedostižnim idealima.On je luðak,ali mudar i vidovit,na trenutke  dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu.U bitkama je nemilosrdan,smion i hladnokrvan.Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraæa Dulcineji prije svakog dvoboja,a dostojan je najveæim ljubavnicima.
Cervantes mu pred smrt ipak vraæa razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odluèno umire kao Alonso Quijano.
                                         - -
                                         - -
Sancho  Panza je Don Quijoteov perjanik.Fizièki izgled mu je opisan vrlo škrto,ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu,a nizak rast i tanke noge".Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi",u buduænosti se dokazuje suprotno.On je Don Quijoteva èista suprotnost.Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistièki nastrojen,
Sancho je to napravio iskljuèivo iz svoje koristi.Nasuprot Don Quijoteu,on izbjegava fizièke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može.Pohlepan je i sebièan,ne okljeva opljaèkati ni fratra.Sklon je citiranju malograðanskih poslovica i izreka,pa ga èak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike.
S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te æe se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara.
Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da æe postati pastiri.Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada,jer mu on više ništa ne može niti želi obeæati,a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.

- ostali likovi :gazdarica,sinovica,brijaè,pop,Don Roland,vojvoda,
vojvodkinja,župnik,kanonik,fratri,krèmar,krèmarica,seljanke,Tome Cecial,Kiterija,Basilio,Tereza,Don PedroRecio,Don Antonio,Sanson Carrasco,mazgari,galijaši,glumci itd.

Izvantekstovni odnosi : Uz glavnu fabulu koja je poznata,
pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju koja se ne vidi iz glavne, rveæ stoji u njenoj pozadini.Naime,Don Quijotea kroz cijelu radnju potajno,na trenutke,prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca,župnik,brijaè i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet.Skrivajuæi se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama,pokušavaju Don Quijotea odvesti kuæi da tamo ostane i nastavi normalno živjeti.To na kraju i uspjeva bakalar Carrasco.
Osim te skrivene radnje pisac nam èesto daje uvid u samu ironiju djela,te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos";tj.pretvaraju se da ih cijene i poštuju.Ovi to,naravno,u svojoj zasljepljenosti ne vide 

Ideja dela : Svijet se mijenja,a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.Oni koji se ne uspiju prilagoditi neæe moæi opstati.
Dokaz je Don Quijote.

Stil i jezik: Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilièno podudara s viteškim romanom,ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene.Uz pustolovine glavnog lika,on u svoje djelo unosi nekoliko novela,od kojih su,neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje(novela o Kiteriji i Basiliju).On sam objašnjava taj postupak kao naèin razbijanja jednoliènosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova.U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Carrasca.Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu;u njemu nema umetnutih novela.Po obradi graðe drugi dio je složeniji i kompaktniji.U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche",a u drugom dijelu o lažnom
(Avellenadinom) nastavku romana.Èesto se pjavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit",poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati.Cervantes upotrebljava poredbe(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lišæa i ploda i tijelo bez duše) i metafore(zatrpati provaliju straha;osvjetliti zbrku smetenosti).
Služi se pripovijedanjm,dijalogom i opisivanjem.

Kritika dela : "Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman,koji bi otvorio tiliko problema,koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova,u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek prièinjava da smo na èistini,a nikad zapravo ne znamo na kojoj.U tome i jest Cervantesova velièina,jer nam uvijek nameæe nešto drugo,ozbiljnije i šire od onoga što kaže. Njegove rijeèi,zbivanja,prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu.Uvijek nas navodi na razmišljanje.Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba èitati unutra,treba èitati misleæi.Njegovoj riznici poslovica,narodnih izreka i primjera iz života nema kraja.Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu èitatelja.Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila.U razlièitim vremenima sudilo se o njemu razlièito,ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe."Don Quijote" je od samog poèetka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo poveæavala.Poslije "Biblije","Don Quijote" je doživio najviše prijevoda."

Beleške o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra(1547.-1616.)
On je bio pisac koji je znaèio najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega vremena.Roðen je u gradiæu Alcala de Henares,nedaleko od Madrida,kao èetvrto od sedmero djece siromašna kirurga.Tijekom rane mladosti èesto je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka.Školovao se u rodnom mijestu,
Sevilli i Madridu,gdje je poèeo pisati svoje prve pjesme.Sa dvadeset godina,kao èlan pratnje kardinala Acqavive,papina legata u Španjolskoj,odlazi u Italiju.Tu je upoznao i talijansku književnost i život,bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini.Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir.Nakon pet godina otkupljen je i vraæen u Španjolsku.Ali,ni u domovini ga nije doèekala sreæa.Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika.U 37. godini se ženi,a od 1582. godine okreæe literaturi,no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavaèa.
Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea".Unatoè popularnosti takvih romana,ovo Cervantesovo djelo nije poluèilo slavu i novac kojima se on nadao.
Tada ga steèaj novèara,kod kojega je položio svoj novac,
upropaštava i dovodi u zatvor.U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" koji æe biti objavljen 1605. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Quijote od Manche,prvi dio" i postiže veliki uspijeh.Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost.Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele",kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost ;satirièko didaktièku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih meðuigri".Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda,Cervantes objavljuje svoj nastavak romana.Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda",objavljen posmrtno.Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:06:44 PM
Bilješke o piscu:
Miguel de Cervantes Saavedra roðen je 1547., a umro je 1616. Bio je najveæi španjolski pripovijedaè. Mladost provodi u vojnièkoj službi, gdje biva teško ranjen i poslije do pada ropstva, a po povratku u domovini bavi se književnim radom i živi u trajnoj oskudici ; zbog novèanih neprilika dospijeva i u zatvor, u kojem poèinje svog Don Quijota. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele i konaèno svoje glavno djelo, besmrtni roman o Bistrom vitezu don Quijotu od Manche.

Sadržaj:
Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi za pustolovinama. Na polju kojim su putovali bile su vjetrenjaèe. Èim ih je ugledao don Quijote se zaletio na njih misleæi da su to gorostasi. Njegov sluga ga je htio zaustaviti ali mu to nije uspjelo.Kad je došao blizu vjetrnjaèa don Quijote uzeo je koplje i zaletio se na prvu vjetrenjaèu. Propiknuo je krilo vjetrnjace koje se okretalo. Krilo ga je podignulo skupa s kopljem i zatim ga bacilo na pod. Nedugo zatim dosao je njegov sluga i pomogao mu ustati se. Nakon toga nastavili su svoj put. Koplje je bilo polomljeno pa je don Quijote odluæio napraviti novo. Drugog dana stigli su u klanac Lapice. Na svom putu sreli su dva fratra i koèiju sa nekom gospoðom iz Vizcaye. Don Quijote je mislio da su fratri otmièari te se zaletio na njih sa svojim kopljem. Nakon što je skoro probio jednog fratra, fratri su se prestrašili te pobjegli. Don Quijote se zatim približio koèiji kako bi razgovarao sa gospoðom. Konjušar koji je vidio da don Quijote ne želi pustiti koèiju, nego želi vratiti koèiju u Toboso, napao je don Quijota i oni su se uskoro našli u dvoboju maèevima. Svi su htjeli sprijeèiti taj dvoboj ali nitko nije uspio.

O djelu:
Zamišljen kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane, Don Quijote je u toku stvaranja prerastao pišæeve intencije i postao djelom opæeljudske vrijednosti , u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oživljuju dvije razne Španjolske, dvije povijesne epohe i dvije vjeène dileme èovjeèanstva - sukob izmedu ideala i stvarnosti. Plastièno ocrtani likovi, stilska iznijansiranost izraza, jednostavan, zdravi topao humor kojim je prozeto cijelo djelo i koji nezadrživo nasmijava i današnjeg èitaoca, optimizam i duboki humanizam koji izbijaju iz tragiène figure viteza tužnog lika, stvorili su od Don Quijta ne samo jedno od najvrednijih veæ i jedno od najpoznatijih i najèitanijih djela svjetske književnosti. Ovo djelo upozorenje je èovjeku da ne može pobjeæi od svarnosti.

Mjesto radnje:
Radnja se odvija u Španjolskoj.

Likovi:
Don Quijote: - on je glavni lik u ovom djelu. Bio je željan akcije i išao je u potragu za njom. Uz to bio je i vrlo nespretan. Previše je èitao viteške romane i živio je u mašti. Njegova velika ljubav bila je seljanka kojoj je dao ime Dulcinea. Dok mu je bilo dosadno on je mislio na nju.
 
Sancho Panza: - on je Don Quijotov štitonoša. Vrlo je ponosan na to i vjerno služi svog gospodara. Od svega toga on ima koristi i prati don Quijota kako bi se obogatio od plijena.

Kompozicija:
Ovo djelo napisano je kao roman. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na glave. Kompozicija je kronološka tj. teèe svojim tijekom. U ovom odlomku pisac nas uvodi u radnju, tj. piše in medias res tehnikom pisanja.
 
Stil, jezik i tehnika pisanja:
Ovo djelo je pisano jednostavno. Ima opisivanja i pripovijedanja uz koje se pojavljuje i dijalog. U djelu ima i usporedbi, epiteta i metafora. Cijelo djelo je pisano u raznim pripovijetkama.



3. Don Kihot

U neko selu Manchi živio je plemiæ po dobi pedesetih i bio je snažna rasta suhonjav i mršav. Živio je zajedno sa gazdaricom i sinovca. Prezime mu je  neki kažu Quijada neki Quesada a zvao se Quijana.
Taj plemiæ èitao je puno viteških knjiga tako da se nije od knjige odvajao, a sve te reèenice ishlapile su mu mozak. U selu bijaše dva njegova prijatelja od kojih je jedan župnik, a drugi majstor Nicolas brijaè s kojima je svakodnevno raspravljao koji je vitez iz knjiga koje je on èita bolji. No naposljetku nakon tolikih viteških knjiga sine mu neobièna zamisao. Želio se prerušiti u viteza i hitati u pustolove, pravdati nepravdu, boriti se za svoju državu.
Pošto je u kuæi imao pradjedovsku vitešku opremu, oèisti je , naðe sebi koplje i konja. Pošto je doslovce svaki vitez imao neobièni ime, nadjene on sebi ime don Quijote od Manche, svom konju nadjene ime Rocinante, a svojoj izmišljenoj ljubavi koja je živjela kako kažu u susjednom selu imena Aldonza Lorenzo, nadjene joj ime Dulcinea od Tobosa.
Nakon što je sve spremno doèekao izjaše on iz svoje kuæe razmišljajuæi kako on još  nije pravi vitez jer još uvijek nije ovitežen, smišljajuæi još itekakve ludorije koje su mu se uma hvatale. Jahao je gotovo cijeli dan razmišljajuæi kako æe nabasati na neki otmjen dvor i kralj koji bijaše u tom dvoru æe ga proglasiti vitezom.
Tako on sav iscrpljen, gladan i pao s uma naiðe na krèmu. Na vratima naiðe na dvije djevojke no kad ga djevojke ugledaše onakvog u oklopu poboje se i poènu bježati u èemu ih sprijeèi don Quijote rekavši im da se ne trebaju bojati.
No uvidjevši da je on skrenuo s uma djevojke se poèevše smijati u sav glas, a sam don Quijote drži u sebi rastuæi bijes. Na to izleti neki krèmar kad spazi don Quijotea i sam se poène smijati. No kako je i on uvidio da je ovaj skrenuo s uma odluèi mu se uljudno obratiti kako bi ovaj mislio da mu se obraæa neki dvoranin. Krèmar mu ponudiše da prespava na što ga don Quijote prozove kaštelanom, a djevojke prozva damama. Djevojke ga priupitaju bi li što god pojeo skidavši mu istovremeno oklop, ali šljema mu skinuti ne mogaše.
Nakon oskudnog jela otiðe on do krèmara i zamoli ga da ga oviteži te ga moli za milost da to bude u kapelici pokraj dvora, i reèe da æe stražariti cijelu noæ ispred kapelice kako bi sljedeæeg jutra bio ovitežen. Krèmar ga i nije shvatio ozbiljno, ali don Quijote je za sve bio posve ozbiljan, pristao je na njegovu molbu.
Krèmar te veèeri dok je ovaj stražario ispred krème ispripovjeda svima ostalima koji su se okupili u krèmi. Jedan mazgar trebao je nahraniti svoje mazge, a pošto je don Quijote svoje oružje stavio na valuv mazgar ga pokuša pomaknuti na što æe ovaj da ne smije dirati to oružje bez njegovog dopuštenja ako ne želi da ostane bez glave. Mazgar to olako shvati i ide da pomakne oružje a don Quijote nije hvatao priliku veæ je digao koplje i kopljem mazgara udario po glavi da se ovaj srovao na pod onesvješæen. Tako doðe i drugi mazgar ne znajuæi što se dogodilo pokuša maknuti njegovo oružje ali i ovaj padne, ali ovaj put sa èetiri kvrge na glavi. To uvidje krèmar i  uputi se ka mjestu dogaðaja rekao je don Quijoteu da æe ga istog èasa ovitežit kako bi se ovaj odvukao iz njegove krème. Nakon što ga je krèmar ovitežio ovaj sav zadovoljan ode iz krème.
Sljedeæe zore sav sretan nastavio je svoje putovanje i negdje u daljini èuo je jauke nekog malog djeèaka. Kako je bio ovitežen èekao je samo priliku kako bi po prvi put nepravdu opravdao pa tako ode na mjesto dogaðaja. Vidje on da tamo neki seljanin tuèe nekog mladiæa zato što mu je ovaj svaki dan izgubio po jednu ovcu dok je vodio stado. Don Quijote zapovijedi seljaninu da oslobodio mladiæa te da mu otplati sve dugove koje mu duguje, a ako to ne uèini da æe ga prema viteškim zakonima morati  napasti što bi seljanina koštalo glave. Seljanin naime obeæa don Quijoteu da æe platiti mladiæa svih onih devet mjeseci što mu dugovaše u realima pa don Quijote ode upozorivši ga da ako svoju dužnost ne izvrši da æe ga pronaæi.
Nakon što je don Quijote otišao seljanin nije ozbiljno shvatio što mu je ovaj rekao i nastavio je tuæi veæ iznemoglog mladiæa.
Dok je tako don Quoijote lutao naiðe na skupinu trgovaca koji su putovali za svojim poslom. Kad ih do Quijote ugleda zaustavi ih pa ih pita da priznaju da je njegova ljubav carica od Manche Dulcinea od Tobota najljepša na svijetu na što oni odgovore negativno jer gospoðicu ne vidje. Kažu oni da im pokaže i najmanju sliku ako postoji pa da je naJužnija djevojka na svijetu oni æe odgovoriti da je najljepša.
To je don Quijotea razjarilo i pojurio je na gomilu trgovaca no konj pošto je bio sav iznemogao od putovanja padne, a ovaj se skotrlja niz padinu ne mogavši se diæi. Tada jedan od mazgarskih momaka pohita za njim i isprebija ga na živu glavu.naposljetku ga tako ispremlaæena , naðe seljak iz njegova mjesta i povede ga kuæi.
U meðuvremenu u njegovoj sobi su se dogaðale neke druge stvari. Onaj njegov prijatelj župnik i brijaè te njegova gazdarica spaljivali su sve one viteške knjige koje je on èitao i èitavši ih izgubio razum. To je ujedino bio i razlog zašto su ih spaljivali jer su mislili da ako on kad se probudi uvidi da njegovih knjiga nema doæi æe ka razumu.
Nakon što se don Quijote probudio na svoje oèi prvoga je ugleda svojeg susjeda siromašnog koji je bio takoðer njegov prijatelj. Don Quijote mu je obeæao da ako bude pošao sa njim kao njegov sluga i štitonoša da æe mu osvojiti otok, a možda èak i imenovati za kralja neke kraljevine koju æe on osvojiti. Ime mu je bilo Sancho Panza, a pošto je bio siromašan on pristaje na njegovu ponudu i sutradan obojica u ranu jutarnju zoru iziðu iz kuæe sa bisagima i krenu na putovanje.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:07:57 PM
William Shakespeare - Romeo i Julija



Kratak sadržaj

Uvod:Veæ u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svaði. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svaða koja završava upozorenjem kneza Escala. Nasluæujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

Poèetak: Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da doðe na zabavu.

Zaplet: Na zabavi Romeo susreæe  Juliju. Izmeðu njih se rodi ljubav, èista i iskrena, bez ogranièenja koje nameæe mržnja izmeðu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaæa pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenèaju

Vrhunac: U jednoj svaði, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeæi osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeæi, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuðuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjeæaji prema Juliji prijeèe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.

Rasplet: Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemiæa. Zbog vjeène ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeæi sprijeèiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reæi Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleæi da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.

Kraj: Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali èlanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaæaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i èistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreæu.

Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova Romeo je mladiæ iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki naèin žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeðuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja sama
Nek od nje uèi sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noæi sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, èista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja æu je potražit
I uz nju blagu divlju æud æu razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo shvaæa da je sreo sudbinu te je spreman uèiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reæi da je poduzetan i hrabar mladiæ.  Pun je vedrine i mladenaèkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oèi njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oèi tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeæa od sunca,
A njezine bi oèi na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83


Julija potjeèe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznaèit æe njen život. Shvaæa kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute mržnje nièe ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78

Spremna je odreæi se svega, pa èak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne æeš,
Prisegni da me ljubiš, pa æu ja
Poreæi da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Saèuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio biæa tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84


Tema
Sjajna, èudesna, neiscrpna, duboka i velièanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu prièu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.

Ideja
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i poèetak najveæe tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki naèin bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeðuje mržnju.

Metaforiènost: Metaforiènost u ovom romanu uoèava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima izmeðu Romea i Julije.

“ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izaði sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smuæen veæ i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82

2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreæu naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108

Najzanimljvije u romanu:
su dijelovi u romanu su prvi susret izmeðu Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznaèava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obiène ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio znaèajan.
Borba izmeðu Tibalda i Mercuzija takoðer je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznaèava poèetak ove èitave tragedije i sudbonosnih dogaðaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja izmeðu dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteæa ljubav koja se, prema prièi, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugaèijim okolnostima tijek ovih dogaðaja krenuo prema sretnijem kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslaði se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jeduæi uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107

“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:08:46 PM
F. M. Dostojevski - Zloèin i kazna


 Književno djelo Fjodora Mihajlovièa Dostojevskog znaèajno je ne samo u okvirima ruske književnosti, gdje je èesto bilo osporavano, veæ je ono mnogo znaèajnije za zapadnoeuropsku književnost i misao kraja XIX i XX stoljeæa. Gotovo da nema pisca, kritièara, povjesnièara književnosti ili suvremenog mislioca koji se na neki naèin odredio prema djelu Dostojevskog. William Faulkner je pisao da je Dostojevski umjetnik s kojim bi se rado usporedio svaki pisac samo kada bi mogao. Austrijski književnik Stephan Zweig smatrao je tragediju Karamazovih isto tako znaèajnom za svjetsku književnosti isto tako kao i trilogiju Orestija ili epove Homera. Za Thomasa Manna Dostojevski je najveèi psiholog svjetske književnosti, za Nitzschea on je jedini mislilac od kojeg je nešto nauèio. Za Gidea romani Dostojevskog nisu samo knjige veæ najustrepta-
liji život za koji zna. Prodiranje u psihièki svijet èovjeka, funkcioniranje njegove podsvijesti, kako ih opisuje Dostojevski, visoko su cijenili Freud i Adler. Maksim Gorki je, nazvavši Dostojevskog zlim genijem, priznao da se njegov talent može usporediti jedino sa Shakespearovim.
     Tridesetih godina F.M.Dostojevski, sin vojnog lijeènika i kèeri morskog trgovca, živi i školuje se, zajedno sa svojim starijim bratom Mihailom, u jednom od najboljih moskovskih pansiona. Tamo se, slièno kao i u liceju koji je pohaðao Puškin, poseban naglasak stavlja na književnost. Profesor ruske književnosti doduše ne priznaje Gogolja, ali zato svoje uèenike detaljno upoznaje s Puškinom, Ljermontovim i Koljcovom. Ovdje se mladi Dostojevski upoznaje i s francuskom književnošæu te pored klalika Racinea i Corneillea èita djela suvremenih francuskih autora - Balzaca, Hugoa, George Sand, E. Suea, djela nova i sadržajem i formom, èije æemo tragove pronaæi u stvaralaštvu ranog i zrelog Dostojevskog. Istovremeno on se zanosi i "gotskim romanima" Ann Cliford.
     Godine 1837. Dostojevski se, prema želji oca, upisuje na vojnu inženjersku akademiju u Petrogradu. Niz struènih predmeta i stroga disciplina inženjerske škole oduzimaju Dostojevskom mnogo vremena, ali ga ipak ne spreèavaju da se, kao i do tada, bavi književnošæu. Pisam koja Dostojevski u to vrijeme upuæuje bratu Mihailu puna su rasprava o Schilleru i E.T.A.Hoffmannu, Byronu i Shakespearu, Goetheu i Homeru. Njegov odnos prema književnosti gotovo je religiozan i upravo je književnost za Dostojevskog to što jedino može izmijeniti svijet. On je još uvijek naklonjen romantièarskoj književnosti kojoj æe uostalom biti uvijek naklonjen, no za daljnji život pitomca inženjerske akademije presudno je poznanstvo s Gogoljem.
     Dostojevski je završio akademiju u èinu oficira, no veæ sljedeæe godine zatražio je otpuštanje iz vojne službe. On se osjeæa pjesnik, ne inženjer. Za Dostojevskog istodobno poèinju financijski problemi koji æe ga pratiti cijeli život. Upoznaje svijet zalagaonica, novèanih zajmova i mjenica, poslovnih ljudi i petrogradskih zelenaša, svijet gdje vlada novac, svijet u kojem æe živjeti junaci njegovih romana (Zloèin i kazna, Krotka).
     Ruski èitatelji upoznaju Dostojevskog kao prevodioca Balzacova romana Eugenie Grandet. Prijevod je objavljen 1844.g., Dostojevski ga smatra izvrsnim, ali taj prijevod je tek predradnja, priprema za književni rad. Prvi roman Dostojevskog bio je Bijedni ljudi(1846). Dostojevski je, oslanjajuæi se na rusku književnu tradiciju Puškina i Gogolja, stvorio roman u duhu vladajuæe naturalne škole, a epistolarna mu forma dopušta da prodire u psihièki svijet svojih junaka i na nov naèin isprièa o životu "malog èovjeka" premjestivši naglasak na sa socijalne na psihološku motivaciju. Iste godine kad i Bijedne ljude Dostojevski objevljuje svoje pripovijetke Dvojnik (1846) i Gospodin Proharèin.
     Radeæi na noveli Gospodin Proharèin, Dostojevski se poslužio novinskim materijalom, èlankom o siromašnom èinovniku koji je umro s pola milijuna gotovine. Tim postupkom pisac æe se koristiti i pri stvaranju svojih velikih romana (Zloèin i kazna, Demoni, Braæa Karamazovi) i na taj naèin povezivati aktualna društvena i politièka pitanja Rusije s filozofsko-psihološkom problematikom.
     Likovi pripovijedaka Slabo srce (1848) i Polzunkov (1848) pripadaju istoj socijalnoj sredini kojoj pripadaju i likovi prethodnih pripovijedaka i romana, a srodni su im i po svojim psihološkim karakteristikama. Ostajuæi vjeran svojim siromašnim i osamljenim junacima, sivilu svakodnevnièkog gradskog života poniženih èinovnika, zavedenih djevojaka i bijednih studenata, Dostojevski želi progovoriti i o ljudskim strastima, moralnim i etièkim traženjima, dobru i zlu, o izuzetnim ljudima, "velikim grešnicima", "napoleonima", o idealnom èovjeku, o ženi razapetoj izmeðu strasti i kajanja, o slobodi koja je èovjeku muèna, nepodnošljiva.
     Dostojevski zastupa naèela idealistièke estetike, zahtijeva slobodu stvaralaštva i umjetnosti, smatra da umjetnost mora biti nezainteresirana, a umjetnièki èin iracionalan. Njega norme i zadaci ogranièavaju, on se ne može i ne želi odreæi svog romantizma i fantastike, svojih motivacija podsviješæu što poèinju zamjenjivati socijalne motivacije. Dok Turgenjev poetizira svijet koji opisuje, a Tolstoj pokušava prodrijeti u dušu svojih likova, Dostojevski dokumentarnoj graði pridaje novo znaèenje - filozofsko. Svojim razgovorima s nepostojeæim anticipira buduæe junake u èijim æe se podvojenim svijestima odvijati cijeli dijalozi. "Antijunak", kako ga naziva Dostojevski, u dijaloškoj formi razmišlja o društvenim i polotièkim idejama svog vremena, o socijalizmu, suprotstavlja se civilizaciji i porièe èak i sam pojam "progresa" koji se uz nju vezuje, polemizira s Èerniševskim i njegovom teorijom "razumnog egoizma" (parodirat æe je Dostojevski u liku Lužina u Zloèinu i kazni).
     Monološka forma omoguæuje Dostojevskom da neogranièeno istražuje misaoni i emocionalni svijet svog "antijunaka" te da iskaže odraðene filozofske, etièke i estetske sudove koji su uvijek u dijaloškom suodnosu s tuðim idejama i mišljenjima. Glazbena naèela kompozicije razvit æe Dostojevski u svom romanu Zloèin i kazna (1866).

     U središtu romana nalazi se lik bivšeg studenta, dobrovoljnog osamljenikaotuðenog od društva, "poniženog i uvrijeðenog", no i ogorèenog filozofa zloèinca Rodiona Raskoljnikova. On u svojoj potkrovnoj sobici, koja je više nalik na grob negoli na sobu, razvija intelektualnu teoriju natèovjeka prema kojoj je sve dopušteno, pa i "krv po savjesti". Da bi provjerio svoju teoriju, da bi dokazao sebi da nije tek pripadnik mase, "materijala", Raskoljnikov ubija staru lihvaricu. Nakon poèinjenog ubojstva ne može izdržati moralni i psihološki pritisak, kaje se i predaje vlastima. Svi postupci Raskoljnikova, a ponajprije ubojstvo, motivirani su višestruko, a ni jedna od motivacija nije potpuna ili dominantna. Ubojstvo starice "intelektualna" je odluka Raskoljnikova, provjera njegove teorije, ali se ono istovremano motivira i psihološki i socijalno. Sudbina Raskoljnikova isprepleæe se sa sudbinama drugih "poniženih i uvrijeðenih" stanovnika prijestolnica i one uvjetuju i opravdavaju njegov postupak. Isprepliæe se sa sudbinom pijanog i nesretnog Marmeladova, njegove smrtno bolesne žene Katerine Ivanove i djece èija je buduænost pijanstvo, tuberkuloza ili prostitucija. Na prostituciju se odluèuje i Sonja, kæi Marmeladova, da bi spasila obitelj, a Raskoljnikov, svestan velièine Sonjine žrtve, uviða i njenu uzaludnost. Na žrtvu su primorane i majka i sestra Raskoljnikova, Dunja koja je spremna na ponižavajuæi brak s mrskim i ogranièenim Lužinom da bi osigurala bratu buduænost. Puljherija Aleksandrova, majka Raskoljnikova, odobrava taj brak kao jedini moguæi izlaz iz situacije u kojoj se obitelj našla. Raskoljnikov pak Dunjin brak poistovjeæuje sa Sonjinom prostitucijom, ne prihvaæa žrtvu svjestan da je i taj izlaz tek prividan, jedan od moguæih kompromisa s vlastitom savješæu. Scena s pijanom djevojkom koju Raskoljnikov sluèajno sreæe na svom lutanju petrogradskim ulicama, a èija je propast samo pitanje vremena, kao da dokazuje da sudbina Marmeladovih, Sonje, Dunje nije samo sluèajna, veæ neizbježna. To je dodatni moment koji ga potièe da uèini "ono".
     Neumitnost propasti veæine tih ljudi uvjetuje neimaština, nedostatak novca. Stara zla lihvarica posjeduje novac, koji bi spasio živote mnogih, i Raskoljnikov ga ne želi za sebe samoga. Socijalno zlo velikog grada potièe Raskoljnikova na zloèin. Svaki od likova pokušava naæi svoje rješenje, svoj izlaz iz bezizlazne situacije šti ih stvara veliki grad. Njihove životne prièe prepleæu se s onom o Raskoljnikovu, vode prema problemu koji njega muèi, podržavaju ga u njegovoj odluci, naglašavaju bezizglednost njegove situacije, psihološki, emocionalno i socijalno pripremaju ga na zloèin. Život Lužina zasnovan je na ideji "razumnog egoizma" koji èak i samom Raskoljnikovu zvuèi kao strašna parodija njegovih vlastitih ideja. Marmeladov je pak suprotstavljen Raskoljnikovu svojom pokornošæu pred sudbinom i vjerom koju ne gubi èak ni onda kada je potpuno svjestan vlastite konaène propasti.
     Sav roman protjeèe u dijalogu. Dijalog je ili stvaran - Raskoljnikova sa Sonjom, s istražiteljam, sa Svidrigajlovim, ili pak unutrašnji kao monolog Raskoljnikova, što prelazi u dijalog. Gotovo sva zbivanja romana upoznajemo prelomljena kroz svijest Raskoljnikova.
     Kriminalistièka fabula, koju je u Zloèinu i kazni Dostojevski prvi put upotrijebio, služi iskazivanju etièkih, moralnih i filozofskih ideja, a i za postavljanje aktualnih društvenih pitanja Rusije tog vremena, pitanja pijanstva, prostitucije, obitelji, sudstva itd. Fabula je cjelovita i završena - Raskoljnikov se kaje, odrièe svojih ideja o natèovjeku, i u Sibiru, sa Sonjom koja ga prati, èita evanðelje, no pitanja koja postavlja roman ostaju otvorena.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:09:30 PM
- Mjesto radnje je Petrograd koji se bitno razlikuje od Pariza. Dok je u Parizu opisivano siromašno graðanstvi i puk, ali koliko god ti ljudi bili siromašni ne mogu se mjeriti sa bijedom ljudi iz Petrograda. Likovi koje Dostojevski opisuje na samom su dnu svega, toliko jadni i toliko siromašni da se ne mogu èak ni približno usporediti sa siromašnim pariškim pukom. Sve je svedeno na krajnju bijedu.
"Vani je bila strašna žega, a uz to i sparina, gužva, na sve strane vapno, skele, opeke, prašina i onaj posebni ljetni zadah što je dobro poznat svakom Petrograðaninu koji nije kadar unajmiti ljetnikovac - sve to neugodno uzdrma ionako veæ rastrojene mladiæeve živce. Nepodnošljiv zadah iz krèma kojih u tom dijelu gradu ima sva sila, i pijanci koje je neprestance susretao iako je bio radni dan, dopunjavahu odvratan i turoban kolorit prizora."
"Doduše, ta je gradska èetvrt bila takva da je tu bilo teško koga iznenaditi odjeæom. Sijenska tržnica u blizini, mnoštvo stanovitih lokala i uglavnom
- Èak i vlasnici velikih kuæa koji su iznajmljivali stanove bili su siromašni i svedeni na krajnju bijedu, što se vidi po sobama koje su iznajmljivali:
"Bijaše to majušna prostorijica, pet - šest koraka dugaèka, neobièno jadna, s onim svojim žuækastim, prašnim tapetama, na mnogim mjestima odlijepljenim od zida, i toliko niska da se malo viši èovjek osjeæao u njoj tjeskobno te mu se sve nekako èinilo da æe udariti glavom o strop. Kakva soba, takvo i pokuæstvo: tri stara stolca, prilièno trošna, u kutu obojen stol na kojemu ležaše nekoliko bilježnica i knjiga; veæ po tome koliko su bile zaprašene vidjelo se da ih veæ odavna nièija ruka nije taknula; i napokon glomazna sofa, nekoæ presvuèena cicom a sad sva izderana, zapremala je gotovo cijeli zid i pola širine cijele sobe te služila Raskoljnikovu kao postelja..."

- Raskoljnikov je vrlo povuèen u sebe i neki svoj svijet, rijetko s kim puno govori, ali zato pažljivo sluša sve što mu sugovornik prièa
"Usput reèeno, bio je neobièno pristao, divnih tamnih oèiju, kestenjaste kose, povisok, vitak i sjenit. Ali uskoro je utonuo u nekakvu duboku zamišljenost, bolje reæi - èak u nekakav zanos, i pošto dalje ne primjeæujuæi više ništa oko sebe, pa i ne želeæi ništa primijetiti. Kadikad bi samo nešto promrmljao sebi pod nos, iz one svoje navike da razgovara sam sa sobom što ju je malo prije bio i sam priznao. U ovom je èasu znao da mu se misli na mahove brkaju i da je malaksao: veæ je drugi dan kako nije gotovo ništa okusio. Toliko je bio bijedno obuèen da bi se neki drugi èovjek, èak i naviknut na pohabanost, stidio da u po bijela dana izaðe na ulicu u takvim dronjcima."
"Raskoljnikov nije bio navikao na svjetinu i, kako veæ rekosmo, klonio se svakog društva, pogotovo u posljednje vrijeme. Ali sada ga najednom nešto privuklo ljudima. Kao da se u njemu zbivalo nešto novo, a u isti mah kao da se nekako zaželio ljudi..."
"Zanimljivo je da se Raskoljnikov, dok je studirao, nije gotovo ni s kim družio, od svih se tuðio, nikom nije odlazio u posjete i nerado je doèekivao goste. Uostalom, uskoro su se i od njega svi odbili. Nije sudjelovao ni u zajednièkim sastancima, ni u razgovorima, ni u zabavama, ni u bilo èemu drugome. Uèio je mnogo, nije se štedio i stoga su ga poštovali, ali ga nitko nije volio. Bio je vrlo siromašan i nekako nadmetno uznosit i suzdržljiv; kao da je pred svima nešto tajio."
- puno toga o Raskoljnikovu saznajemo i od Razumihina:
"Rodiona poznajem godinu i pol dana: natmuren je, mrk, uznosit i ohol; u posljednje je vrijeme (a možda i znatno ranije) nepovjerljiv i sklon hipohondriji. Velikodušan je i dobar. Nerado iskazuje osjeæaje i radije æe biti okrutan nego da rijeèima iskaže što mu je na srcu. Inaèe, ponekad uopæe nije hipohondar, nego je naprosto hladan i besæutan, u èemu ide sve do neèovjeènosti, baš kao da se u njemu redom smjenjuju dva suprotna karaktera. Ponekad ne možeš rijeèi izvuæi iz njega! Nikad nema vremana, neprestano mu netko nešto smeta, ništa ne radi. Nije podrugljiv, ali ne zato što nema duha, nego baš kao da nema vremena za takve trièarije. Ne sluša do kraja što mu govore. Nikada se na zanima za ono što u tom trenutku zanima sve druge. Neizmjerno cijeni sam sebe, a èini se da ima donekle i pravo..."

- Aljona Ivanova bila je starica koju je Raskoljnikov ubio. Ona je u zajam uzimala sve što bi joj neki student ponudio i davala mu novac, tj. kada bi netko došao u poziciju da nešto mora prodati ako ne želi ostati gladan odlazio bi Aljoni Ivanovoj i davao joj neki svoj predmet u zajam
"Bijaše to sitna suhonjava bakica od svojih šezdeset godina, živahnih i pakosnih oèiju, malog šiljastog nosa, gologlava. Bjelièasta, ponešto progrušana kosa, bijaše joj obilato namazana uljem. Tanak i dugaèak vrat nalik na kokošju nogu bijaše omotala nekakvom flanelskom krpom, a oko ramena joj se, unatoè vruæini, klatio haljetak obrubljen krznom, sav pohaban i požutio. Starica je svaki èas kašljala i hrakala."
"Sila ti je ona - veli - kod nje uvijek možeš dobiti para. Bogata je kao Èifutin, može ti odjednom isplatiti pet tisuæa, a ne libi se ni zaloga od jednog rubalja. Mnogo je naših bilo veæ kod nje. Samo je strašna gadura. I rasprede o tome kako je pakosna i hirovita, kako je dovoljno da jedan dan zakasniš pa da ti propadne zalog. Daje i po èetiri puta manje nego što stvar vrijedi, a uzima po pet, pa i po sedam posto kamata na mjesec, i tako dalje. Student se rasprièao i spomenuo, izmeðu ostaloga, kako baba ima sestru Lizavetu koju ona, onako mala i odurna, svakog èasa tuèe i drži u pravom ropstvu, kao nejako dijete, premda je Lizaveta natprosjeèno visoka."

- Lizaveta je sestra Aljonina. Nju Raskoljnikov neplanirano ubija jer je došla kod sestre baš u trenu kada je on još bio tamo
"Ta je njihova znanica bila Lizaveta Ivanovna, ili naprosto Lizaveta, kako su je svi zvali, mlaða sestra one iste starice Aljone Ivanovne, udove koleškog registratora i lihvarke kod koje je Raskoljnikov juèer bio založio svoj sat i izveo svoju probu...Odavno je veæ znao sve o toj Lizaveti, pa i ona je njega donekle poznavala. Bijaše to visoka, nezgrapna, plašljiva i ponizna djevojka, slaboumnica tako reæi, od svojih trideset pet godina. Bila je prava ropkinja svoje sestre, radila je dan i noæ, strepila je od nje i trpjela èak i batine. Stajala je neodluèno sa zavežljajem u rukama pred trgovèiæem i njegovom ženom i pozorno ih slušala. Oni su joj nešto vrlo živahno tumaèili. Kad ju je Raskoljnikov iznenada spazio, obuzeo ga je nekakav èudan osjeæaj nalik na silno zaprepaštenje, premda u tom susretu nije bilo nièeg èudnovatog."
"Neka nedavno doseljena i osiromašena obitelj prodavala je stvari, odjeæu i ostalo, sve samo za žene. Kako se takva roba ne prodaje dobro na tržnici, tražili su preprodavaèa, a Lizaveta se time bavila: uzimala je robu u komisiju, zastupala svoje mušterije i imala veliku praksu zato što je bila vrlo poštena i svagda kazivala posljednju cijenu: koju cijenu odredi pri njoj i ostane. Opæenito je malo govorila i, kako veæ rekosmo, bila je vrlo skromna i plašljiva."
"Lizaveta pak nije iz èinovnièkog staleža nego obièna puèanka, stara djevojka, strašno nezgrapna, vrlo visoka rasta, dugaèkih, nekako iskrenutih nožurda, vazda u izgaženim cipelama od jareæe kože, ali uvijek vrlo èista. Student se pak najviše èudio i smijao tome što je Lizaveta svaki èas trudna. -Pa kako, veliš da je grdoba? - pripomene oficir.  - Jest, crna je u licu, rekao bi da je prerušen vojnik, ali, znaš, nipošto nije grdoba. Ima neko dobro lice i oèi. Još kako. Dokaz ti je što se mnogima sviða. Vrlo je mirna, krotka, bezazlena, pokorna, na sve pristaje. A smiješak joj je èak i vrlo lijep. - Pa kao da se i tebi sviða? - nasmije se oficir. - Samo zato što je èudna. Nego, znaš što æu ti reæi. Ja bih tu prokletu babu ubio i opljaèkao, i vjeruj mi da me savijest ne bi nimalo pekla - gorljivo nadoveže student."

- Marmeladov je èovjek kojega Raskoljnikov sreæe sluèajno u gostionici i tu zapoèinju njih dvojica razgovor i "sprijateljuju se".
"Bijaše to èovjek koji je prevalio pedesetu, srednjeg rasta i èvrste graðe, prosijed i dobrano èelav, žut, èak i zelenkast u licu podbuhlom od neprestana pijanèevanja, nabreklih vjeða iza kojih su se caklile, kao pukotinice uske, ali živahne zakrvavljene oèi. Meðutim, bilo je nešto na njemu vrlo èudno; u pogledu mu je blistao èak nekakav zanos - a valjda i razum i pamet - ali u isto vrijeme kao da je prosijavala i ludost. Na njemu bijaše star, posve pohaban crn frak s kojega su bila pootpadala poceta. Samo se još kako-tako držalo jedno jedino puce, koje je zakopèavao želeæi oèito ostati pristojan. Ispod prsluka od nankina visio mu je plastron, sav zgužvan, zamazan i ispolijevan. Bio je obrijan, kao èinovnik, ali veæ poodavno, tako da mu je po licu bila gusto izbila sivkasta èekinjasta dlaka. Pa i u njegovim manirima zapažalo se zaista nešto dostojanstveno èinovnièki. Ali je bio nemiran, mrsio je kosu i pokatkad ojaðeno podupirao objema rukama glavu naslanjajuæi se poderanim laktovima na ispolijevani i ljepljivi stol."
"Pridigne se, posrne, dohvati svoju staklenku i èašicu i sjedne do mladiæa, malko ukoso od njega. Bio je pripit, ali je govorio glatko i teèno, samo je na mahove zapinjao i otezao u govoru. Èak je nekako pohlepno saletio Raskoljnikova, baš kao da nije ni on veæ mjesec dana ni s kim razgovarao.

- Katerina Ivanova bila je Marmeladova žena, vrlo nervozna, ali uredna i pobožna. Èak mi se uèinila i vrlo hladnom kada je Marmeladov umro
"Bijaše to strašno mršava žena, tanka, povisoka i skladno graðena, još i sad divne kestenjaste kose, a obrazi joj zaista bijahu osuti crvenim pjegama. Hodala je gore-dolje po svojoj maloj sobi ruku stisnutih na prsima, ispucalih usana, dišuæi nepravilno i isprekinano. Oèi joj bijahu užagrene kao u vruæici, ali pogled joj bijaše oštar i ukoèen. Bolno se doimalo to sušièavo i uzbuðeno lice pri posljednjim zrakama krnjatka svijeæe što su treperile na njemu. Raskoljnikovu se uèini da joj nije više od trideset godina, zaista joj Marmeladov nije bio par...Nije èula ni opazila došljake; reklo bi se da je nekako zanesena, niti što èuje niti vidi."

- Dunja je Raskoljnikova sestra koja se, da bi pomogla bratu, želi udati za Lužina - èovjeka kojega ne voli.
"To ti je èvrsta, razborita, strpljiva i velikodušna djevojka, ali vatrena srca, što sam veæ odavno uoèila kod nje. Naravno, tu ni s njene ni s njegove strane nema neke osobite ljubavi, ali Dunja nije samo pametna djevojka nego je u isti mah i plemenito stvorenje, pravi anðeo, i smatrat æe svojom dužnošæu da usreæi muža, koji æe se sa svoje strane brinuti za njenu sreæu, o èemu za sad nema mnogo razloga da sumnjamo, iako valja priznati da smo sve skupa obavili navrat-nanos. Osim toga, to je vrlo promišljen èovjek pa æe, naravno, i sam uvidjeti da æe mu sreæa u braku biti utoliko pouzdanija ukoliko Dunjeèka bude s njim sretnija."
"Avdotja Romanovna bijaše izvanredno lijepa - visoka, divnog stasa, snažna, samouvjerena, što se oèitovalo u svakoj njenoj gesti, ali što inaèe nije oduzimalo njenim kreznjama ništa od njihove gipkosti i ljupkosti. U licu je nalikovala na brata, ali bi se moglo èak reæi da je prava ljepotica. Kosa joj bijaše tamno plava, malo svijetlija nego u brata; oèi gotovo crne, sjajne, ponosite, a u isti mah gdjekad, na trenutke, neobièno dobre. Bila je blijeda, ali joj bljedoæa nije bila nezdrava, lice joj blistalo od svježine i zdravlja. Imala je prilièno malena usta, a donja usna, svježa i rumena, bijaše joj malèice isturena, zajedno s bradom - jedina nepravilnost na tom krasnom licu, nepravilnost koja mu je, meðutim, pridavala nekakvu osebujnost i, pored ostalog stanovitu uznositost. Izraz na licu bijaše joj svagda prije ozbiljan i zamišljen nego vedar, ali kako je samo tom licu pristajao osmijeh, kako mu je pristajao smijeh, vedar, mladenaèki, noebuzdan!"


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:11:01 PM
- Lužin je bio èovjek za kojeg se Dunja trebala udati. On je htio siromašnu ženu kojoj æe moæi zapovijedati, a koja æe mu se za uzvrat klanjati i kleèiti pred njim, te mu beskonaèno zahvaljivati što ju je izbavio iz siromaštva.
"Èovjek je pouzdan i imuæan, služi na dva mjesta i veæ ima svoj kapital. Ima doduše èetrdest pet godina, ali je prilièno ugodne vanjštine i još se može svidjeti ženama, pa i inaèe je noebièno ozbiljan i pristojan, samo što je malko mrgodan i  nekako uznosit. Ali možda se to samo tako èini na prvi pogled."
"Petar Petroviè je, sudeæi bar po mnogim znacima, neobièno èestit èovjek. Kad nas je prvi put posjetio, kazao nam je da je praktièan èovjek, ali da u mnogo èemu pristaje, kao što je sam rekao, "uz shvaæanja naših mladih naraštaja" i da je neprijatelj svih predrasuda. I još je štošta kazao jer, èini mi se, pomalo tašt i voli da ga drugi slušaju, ali to gotovo da i nije neka mana. Ja, dakako, nisam bogzna što shvatila, ali mi je Dunja kazala da nije doduše osobito naobražen, ali da je pametan i , èini se, dobar."
"Èak bi mu se i osobna spoznaja, možda isuviše samodopadna, o ugodnoj promjeni na bolje, mogla oprostiti u takvoj prilici zato što je Petar Petroviè igrao ulogu zaruènika. Cijelo mu je odijelo bilo netom sašiveno i sve je na njemu bilo lijepo, samo je, možda, bilo suviše novo i suviše odavalo odreðenu svrhu. Èak je i gizdelinski, novi novcati cilindar svjedoèio o toj svrsi: Petar Petroviè je postupao s njim nekako odveæ obzirno i držao ga u rukama suviše oprezno. Pa i prekrasne rukavice, originalne Louvainove proizvodnje, rukavice boje jorgovana, svjedoèile su to isto, ako nièim drugim a ono time što ih nije navlaèio nego samo nosio na rukama, za paradu. U svoj odjeæi Petra Petrovièa prevladavale su svijetle i mladena- èke boje. Na njemu bijaše zgodan svijetlosmeð ljetni kaput, tanke hlaèe svijetle boje, isto takav pršnjak, netom kupljena fina košulja, posve lagana batistena kravata s ružièastim prugama, a što je najljepše - sve je to èak i pristajalo licu Petra Petrovièa. Njegovo lice, neobièno svježe i, štoviše, lijepo, ionako se doimalo mlaðim od èetrdeset pet godina. Tamni zalisci zgodno su ga osjenèavali s obje strane, nalikujuæi na dva kotleta, i vrlo se lijepo zgušnjavali oko glatko izbrijane blistave brade. Èak ni kosa, uostalom tek malo progrušana, a poèešljana i nakovrèana kod frizera, nije zbog toga bila ni manje smiješna niti mu je pridavala glup izraz, kao što obièno biva kad se nakovrèa kosa, jer onda èovjek neminovno nalikuje na Nijemca koji ide na vjenèanje. Ako je u tom prilièno lijepom i ozbiljnom oblièju i bilo neèeg neugodnog i odbojnog, tome su bili krivi neki drugi uzroci."
"Junaèio se bio preko svake mjere i nije ni pomišljao na to da bi se dvije siromašne i nezaštiæene žene mogle izbaviti od njegove vlasti. Tomu su njegovu uvjerenju znatno pridonijeli taština i onaj stupanj samopouzdanja što se najbolje može nazvati zaljubljenošæu u sama sebe. Petar Petroviè je bio poèeo od nièega pa se u njega razvila bolesna navika da uživa u samom sebi. Mnogo je držao do svoje pameti i sposobnosti i èak je kadikad, dok je bio sam, uživao gledajuæi se u zrcalu. Ali najviše je na svijetu volio i cijenio svoje novce steèene radom i kojekakvim dovijanjem: novci su ga izjednaèavali sa svime što je bilo iznad njega."

- Razumihin je bio prijatelj Raskoljnikov. Jedino je njemu Raskoljnikov govorio dosta toga; više nego bilo kome drugom
"S Razumihinom se, meðutim, tko zna zašto, nekako zbližio, naime, nije se baš zbližio nego je samo s njim bio razgovorljiviji, otvoreniji. Uostalom, s Razumihinom nije èovjek ni mogao biti drugaèiji. Bio je to neobièno vedar i društven momak, dobar do prostodušnosti. Doduše, ispod te prostodušnosti krila se i dubina i dostojanstvo. Bio je vrlo bistar, premda gdjekad zaista priprost. Bijaše upadljive vanjštine - visok, mršav, vazda loše obrijan, crnokos. Ponekad je zapodijevao kavgu i bio na glasu sa svoje snage. Pio je kao spužva, ali je mogao biti i bez piæa; ponekad bi pretjerao u vragolijama, ali je mogao i bez njih. Za Razumihina je bilo znaèajno još i to  što ga nikad nikakvi neuspjesi nisu zbunili i što ga, èini se, nikakve nepovoljne okolnosti nisu mogle skršiti. Mogao je stanovati i na krovu, trpjeti najgoru glad i veliku studen. Bio je vrlo siromašan i bez igdje ikoga, zaraðivao je novce svakojakim poslovima. Znao je bezbroj izvora iz kojih je mogao crpsti, naravno poštenim radom. Jednom nije cijele zime ložio u svojoj sobi tvrdeæi da je èak i ugodnije jer se u hladnoj sobi bolje spava. Nedavno je i on bio prisiljen prekinuti studij, ali ne zadugo, i upeo se iz petnih žila da popravi svoje imovinske prilike kako bi mogao nastaviti studirati."

- Zosimov je bio Raskoljnikov lijeènik
"Zosimov je bio visok i ugojen èovijek, podbuhla i bezbojno blijeda, glatka izbrijana lica,svijetle ravne kose, s naoèalama i s velikim zlatnim prstenom na prstu nabreklom od debljine. Bilo mu je oko dvadeset sedam godina. Na sebi je imao širok gizelinski lagan kaput,svijetle ljetnje hlaèe i uopæe je sve na njemu bilo nekako široko, gizdavo i novo novcato; rublju mu nije bilo zamjerke, a lanèiæ na satu bijaše podebeo. Kretnje mu bile spore, nekako mlitave, a u isti mah promišljeno slobodne; svaki èas izbijaše iz njega taština, iako se trudio da je prikrije. Svi njegovi znanaci držali su da je težak èovijek, ali su trvrdili da zna svoj posao.

- Sonja je bila Marmeladova kæi. Bila je prostitutka, brinula se za svoju obitelj, a ujedno je pomagala i Raskoljnikovu.
"Sonja je bila niska rasta, djevojka od svojih osamnaest godina, mršava, ali prilièno zgodna plavojka, izvanredno lijepih plavih oèiju."
"Bijaše to mršavo, posve mršavo i blijedo lišce, prilièno nepravilno, nekako ušiljeno, šiljasta nosiæa i brade. Èak se ne bi moglo reæi da je ljepuškasta, ali su joj zato plave oèi bile tako bistre, a kad bi živnule, lice bi joj postalo tako dobro i tako prostodušno da je i nehotice privlaèilo èovijeka. Osim toga, na njenu licu, pa i na cijeloj njenoj pojavi, bila je još jedna karakteristièna crta: iako joj je bilo osamnaest godina, izgledala je još gotovo kao djevojèica, doimala se mnogo mlaðe nego što je uistinu bila, tako reæi pravo dijete, što se gdjekad èak i smiješno oèitovalo u nekim njenim kretnjama."

- Raskoljnikova majka bila je osjeæajna i voljela je svoju djecu, ali je takoðer bila i proraèunata. Pristala je, èak što više i željela da se Dunja uda za Lužina iako je znala da ga Dunja ne voli, ali je isto tako znala da bi udajom svoje kèeri riješila materijalno stanje svoje obitelji.
"Puljheriji Aleksandrovoj bilo veæ èetrdeset tri godine, na licu su joj ostali tragovi nekadašnje ljepote, a osim toga doimala se mnogo mlaða nego što je uistinu bila, kao što gotovo svagda biva u žena koje su do pod stare dane saèuvale bistrinu duha, svježinu dojmova i èestit, èist žar srca. Da kažemo uzgred da je oèuvanje svega toga jedini naèin da se i u starosti  ne izgubi ljepota. Kosa joj je veæ poèela sijedjeti i prorjeðivati se, oko oèiju su joj se veæ davno bile razgranale sitne bore, obrazi joj upali i osušili se od briga i jada, pa ipak je to lice bilo još divno. Bijaše to slika i prilika Dunjeèkina, samo nakon dvadeset godina, jedino bez onog izraza donje usne što je u nje stršilo. Puljherija Aleksandrova bijaše osjeæajna, ali ne i sentimentalna, bila je bojažljiva i postupljiva, ali samo do odreðene granice: mogla je dugo popuštati, na mnogo je šta mogla pristati, èak i na ono što se protivilo njenim uvjerenjima, ali je svagda postojala odreðena granica poštenja, pravila i najdubljih uvjerenja preko koje ju nikakve okolnosti nisu mogle natjerati da prijeðe."

- Porfirij Petroviè bio je kriminalistièki inspektor i na neizravan naèin izvlaèio je iz Raskoljnikova istinu o ubojstvu Aljone Ivanove.
"Porfirij Petroviè je bio obuèen po domaæu, u kuænom kaputu, u posve èistoj košulji i u izgaženim papuèama. Bio je to èovijek od svojih trideset pet godina, onizak, punašan, pa i trbušast, glatko izbrijan, bez brkova i zalizaka, kratko podšišane kose na velikoj okrugloj glavi, nekako posebno ispupèenoj na potiljku. Njegovo nabuhlo, okruglo lice s pomalo præastim nosom bijaše nezdrave, tamnožute boje, ali prilièno živahno i, što više, podsmješljivo.Bilo bi možda i dobroæudno da nije bilo izraza oèiju koje su se sjale nekakvim žitkim, vodenastim sjajem i bile zastrte gotovo bijelim trepavicama što su treptale baš kao da namiguju. Pogled tih oèiju nekako je èudno odudarao od cijele njegove pojave na kojoj je bilo èak i neèega ženskoga, te je pridavao mnogo više ozbiljnosti nego što bi èovijek u prvi mah oèekivao."


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:11:40 PM
- Svidrigajlov je bio vrlo bezobziran , pohotan èovjek koji nije birao sredstva da ostvari svoj cilj i naum.
"Pazikuæa je stajao na vratima svoje sobice i pokazivao ravno u njega nekom oniskom èovjeku koji je vanjštinom lièio na obrtnika, u prsluku i neèim nalik na kuænu haljinu; izdaleka bi se reklo da je žensko. Glavu je, u masnoj kapi, oborio, pa i sav je bio nekako pogrbljen. Podbuhlo, smežurano lice govorilo je da je prevalio pedesetu; sitne oèi urasle u salo gledale su nekako mrzovoljno, strogo i nezadovoljno."
"...neznanac svejednako stoji na istom mjestu i netremice ga motri. Najednom oprezno preskoèi prag, brižljivo zatvori za sobom vrata, priðe stolu, poèeka èasak - za sve to vrijeme nije odvajao oèiju od njega - i polagano, neèujno sjedne na stolac do ležaja; šešir odloži do sebe na pod, pa se objema rukama podupre o trskovac i bradu nasloni na ruke. Oèito je bio spreman da dugo èeka. Koliko je Raskoljnikov mogao razabrati kroz trepavice kojima je treptao, bio je to èovijek veæ u godinama, stamen, bujne, svijetle, gotovo bijele brade..."

- Andrej Semjonoviè je bio cimer od Petra Petrovièa.Dokazao je svoje poštenje time što nije htio lagati  da je Sonja ukrala Lužinu novac veæ je rekao istinu, tj. ono što je vidio, a to je da je Lužin podmetnuo novac Sonji i  optužio ju za kraðu.
"Još je u provinciji bio èuo o Andreju Semjonovièu, svom bivšem štiæeniku, da je jedan od najistaknutijih mladih naprednjaka i, štoviše, da navodno igra važnu ulogu u nekim zanimljivim i famoznim društvima."
"Taj je Andrej Semjonoviè negdje služio, a bijaše neishranjen i skrofulozan èovjek niska rasta, nevjerojatno plav, sa zaliscima u obliku kotleta na što je bio neobièno ponosan. Uz to su ga vjeèito boljele oèi. Bio je prilièno meka srca, ali je govorio vrlo samouvjereno, a koji put èak i izvanredno uznosito, što je, s obzirom na njegovu sitnu pojavu, bilo gotovo svagda smiješno. Amalija Ivanova ubrajala ga je, inaèe, meðu uglednije stanare jer se nije opijao, a uredno je plaæao stanarinu. Ya sve te svoje vrline, Andrej Semjonoviè bio je zaista priglup. A progresu i "našem mladom naraštaju" bio se prikrpio zbog nekakve strasti. Bijaše to jedan iz one nebrojene i šarene legije tikvana, mlitavih žgoljavaca i nedouèenih uobraženjaka koji u tili èas pristanu svakako uz trenutno najpomodniju ideju kako bi je odmah vulgarizirali, kao bi uèas napravili karikaturu od svega èemu sami gdjekad sami služe."
"Radilo se o tome da je Lužin instinktivno poèeo nasluæivati da Lebezjatnikov nije samo vulgaran i priglup èovjek nego možda i lažljivac, i da nema nekih važnijih veza èak ni u svom društvu, te da je samo ponešto èuo iz treæe ruke; štoviše, ni svoj propagandni posao možda i ne zna kako treba jer se svakako previše zapleæe u tumaèenja - a gdje bi on mogao biti neki raskrinkavaè!"

- razlozi koji su Raskoljnikova naveli na ubojstvo
"Sve, sve muke tog naklapanja podnio sam, Sonja, i htio sam ih skinuti sa vrata, poželio sam, Sonja, da ubijem bez kazuistike, da ubijem zbog sebe, samo zbog sebe! Èak ni sebe nisam htio o tome obmanjivati! Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - koješta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor èovjeèanstva! Jednostavno sam ubio; zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe: a bih li ikad postao neèiji dobrotvor ili bih do kraja života, kao pauk, lovio sve oko sebe u pauèinu i svima im pio krv, to mi je u onom trenutku zacijelo bilo sasvim svejedno!...I, što je najvažnije, nisu meni novci bili potrebni, Sonja, kad sam ubio; nisu mi toliko bili potrebni novci koliko nešto drugo...Sve ja to sad dobro znam...Shvati me, kad bih opet išao tim istim putem, možda se nikad više ne bih latio ubojstva. Nešto sam drugo morao doznati, nešto me drugo guralo naprijed: morao sam doznati, i to što prije doznati, jesam li gnjida kao i svi, ili sam èovjek? Hoæu li moæi preskoèiti zapreku ili neæu? Hoæu li se odvažiti da se sagnem i uzmem ili neæu? Jesam li puzav stvor ili imam pravo..."

- Raskoljnikov je toliko oèajan svojim èinom da razmišlja i tome da ode na policiju, sve im prizna i preda se
"Da odem ili da ne odem? - razmišljaše Raskoljnikov, stojeæi nasred kaldrme na raskršæu i gledajuæi oko sebe, kao da od nekog oèekuje presudnu rijeè. Ali nigdje se ništa ne odazva; sve bijaše nijemo i mrtvo, kao kamenje po kojem je gazio, mrtvo za nj, jedino za nj...Najednom u daljini, oko dvjesto koraka od njega, na kraju ulice, u sve gušæoj tami, opazi svjetinu, zaèuje žagor, uzvike...Usred svjetine stajaše nekakva ekipaža...Nasred ulice zatreperi slabašno svijetlo. Što je to? Raskoljnikov skrene desno i poðe prema svjetini. Baš kao da se za svaku sitnicu hvatao. Kad je to pomislio, hladno se podsmjehne jer je veæ bio tvrdo naumio da æe na policiju, pouzdano je znao da æe uskoro svemu doæi kraj."

- Cijeni ljubav iznad svega i zato ne želi da se Dunja uda za Lužina samo iz raèuna i da bi se obitelj izbavila iz siromaštva
"- Dunja - nastavi Raskoljnikov na jedvite jade - ja ne želim taj brak, pa æeš odmah sutra morati, èim se budeš vidjela s njim, otkazati Lužinu, da ne bude više ni spomena o njemu!"
" - Misliš da bulaznim? Ne bulaznim...Udala bi se za Lužina radi mene. Ali ja ne prihvaæam tvoju žrtvu. I zato mu napiši do sutra pismo...otkaži mu... Donesi mi ujutro da proèitam i kvit posla!"

- Žali za naèinom života kakav je vodio prije ubojstva i iskreno se kaje
"Sad se odjednom živo sjeti tih svojih nekadašnjih pitanja i sumnji i uèini mu se da ih se nije sluèajno sjetio. Veæ mu se to uèinilo fantastiènim i èudnovatim što je stao na onom isto mjestu kao i nekad, kao da je diosta uvrtio sebi u glavu da može misliti o onom istom kao nekad, i da ga mogu zanimati one iste nekadašnje teme i slike koje su ga zanimale...još ne tako davno. To mu je, štoviše, bilo gotovo smiješno, a u isti ga mah nešto bolno steglo u prsima. Sve to nekadašnje, prošlo uèini mu se sad kao da je negdje duboko, dolje, jedva da ga vidi pod nogama, i one nekadašnje misli, i nekadašnji zadaci, i nekadašnje teme, i nekadašnji dojmovi, i cijela ta panorama, i on sam, i sve, sve... Kao da leti nekamo uvis, a sve se gubi pred njegovim oèima..."

- Raskoljnikovu se sav život poèinje vrtjeti oko poèinjenog zloèina i to ga sve više i više opsjeda, te sa on poèinje gubiti i poticati sumnju okoline
" - Da, sam ga je vrag donio, možda je sad sve pokvario. A jesi li primijetio kako je Raskoljnikov na sve ravnodušan, kako preko svega šutke prelazi, osim neèega što ga upravo izbezumljuje, tog ubojstva... - Jest, jest - priklopi Razumihin. - Kako ne bih primijetio! Zanima me to i plaši. Baš su ga onog dana kad se razbolio zaplašili, u policijskoj stanici, èak je i u nesvijest pao. - Prièat æeš mi opširnije o tome veæeras, pa æu i ja onda tebi koješta reæi. Zanima me to, zbilja. Navratit æu opet za pola sata do njega...Inaèe, upale neæe biti..."

- Iako u velikom strahu zbog plana koji je naumio izvršiti ipak ostaje pri tome i pomno i pažljivo planira ubojstvo
"Što se pak tièe petlje, to je sam vrlo lukavo smislio; petlja je bila za sjekiru. Nije ipak mogao ulicom nositi sjekiru u ruci. A da ju je sakrio pod ogrtaè, opet bi je morao pridržavati rukom, što bi se lako primijetilo. A sad, kad ima petlju, treba samo u nju utaknuti oštricu sjekire pa æe mu lijepo cijelim putem visiti unutra ispod pazuha. Ako turi ruku u džep sa strane, može pridržavati držalo da se ne klati u hodu; a kako mu je ogrtaè vrlo širok, prava vreæa, neæe se izvana uopæe primijetiti da kroz džep pridržava nešto rukom."
"Pošto je sastavio te obje ploèice, od kojih je željezna bila manja od drvene, èvrsto ih koncem sveže unakrst; zatim ih uredno i zgodno umota u èist bijel papir i sveže tako da bude malo teže odvezati. To je bilo zato da odvrati na neko vrijeme babinu pozornost te tako uluèi zgodan trenutak dok se ona bude baktala s tim zavežljajèiæem. A željeznu je ploèicu primetnuo radi težine, da se baba bar u prvi mah ne dosjeti da je "stvar" drvena."
"Napomenut æemo samo uzgred jednu osobitost u svim tim konaènim odlukama što ih je veæ bio donio. Sve su one imale jednu neobiènu osobinu: što su bivale odreðenije, to su u njegovim oèima bivale u isti mah neskladnije, nesuvislije. Uza sve muènu borbu u samom sebi, nije mogao ni na èas, za sve to vrijeme, povjerovati u ostvarivost svoje zamisli."
"Trebalo je, dakle, samo kradom uæi u kuhinju, kad kucne èas, i uzeti sjekiru, i poslije, sat kasnije (kad sve veæ bude gotovo), vratiti sjekiru na mjesto."


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:12:18 PM
- Sam zloèin izgledao je ovako:
"Ni èaska više nije smio èekati. Izvadi sjekiru, zamahne objema rukama, jedva i znajuæi za sebe, i gotovo bez napora, gotovo makinalno, spusti ušicu babi na glavu. Kao da uopæe nije uložio u to ni trunka snage. Ali, èim je spusti sjekiru, nadoðe mu snaga."
"Tada je udari svom snagom još jednom, pa još jednom, sve ušicom i sve po tjemenu. Krv je briznula kao iz prevaljene èaše i tijelo se izvalilo nauznak. On se odmakne, pusti je da padne i odmah se nagne nad njeno lice; bila je veæ mrtva. Oèi joj bijahu izbeèene, kao da æe iskoèiti iz duplja, a èelo i cijelo lice naborani i iskrivljeni od grèa."

- Kao što sam veæ rekla, Raskoljnikov nije namjeravao ubiti Lizavetu. Ona se jednostavno našla na krivom mjestu u krivo vrijeme, a da bi prikrio sve dokaze koji bi vodili do njega, morao ju je ubiti jer nije imao drugog izbora.
"Usred sobe stajaše Lizaveta, s velikim zavežljajem u rukama, i zgranuto, blijeda kao krpa, gledaše ubijenu sestru. Èinilo se da nema snage da vrisne. Kad ugleda njega kako je dojurio, zatrepta sva kao list na vjetru, pripodigne ruku, otvori veæ usta, ali ipak ne vrisne nego poène polagano uzmicati natraške pred njim, gledajuæi ga uporno, netremice, ali nikako ne puštajuæi glasa od sebe, baš kao da joj nedostaje zraka da bi mogla vrisnuti. On nasrne na nju sjekirom: njoj se usne iskrive žalostivo, kao u sasvim male djece kad se neèega uplaše pa se zagledaju u ono što ih plaši i spremaju se da zavrište. I toliko je ta nesretna Lizaveta bila priprosta, jednom zauvijek zatucana i zaplašena da nije ni ruke podigla da zaštiti lice, iako bi to bila najnužnija i najprirodnija kretnja u tom èasu jer joj je sjekira visila nad glavom. Samo je malko pridigla svoju slobodnu lijevu ruku, ni blizu lica, i polako je ispružila prema njemu, kao da ga želi skloniti s puta. Udarac ju je pogodio ravno u lubanju, oštricom, i odjednom joj prosjekao cijeli gornji dio èela, gotovo do tjemena. Samo se stropoštala. Raskojnikov posve izgubi glavu, dohvati njen zavežljaj i opet ga baci pa odjuri u predsoblje."

- Koliko god se za Raskoljnikova mora reæi da je veliki griješnik toliko bi se trebale istaknuti i njegove dobre osobine. Nije htio iskorištavati Dunjinu udaju zbog sebe niti je krao ili tako nešto. Èak, štoviše, iako nikada nije imao ni prebijene pare, sav je svoj novac dao Katerini Ivanovoj da sahrani muža, a nije èak ni bio dobar s njima. Takoðer je dao novac i onda kada su naišli na onu pijanu djevojku i otjerali od nje onog postarijeg èovjeka koji nije imao èasne namjere. Pa, na kraju krajeva, on se sam predao u ruke policiji, a nije morao jer oni nisu imali nikakvih dokaza protiv njega. Bio je više pošten nego što je i on sam mislio.
" - Vama je zlo, dajte stolac! Izvolite, sjednite ovamo, sjednite! Vode!
Raskoljnikov se skljoka na stolac, ali ne odvoji oèiju od lica vrlo neugodno izneneðenog Ilje Petrovièa. Èasak su se tako gledali i èekali. Donesu vode.
- Ja sam... - poène Raskoljnikov.
- Popijte malo vode.
Raskoljnikov otkloni rukom vodu i tiho, isprekidano, ali razgovijetno izusti:
- Ja sam onda ubio sjekirom onu staru èinovnièku udovicu i njezinu sestru Lizavetu.
Ilja Petroviè zine. Sjate se ljudi sa svih strana.
Raskoljnikov ponovi svoj iskaz..."

   



: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:12:50 PM
Narodna pjesma Hasanaginica


Bilješka o pjesniku:
Ovo je narodna pjesma.

Vrsta pjesme:
Lirsko – epska pjesma, Balada

BALADA – je mješovita književna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski, epski i
      dramski elementi
Tema pjesme:
Tema pjesme je tragièna sudbina Hasanaginice

Mjesto radnje:
Južna Hrvatska

Vrijeme radnje:
Za vrijeme rata s Turcima

Kratak sadržaj:
Sve poèinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjeæuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.
Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kuæi da ga ne èeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer æe morati ostaviti petero djece. Na to doðe njezin brat Pintaroviæ – beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad æe se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao
da ima srce kameno zato jer se neæe smilovati djeci.
Kad je Hasanaginica to èula umrla je od tuge.

Glavni likovi:
Hasanaga, Hasanaginica, Pintaroviæ beg i Imotski kadija

Karakterizacija glavnih likova:
Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htjela posjeæivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju.
Pintaroviæ – beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestru…
Hasanaginica: dobra, voli djecu i muža, jadna, tragièna


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:13:29 PM
Ivo Andriæ - Prokleta avlija


Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,

Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaðos, zatvorenik Haim – Židov iz
      Smirne, zatvorenik Æamil-efendija – bogati, mladi zatvorenik iz Smirne

Vrsta: roman


Sadržaj:

   Zima je. Prevladava samo jedna boja – bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josiæ, mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. To je veæinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je èesto prièao dogaðaje iz svog života. Najviše je prièao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojiæa i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveæenika iz  Albanije koje je bilo upuæeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih sveæenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao.
   Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih  i krupnih prijestupnika. Od djeèaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upuæeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kuæi ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noæi odlaze u æelije – petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noæi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svaðaju se te èesto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz æelija i stvaraju male skupove gdje prièaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog èovjeèuljka Zaima koji je uvijek prièao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenèanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili èim bi on poèeo prièati.
   Sam položaj Proklete avlije bio je èudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obièno je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblaèilo, poèeo je puhati južni vjetar donoseæi zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Èuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguæe uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajuæi svaðe i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaðoz (groteskna liènost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, èak i fizièki. Napustio je školu i poèeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konaèno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuæu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doæi od kuæe do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje æe se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako æe se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Èeste su bile i pritužbe na Karaðoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom.
   Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tuènjava fra Petar je izabrao jedan zabaèen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graðanina iz Bugrske koji su ga primili bez rijeèi. Fra Petar je zakljuèio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeæi dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladiæa bilo je bijelo, blijedo. Oko oèiju je imao tamne kolute. Razgovor je poèeo sam od sebe. Mladiæ se zvao Æamil. Èesto su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez rijeèi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak èovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Æamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poèeo prièati. Æalim je bio èovjek mješane krvi. Otac mu je bio Turèin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojèicu. Kada je djevojèica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roðaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeðe. Kada se vraæala nazad, umrla joj je kæerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreæu, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojèicom baèen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neoèekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojèici i isprièala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaðale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu isprièala drugima. Tako je prièa došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opæe iznenaðenje udala za nekog Turèina, Tahir-pašu, i snjim imala sina i kæerku. Sin je bio snažan, a kæerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeæe godine. Sin koji se zvao Æamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladiæ je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turèina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Æamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i èitao knjige. Tada su poèele glasine da su Æamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se proèulo i Æamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Æamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Æamil odveden u zatvor. Karaðoz nije volio politièke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Veæ drugi dan èovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Æamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i uèinjeno. Iduæih je dana fra Petar hodao dvorištem, ali nije vidio Æamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Æamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo poveæalo. Odjednom Æamil poène prièati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio).           
   To je bila prièao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jaèi, a drugi èovjek zle sreæe i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlaði Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivaè i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katolièkog reda i gdje je zatražio utoèište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i doèekao s carskim poèastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatoèen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatoèeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema. Papa je to uèinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poèastima. Dok je Æamil to prièao fra Petar ga èesto nije mogao slušati i pratiti, ali Æamil to nije ni primjeæivao. Jednog se dana Æamil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod Æamila došli neki èinovnici, da je došlo do svaðe i obraèuna. Ne zna se da li je Æamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar èesto razmišljao o Æamilu. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da æe za dva dana biti osloboðen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci, a onda je pušten i otišao je u Bosnu.
   I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Nema više prièanja. Mladiæ èuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od èelika, mala njemaèka. Jedna!”


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:14:08 PM
Homer - Odiseja

Odiseja je starogrèki ep nastao u VIII st. p.n.e. Spjevao ga je slijepac, Homer koji je živio oko 800g. p. n. e.Za njega su vezivana i niz drugih epova, šaljivi spjev “Boj žaba i miševa” i dr. djela, ali se u 18 st. pojavila sumnja u njegovu egzistenciju. Interesantni su njegovi opisi i heksametri (stihovi od 6 slogova). Vjeruje se da je “Ilijadu” napisao u ranijim a “Odiseju”, kao nastavak, u kasnijim godinama. Po Homerovim spjevovima možemo zakljuèiti kakvi su bili stari Grci.U “Odiseji” se opisuju lutanja Odiseja, grèkog junaka po završetku Trojanskog rata pri povratku na Itaku vjernoj ženi Penelopi i sinu Telenahu. Odisej je hrabar, lijep junak koji se trudi vratiti svojoj supruzi. To mu daje snage da prebrodi sve teškoæe koje mu se isprijeèe na putu.

Pored njega tu se pojavljuju i drugi likovi:
Penelopa, njegova žena koja odbija sve prosce, i kada više nije bila sigurna da je Odisej živ.
Telenah , njegov sin slièan ocu po svojo hrabrosti, naroèito nakon što ga je Atena ohrabrila da otjera sve prosce.
Atena – grèka boginja lova koja pomaže Odiseju i olakšava put koliko može.
Posejdon - grèki bog mora koji otežava put Odiseju, jer je ovaj oslijepio njegovog jednookog sina (KIKLOPA Polifema)
I dr. -Zeus, Apolon, Kalipsa…

Fabula:
Nakon što je niz godina proveo u zarobljeništvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju, bogovi Odiseja oslobaðaju, te on žuri da doðe kuæi. Za to vrijeme Atena pomaže Telenahu (Odisejevom sinu) da otjera prosce njgove majke, nagovještavajuæi mu da æe otac uskoro doæi. Meðutim Posejdon razbije Odisejev brod od  obale ostrva Sherije. Tu Odisej, uz Ateninu pomoæ, sreæe Nausikoja, kæi tamošnjeg kralja, koja mu pomaže da doðe do grada. Tamo Odisej dolazi do kralja Alkonija te mu opisuje svoje doživljaje. Nakon što napokon stiže na Itaku, Penelopa ga jedva prepoznaje, a otac je presretan što vidi sina.

Mestor adnje: Istoèni i srednji dio Mediteranskog mora

Vreme radnje: Nakon završetka Trojanskog rata.
Ideja:Ideja je, po svemu upornost i da se èekanje  isplati.Da Odisej nije bio uporan da doðe do Itake, i da ga Penelopa  nije uporno i vjerno èekala nebi bili sretni.
Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak porodici uz pomoæ Bogova.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:14:45 PM
Dante Alighieri - Božanstvena komedija
 
Ponešto o piscu:
Dante Aliaghieri roðen je 1265. u Firenzi, a umro je izmeðu 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. Veæ kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralaštva je za sigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. Od drugih njegovih djela istièu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”.
 
Najosnovnije crte fabule:
Dante se na polovici života naðe u šumi. Dugo luta šumom i izaðe iz nje, te doðe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zaprijeèe gepard, lav i vuèica. On krene natrag, ali doðe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i èistilište u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše griješnika, a rasporeðeni su po težini grijeha - što su grijesi teži to su krugovi niži i uži.
 
Prvi Krug
U prvom krugu - Limbu nalaze se duše nekrštenih. Njihove duše se ne muèe i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antièke liènosti koje su se rodile prije stvaranja kršæanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...
 
Drugi krug
U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika, kojima vitla paklena oluja. Èuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže griješnike. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.
 
Treæi krug
U treæem krugu muèe se duše proždrljivaca. Njihove muke su da ih, polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski èuvar Hada, rasèetvoruje.
 
Èetvrti krug
U Èetvrtom krugu su duše raspinika i škrtaca. Oni prsima guraju teške terete, a èuva ih Pluton.
 
Peti krug
Peti krug je krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a ljeni se dave pri dnu. Èuva ih Flegija.
 
Šesti krug
To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje Dante prièa s Farinatom i Cavalcantiem.
 
Sedmi krug
Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega, a èuvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u Flagetont, rijeku od vruæe krvi, gaðaju strelicama. U drugom pojasu nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te rasipnike, koji gonjeni Harpijama trèe kroz šume samoubojica. U treæem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, leže nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trèati i protiv rada, moraju sjediti. Ovdje Dante sreæe Brunetta Latinija, protivnika prirode, njegovog uèitelja i uglednog književnika, te mu on prorièe da æe biti prognan iz Firence.
 
Osmi krug
Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. U prvom rovu su zavodnici žena (njih bièuju ðavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku neèist. U treæem rovi su simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene èasti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu. Tamo Dante sreæe Papu Nikolu III. U èetvrtom krugu se nalaze vraèevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a èuvaju ih vrazi. U šestom krugu su licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaæenim kabanicama. U sedmom rovu su lupeži koji trèe progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni savjetnici, a meðu njima Dante sreæe Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom rovu su sijaèi nesloge, koje vrag ranjava maèem, a u desetom rovu su krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.
 
Deveti krug
U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je podjeljen na èetri zone; Kain - zona izdajica roðaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobroèinitelja.
U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije.
 
Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi èistilište u obliku brda.
 
Tema djela:
Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život, tj. kroz pakao, èistilište i raj.   
 
Simbolike:
Dante - simbol grešnog èovjeka
Vergilije - simbol mudrosti i razuma
Beatrice - simbol božanske milosti i objave
mraèna šuma - simbol grešnog života
 
Struktura:
   Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja.
   Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi rimuje s treæim, a drugi s prvim iz sljedeæe strofe.
 
Karakterizacija likova:
Francesca je griješnica iz poravednih razloga, a njena duša je bez ikakve sumnje èišæa od mnogih koje stižu u raj. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.
Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv Dantea po politièkom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim.
Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, veæ krivnja njegove okoline. U suštini je on dobar èovjek, koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Papa Nikola III je, za razliku od prošla tri griješnika, osoba koja je u potpunosti zaslužila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati nièim osim pohlepom.
Odisej je još jedan griješnik, èija djela ovise o kutu gledanja. Opæenito je on lukavštinom uništio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junaèko djelo.
Alberigo del Manfredi je okrutan èovjek, koji je bio u stanju ubiti roðaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao.
 
Mišljenje o djelu:
Djelo je tajanstveno i mistièno. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondašnjeg vremena. Vrlo je naporno za èitanje, jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opæe kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz èovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak uèinio svoje i uèinio ovo djelo nedostupno veæini èitatelja.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:15:13 PM
Borislav Stankoviæ - Neèista krv
 
O piscu:
 
B. Stankoviæ (1876. -1927. ) roðen je u Vranju, u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Školovao se u Vranju I Nišu, a završio je pravni fakultet u Beogradu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao, gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom èaršijom I æitinskim moralom. Borislav Stankoviæ bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevanðela, stari dani, Božiji ljudi, Pokojnikova žena; romani: Neèista krv, Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio); I drame: Koštana, Tašana I Jovèe, te memoari: Pod okupacijom. Književni rad zapoèeo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Stankoviæ je boravio u Parizu, ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu.
 
Kritike:
 
Stankoviæ je davao tregiène sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu, u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim oèima, ali ogorèen nakaznim æiftinskim moralom graðanske klase u nastupanju, zbog koga je I sam u životu patio, on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi, svijetliji, èovjeèniji, bolji. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika liènosti u okvirima kojima je vezana liæna sreæa. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjeæanja, je najèešæi I gotovo jedini njegov motiv; a sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema èovjeku. Svi njegovi ženski likovi nesreæni su I tragièni na isti naèin, presjeæeni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima, razvijao po volji neke jaèe sile, nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se pod još veæom tiranijom, pod mišljenjem èaršije I šta æe svijet reæi. U djelu Borislava Stankoviæa èovjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom, veæ I sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrðujuæi èesto svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. Sve njegove liènosti optereæene su zahtjevima “krvi”, silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajuæi nezadovoljni donose nesreæe I prouzrokuju tragedije.
 
Tema:
 
Tema ovog djela je težak život Sofke, koji je u poèetku bio raskošan I ugodan, da bi se poslije oèeve propasti završio tragièno I bolno za njih.
 
Ideja:
 
Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemoguæenih ljudi, koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:15:42 PM
Albert Camus - Stranac
 
Bilješka o piscu:
 
Camus, Albert (Mondovi, Alžir, 07.11.1913 - Villeblevin, 04. 01. 1960), francuski romanopisac, dramatièar i esejist. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora. 1945. postaje glavni urednik lista “Le Combat”. Od 1947. posveèuje se iskljuèivo književnosti. Poginuo u automobilskoj nesreæi.Èitav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Camusa muèi pitanje: kako pomiriti èovjekovu èežnju za vjeènošæu i efemernost njegove egzistencije? Pokušavajuæi da riješi tu antinomiju, Camus nalazi izlaz u Revoltu, koji životu daje sadržaj i velièinu. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralaèki akt koji tu apsurdnost porièe (“stvarati znaèi dvaput živjeti”). Camus istièe poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom, sa èistoæom krajolika; umorna i neurotièna, ne poznaje mir sijeste, vedrinu duha, blagost veèeri. Modernog èovjekova naziva hldnim, ciniènim monstrumom. Nasuprot svijetu današnjice evocira primjer stare Grèke, koja je “u svemu znala naæi pravu mjeru”. Ateist s dušom kršæanina. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti èovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života.
 
Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte, kao glavni junak romana, Raymond, najbolji prijatelj Mersaultea, njegova mama, Celeste, vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani...
 
Radnja romana dogaða se u Alžiru. Glavni junak je mali namještnik Mersaulte, mladiæ s banalnim životom bezbroja malih, beznaèajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoèinje jednostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla.” Od te prve jednostavne reèenice u romanu svi dogaðaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaèajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodušnost kojim Mersaulte putuje na pokop majke, mir koji u njemu uèestvuje, produžuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti naèin. Jedan dogaðaj odjednom unosi promjenu u taj život. Za uobièajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. Najgore je prošao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i èinilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mesaulte pištoljem ubia tog Arapina.

Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogaðaja, osim ispitivanja i suðenja, on sadrži osjeæanja i misli Camusova junaka, koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne može pronaæi nijedan razlog pokajanja, ni želi da se spasi. Smrt na koju je osuðen prima potpuno ravnodušno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošæu oèito je užasavanje koje èovjek pokazuje pred otkriæem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u æemu gora od života ni gora, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
 
Camusov Stranac  jest roman s poprilièno uskom usmjerenošæu, jednostavan je u svijetu punom nedokuèivosti i ravnodušnosti, dogaðaji koji se nižu nemaju opravdanja, nemaju smisla, svi su dogaðaji apsurdni, kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjeæaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmišljanjem u tim trenicima.Stranc se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima, veæ govori o neæem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladiæa, Mersaultea.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:16:21 PM
Antoine de Saint-Exupery - Mali Princ


Bilješka o piscu

Antoine de Saint-Exupery se rodio 1900. god. u Lyonu. Izgubio je oca kad mu je bilo èetiri godine, a sa sedamnaest  gubi mlaðeg brata. Antoine de Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu. Napisao je mnogo djela:”Pošta za jug”, “Noæni let”, “Zemlja ljudi”, “Ratni pilot”, “Tvrðava” i alegorijsku prièu “Mali princ”. Godinu dana nakon objavljivanja Malog princa, tj. 31. srpnja 1944. god. , leteæi u izviðaèkom avionu nestaje nad Sredozemljem.

Fabula

Uvod
Upoznajemo se s djeèakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti neèem drugom.

Zaplet
Djeèak je nauèio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Bio je tisuæu milja daleko od naseljenih krajeva, a imao je vode za nepunih osam dana.

Vrhunac
Djeèaka budi neobièan glasiæ koji od njega traži da mu nacrta ovcu. Djeèak dobro protrlja oèi i uvjeri se da ne sanja. Upoznao je Malog princa koji mu prièa o svojim pustolovinama.

Rasplet
Djeèak I princ prièaju , a princa pogodi munja i on se neèujno sruši(princa ugrize zmija i. on umre). Djeèak svoj doživjljaj prièa ostalima.

Mjesto radnje
Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Prve je veèeri morao zaspati na pijesku, tisuæu milja daleko od naseljenih krajeva. Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuæa. Prinèev rodni planet je malo veæi od obiène kuæe. Taj planet se zapravo zvao asteroid B 612. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. Na planetu je imao dva živa vulkana, ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao oèistiti. Mali princ je poèeo posjeæivati asteroide 326, 327, 328, 329 i 330 ne bili tamo nešto nauèio ili pak našao nekakav posao. Na prvom asteroidu je živio kralj. Sjedio je na skromnom ali ipak velièanstvenom prijestolju. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinèevog. Na drugom planetu  živio je umišljenko. Na sljedeæem planetu živio je pijanac. Èetvrti planet pripadao je poslovnom èovjeku. Taj èovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Peti planet je stvarno bio vrlo èudan. Bio je manji od svih drugih planeta, zapravo, na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulièna svjetiljka i njen nažigaè. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. Sedmi planet bijaše Zemlja. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. Popne se on na visoku planinu misleæi da æe jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude, ali vidje tek oštre kamene vrhove. Nakon dugog pješaèenja doðe u vrt pun prekrasnih ruža. Princ nastavi dalje i sretne skretnièara. On je imao svoju kuæicu, CITIRAM:”Osvijetljeni brzi vlak , tutnjeæi kao grom, zatrese skretnièarevu kuæicu. ”ZAVRŠEN CITAT. Umoran, princ je tragao za studencom u pustinji.

Vrijeme radnje
Na poèetku knjige djeèak je imao 6 godina. Djeèak je dugo živio maðu odraslima. Prije 6 god. doživio je kvar na motoru. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. god. teleskopom zamijetio prinèev asteroid B 612. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Morao je svaku veèer ružu stavljati pod stakleno zvono. Poslovni èovjek veæ po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Nažigaèev planet se okreæe jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uliènu svjetiljku. Princ i nažigaè su razgovarali mjesec dana. U 24 sata nažigaè je mogao vidjeti tisuæu èetristo i èetrdeset sunèevih zalazaka. Trgovac je prodavao tablete protiv žeði s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i neèujno. Otada je prošlo šest godina.

Likovi

Mali princ
Kad je sreo djeèaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Princ je priznao da na njegovom planetu baš i nema previše mjesta, odnosno bio je malo veæi od obiène kuæe, bio je zapravo malo veæi od njega. Njegov dom je bio asteroid B 612. Mali princ je bio divan, smiješan i želio je ovcu, CITIRAM: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan, što se smijao i što je želio ovcu. ”ZAVRŠEN CITAT   Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo ureðivao svoj planet. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio, bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. Malom princu se jako svidjela ruža. Imao je tri svoja vulkana, dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doruèka. Posjeæivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto nauèio. Sa nažigaèem je razgovarao mjesec dana. Nikad nije vidio zmiju, pa mu je to bila jako èudna životinja. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao zamisliti.

Lisica
Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo prièati. Stalo je razmišljala o kokošima. Život joj je bio jednolièan. . Ona lovi kokoši, ljudi love nju. Na rastanku mu je rekla:”Èovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je oèima nevidljivo”.

Kralj
Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom ali ipak velièanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati, pa èim je došao Mali princ uzviknuo je : “evo jednog podanika”. Kralj se jako držao pravila, npr. Nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao èime vladati, no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. Kralj je bio jako razuman. Bio je jako star i nije imao vremena da obiðe svoju planetu.

Poslovni èovjek
Bio je toliko zaposlen da èak ni glavu nije podigao kad mali princ došao. Stalno je nešto brojao, zbrajao, dodavao, množio…I na kraju izraèunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Ali on nije shvaæao da ne može posjedovati zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku.

Pijanac
Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Pio je da zaboravi. Princ ga je pitao èega , a on je odgovorio toga što pije. To je princa jako rastužilo.

Tema
Prinèeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju.

Stil
Ovo je djeèji roman. Prilagoðen za djecu i pomalo smješan prikaz prinèevog života.

Osnovna misao pisca
Ovo je djeèji roman. Govori o djeèaku(piscu) koji je sreo Malog princa. Mali princ mu prièa o svojim putovanjima. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno nauèio, a u ostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauèi. Sreo je mnogo èudnih ljudi, koji su imali razna zanimanja. Najèudniji je bio nažigaè; on je palio i gasio uliènu svjetiljku , a buduæi da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. Djeèak sa poèetka knjige se okušao u slikarstvu. To mu baš i nije polazilo od ruke, pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti neèem drugom. Nauèio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Tamo je sreo Malog princa. Na kraju prièe oni dvoje razgovaraju i Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi munja). On se neèujno sruši. Djeèaka se doživljaj dojmio i on ga preprièava ostalima. Prièa je pisana za sve uzraste. Djeca vole bajke, a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeci tu ništa nije neobièno, a stariji æe tu prièu shvatiti u prenešenom smislu. Mali princ nešto predstavlja. Svako je dijete zapravo mali princ, ali naravno za svoje roditelje. Mali princ je svaki èovjek koji se rodi i pred njim stoji èitav život. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva, jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo, a one loše isèupamo dok se još nisu ukorjenile. Ova knjiga prikazuje razvojni put èovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:17:06 PM
Marin Držiæ - Novela od Stanca


Bilješka  o  piscu
Marin  Držiæ,  roðen  je  u  Dubrovniku  1508.,  a  pokopan  je  1567.  u  Veneciji  u  bazilici  Svetih  Ivana  i  Pavla.  Potjeèe   iz  iste  puèke  obitelji  iz  koje  je  potekao  i  Džore  Držiæ  (1461-1501).  Od  vremena  Džore   Držiæa,  obitelj  se  osiromašila,  tako  da  se  je  Marin  morao snalaziti  raznim  poslovima.  Prozvan  je Vidra,  što  govori  da  se  poput  te  životinje  znao  izmicati  svim,  u  njegovom  životu  brojnim  neprilikama.  Bio  je  Dubrovaèki  sveæenik,  orguljaš,  pjesnik  i  komedijograf.  Po  obiteljskom  je  pravu  bio  upravitelj  dviju  crkava  u  Dubrovniku,  a  upuæen  je  na  školovanje  u  Sienu,  gdje  se  ukljuèio  u  razvijeni  kazališni  život  i  upoznao  bogatu  dramsku  tradiciju. Pisao  je  ljubavne  pjesme  i  pastirske  igre  (Pjesmi  ljubavne, Mande,  Arkulin, Tirena,  Venera  i  Adon,  Plakir,  Grižula). On  u  svojim  pastoralama  unosi  realistièke  elemente.  Posveæuje  se  stvarnim  dogaðajima  i  pojedinostima,  a  sve  manje  vilama  i  pastirima.  Svojim  dramama,  zbivanjima  i  licima  dodaje  logiku  suvremenog  Dubrovnika,  èime  si  osigurava  popularnost  u  suvremenog  gledaoca  i  trajnu  vrijednost.No  najviši  je  domet  postigao  svojim  komedijama  Novela  od  Stanca,  Dundo  Maroje,  Skup  i  Tripèe  de  Utolèe,  koje  su  se  prikazivale  u  odreðenim  prigodama,  kao  za  svadbe  i  u  doba  poklada.  Tim  je  scenskim  djelima  bio  izvor  amaterskih  družina  (Pomet  družina,  Najranjasi,  Garzarija,  Družina  od  Bizara).  Sudjelujuæi  i  sam  u  organiziranju  predstava,  postao  je  središnja  liènost  dubrovaèkog  kazališnog  života.  Godine  1548.  Njegove  su  se  komedije  Pomet  i  Pjerin,  te  pastorala  Džuho  Krpeta,  tokom  vremena  izgubile.  Napisao  je  i  jednu  tragediju   Hekuba. U  komedijama  je  èesto  upotrebljavao  vulgarnu  komiku,  ali  je  ona  uvijek  duhovita  i  vesela.  Glavna  svrha  Držiæevih  komedija  je  bila  da  nasmije  publiku,  a  to  je  Držiæu  vrlo  dobro  uspjevalo.On  je  najljepša  i  najozbiljnija  ilustracija  pobjede  i  potvrde  renesansne  životnosti  na  istoènoj  obali  Jadrana,  tj.  u  hrvatskoj  kulturnoj  sferi.

Bilješka  o  djelu
Novela  od  Stanca   u  prijevodu  znaèi  šala  koja  je  uèinjenja  Stancu.  To  je  farsa  (kratka  komedija,  dramska  igra)  prvi  put  prikazana  1550  godine,  na  svadbi  Martolice  Zamanjiæa. U  svojoj  je  sažetosti  vjerojatno  stilski  najèistije  i   najsavršenije  djelo  Marina  Držiæa.   Ona  vjerno  reproducira  slike  gradskog  života  u  kasnim  noænim  satima. Nije  na  osobit  naèin  izražen  zaplet  i  sva  se  radnja  dešava    u  jednom  èinu,  no  takva  joj  kratkoæa  i  odgovara.Držiæ  se  u  Noveli  od  Stanca   koristi  opkoraèenjem  (prenošenje  iz  jednog  stiha  u  drugi),  kako  bi  grubi  jezik  smjestio  u  dvostruko  rimovani  dvanaesterac:
 VLAHO
"A  ti  gdje  s'  dosle  bio?  Kako  li  s'  od  ocu  iz  kuæe  izit  smio?   
 MIHO
''Bogme smješna  oca  imam! "  (79.  str.)

Novela  od  Stanca  zapoèinje  na  sa  tadašnjim  dubrovaèkim  govorom,  kojim  govore  Vlaho,  Miho i  Dživo,  dok  dolaskom  Stanca  poèinju  govoriti  štokavskim  govorom.Držiæ  prikazuje  suprotnost  izmeðu  starosti  i  mladosti.  Iako  on  tu  farsu  piše  u  42  godini,  stavlja  se  na  stranu  mladiæa.  Koristi  se  vulgarnim  humorom,  no  mladiæi  se  žele  samo  našaliti,  pošto  su  bile  poklade.

Fabula

Uvod
Razgovor  izmeðu  Vlahe  i  Mihe.Vlaho  i  Miho  na  ulici  u  kasnim  satima  noæi  razgovaraju  kako  im  je  dosadno  i  o  tome  kako  su  uspjeli  pobijeæi  iz  kuæa  dok    roditelji  misle  da  oni  spavaju.

MIHO
Bogme  imam  smiješna  oca!
Kuæu  mi  zatvori,  ma  ja,  kad  veèeram,
fengam  poæ  leæ  gori;  a  ja  ti  omijeram
kako  æu  se  kalat  niz  njeku  funjestru
 i,  kad  poðu  svi  spat,  obuèen  se  u  pjastru;
 èelatu  na  glavu,  brokijer  na  bedru  uèas
stavim,  a  rðavu  ovu  mièinu  na  pas,
pak  se  niz  konopac  na  ulicu  kalam,
a  mudri  moj  otac  u  odru  mni  da  sam.         "  (80.  str.)

Zaplet
Dživov  dolazak
Dolazi  Dživo  i  govori  Mhi  i  Vlahu,  da  se  spreme  vlahu  šalu  napravit. 
"DŽIVO
Nu  hod'mo  tja;
vlahu  æu  njekomu  novelu  uèinit.          "  (82.  str.)

Vrhunac
Dživo  uvjerava  Stanca  da  se  pomladio
Dživo  odlazi  Stancu,  koji  mu  ispriæa  kako  je  došao  u  grad  da  proda  jare  i  sira,  ali  ga  nitko  nije  htio  primiti  da  prespava.  Dživo  mu  je  govorio  kako  ga  shvaæa  jer  je  i  on  nekad  bio  stari  seljak,  te  se  pomladio.  Uvjerio  ga  je  da  se  i  on  može  pomladiti,  te  isprièao  kako  se  to  njemu  desilo.  Bilo  je  to  na  Ivandan,  kad  su  mu  se  pokazale  èetri  vile  te  plesale  sa  njim  i  na  kraju  ga  pomladile.  Stanac  se  silno  želio  pomladiti,  pošto  ima  mladu  ženu.

Rasplet
Maskari
Mladiæi  susreæu  maskare  seljaèki  obuèen,  koji  su  se  spremali  na  svatove,  te  ih  zamoliše  da  odglume  vile.  Oni  pristanu  i  odlaze  k  Stancu.  Vile  su  se  poèele  poigravati  sa  Stancem  prijeteæi  da  æe  ga  pretvoriti  u  pticu,  buhu  ili  strašnog  stvora.
VILA
Poð'mo  ga  junaka  u  pticu  stvoriti.
STANAC           
Neæu  moæ  bisaka  leteæi  nositi.
Nemojte,  molju  vas!         "   (92.  str.)

Kraj
Stanac  ostaje  nasamaren
Dok  se  maskari  šale  sa  Stancem,  Dživo,   Vlaho  i  Miho  preobuèeni  u  maškare,  zavežu  ga,  obriju  mu  bradu,  uzmu  kozle  i  sir  te  ostave  mu  onoliko  novca  koliko  je  to  bilo  vrijedno.  Kad  se  Stanac  osvjesti  poène  vikati  za  njima  i  tražiti  ih.

STANAC
Kozle  mi!  Bog  te  ubio!  Je  li  tko?  Pomaga'?
Prem  ti  sam  luðak  bio!  Nije  ovo  bez  vraga!
Bijedan  se  pomladio. - ostrigoše  bradu!
Haram'je  tko  bi  mnio  da  su  u  ovomem  gradu?!
Kozle  mi  uhiti!  Je  li  tko?  Drži  ga!
A,  brate,  èuješ  ti?  Poteci,  stigni  ga!                     "  (97.  str.)

Lica

STANAC
Stari  seljak  iz  istoène  Hercegovine,  koji  je  stigao  u  Dubrovnik    s  namjerom  da  proda  jedno  jare  i  nešto  sira.  No  kad  je  stigao  u  grad  niko  mu  nije  htio  dati  prenoèište.  Pošto  je  on  bio  star,  a  kod  kuæe  imao  mladu  ženu,  povjerovao  je  u  Dživovu  prièu  kako  se  pomladio. Vjerovao  je  da  æe  se  i  on  pomladiti.
DŽIVO
Ovo  smješnijega,  brate  vlaha  od  svijeta;
nije  ga  luðega  od  Rta  do  Mljeta.      "     (89.  str.)

MLADI  DUBROVÈANI
To  su  Vlaho,  Miho  i  Dživo  Pešica,  koji  su  se  željeli  u  karnevalskoj  noæi  zabaviti.  Njima  je  dosadno,  kako  i  sami  kažu  oni  su  "zahrðali",  te  se  žele  samo  zabaviti.
VLAHO
Nijes'  pratik,  još  si  mlad.
MIHO
Vidiš  li  mèinu  ovu?
VLAHO
Vidim,  sva  je  rðava.       "  (77.  str.)
Dživo  je  od  njih  trojice   najdomišljatiji.  On  je  uvijerio  Stanca  i  smislio  cijelu  šalu.
DŽIVO
Ogrn'  se  kapom  ti  i  hran'  mi  baretu;
sad  æete  viditi,  obadva  sje'te  tu.         "    (83.  str.)

Zakljuèak   

Novela  od  Stanca  je   vrlo  kratka  komedije,  što  joj  i  paše.  Nema  suvišnjeg  opisivanja  i  dosadnih  dijaloga  koji  se  èesto  nalaze  u  zapletu  komedija.  Napisano  je  ono  glavno,  tadašnji  istinski  život  i  bit  same  komedije,  sukob  mladog  i  starog  svijeta.Ritam  same  komedije  je  brz,  pa  se  i  sama  komedija  morala  odvijati  u  jednom  èinu.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:17:42 PM
Dante Alighiere - Pakao


Bilješke o piscu:
U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsvim rijeèima bio je on " u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i rvi moderni pjesnik". Pisac i politièar koji ljudsko djelovanje dleda u sklopu nepromjenjivih morlnih zakona. Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme izmeðu dužnosti i osjèaja, misaonosti i akcije.

Mjesto radnje:
Pakao

Lica:
Dante Alighiere
Vegilije
Beatrice

Sadržaj:

I pjevanje
Prema Danteovu shvaæanju èovjek na pola svog života kreæe na zagrobna putovanja. na poèetku svog putovanja pjesnik je zalutao. Susreæe razlièite zvijeri, a od straha ne zna kuda da krene. Te zvijere koje je susreo znaèe oholost i lakomislenost. U pomoæ pjesniku dolazi Vergilije, pjesnik koji je napisao Eneide i izbavi ga sa pogrešnog puta, a dovodi ga do vrata svetog Petra.

V pjevanje
Tako se pjesnik zajedno s Vergilijem spušta iz prvog u drugi krug, koji je bio manji ali zat o bolan, plaèan i jadniji. Nailaze na velikog Minosa koji je tu postavljen da bi odredio koliko je tko grešan i gdje ga treba smjestiti tj. u koji dio pakla. Voða pjesnika razgovara sa Minosom i ne dozvoljava mu da se mepristojno ponaša prema pjesniku. Pjesnik vidi i èuje strašne muke i patnje. Zanima ga tko su te duše što tako pate, a voða mu govori. Tu je Kleoatra koja je bila Cezarova i Antonijeva ljubavnica. Tu su još Panis i Triston. Želja pjesnika je da razgovara sa drugim zaljubljeni dušama. Dolaze Franèeska i Paolo i ptièaju o ljubavi, a pjesnik osjeæa bol zato što da je to dovelo dovde. Tada Franèeska zapoèinje prièu kada je osjetila prvu ljubav. Na kraju njezinog prièanja paolo pada od bola u nesvijest.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:18:15 PM
Daniel Defoe - Robinson Crusoe



Daniel Defoe, engleski pripovjedaè, utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660. do 1731. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim, svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je  ½Život i èudne neviðene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka½ zasnovan je na stvarnom dogaðaju.
To je prièa o brodolomcu koji se, udaljen od civilizacije, uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treæi dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici  ½Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders½ . Istièe se i njegova kronika o epidemiji kuge ½Dnevnik kugine godine½ .   

Nakon bijega od kuæe Robinson Crusoe doživljava brodolom. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. S nasukanog broda uspio je spasiti hranu, piæe, oružje, alat itd. Kada je spašavanje stvari s broda bilo gotovo, poèeo je s gradnjom nastambe. Kada je uredio nastambu, pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. Plašeæi se da se ne izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. Iako nezadovoljan svojom situacijom, uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Pošto je imao tintu i papir pisao je dogaðaje na otoku. Istraživajuæi otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voæa. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. Pošto nije mogao živjeti od mesa i voæa, poèeo se baviti zemljoradnjom. Da bi odložio svoje prve plodove èak je poèeo praviti košare od pruæa. Zbog svoje znatiželje èak je obišao i drugu stranu otoka. Uživao je upoznavajuæi razne vrste ptica. Pošto je u trenucima bolesti poèeo moliti, to je obièno èinio na svoje godišnjice boravka na otoku. Robinson je uspio sebi napraviti i posuðe. Velika želja za povratkom kuæi navela ga je na izgradnju èamca. Poslije dugotrajna i naporna rada, shvatio je da je pogriješio. Èamac je bio jako velik, te ga nije mogao dogurati do vode. Drugi pokušaj je bio uspješniji. Kada se sa novim èamcem uputio ka puèini, pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. Odluèio je uzgajati koze radi mlijeka. Najveæi strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah. Kada je skupio snagu i ponovno izišao, naišao je na nešto strašno. Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. Pošto je strah sve više rastao, bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti. Jednog dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje. Pojedine su klali, pržili meso i jeli. Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na puèini. Nadu je izgubio kada je svojim èamcem doplovio do broda. Brod nije bio usidren veæ nasukan. Posada broda ili je bila mrtva ili je veæ napustila brod. Jedne noæi Robinson je usnuo neobièan san. Taj san mu se ostvario. Spasio je jednog ljudoždera, koji mu je kasnije postao dobar prijatelj. Iako se Robinson u poèetku pribojavao, odluèio je preodgojiti ljudoždera Petka. Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom, a i odvikao ga je od ljudskog mesa. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. Pošto se Petko dobro razumio u drvo, njih dvojica zajedno su napravili èamac. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok.

Pouka: Nikad se ne predati, i u najtežim trenucima tražiti izlaz.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:18:45 PM
Ernest Hemingway - Starac i more


Bilješka o piscu:
Hemingway, Ernest (1898 - 1961), amerièki književnik.
Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što æe mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga graðanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašistièkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna liènost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i meðu francuskim partizanima, sudjelujuæi i u oslobaðanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu èovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošæu..
Usvojim dijelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom èovjeku, lutalici idobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeæi s prirodom, odajuæi se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom èasti i stoièkom disciplinom. Sukus života je igra sa smræu, koja za Hemingwaya ima gotovo obredni znaèaj. Stil mu obilježen naizgled škrtim rjeènikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih reèenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristiènog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u našem stoljeæu valjda jedinstven prozaik kojega jednako cijene èitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.
Podaci iz:  Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1969.


Santiago:
Starac Santiago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdamana potiljku. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlaèenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež. Na njemu je sve, osim oèiju, izgledako staro, a oèi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.

Sadržaj:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih èedrdeset dana s njim je bio jedan djeèak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na razlièite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i poèelo je jako vuæi. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skoèila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna meèarica. Muèio se Santiago s njom tri dana i tri noæi da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odluæio se za brz povratak na obalu. Meðutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeæi, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od meèarice ostale su samo glava i kosti.Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.
Slijedeæeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obeæao da æe od sad na dalje uvijek iæi na pecanje s njim.

Analiza dijela:
Hemingway je u ovoj prièi izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se oèajnièki bore za svoju sreæu, muæe se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mraène sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znaèila što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznaðu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja æe mu donijeti sreæu, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Meðutim, kada postaje svijestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, veæ se sprema zajedno s djeèakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Èovjek nije stvoren da bude pobijeðen. Èovjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.

Ideja:
Hemingway upuèuje svoju poruku o neophodnosti èvrstine i integriteta èovjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i djeèak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.

Zakljuèak:
Iako nesretan, Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeæi vlastita ogranièenja, svoju starost i nedostatak snage, hrabrošæu i odluènošæu.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:19:44 PM
Ivan Gunduliæ - Osman

Posljednjih godina svog života Gunduliæ piše složeni ep Osman, koji je, iako saèuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19. stoljeæu. Iz neutvrðenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. i 15. ) koja je nadopunio I. Mažuraniæ. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P. Sorkoèeviæ i M. Zlatariæ. I drugo Gunduliæevo slavno djelo, polimetrièna pastorala Dubravka, izvedena 1628. godine u Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gunduliæevo dramsko djelo, veæ je on autor i deset drama, kojih se, nazivajuæi ih porod od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gunduliæ spominje u predgovoru u potpunosti je saèuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida samo djelomièno saèuvane. U istom predgovoru Gunduliæ se odrièe i svojih mladenaèkih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Saèuvano Gunduliæevo svjetovno pjesništvo ukljuèuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospoðe Marije Kalandice.
Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od velièanstva božijeh. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo nastalo na tragu religiozno-didaktiènih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo i E. Valvasone). Suzama sina razmetnoga Gunduliæ utemeljuje žanr religiozne poeme, koji æe nasljedovati I. Buniæ, I. Ðurðeviæ, A. Kanižliæ i dr.
 
Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gunduliæevih kraæih pjesnièkih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gunduliæa, drugo izdanje, prir. Ðuro Körbler, Stari pisci hrvatski knj. 9, JAZU, Zagreb 1919.
 
Gunduliæev je ep Osman postao predmetom znanstvenog prouèavanja tek krajem 19. stoljeæa, no to ne znaèi da je najznaèajnije Gunduliæevo djelo ostalo nepoznato èitateljskoj publici. Ep je velièan (tekst je pisan krajem 1637. i u tijelu 1638. ), rado èitan i stoga u 17. i 18. stoljeæu više puta prepisan. Gunduliæevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. i 15. ili 13. i 14. pjevanja, nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. Možda Gunduliæ nije stigao dovršiti ep, jer umro je 1638. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred èitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene, svakako je bilo potrebno dopjevati Gunduliæevo djelo. Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. pjevanja nadalje, a dogaðaji vezani uz njih, a spominjani od 1. do 13. pjevanja, ostali su nepoznati. Dopjevatelji su, upotpunjavajuæi ep, zaokruživali pojedina fabularne linije. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuraniæa iz 19. stoljeæa.

Gunduliæev Osman zapoèinje refleksijom o ljudskoj oholosti.

Ah, èijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve æeš paka niže pasti.

Ista govorna perspektiva poslije prelazi u  razmišljanje o ljudskoj prolaznost. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoæ osigurala uspješnost pripovijedanja, a odmah je dan i sažetak epa. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h
Hoæima te smrt Osmanova.

 U prvom pjevanju Osman odluèuje nakon neuspjeha u Poljskoj, okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. Zbog nepovjerenja u svoje janjièare, odluèuje objaviti da se sprema na hodoèašæe u Meku. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao uèiniti. Osman prihvaæa savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao uèvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji æe mu na kraju doæi glave. Ali-pašinu putovanju u poljsku posveæeno je treæe pjevanje. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima, romantiènoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana, o Krunoslavi, zaruènici poljskog plemiæa Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. U šestom pjevanju Krunoslava odluèuje prerušena u ugarskog plemiæa krenuti u Carigrad, ne bi li otkupila zaruènika koji je tamo zatoèen. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Sunèanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob izmeðu Sokolice i poljskog kraljeviæaVladislava. Vladislav svladava Sokolièinu družinu, ali je zadivljen njezinom hrabrošæu odmah oslobaða. Sokolica obeæaje da više neæe ratovati po poljskim zemljama i kreæe put Carigrada. Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. Ali-paša razgledava slike s prizorima hoæimske bitke. On u bježeæim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. U sljedeæem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoæ hodža trebali pobuniti janjièare i narod protiv Osmana. Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. do 20. pjevanja. Pobunjenici zarobljavaju Osmana, svlaèe s njega odjeæu, posjednu ga na kljuse i vode do novoustolièenog sultana, njegova strica Mustafe. Ep završava dugim Osmanovim monologom, u kojem se prisjeæa slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici, i naposljetku, njegovom smræu.

Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hoæimsku bitku, druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda. Pripovijedanje ne teèe kronološkim slijedom i obraðuje povijesno razdoblje od tri mjeseca. Razlièitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i razlièito udaljena pripovjedna vremena. Neobièna raslojenost potakla je neke povjesnièare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Postoji, naime, tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posveæena  zbivanjima u Poljskoj  i Smrti Osmanove – koja obuhvaæa sudbinu mladog sultana.

Osan je u epu prikazan kao lijep èovjek, crnih oèiju, sjajne kose i rumenog lica:
  Mlaðahan se car ponosi
ispod toga lip nad svima:
crne oèi, zlatne kosi,
a rumeno lice ima.
Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potjeèu iz kruga janjièara. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i  ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. Buduæi da je stavljen u mnoge antitetièke parove kao što su npr. Daut, Mustafina majka pa i sam Mustafa, Osmanu su zajamèene èitateljske simpatije. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Na poèetku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moæi:

U zelenoj tuj haljini,
zlato i biser ku nakiti,
s podvitijem sprid kolini
sjedi Osman car èestiti.

Veo na rusnoj glavi okolo
snježan svit mu je u sto dijela,
a u kamenu dragu oholo
sunce sja mu vrh èela.
         (II, 81-88)

Na kraju ona još više pojaèava stanje u kojem se junak našao nakon pobune, kada ga janjièari odvode u Jedi-kulu:

Konj biješe ovi okoš, mladan
go, star, sadnit, tromijeh stopa:
mješte uzde ga bojnik jedan
smuca za oglav konopa.

Tim gologlav car na njemu
tad u kratkoj toj haljini
po prilici i po svemu
viðaše se rob istini.
                     (XX, 49-56)

Poljski kraljeviæ Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka, kao netko tko je u tom trenutku odluèio o Osmanovoj sreæi i  kao "sivi soko od sjevera"  prerasta u simbol kršæanske pobjede. On je malo kad izravno ukljuèen u radnju; pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom, ali je èesto prisutan u iskazima drugih aktera prièe:
…on sam turskoj vojsci odoli
i od nas mrtvijeh gore uzdiže,
i od krvi rijetke proli
od Nestera šire i više.
                     (IV, 61-64)

U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. Sokolica je opisana kao mlada, hrabra i romantièna ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Krunoslava je zaruènica poljskog plemiæa Korevskog. Nakon što ga u hoæimskoj bitci Turci zarobljavaju, ona riskira svoj život, i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zaruèniku.

Stihovi epa veèinom su osmerci, ali javljaju se i duži metri (deveterci, deseterci). Rima je unakrsna:

Da poklisar caru mladu
mir donijeti bude prije
iz Varšave u Carigradu
putujuæi miran nije;

ne poteži mu ga tjera
želja oglasit kako uzroèi,
društvo Sunca od Sjevera
do Mjeseca od Istoèi.

Analiza retorièkih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Vrlo je èesto upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipièan za barok. To su hiperbole, personifikacija, metonimija, anafora, gradacija, simetrièno nabrajanje, kontrasti, igre rijeèima i naravno metafora i antiteza. . Gunduliæ nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad, suho zlato, sinje more, vedro èelo, itd. ). Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gunduliæeva pjesništva. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode, tipièan za Dubravku:

O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ni poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi.
         (VII, 113-116)

Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju , Gunduliæ je morao imati i bogat rjeènik, a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao.

Najveæe Gunduliæevo djelo, ep Osman, èija je osnovna tema tursko-turski sukob, genealoški je složen žanr. Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi èitatelja što više zaèudila. Misaone rijeèi o životnoj prolaznosti, o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode èitaèa na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:20:23 PM
Franz Kafka - Preobražaj

Bleška o piscu:

Kafka, Franz (Prag, 3. 7. 1883 - Beè 3. 6. 1924), austrijski književnik. Poreklom iz imuæne porodice praškog Jevreja. Radi leèenja putovao u Nemaèku, Italiju, Francusku, Švajcarsku. Umro od tuberkuloze grla. Kafka je odredio da se njegova književna ostavština nakon smrti spali, ali ju je njegov prijatelj M. Brod ipak objavio.
Neprestano pod pritiskom i u teskobi, poslušan sin autorativnog oca, bolesnik i osamljenik, Kafka veæ u svojim prvencima otkriva motive i ideje koje æe ga muèiti celoga života. Neki se poèetnèki fragmenti ili prvobitne pripovesti javljaju kasnije kao delovi romana ili kao nove, preraðene celine pokazujuæi tematski i misaoni kontinuitet. Kafka obogaèuje ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforistièkim izrazom. Kafkin svet nije više onaj  klasiènog realistièkog romana; likovi su podvrgnuti metodi redukcije sve dok od njih ne ostane golo bezumlje. Njegov èovek je usamljen i uplašen, deo mehanizma èiji mu je sastav nepoznat, a cilj nedohvatljiv. Kafkin pesimizam, koji prelazi u potpunu nemoæ pred višim silama i u nihilizam, èesto prati crni humor, s elementima makabra i dvostruke perspektive. Osnova njegovog stila je jasan, aforistièan izraz, doterane realistièke pojedinosti i elementi vizija i fantastika. U krajnoj crti njegova metaforièka proza ostavlja utisak složene alegorije, za koju nema odreðenog racionalnog kljuèa, i svet koji ona sadržava gubi se u beskonaènoj perspektivi alogiènosti, pa se autorove parabole otkrivaju kao zagonetka bez konaène odgonetke.

Odnosi meðu likovima:

Otac: Odnos oca prma svom sinu Gregoru je grub, on njega mrzi i ne smatra ga sinom . Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu. Otac Gregora tuèe i ne pušta ga da uopšte izaðe iz kuæe, ne pušta ga èak ni iz sobe. Tako je bio grub da ga je gaðao jabukama i jednom ga je pogodio u leða, a posle umire zbog toga.

Majka: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne želi videti. Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi išla k njemu. Tako je i on bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da èuje njihov glas da bi se razveselio.

Greta:  Greta je jedina u porodica koja stvarno voli  Grogora, ona se brine za njega, hrani ga i pomaže mu kad god može. Grogor je isto volio nju i stoga mu je bilo žao što joj nije rekao o namerama da je upiše u konzervatoriji, buduæi da je tako lepo svirala. No i ona ga poèinje zanemarivati, diže ruke s njega.

Tematika:

Kafka u ovom delu prikazuje otuðenost Gregora. On je èovek,  ali je sasvim drukèiji, razlièit i stoga ga nitko ne voli, cela porodica ga mrzi i hoæe ga se rešiti tako da bi ih što manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Uprkos svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, celi njegov svet je mala soba iz koje nesme izaæi. Jako se bojao oca koji ga je mrzeo i hteo je uèiniti bilo šta da bi ga se rešio. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u leða. Mama ga je takoðe volela, ali upravo zbog toga ga nije želela videti jer nije podnela sve to.

Zakljuèak:

Kafkin je svet apstraktan i anormalan. Za njega sve što je normalno je anormalno. Okolni likovi u Kafkinim romanima smatraju junake funkcionare u obliku šahovskih figura. Meðutim te figure žive u svojim nepojmljivim zakonitostima i umesto da im koriste pripremaju im neodgodivi mat.
Svet u kome je Kafka voðen i u kome je on živeo jeste onaj Staroga zaveta. On je taj svet napustio, ali ga se nije rešio, transponirao ga je u svoje vreme, zapravo ga je uèinio bezvremenskim. Posebna poruka sveta Starog zaveta jeste apsolutni suverenitet božiji. On je slobodan na strašan besprigovoran naèin.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:21:01 PM
Charles Dickens - Oliwer Twist

Beleška o piscu:

Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obièno nazivaju Englezi), to jest državni èinovnici, obrtnici, sitni trgovci itd., živeli su prilièno dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskoj imperiji. Ukratko, bili su to tipièni malograðani koji nisu želeli nikakvih promena, zadovoljni trenutnim stanjem. U toj “nižoj  srednoj klasi”, u porodici siromašnoga državnog èinovnika, proveo je detinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmoro dece. Pouke koje je poneo iz detinjstva ostali su mu u neizbrisivom seæanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao èoveka i pisca.
Rano je upoznao bedu i nemaštinu. Dok je još bio dete, otac mu je zbog dugova dospeo u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Poseæivao ga je s majkom i zauvek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatoèeni. Porodica je zapala u takvu bedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Posle je u svojim romanima oživeo uspomene na to svoje jadno, prezreno detinjstvo.
Godina 1836. znaèajna je u pišèevu životu. Poèetkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kæerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi meseèni svešèiæ Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristiènog romana. I dalje se nižu uspesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica retkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i mnogi drugi.
Posednji mu je završeni roman Naš zajednièki prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.

O delu:

Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasiènim receptima. Glavni junak, koji je obièno uzor kreposti i poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opaèina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobednik, a ponajèešæe se i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lepa. Poroèni i zli ljudi primereno su kažnjeni, dobroèinitelji nagraðeni. Ipak, premda obièno unapred znamo kako æe neki Dickensov roman završiti i kakva æe sudbina snaæi njegove junake, slika života koju je pisac naslikao uverljiva je i piastièna.
Sve navedeno možemo naæi u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao spoj tragiènih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštra kritika protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muèe do iznemoglosti. Delo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije, veæ je to i galerija likova, od dobroæudnih plemiæa, prosjaka, beskuænika, lopova do nakaza i ubojica.

Opis glavnog lika:
 
Oliver Twist bio je bledo, mršavo dete, ponešto niska rasta i sitan.“Meðutim, priroda ili nasleðe usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh, koji se zahvaljujuæi oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji širiti i razvijati.” Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što dokazuju njegove borbe kroz život.
“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem. I nemam uopšte sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroèe, a stanujem u Pentonvileu.”

Pouke i kritike:
Teško bi bilo naæi nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije pojedinosti, i najsiæušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi plastièni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to zaèinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na juriš osvojio svoje  sunarodnike, javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tera èitatelja na smeh, širok, zdrav i radostan.
 “Oliver Twist” sadrži mnoge tipiène oznake Dickensovih djela. Knjiga je privlaèna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom veæ proèitali, naæi æe uvek u njoj neka poglavlja, prizore i odlomke koje æe rado preèitavati te nikad neæe zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju.
Mislim da se najugodnije i najsigurnije oseæao kad je pisao o deci. I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umeo opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan na sve one nesreæe i zla što snalaze dobrog i naivnog deèaka Olivera od njegovih malih nogu? Deèaka kojega upoznajemo na njegov deveti roðendan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika, gdje spava meðu ljesovima, sam kao u grobu, i koji i posle, kad doðe u London, gotovo neprestano živi negde izmeðu tamnice i groba. I kako da èitatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva olièenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga!
Ipak, hteo bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno oèituje i jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja æe mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne može odagnati plaèno i otužno raspoloženje izazvan u èitaelja.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:21:42 PM
Sofoklo - Kralj Edip

   
Kratak sadržaj:

I. èin: 
Razgovor Tebanskog kralja Edipa s sveštenikom. Sveštenik podseæa Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to veæ zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena oèekuju da se vrati Kreont koji æe doneti vesti iz proroèišta boga Feba. Dolazi Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje æe izaæi nevolja kada naðu ubicu svog vladara Laja na èijem prestolu sada stoji Edip.

II. èin:       
Edip èuvši za proroèanstvo nudi u ime boga da se pronaðe krivac za ubistvo i da  se istera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronaæi krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali nije hteo reæi. Meðutim, na zahtev Edipa ipak je otkrio. Ubica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši proroèanstvo, a ono je bilo da æe Edip postati slep.

III. èin:     
Svaða Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuðuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umeša Jokasta i razljuti kada vidi oko èegase svaðaju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati šta je to uznemirilo njenog muža. U njihvom daljem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proroèanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svedok ubojstva.
         
IV. èin:       
Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, a i isto da mu on nije otac. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uveren da mu je Polib otac. Meðutim, glasnik mu reèe da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta probledila jer je znala ko je Edip.
         
V. èin:       
Dolazi pastir koji mu isprièa kako je došao do njega. Edip je shrvan bolom i besom. On je sin Jokaste i Laja. Sada mu je sve jasno. Oženio vlastitu majku, a ubio vlastitog oca.
         
VI. èin:     
 Saznavši koje je grehe Jokasta napravila obesila se, Edip  je iskopao oèi, te sam sebe onom kletvom isterao iz zemlje sam bez igde ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.
 

Tema dela:
Traganje kralja Edipa za istinom njegova porekla.

Ideja dela:
Nemože se pobeæi proroèanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokuša spreèiti, a ne spreèi temeljno kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila.
 
Glavni likovi:
Edip-glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan èovek što se tièe njegove psihe, ali sticajem okolnosti on postaje bedan i jadan. Edip je radoznao, istinoljubiv, hrabar, snalažljiv, ali i nemože podneti nesreæu koja ga je snašla, da je oženio vlastitu majku, a ubio oca.
Jokasta-dobra prema svom mužu, brine se što ga muæi, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njenog deteta za kojim je cieli život tugovala misleæi da je mrtvo, a njeno djete je bio njen muž.
Kreont-veran vladaru, dobar govornik i èovek kojeg narod voli poštuje. Možda on negde u dubini srca želi postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna što treba reæi u kojem trenutku.
Tiresija-prorok koji uprkos slepoèi uz pomoæ proroèkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. Od davno skriva istinu jer zna da æe ga razbjesniti njegovog vladara, no netrpi uvrede, a kada govori, uvek ima istinu za obranu.


2.Kralj Edip

1.èin
-sveæenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj
-dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba (Apolona) sa vijestima zašto se to dogaða i kako to riješiti
-Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijašnjeg kralja Laja i Edip se raspituje za njega (kako je umro)
-Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu

2.èin
-Edip nareðuje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti, proklinje ubojicu i govori kako æe kazna stiæi svakog tko šuti a nešto zna
-doðe Tiresija po kojeg je po kojeg je Edip takoðer poslao, Tiresija nakon dugog nagovaranja govori da je Edip ubojica kojeg on sam traži
-Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po njegovom mišljenju želi svrgnuti s vlasti
-Tiresija govori Edipu kako æe svojoj majci biti i muž i sin, svojoj djeci i brat i otac i  ubojica svog oca, zatim odlazi
-zbor pjeva o Tiresijinom proroèanstvu

3.èin
-Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona proroèanstva, svaðaju se, Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti
-dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu, narod takoðer podržava Kreonta
-Kreont odlazi, a Edip objašnjava Jokasti što se dogodilo, Jokasta prièa kako je prorok Laju rekao da æe umrijet od ruke svog sina
-u razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu pa pošalje po pastira koji je preživio

4.èin
-dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i Korintu umro i oni žele Edipa za novog kralja
-Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno Polib umro
-Edipu je to možda i bilo olakšanje jer ga on nije ubio a tako stoji u proroštvu
-glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu nakon što mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi
-Edip želi naæi tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga Jokasta odgovara od tog nauma

5.èin
-dolazi Lajev pastir i glasnik potvrðuje da je to on
-Edip ga ispituje o sebi, odnosno o djetetu koje je predao glasniku
-sluga (pastir) govori da je on taj djeèak Lajev sin
-Edip shvati da je ipak oženjen majkom i ubio oca

6.èin
-Jokasta se objesila, dolazi Edip i skine ju sa užeta, uzme zlatnu iglu sa Jokastine haljine i probode si zjenice, kaže da æe sam sebe prognati iz zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik prièa narodu odnosno zboru)
-Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom
-narod savjetuje Edipu da kad veæ odlazi Kreontu ostavi vlast
-Kreont dolazi i Edip mu zapovjedi da ga progna iz zemlje, ali kreont želi prvo upitati boga što mu je èiniti
-Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu, svoje kæeri
-na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip završio i zbor zakljuèuje da više neæe slaviti nikog tko još nije umro jer se svašta može desiti.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:22:24 PM
Aleksandar Sergejeviè Puškin

Pikova dama

Beleška o piscu:
Aleksandar Sergejeviè Puškin je ruski pjesnik roðen 6.VI 1799. godine u Moskvi, a umro je 10. II 1837. godine u Petrogradu. Potomak stare osiromašene plemiæke porodice, u ranom djetinstvu prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i osloboðene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlièno poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u plemiækom uèilištu u Carskom Selu, u kome je, zahvaljujuæi liberalnim nastavnicima, vladao duh politièkog slobodoumlja. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku "Arzamas". Od 1814. godine Puškinovi stihovi se štampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. Apstraktno plemiæko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmu te oslobodilaèke ideje izazvane 1812. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Na Puškina je u tom smislu snažno djelovao istaknuti mislilac P.J. Èadajev. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radišèeva i Voltairea, kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova. Kretao se u društvu progresivnih intelektualaca (K.F. Riljejev, V.K. Kjuheljbeker, A.A. Deljvig, I. Pušèin). Godine 1819. stupio je u literarni kružok "Zelena svjetiljka". Njegovi necenzurirani stihovi i politièki epigrami kruže u prijepisima. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njegov voða Riljejev: "U tebe su uperene oèi Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i graðanin." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije, koje je potrajalo od 1820. do 1824. godine. U besarabijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližio s aktivnim èlanovima "Južnog društva" Pesteljem, Orlovom i Rajevskim. Revolucionarna previranja u Europi ojaèala su pjesnikovo buntovno raspoloženje. U pjesmi Bodež (1821. godine) Puškin govori o careubojstvu, a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije. Puškin je 1824. godine otpušten iz službe i prognan u zavièajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. Na dan dekabristièkog ustanka 1825. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila od kazne koja je zadesila sudionike ustanka. Novi car Nikola I "oprašta" Puškinu (1826. godine) i dozvoljava mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. Teško podnoseæi reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugušenja dekabristièkog ustanka, Puškin misli na bijeg u inozemstvo, što mu ne polazi za rukom. Godine 1831. ženi se Natalijom Gonèarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i osveæivao mu se intrigama i klevetama. Car želi poniziti autora jetkih epigrama pa ga 1834. godine imenuje kamerjunkerom, zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Kojekakve udovice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na odveæ intimne veze njegove supruge i cara. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. I 1837. godine) Francuza D*Anthesa, avanturistu i intriganta u dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka. Književno formiranje Puškinovo poklapa se s vremenom kad u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije. Osamnaestogodišnji Puškin izražava mržnju prema samovlasti i istièe misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. Omladina uèi napamet Puškinove stihove, koji su izražavali osnovne ideje dekabrista. Oko 1820. godine Puškin poèinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja. Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije, Puškin je èitao engleskog romantika Byrona. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja, kojima ujedno poèinje u ruskoj književnosti "romantizacija prirode". Napose su za ruski romantizam znaèajne poeme Kavkaski zarobljenik; Braæa razbojnici; Bahèisarajski vodoskok; Cigani. Njegovo glavno djelo, roman u stihovima Jevgenij Onjegin, koji je zapoèeo pisati na jugu 1823. godine, prožeto je skepsom, pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom". Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina, dovršio poemu Cigani, napisao dramolet Scena iz Fausta, roman u stihovima Grof Nulin, zatim Pjesme o Stjenki Razinu (posve u duhu narodne pjesme), nekoliko znaèajnih i originalnih rasprava o romantièkoj i klasiènoj poeziji te o basnama Krilova. Njegova lirika iz tog razdoblja dostiže vrhunac. Dvogodišnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom prošlošæu i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov, u kojoj je postavio problem odnosa izmeðu naroda i cara despota. Po povratku u Petrograd, Puškin piše lirske pjesme (Arion, U dubini sibirskih ruda...) te poemu Poltava. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. U Boldinu je 1830. godine napisao svoje "male tragedije": Škrti vitez; Mozart i Salieri; Pir za vrijeme kuge; Kameni gost, zatim Pripovjesti Pokojnog Ivana Petrovièa Belkina, Bajke o Baldi, O ribaru i ribici, dovršio Jevgenija Onjegina. Tridesetih godina stvara Bronèanog konjanika, genijalnu apoteozu Petra Velikoga. U Dubrovskom i Kapetonovoj kæeri postavlja problem seljaèke pobune i ozbiljno prouèava povijest Pugaèova. Puškin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. Marx je u svojim politièkim radovima o Rusiji citirao Onjegina, tu "enciklopediju ruskoga života dvadesetih godina" (V.G. Bjelinski). Puškin je bio publicist, pisac kritièkih èlanaka o amerièkoj i engleskoj demokraciji, o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna, te ropstvu amerièkih Crnaca. U ruskoj književnosti Puškin je novator jezikom, stilom i sadržajem. U Borisu Godunovu prekinuo je, nadahnut èitanjem Sharespearea, s tradicijom pseudoklasiène drame. Nedovršena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost. U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav, intimni doživljaji, lirski zanosi, ljudske strasti, odnos prema društvu, prijatelji i neprijatelji, slike prirode, starina i suvremenost. Sve to odjekuje u Puškinovoj lirici. Na polju umjetnièke proze probio je put u realizam. Prije Gogolja, Dostojevskog i èehova dao je galeriju priprostih, jednostavnih, tzv. malih ljudi. U Puškinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok, klasièan svijet, srednji vijek, narodi Europe, Rusija, epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko društvo. Prema Bjelinskom, njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka, sve pritoke prethodne izvorne književnosti i vrativši ih svijetu u novom, preobraženom obliku, odredila daljnji sjajan put ruske literature". Svojom visoko razvijenom svješæu o pozivu pjesnika, svojim humanistièkim idejama i naprednim pogledima na svijet, a i kreativnim snagama roðenoga genija, Puškin je ivanredna liènost ne samo ruske nego i svjetske književnosti. Još 1842. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. godine). Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko Harambašiæa i Martiæa do Kombola, Krkleca i Cesariæa.

Kratki sadržaj:
Kartali se jednom kod Narumova, konjièkoga oficira u gardi. Duga zimska noæ prolazila je neosjetno te su kartaši oko pet sati ujutro sjeli za stol veèerati. Onaj tko je imao sreæe u igri jeo je s velikim apetitom, a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima. U prostoriji je bio muk i tišina sve do trenutka kad se donio šampanjac. Tada svi zapoènu razglabati oko odigranih partija. Domaæina i Surina je uporno muèila misao zašto mladi inžinjer Herman nikad nije došao u iskušenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima buduæi da je èak i po pet sati znao sjediti uz kartaški stol i pratiti njihovu igru. Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra jako zanima, ali da ne može žrtvovati ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suvišno. Domaæin i Surin su to meðu sobom prokomentirali rijeèima da je Herman Nijemac koji sve radi s raèunom. Tako razgovarajuæi Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodišnju bakicu groficu Anu Fedotovnu. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapažena. U to doba gospoðe su igrale faraona. Jedamput je grofica igrajuæi s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi dužna. Po povratku kuæi sve je isprièala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. Èuvši što grofica želi djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. Ne znajuæi što da radi grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan èovjek. Stari èovjek je odmah došao i zatekao je u velikoj muci . Ona mu isprièa sve što se dogodilo, i kaže mu za muževu surovost tražeæi od grofa Saint-Germaina pomoæ. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartaši dobro platili. Istu veèer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. Banku je držao vojvoda Orleanski . Bakica mu se nekako isprièala što mu nije donjela novac i zapoène igrati protiv njega. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom. Sve tri karte su joj donjele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Bakica baš i nije trpjela ispade mladih ljudi, ali joj se smilio jedan mladiæ po imenu Èaplicki koji je takoðer zapao u dug kao i ona. Bakica mu je pomogla da povrati dug rakavši mu one tri karte. i tako je Tomski prekinuo prièu o bakici buduæi da je bilo vrijeme za spavanje. Došavši kuæi Herman je poèeo smišljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. Ubrzo je smislio plan. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajuæi kroz prozor. Jedno kad je bakica išla u šetnju povela je Lizavetu. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce koje je ona vrlo vješto sakrila u rukavicu da ga nitko ne vidi. Tako je zapoèela veza izmeðu Lizavete i Hermana. U poèetku je Lizaveta odbijala pisma vraæajuæi ih, ali ih je naposlijetku ipak vrlo rado èitala. Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Lizaveta je poruèila Hermanu da æe na plesu ostati do dva sata, a da æe se nakon toga posluga raziæi. Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu. Herman je bio toliko uznemiren da je veæ u jedanaest sati bio pred kuæom grofice. Kad se navršilo pola dvanaest, Herman je ušao u kuæu, ali nije otišao u Lizavetinu sobu veæ je otišao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. Grofica je bila u spavaæici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine. Odjedamput se Herman odluèi otiæi do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Herman se nije ustruèavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata. Nakon što mu grofica nije odgovorila èak niti jednom rjeèju, Herman se naljuti i izvadi pištolj te zapoène prijetiti grofici. Grofica podigne ruke da bi se tobože zaštitila od metka, ali u tom trenutku ona ostade nepomièno sjediti u naslonjaèu. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmišljala o rijeèima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zloèina na duši. U taj trenutak vrata sobe se otvoriše i na vratima se pojavi Herman. Lizaveta se užasno prestrašila, a pogotovo nakon toga kad joj je Herman isprièao što se dogodilo s starom groficom. Lizaveta je shvatila da Herman nije željan ljubavi veæ je samo željan novca. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuæe kako ga èuvar na ulazu ne bi opazio. Vraèajuæi se kuæi Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. Osjetivši grižnju savjesti Herman je odluèio otiæi grofici na sprovod. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i u jednom trenutku mu se uèinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko. Naravno on je to shvatio kao priviðenje. Te veèeri legao je u krevet, ali dugo u noæ nije mogao zaspati. U jednom trenutku je zaèuo korake u susjednoj sobi. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraæa iz noæne šetnje. Ali koraci su bili drukèiji, nekako nepoznati. Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je ušla stara žena u bijeloj spavaæici. Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja, ali bolje pogledavši imao je što i vidjeti. U sobu je ušla stara grofica govoreæi mu da dolazi protiv svoje volje, ali da joj je nareðeno da doðe. Pristala je reæi tajnu triju karata govoreæi ove rijeèi: "Trojka, sedmica i kec dobivat æe ti jedno za drugim, ali dvadeset i èetiri sata smiješ igrati samo jednu kartu, a poslije za èitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt, ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom... Poslije ovih rijeèi grofica je izašla iz sobe i ubrzo nestala, a Hermanu nije bilo jasno što se dogodilo.Iduæeg dana Herman se veæ spremio i otišao okušati sreæu na kartama kod Èekalinskog. Herman je na svoju kartu stavio svotu od èetrdeset i sedam tisuæa. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedamput. Ubrzo Èekalinski poène dijeliti karte. Desno pade devetka, a lijevo trojka. Dobiva! vikne Herman i pokaže svoju kartu. Iduæeg dana Herman je ponovo okušao sreæu stavivši kao ulog sve što je dan prije zaradio. Èekalinski je poèeo dijeliti karte. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kuæi. I treæi dan je pošao kartati, misleæi da i ovaj put sigurno dobiva. Uložio je sav novac što je do tada zaradio. Èekalinski je podijelio karte. Desno je pala dama, a lijevo kec. Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujuæi svoju kartu. Pokazavši kartu imao je što i vidjeti! Umjesto keca u ruci je držao PIKOVU DAMU !!!.

Karakterizacija likova:

Herman je bio sin Nijemca, pretopljenoga u Rusa, koji mu je ostavio nešto malo novca. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojaèa svoju nezavisnost, Herman nije trošio èak ni kamate od nasljeða, nego je živio samo od plaæe lišavajuæi se i najmanje raskoši. Bio je, uostalom, èovjek zakopèan i èastoljubiv, pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da da mu se rugaju zbog pretjerane štedljivosti. Bio je èovjek jakih strasti i bujne mašte, ali ga je èvrstina karaktera spasavala od svakidašnjih zabluda mladosti. Tako, naprimjer, iako je bio od prirode strastven kartaš, nikada nije uzimao karte u ruke, jer je proraèunao da mu njegovo stanje ne dopušta da žrtvuje ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da æe dobiti suvišno, a meðutim po cijele noæi presjedio bi za kartaškim stolom i sav u groznici pratio razlièite obrte u igri. Herman je èovjek promjenjivog karaktera što se oèituje iz onoga što je uèinio nakon što je saznao tajnu triju karata. Nakon toga se sasvim promjenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. Lizavetu uopæe nije volio. Sva ta "lažna" ljubav bila je iz interesa da bi se došlo do grofice koja zna tajnu triju karata.

Lizaveta je jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu. Ona jedina zna kako je teško biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je teško živjeti u kuæi koja pripada nekom drugom. Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve što se staroj grofici ne sviða. Èesto je vrijeðana od strane grofice buduæi da su grofice vrlo zahtjevne žene. Što se tièe ljubavi s Hermanom ona je mislila kako je Herman stvarno istinski voli i kako je Herman zaista jako zaljubljen u nju. Naposljetku biva veoma razoèarana vidjevši da je Hermanova ljubav iz interesa. Na kraju pripovjetke Lizaveta ipak pronalazi sreæu udajuæi se za jednoga veoma dragoga mladiæa koji ima veliko imanje i uz to je sin bivšeg upravitelja stare grofice.


Citat rijeèi stare grofice:
" Dolazim ti protiv svoje volje, ali mi je nareðeno da ispunim tvoju molbu. Trojka, sedmica i kec dobivat æe ti jedno za drugim, ali dvadeset i èetiri sata smiješ igrati samo jednu kartu, a poslije èitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt, ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom..."

Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga što govori o tome kako èovjek može vrlo lako ako mu se ukaže prilika promijeniti i sebe i svoj naèin ponašanja. Bolje reèeno èovjek vrlo lako mijenja svoju liènost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova liènost iz jednog štedljivog èovjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog èovjeka kojem osim novca na svijetu ništa drugo nije važno.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:23:07 PM
Nikolaj Vasiljeviæ Gogolj - Kabanica


Beleske o piscu:
Nikolaj Vasiljeviè Gogolj je ruski književnik. Roðen je 20.3.1809. u Soroèincima, Poltavska gubernija, a umro je 21.2.1852. godine u Moskvi. Godine 1829. seli se u Petrograd. Odgojitelj po velikaškim kuæama, niži èinovnik, jedno vrijeme predavaè povijesti na Petrogradskom univerzitetu. 1836. godine izvodi se prva predstava Gogoljeve komedije Revizor.Od 1836. do 1849. boravi u Italiji, Njemaèkoj, Francuskoj. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve duše. Približavanje slavjanofilima, nevjerica u vlastitu darovitost, osjeæanje krivice i religiozno-mistièno raspoloženjeobilježavaju dalji Gogoljev život. On hodoèasti u Jeruzalem, orièe se ranijeg rada, spaljuje drugi dio Mrtvih duša, brani crkvu i samodržavlje u knjizi Odabrana mjesta iz prepiske o prijateljima (1847.). Pismo Bjelinskoga i negodovanje napredne javnosti navode ga da objasni svoj stav, da objavi tzv. autorsku ispovjed. Puslijednje godine provodi u Moskvi. Pisac idilièna pejzaža, seoskih obièaja, praznovjerja i dr. Gogolj je vješto povezivao zbilju s predajom, zgode stvarnog života prožimao "strašnim prièama", smiješno miješao sa žalosnim, realno s fantastiènim. Gogoljeva je Ukrajina vedra, raskalašena, prostodušna, sva u šarenilu, pjesmi i plesu; ljudi su dobroæudni, aDnjepru nema rijeke "ravne na svijetu". U prvim pripovijestima iz ukrajinskog života Veèeri na majuru kraj Dikanjke dolazi do izražaja folklor, vedro i romantièno raspoloženje, u drugoj je knjizi Mirogod dao sliku starinskog junaštva (Taras Buljba), progovorio je o strogim obièajima, surovom poimanju èasti, pisanim i nepisanim zakonima Zaporožaca. U pripovijestima Starinski posjednici; Pripovijest o tome kako su se posvadili Ivan Ivanoviè i Ivan Nikiforoviè, Gogolj pokazuje svu prazninu vlasteoskog života, sitne interese, tmuran, štur i bezbojan svijet u kome se ništa ne dogaða. U Petrogradskim pripovijestima , Gogolj govori o bijedi èinovnièke egzistencije. U najjaèoj pripovijesti ovog ciklusa Kabanica on u liku sitna èovjeka Bašmaèkina žali sve uvrijeðene i nepriznate. U Revizoru razgoliæuje pokvarenost èinovništva, šiba lakomisleni provincijski mentalitet, osvjetljuje ruske prilike onoga vremena. Gogolj osjeæa potrebu "da skupi na gomilu sve ono što ne valja u Rusiji". Stoga stvara sveobuhvatno djelo, koje æe utrti put iz "pakla" pokvarenosti i egoizma, preko "èistilišta" i moralnog preobražaja, u "raj" idealne sutrašnjice. U djelu Mrtve duše Gogoljev junak Èièikov, putuje Rusijom, otkupljuje "mrtve duše", snuje o posjednièkim ugodnostima i uvjeren je da nema stvari koju ne bi mogao dobiti za novac. Kritièan duh koji vidi mnoge slabosti svojih suvremenika i ruga im se tako da smijehom ne prikriva tugu (gogoljevski humor), Gogolj je stvorio likove koji su u ruskom društvu postali obrasci za lijenost, glupost, sebiènost, lakoumnost i korupciju (Manilov, Sobakeviè, koroboèka, Èièkov, Bopèinski i Dopèinski, Hljestakov i dr.).

Kratak sadržaj:
U jednom odjeljenju služio je jedan èinovnik. Za tog èovjeka ne bi se baš moglo reæi da je dopadljiv, bio je onizak, malko riðokos, s borama s obje strane obraza.Zvao se Akakije Akakijeviè i bio je pomalo èudan. Bio je pisar i bio je vjerojatno jedini u tom odjeljenju koji je radio svoj posao s ljubavlju i poštovanjem. Drugi èinovnici ga uopæe nisu poštovali, pa èak ga nisu ni pozdravljali, a kad bi mu nosili nešto da prepiše to bi bilo veoma neljudski i bez molbe. Veæina èinovnika ga je ismijavala izgovarajuæi šale na njegov raèun. No usprkos tome on se nije dao pokolebati i radio je dalje svoj posao s dušom i poštovanjem. Veoma se razlikovao od drugih èinovnika. Dok su drugi naveèer izlazili na ulice kako bi porazgovarali s prijateljima i malo se zabavili, on je sjedio u toplini svoga doma i prepisivao neki spis ili tekst tek tako za svoju dušu. Može se reæi da je u svakom napisanom slovu uživao. Bio je toliko uživljen u pisanje da je u svemu što je gledao vidio svoje jasne, ujednaèenim rukopisom ispisane redove. Stoga nije obraæao pogled na svoju staru kabanicu koja je èesto bila meta izrugivanja drugih èinovnika. No kad se pojavila oštra sjeverna studen, Akakije Akakijeviè je osjetio kako ga studen naroèito jako pali po leðima i ramenima, bez obzira što je pokušavao što prije proæi razdaljinu od svog doma do radnog mjesta. Kada više nije mogao izdržati hladnoæu uputio se njemu dobro znanom krojaèu Petrovièu misleæi da æe mu on uspjeti zakrpati kabanicu. Petroviè je bio èovjek bez jednog oka, a vrlo èesto je volio popiti koju èašicu. dok je bio trijezan znao je uspješno popraviti èinovnièku uniformu. Došavši kod petrovièa Akakije Akakijeviè mu je pokazao svoju kabanicu rekavši da to nije meki veliki problem da samo treba staviti nekoliko zakrpa na ramena i leða. No Petroviè ga je odbio i rekavši mu da se kabanica nemože pokrpati jer se podstava raspada. Tako je Akakije Akakijeviè sav uznemiran otišao kuæi misleæi da je petroviè danas Trijezan. Pomislio je kako æe donjesti kabanicu Petrovièu u nedjelju ujutro kad æe Petroviæ biti mamuran od subotnjeg provoda. Tako je i bilo donio je kabanicu a mamurni Petroviæ pogledavši ju odmah se razbistrio i rekao još jednom kako se to nemože popraviti i kako treba sašiti sasvim novu kabanicu. Tada je Akakijevièu bilo jasno da stvarno mora naruèiti novu kabanicu. Ali muèio ga je jedan problem a to je bio novac. Tako je silno odluèio da æe odted malo skromnije živjeti, da neæe piti èaj uveèer, da æe odjeæu što manje nosti pralji na pranje kako bi uštedio novac. Kroz par mjeseci skupio je novac i pošao s Petrovièem u trgovine kako bi kupio tkaninu. Petroviè mu je uskoro napravio novu kabanicu i Akakijeviè je uskoro došao na radno mjesto u sasvim novoj kabanici. Bio je jako ponosan na sebe i to iz dva razloga zato što mu više nije bilo hladno a i kabanica je izgledala vrlo lijepo. Naravno drugi èinovnici su odmah uoèili novu kabanicu i rekli Akakijevièu da bi u povodu kupnje nve kabanice trebao odrzati proslavu. Tada se Akakijeviè našao u neugodnoj situaciji ali se našao jedan èinovnik koji je rekao da æe organizirati proslavu umjesto njega. Te veèeri Akakijeviè se uputio ka èinovniku kod kojeg æe se održati proslava. Hodajuæi ulicama prada bio je ponosan što može tako uredno sreðen prošetati i grag mu se tog trenutka èinio puno ljepši nego prije. Došavši na proslavu sjeo je kraj stola kartaša ali buduæi da je veæ došlo vrijeme kad je on obièno išao u krevet, potajno se iskrao i otišao kuæi. Na putu do kuæe prolazeæi kroz sve tamnije i mraènije ulièice udjednom je osjetio kako su ga ulovila dvojica ljudi udarili ga nogom i oteli mu kabanicu. Akakijeviæ se onesvjestio a kad je nakon nekoliko minuta došao k sebi više nije bilo nikoga ali ni njegove nove kabanice. Bio je sav rastrešen te je drugi dan potražio pomoæ policijskog nadzornika. Buduæi da to nije pomoglo potražio je pomoæ važne osobe. Važna osoba je baš u to vrijeme imala sastanak s prijateljem iz djetinstva ali ga je ipak nakon nekog vremena primila u svoj ured. Buduæi da važna osoba nije htjela pomoæi Akakijevièu on se poupio i otišao. Na povratku kuæi puhao je jak vjetar tako da se Akakije Akakijeviè razbolio. Bio je toliko bolestan da je lijeènik upozorio njegovu gazdaricu kako je najbolje da odmah kupi lijes jer æe Akakijeviè uskoro umrijeti. Tako je i bilo. Akakijevièa pokopaše ali se nakon nekog vremena proèulo po gradu kako u kasne noène sate kod Kaljinkina mosta pojavljuje neki mrtvac u liku èinovnika koji skida i otima kabanice prolaznicima. Tako je jedne veèeri kad je važna osoba išla u posjet koèijom Karolini Ivanovnoj ostala bez kabanice. Naime mrtvac s likom èinovnika se na taj naèin osvetio za ono što mu nije želio pomoæi oko pronalaženja ukradene kabanice.
Od tada više nitko nije ni vidio ni èuo za mrtvaca s likom èinovnika. Oèigledno mu je generalova kabanica sasvim odgovarala.

Karakterizacija likova:

Akakije Akakijeviè - Nije baš bio dopadljiv, bio je onizak, malo riðokos i pjegav po licu, imao je bore s obje strane obraza. Bio je vrlo privržen poslu i svaki svoj spis ili tekst koji je prepisivao je prepisivao s ljubavlju i poštovanjem. Uživao je u svakom napisanom retku ili slovu. Vrlo je hladnokrvan i ravnodušan upravo radi toga što se ne obazire na izrugivanja drugih èinovnika. Ima jak karakter i kad nešto naumi to æe i uèiniti pod bilo koju cijenu. Takav je sluèaj sa skupljanjem novca za novu kabanicu, odricanja od veèernjeg èaja, èuvanja odjeæe kako bi što duže potrajala. Vrlo je štedljiv, pomalo lukav, vesele ga vrlo male sitnice.

Petroviè - Petroviè je stari krojaè bez jednog oka, pjegav po licu, voli popiti koju èašicu, vrlo sposoban i vješt jer uspjeva uspješno popraviti èinovnièku uniformu. U nekim situacijama je okrutan zato jer voli natuæi cijenu svoga rada toliko koliko sam ne vrijedi. u nekim situacuacijama pošten zato jer je Akakijevièu sašio kabanicu za vrlo nisku cijenu shvaèajuæi u kakvoj je situaciji Akakijeviè. Tvrdoglav je jer ga èak ni u situaciji kad je mamuran nije moguæe odgovoriti id njegove namjere ili odluke.

Važna osoba (general) - On je u duši dobar èovjek, lijepo se odnosi prema drugima, ljubazan je prema njima, samo što ga je generalski èin sasvim pomeo. Nakon što je dobio generalski èin on se nekako sapeo, iskliznuo s uobièajenog kolosijeka i uopæe nije znao kako se ponaša. Ako bi bio u društvu s ljudima ravnima sebi, on bi još i bio èovjek na svome mjestu, èovjek sasvim valjan,ali u pogledu nikako glup èovjek. Ali èim bi se zatekao meðu ljudima koji su makar za jedan èin niži od njega bivao bi sasvim drukèiji. Šutio je i takvo njegovo stanje izazivalo bi sažaljenje, tim prije što je on i sam osjeæao da bi to vrijeme mogao ispuniti neèim mnogo ljepšim. U njegovim se oèima ponekad opažala silna želja da se ukljuèi u neki zanimljiv razgovor i da priðe nekoj manjoj grupi ljudi, ali ga je uvijek zaustavljala misao:da neæe to biti malo previše s njegove strane, da neæe to biti malo previše familijarno, neæe li time on izgubiti na ugledu? I usljed takvih razmišljanja i dalje je ostao u onom svom jednom te istom, nepromjenjivom šutljivom stanju, i tek bi ponekad izustio nekakve kratke zvuke. Zbog svega toga stekao je naziv vrlo dosadnog èovjeka.

Dojam o delu:

Djelo mi se poprilièno svidjelo upravo radi svoje kratkoæe. Naime neki pisci mogu na nekoliko stranica iskazati sve što su željeli reæi a neki to nemogu ni na puno više stranica. Inaèe djelo je vrlo interesantno, ima dobru radnju i nije dosadno za èitanje.


2. Kabanica

Sadržaj

U jednom odjeljenju u Petrogradu radio je jedan obièan mali èinovnik po imenu Akaki Akakijeviè. Iako su se tamo èesto mijenjali direktori i viši èinovnici, on je uvijek ostajao na svom mjestu kao èinovnik za prepisivanje službenih spisa. Bio je zadovoljan svojim poslom i radovao se pri pomisli što æe ga sve slijedeæeg dana èekati za prepisivanje. Nudili su mu da umjesto obiènog prepisivanja, za veæu plaæu, malo izmjeni tekst, da promjeni adresu i prebaci iz prvog u treæe lice. No njemu je to zadavalo previše briga te se brzo vratio starom poslu.
Nije obraæao pažnju na svoje odjevanje ni na zbivanja izvan mjesta gdje radi. Zbog njegovog izgleda, posla i posebno zbog kabanice, bio je omiljena meta šale ostalih èinovnika u tom odjeljenju.
“Pregledavši ju dobro kod kuæe, on otkri da je na dva-tri mjesta i to baš na leðima i na ramenima ona postala prava razvlaka; sukno se toliko itzlizalo da je postalo providno, a postava se sva raspala... Doista, ta kabanica imala je èudan izgled - prostrani okovratnik joj se svake godine sve više i više  smanjivao, pošto je služio za podšivanje i krpanje drugih njenih dijelova. “ (str. 203)On na to nije obraæao pažnju. No kad su došle hladne ruske zime, vidio je da treba nešto uèiniti sa svojom starom, poderanom kabanicom. Vjerovao je da je potrebno samo da je odnese krojaèu. No krojaè Petroviè mu je izjavio da je nije moguæe zakrpati, jer bi se ona raspala èim bi je ubo iglom. Petroviè mu je preporuèio da kupi novu postavu i da æe mu je on zašiti.
To je Akakija zabrinulo. Nije znao gdje bi mogao nabaviti osamdeset rubalja, što je bila najniža cijena. Doduše imao je oko èetrdeset rubalja ušteðevine, no ona je veæ bila predodreðena za nove pantalone, košulje i za plaæanje dugova. Polovicu potrebnog novca, oko èetrdesetak rubalja, znao je da æe dobiti za nagadu, no nije znao kako dogurati do druge polovice. U mislima je poèeo razmišljati èega bi se sve trebao odreæi. Odluèio je da više neæe veèerati, tj. da neæe piti èaj naveèer, neæe paliti svijeæu, gazit æe što je moguæe lakše da ne uništi pete, rijeðe æe davati pralji prati rublje da se ne pocijepa…I tako je oko pola godine Akaki štedio i redovito sa Petrovièem posjeæivao trgovine sa postavama, raspitivajuæi se za najjeftiniju. Sve je to podnosio s lakoèom kad bi pomislio na sve prednosti nove kabanice. No kad je za nagradu dobio, umjesto èetrdeset, još dvadeset rubalja imao je dovoljno za postavu. Kupio ju je i dao Petrovièu, koji je pristao da saši kabanicu za minimalnih dvanaest rubalja. Akakiju je najvjerojatnije najsretniji dan u životu bio onaj kad je došao na posao sa novom kabanicom. Na poslu su ga doèekali pljeskom, te se jedan mladi èasnik ponudio da èasti svih za Akakijevu novu kabanicu. Akakije se tada, naveèer u kuæi onog èasnika, prvi put ukljuæio u život izvan posla. Sve mu je bilo neobièno i pomalo neugodno. Nelagoda mu se poveæala kad se vraæao kuæi mraènim ulicama. Na tom putu napali su ga dva èovjeka i oteli mu kabanicu, pustivši ga ošamuèenoga na podu.
Kad se osvjestio, potražio je pomoæ kod policajca u obližnjoj ulici no on mu nije htjeo pomoæi. Èuvši što mu se desilo, gazdarica ga je savjetovala da treba otiæi ravno policijskom naèelniku. Akakije je to i uèinio. Otišao je jednoj važnoj osobi. Morao se prije najaviti, te doæi u dogovoreno vrijeme. No u to je vrijeme ta važna osoba razgovarala s nekim svojim prijateljem kojeg nije davno vidjela. Da mu prijatelj shvati kako je on važna osoba, pustio je Akakija da èeka, a kad ga je napokon primio poèeo se derati i grditi na njega. Akakije je silno prestrašen pobjegao kuæi. No tada je vladala jaka ruska zima i on se razbolio. Nakon nekoliko dana je i umro:
“A Petrograd ostade bez Akakija Akakijevièa, kao da ga u njemu nikada nije ni bilo…a veæ sutradan na njegovom je mjestu sjedio novi èinovnik, rastom znatno viši od njega, koji veæ nije ispisivao slova onako uspravnim rukopisom kao Akakije Akakijeviè, nego  mnogo nagnutije i kosije. ” (str. 224)No tu ne završava prièa o Akakiju Akakijevièu. Naime nakon njegove smrti u gradu se pojavio neki mrtvac koji je krao kabanice ljudima tražeæi svoju. Mnogi su tvrdili da su u tog mrtvaca prepoznali Akakija Akakijevièa. Taj je mrtvac prestao sa kraðom kabanica tek nakon što je dobio kabanicu važne osobe:
   “Ha! Eto napokon i tebe! Najzad sam te, ovaj, šèepao za jaknu! Baš mi tvoja kabanica treba! Nisi htio da se zauzmeš za moj, pa si me još i ispsovao - pa daj mi sada svoj!” (str. 227)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:23:47 PM
Lica

Akakije akakijeviè
Obièan èinovnik za prepisivanje s godišnjom plaæom od èetristo rubalja. Zadovoljan je svojim životom iako se on sastoji od posla i boravka u kuæi:“Mijenjali su se direktori i razne druge starješine, a on je uvjek mogao da se vidi na jednom te istom mjestu, na istom položaju, stalno na istoj dužnosti, kao èinovnik za prepisivanje službenih spisa;” (str. 198)Nizak je, ospièav i riðokos. Kratkovidan, s borama na obje strane obraza i hemoroidiène boje lica. Nije se brinuo o svom izgledu i odjevanju:“Uopšte nije mislio o svome odjevanju: gornji kaput nije mu bio zelen, veæ nekakve riðastobrašnjave boje. Okovratnik na njemu nije bio dugaèak, izlazeæi iz tog ovratnika, èinio baš neobièno dugim. ” (str. 200)Nije prepuštao nikakvim užicima:
“…lijegao bi, unaprijed se smješkajuæi pri pomisli na sutrašnji dan: što li æe mu bog sutra poslati da prepisuje?” (str. 202) “…u govoru najviše upotrebljavao prijedloge, priloge i, naposljetku, takve rijeèice koje nemaju baš nikakvog znaèenja. ” (str. 205)

Petroviè

Bivši kmet, postao krojaè. Imao je ženu koja se nije mogla pohvaliti svojom ljepotom. Bio je dobre èudi te je pristao da sašije Akakiju kabanicu za gotovo ništa novaca. Volio se razbacivati cijenama i opijati.
“Na licu mu se pomolio tako dostojanstven izraz kakav Akakije Akakijeviè dotad nije imao prilike da na njemu vidi. Kao da je Petroviè u srcu osjeæao da je uradio neku veliku stvar i time najbolje pokazao onaj jaz koji dijeli krojaèe što ne idu dalje od stavljanja postave i prekrajanja starih odijela od onih koji šiju od novog materijala. ” (str. 211)

Važna osoba

Viši policijski general kojemu se obratio za pomoæ Akakije. Volio se praviti važan:
“Najzad, ta osoba nastojala je da uzdigne svoj ugled mnogim drugim sredstvima, a evo kojim: uvela je obièaj da je sitni èinovnici doèekuju na stepenicama, kad je dolazila na dužnost; niko, zatim nije smio da joj se obrati direktno, veæ u strogo predviðenom redu: koleški registrator podnio bi izvještaj gubernijskom sekretaru, gubernijski pak titularnom, ili nekom drugom, pa bi tek tada predmet stizao do nje, te važne osobe. ” (str. 219)
Bio je dobre duše samo što ga je èin generala promijenio. Kad bi se obraæao osobama nižeg èina volio se razbacivati rijeèima:
“- Znate li kome vi to govorite? Shvaæate li ko stoji pred vama? Shvaæate li vi to, shvaæate li?- pitam ja vas. ” (str. 222)

Zakljuèak

Gogolj u Kabanici opisuje život jednog siromašnog èinovnika odbaèenog i zaboravljenog od èitavog svijeta. Stvara neku vrstu antijunaka u kojeg se nebi nitko ugledao. U èitaoca istovremeno izaziva sažaljenje prema, poniženom i uvrijeðenom, Akakiju i ujedno pripovijeda kroz groteskni humor. Takav humor postiže isticanjem negativnosti, karikiranjem, ismijavanjem i  izoblièavanjem Akakija, kabanice i okoline. Osim humora, karakteristièno je za Gogolja njegova jednostavnost u pripovijedanju. Sa malo rijeèi uspijeva predoèiti èitaocu i stanje unutar likova i stanje u okolišu. Gogolj u Kabanici daje kritiku društvu i sudi protiv neèovjeènog  odnosa i ponašanja ljudi. No ipak na kraju priznaje da nije sve tako crno, jer postoji savijest koja spašava èovjeka.


3. Kabanica

 Kabanica je Gogoljeva novela èija je prièa vrlo jednostavna. Jadni mali èinovnik donosi veliku odluku. Odluèuje nabaviti novu kabanicu koja postaje san njegova života. Prvu noæ kada je obuæe, otmu mu je u jednoj mraènoj ulici. On umire od tuge i njegov duh luta gradom u potrazi za svojom kabanicom.. Ovo je sve što se tièe osnovne zamisli, ali naravno  prava prièa (kao i uvijek kod Gogolja) leži u stilu, unutrašnjoj strukturi ove anegdote. Djelo je, inaèe, prožeto otužnim humorom, a njezin fantastièni završetak daje cjeloj, veæ na realistièkim temeljima izgraðenoj, pripovijesti ponovno groteskni tonalitet.  Akakije Akakijeviè Bašmaèkin bio je ne posebno upadljivi èinovnik “nizak, pomalo kozièav, pomalo crvenokos, pomalo èak na prvi pogled i kratkovidan, a s omanjom æelom iznad èela, naboran  s obje strane obraza, i takozvane hemoroidalne boje lica. Uopæe nije vodio raèuna odijevanju: odora mu nije bila zelena nego nekakve crvenkastobrašnaste boje. Ovratnik mu bijaše vrlo uzak i nizak tako da mu je vrat, iako nije bio osobito dugaèak, virio iz ovratnika i doimao se neobièno dugaèak. I uvijek bi mu se nešto prilijepilo za odoru, a na šeširu vjeèito je nosio kore od lubenice ili dinje i tome slièno smeæe.”) Njegova najveæa radost bila je prepisivanje, on je živio cijelim svojim srcem za svoja slova (“Malo je kazati da je služio revno – ne, on je služio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se je priviðao neki njegov svijet, šarolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio užitak; neka slova volio je više od drugih, pa kad bi došla na red, topio bi se od radosti: i smijuckao se, i namigivao, i micao usnama, tako da se je èinilo da mu na licu možeš proèitati svako slovo što ga ispisuje.  -> groteskno). Iako je imao moguænost napredovanja na poslu, on je radije prepisivao raznolike spise. (“U svemu je vidio svoje uredne, ravnomjernim rukopisom ispisane retke i tek kada bi mu se odnekud konjska njuška naslonila na rame i puhnula mu iz nozdrva za vrat kao vjetar  primijetio bi da nije nasred retka nego nasred ulice. Èim bi se vratio kuæi sjeo bi za stol, pokusao bi na brzinu šèi i pojeo komadiæ govedine s lukom, a da ne bi osjetio pravi okus jela. Pojeo sve skupa s muhama i svim ostalim što bi mu Bog poslao u tom trenu.” -> groteskno).
Nabrajanjem Gogoljevih slika, izaziva se podsmjeh. On ga ironijom i hiperbolom želi pretvoriti u karikaturu, predstaviti ga kao tipiènog èinovnièiæa zaljubljenog u svoj posao.
   Jednog dana otkrivši da mu je potrebno popraviti kabanicu Akakije odlazi svom krojaèu  Petrovièu. Ovaj nakon ne baš dugog razmatranja uvidi da se ovo pohabano odijelce ne može popraviti i savjetuj mu da kupi novo. Iako isprva nevoljko, èinovnik se svim srcem predaje nabavku nove kabanice (Kako je nabaviti? ”Mislio je Akakije Akakijeviè, mislio, i zakljuèio da æe morati smanjiti svoje uobièajne troškove, barem na godinu dana: odreæi se èaja uveèer, ne paliti svijeæu, a kako baš bude morao nešto raditi, otiæi æe gazdarici u sobu i raditi uz njezinu svijeæu; kad bude hodao ulicama, morat æe gaziti što lakše i opreznije po kaldrmi i kamenim ploèama, tako reæi na prstima da ne bi prerano iznosio potplate; morat æe što rjeðe davati pralji rublje na pranje, a da se ne bi pohabalo, morat æe svaki put, kad se vrati kuæi svuæi i obuæi samo polu pamuèni haljetak, vrlo star koji èak i samo vrijeme štedi         Istini za volju, isprva mu je bilo malo teško naviknuti se na takva ogranièenja, ali onda se veæ nekako navikao i bilo je sve u redu; navikao se èak da naveèer ništa ne jede, ali se zato hranio duhovnom hranom, ne rastajuæi se u duhu od vjeèite misli na buduæu kabanicu. Od tada kao da mu je sav život nekako postao puniji, kao da se oženio, kao da je još neka druga osoba uz nj, kao da više nije sam, veæ kao da je neka draga životna družica pristala da s njim kroèi životnom stazom, a ta družica nije nitko drugi do debelo vatirana kabanica, sa èvrstom nepoderivom podstavom. Postao je nekako živahniji, èak i èvrstog karaktera kao èovjek koji je veæ postavio i odredio sebi cilj. S lica mu je i iz postupaka nestala sama od sebe sumnja, neodluènost, jednom rijeèju sve one kolebljive i neodreðene karakterne crte.”). Proces odijevanja kroz koji prolazi Akakije Akakijeviè, šivanje i navlaèenje šinjela, u stvari je njegovo razodijevanje i njegov zaokret ka potpunoj nagosti njegova duha. Kad je konaèno obukao kabanicu ”kroèio je u najsveèanije raspoloženje”, obuzela ga je radost i sreæa tako da i nije primjeæivao kako bi dolazio do ureda veæ se je jednostavno tamo našao. Uslijedili su dani potpune sreæe. Ali jednom dok se je vraèao sa zabave kod pomoænika predstojnika odjela, u jednoj mraènoj i pustoj ulici ukrali su mu kabanicu (“Akakije Akakijeviè osjetio je kako svlaèe s njega kabanicu i udaraju ga koljenom tako da pada nauznak u snijeg, i ništa više ne oètuje.”). Iako se je žalio naèelniku policije ništa nije postigao i onako uništen odluèio se  je obratiti visokoj liènosti (“Uostalom, ovaj se trsio uzdiæi na visinu svoga položaja i mnogim drugim sredstvima, ato su: uveo je obièaj da ga niži èinovnici doèekuju veæ na stubištu kad dolazi na posao; da se nitko ne usudi doæi ravno k njemu nego da sve ide najstrožijim redom; koleški registrator najavljivao bi neèiji dolazak gubernijskom sekretaru, gubernijski sekretar-titularnom ili nekom drugom savjetniku pa bi na taj naèin najava napokon stizala do njega. Kako je sve veæ u našoj svetoj Rusiji zaraženo oponašanjem svaki izigrava i oponaša svoga šefa. Tako prièaju da je neki titularni savjetnik, kad je postavljen za šefa neke male zasebne pisarnice, odmah prigrabio sebi posebnu sobicu i nazvao je “službenim nadleštvom” i postavio na vrata nekakve vratare u livrejima, crvenim ovratnicima i gajtanima koji su svakom posjetitelju otvarali vrata iako je u “službeno nadleštvo” jedva mogao stati jedva pisaèi stol. Manire i navode visoke liènosti bijahu ozbiljne i dostojanstvene, ali ne i odviše složene. Temelj njegova sustava bijaše strogost.”Strogost, strogost i strogost” govorio je obièno i pri posljednjoj rijeèi obièno gledao vrlo znaèajno u lice onoga kome se obraæao. Za to doduše i nije bilo nekog posebnog razloga jer je onih desetak èinovnika, koji su tvorili administrativno osoblje njegova ureda, ionako živjelo u doliènom strahu: èim bi ha izdaleka ugledali, ostavljali bi odmah posao i èekali ga u stavu pozor sve dok šef ne proðe kroz sobu. Njegov uobièajeni razgovor s podreðenima odlikovao se strogošæu i sastojao se tako reæi od tri reèenice: “Kako se usuðujete? Znate li vi s kim govorite? Je li  vam jasno
 Tko stoji pred vama?”-> hijerarhija birokratskog aparata)
Ali ni ona mu nije pomogla. Naprotiv grubo ga je istjerala i možemo èak reæi poslala u smrt. Od tuge za kabanicom Akakije je pao u vruæicu i zahvaljujuæi petrogradskom podneblju ubrzo umro.
   Prièa ipak nije gotova. Nedugo nakon njegove smrti pojavio se je duh. Po Pterogradu se je proširio glas da kod Kalinskog mosta javlja mrtvac u liku èinovnika i krade kabanice. I taj je duh živio sve dok jedne veèeri nije skinu šinjel sa viske liènosti i tako zadovoljio svoju pravdu. Nakon toga on je nestao.
    Jedna od najvažnijih strukturalnih ideja je ovdje namjerno zamaskirana (jer sva stvarnost i je maska). Èovjek za koga misle da je neogrnuti duh Akakija Akakijevièa, u stvari je èovjek koji je njemu ukrao ogrtaè. Ali duh Akakija postojao je samo zahvaljujuæi èinjenici da on nema ogrtaè, a žandar, upadajuæi u najneobièniji paradoks ove prièe, misli da je duh upravo ona osoba koja je njegova antiteza, èovjek koji je ukrao šinjel.   
     I tu je kraj pripovijesti o jednom malom èinovniku koji je cijeli svoj život posvetio svojim slovima i kabanici. Ona mu je bila jedina životna radost, jedino što ga je èinilo sretnim, ali na kraju i to mu je bilo oduzeto. Iako pomalo smiješan, Akakije ipak na kraju u nama izaziva tugu i suosjeæanje jer njegova je sudbina prvenstveno tragièna.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:24:35 PM
Gustave Flaubert - Gospodja Bovary

Roman Madame Bovary ogledalo je i slika života jednog senzibilnog i osjeæajnog biæa koje cijeli svoj život i postojanje podreðuje svojoj mašti, traženju i uživanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da æe živjeti životom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom èitala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary èinio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je željela pobjeæi od “dosadnog sela , tupoglavih malograðana i osrednjosti života” koji su je okruživali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom braènom životu poèela se je gasiti spoznajom da je njezin muž samo prosjeèan èovjek , ogranièena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i sažaljenja te ga je s vremenom poèela mrziti. Izgledao joj je “kukavan, slab, ništavan, ukratko bijednik u svakom pogledu”. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a “buduænost je bila jedan mraèan hodnik s dobro zakljuèanim vratima”. Svi dani bili su joj isti, ali “ipak u dnu duše ona je oèekivala neki dogaðaj. Kao mornari u nevolji, ona je oèajnim pogledom prelazila po pustoši svog života tražeæi u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije znala kakav je to bio sluèaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali æe je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun blaženstva do prozorèièa na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i osluškivala svaki šum, naglo ustajala i èudila se što ga još nema; a zatim, pri zalasku sunca sve žalosnija, željela je da bude veæ sutrašnji dan.” Uvijek je zamišljala ljubav kao “uzdahe na mjeseèini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i nježne ljubavne èežnje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduèiæa punih cvijeæa, od postelje na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i širita na livrejama.”
Charl je doslovce obožavao svoju ženu (“On se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen èešalj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmiješena, a napola zlovoljno kao što radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata.”). Ipak njegovi “izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odreðenim satima. Bila je to još jedna navika meðu ostalima kao kakva unaprijed predviðena poslastica poslije monotonog ruèka.” Bio je dobar èovjek, èak dobrodušan i pažljiv muži otac, ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.
Jednog dana ona zapoène živjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama postala e preljubnica. Pokušavala je biti dobra majka, dobra žena, ali taj osjeæaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog zavoljela, no on je ubrzo otišao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve što je ona oduvijek željela, smion, grub, provokativan i energièan i kao nijedan prije on ju je èinio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje dražesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo još jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivši pismo cijeli njezin svijet se je srušio, sva maštanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom životu razbile su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena.
Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova žena. Postala je poslušna, bila dobra mati, a još bolja supruga. Èitala je pouène knjiga, išla u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zapoènu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila muža, zapustila dijete i trošila novac koji je malo po malo nestajao. Zapavši u dugove Emma moli za pomoæ i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se “njezin položaj ukaza kao kakva provalija.” ( “Stajala je kao obamrla, znajuæi za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uèini kao zaglušna muzika koja izlazi iz nje i širi se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je mekša od vode, a brazde su joj se uèinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi iziðoše joj najedanput u isti mah pred oèi kao tisuæu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplaši i uspije se pribrati, doduše nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog užasnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi osjeæala je kako je duša ostavlja kroz tu uspomenu, kao što ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeæaju kako im život odlazi kroz ranu koja krvari.”) Umrla je s Božjim blagoslovom ne mrzeæi više nikoga.
Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poražen skromno živjeti sa svojom malom kæerkom Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i niša u èemu bi pronašao utjehu. Umro je kako je i živio, neprimjetno i neèujno, ostavivši djevojèicu samu...
Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savršeno slikaju postupke, maštanja, ali i sveukupni život jedne žene, malograðanskog srednjeg obrazovanja, ne baš dobrog ukusa i površnog talenta koja je samo htjela pobjeæi od dosade koje je se je toliko bojala. Njezina razmišljanja romantièna su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj živi okrutna je realnost od koje ona tako oèajno želi pobjeæi. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv èega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg.
S naturalistièkog gledišta ona je bila bludnica, žena koja je težila uvijek veæim uzbuðenjima i strastima, koja je bila gotovo oèajna da ih doživi. Njezino samoubojstvo možda je romantièno, ali njezina smrt užasava i samog èitatelja (“Emma se diže kao kakav vještaèki oživljen leš, raspletene kose, ukoèena pogleda, zaèuðena. Stade se smijati užasnim, mahnitim, oèajnim smijehom, misleæi da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vjeènoj tami kao neko strašilo.”).
Emma Bovary žrtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obiènu domaæicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjeènog muža. Njezin svijet kojeg je tako pažljivo složila od detalja svoje mašte srušio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je završetak sasvim u stilu Emme Bovary.
Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokušaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici.
Pišèeva izjava: “Emma Bovary to sam ja!” , èesto je služila kao polazna toèka u tumaèenju tog djela. Ono je shvaæeno kao neka vrsta intimne biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog biæa; svoje mladenaèke iluzije, neostvarive èežnje, sukob izmeðu apstraktnih, romantièarskih težnja i prozaiène svakidašnjice.
On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao što mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih, predmete, koji ih okružuju.
I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska duša zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvarnosti.

Sadržaj :
U Emmu Rouault, kæer seoskog imuænog gospodara, nakon povratka iz samostana uršulinki, gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lijeènik iz obližnjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je došao da izlijeèi nogu njena oca. Bovary je èesto posjeæuje i jednog dana odluèi da zaprosi njenu ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosaðivala i koja je o braku sanjarila zamišljajuæi da je èeka sreæa, smirenje, ljubav i blaženstvo, o èemu je toliko èitala u romanima u samostanu, takoðer pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosaðivati, pitajuæi se: “Bože, zašto sam se udala?” Charles, nepokretan, nespretan, dobroæudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Meðutim, ona sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se više i više otuðuje od muža i nezadržljivo èezne za drugim, sretnijim životom, Stade zanemarivati i kuæu i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona, pisara, s kojim održava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim doživljava svoj prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlaže da je otme i da pobjegnu. On joj obeæa, ali kasnije joj piše pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doživljava slom živaca. Buduæi da se dosaðivala, muž je radi razonode odvede u kazalište u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u meðuvremenu ona upada u sve nove dugove, tako da u njih uvlaèi i svoga muža (piše pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju što hitnije). Zatim napušta Leona i vraæa se ponovo Rodolphu, od kojeg traži da je spasi od duga. Kad on odbija, ona èak okrade svog ljubavnika, ali ništa ne pomaže jer su je povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne našavši izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je èeznula za nedostižnim životom, tražeæi sreæu i zadovoljstvo.

Likovi:
Emma Bovary – Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mašte, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoða što se onesviješuju u samotnim paviljonima i sliènih romantiènih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izašavši iz samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je èekala da život poène, da se maštanja obistine.
“ Emma je, naprotiv željela da se vjenèa u ponoæ, uz buktinje;..”
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleæi da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obièan i ljubav kojom je zasiplje više je guši, nego bilo što ostalo, tu nema ni trunke romantike iz romana, sve je obièno i rijeèi koje joj izgovara.
“Njen je pak život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema pauèina plela potajno svoju mrežu po svima kutovima njena srca.”
Kad je zahvati depresija oni se èak sele u Jonvil-l’ Abei. Ondje Emma raða, ali curica joj uopæe ne mijenja raspoloženje iako je voli. Meðutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doživljava platonsku vezu, buduæi da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. No on ju uopæe na shvaæa, ona je njemu još samo jedna u nizu, obièna snovima zanesena provincijalka, malograðanka. I, naravno da je on napušta kad ona predloži da pobjegnu – to je potpuno slama i ponizuje. Meðutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poèinje gubiti, živi u snovima, zadužuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuæu, a Rodolphe joj ne želi posuditi novac, otruje se. Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo žali što joj nije bila suðena.
Buduæi da je dosta neuravnotežena, ona se zanosi svakakvima mislima;
jednom se trudi da bude što bolja domaæica i majka – sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi željenu sreæu jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se spušta na život, otresa ga, èupa volu kao lišæe i cijelo srce nosi u ponor...” a ne zna da su prave ljubavi tužne i da se vrlo rijetko dogaðaju.
“Šarl je bio iznenaðen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, oštri pri vrhu, èistiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije, možda, bila sudovoljno bijela, dok je u èlancima bila malko suha; bila je i suviše dugaèka bez blagih pregiba na oblinama. Ono što je na njoj bilo lijepo bile su oèi; iako su bile smeðe, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na èovjeka slobodno, s nekom prostodušnom smjelošæu.
”Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraæenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako spuštao po krivini lubanje; i ostavljajuæi jedva vidljive ušne rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepooènicama, sastavljale pozadi u veliku punðu, što je naš seoski ljekar opazio prvi put u svom životu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao muškarac koštani lornjon, provuèen izmeðu dva dugmeta na bluzi.”
Charles Bovary – veoma dobar èovjek, prostodušan, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj ženi za koju je smatrao da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreæio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronašla sreæu.
Emma i Charles bili su kontrasti.
U kazalištu on je pita gledajuæi jednu scenu:
“ – A zašto je – upita Bovary – taj gospodin progoni?
Ali je on ne progoni – odgovori ona – to je njen ljubavnik.”

Pejsaž:
“Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajuæi od bjeline, na èistom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljajuæi se, on spusti na rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave, pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svijeænjak na kojem su se cijelom dužinom blistale kapljice rastaljena dijamanta. Tiha noæ se šrila oko njih , gusti mrak je zastirao lišæe. Emma je, s upola zatvorenim oèima, duboko udisala svjež vjetar koji je pirio. Nisu ništa govorili jer su bili i suviše utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu tekla, s tavom èudnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u njihove uspomene mnogo veæe i mnogo sjetnije sjene nego što su sjene onih nepokretnih vrba koje su se pružale po travi. Èesto bi kakva noæna životinja, jež ili lasica, polazeæi u lov, pomicala lišæe, ili bi se, pak, na mahove èula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na osmanluku.
“Ah divne li noæ!” reèe Rodolphe. ==> ujedno i
“Imat æemo ih još!” odgovori Emma. ==>lirski moment


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:25:17 PM
Ivan Mažuraniæ - Smrt Smail Age Èengiæa

Beleske o piscu:
Mažuraniæ, Ivan (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. - Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i politièar. Pravo završio u Zagrebu. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevoða Hrvatskog sabora; glavni radaktor saborskih zavoda i zakljuèka. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 1873. - 1880. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povuæeno, baveæi se matematikom i astronomijom.
Mažuranic je poæeo pisati pjesme veæ kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveæe i najznacajnije djelo, ep Snrt Smail - age Æengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasièni i dubrovaèki utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasèan junaèki ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad æitavu ilirsku poeziju.
1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoæ Rusije ugušila oslobodilaèke pokrete u monarhiji, Mažuranic je kao èinovnik beèke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajuæi ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija izmeðu madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali više kao pasivni promatraè nego aktivni politièki voða, usmjerujuæi sva svoja nastojanja na kulturno unapreðenje zemlje. Pjesnièki rad Mažuranica nije bio zahvaæen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova politièko - èinovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranic je definitivno prestao pisati.

Lik Smail -Age:
Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemiæ Smail - aga Æengiæ, koji je prikazan kao krvnik i muæitelj. Izvana gledajuæi doima se kao junak, meðutim analizirajuæi njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva muæeæi nevine i nedužne ljude, naslaðujuæi se u njihovim patnjama.

Sadržaj:
U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail - aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. Smail - aga siðe na polje pred kulu i poæne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira što gubi, raja pobjeðuje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smræu. Smail - aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatoæio, jer mu je ovaj svojedobno savjetovano, da ne muæi raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail - aga kaznjava starca vjesanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.
Durakov sin Novica potajno kreæe noæu Crnogorcima da iznenadi Smail - agu. Do toga èasa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili, da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica æe izdati agu, da bi mu se na taj naæin osvetio za vješanje njegova oca, on æe ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru.
Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži, da se želi boriti na strani Crnogoraca. Sluga ga propušta u grad.
Sapat saziva junake, èeta se sabrala i stigla na obale Morace, hladne vode. Sveæenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obeæava, da æe ih povesti u Smail - agin logor, a da postane dostojnim vodiæem Novica se mora pokrstiti. Sunce zaðe za planinu i èeta krene na put. U èetu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Strašnom Smail - agi suprostavlja se glas starca sveæenika. Obojici glas podrhtava. Rijeæi su povišene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoæa i odluænost. Sad je veæ jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, veæ i o sukobu dobra i zla.
Smail - aga kupi haraæ po Gaèkom. Harlije se raziðoše, a on krati vrijeme junaèkim igrama. Ima ostro oko, hrabro srce i junaèku sigurnu ruku. Haraèije se vraæaju bez haraèa i vode raju. Aga je bijesan, sto nema haraèa. U meduvremenu na polju je oluja. Èeta se priblizava logoru, razvi se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoæ tome èeta je pobijedila.

Analiza dela:
Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji voðeni ljubavlju i odluènošèu žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio znaèajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio èovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.



2. Smrt Smail Age Èengiæa

Bilješke o piscu:
Ivan Mažuraniæ rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je završio njemaèku puèku školu. Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradiæu, a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim i njemaèkim nastavnim jezicima. Gimnaziju je završio s odliènim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatièe Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. Ujesen 1835. vraæa se Mažuraniæ u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Svršivši i te nauke 1838. namješta se kao pravnik u odvjetnièkom uredu. 1873. godine Ivan Mažuraniæ postao je hrvatski ban, prvi “ban puèanin”. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom. Posljednje godine života proveo je u miru baveæi se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.   Mažuraniæ ja autor malog broja djela, ali po umjetnièkoj vrijednosti jedan je od najznaèajnijih hrvatskih književnika. Mažuraniæ je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gunduliæeva epa “Osman”. Mažuraniæevo životno djelo “Smrt Smail-age Èengiæa” objavljeno je 1846. u almanahu “Iskra”. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje, Noænik, Èeta, Haraè i Kob) i donosi stvarnim povijesnim dogaðajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji.
 
Sadržaj:

Agovanje
Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemiæ. On je bio poznat kao muèitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Željan da gleda krv i muèenje aga naredi svojim slugama ðelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da æe mu se Crnogorci osvetiti. Aga muèi Crnogorce na razne naèine. Jedne je dao nabiti na kolac, druge vješati, a treæima je dao odrubiti glave. On se je nadao da æe èuti jauke, vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Zbog toga agu obuze panièan strah koji je krio u sebi. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braæe. Durak je molio, pištao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Sve je to gledao starèev sin Novica i on se zakune da æe se osvetiti agi za njegovo nedjelo.

Noænik
Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem ðelatu naiðe na protivnika. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Meðutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Došavši pod zidine noænika Novica naiðe na stražara preobuèenog u crnogorsku nošnju. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Novica za osvetu agi odlazi meðu Crnogorce, odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu.

Èeta
Jedne tamne noæi kretala se po planinama jedna kolona, a pravac joj je bila Hercegovina. Šuteæi, prolazila je èeta od stotinu Crnogoraca na èelu sa Mirkom kao harambašom. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Da bi èeta ostala neprimjeæena putovala je samo noæu. Jednog sunèanog dana èeta se odmorila. Veæ pred veèer èuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Moraèe. U to vrijeme do èete je došao starac i poèeo ih je ispovijedati, blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan èovjek. Starac je rekao èeti da treba da se bore protiv Turaka. Starac ode ali nakon njega doðe neki èovjek koji je bio obuèen u odijelo turskog ðelata. Svi se Crnogorci odmah uhvate za maèeve. Tada im on kaže da æe se zajedno osvetiti Smail-agi.

Haraè
Jednog lijepog sunèanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haraèlijama na granicu Crne Gore. Šatore je razapeo i poslao haraèlije. Oni se svi vraæaju praznih ruku. Haraèlije traže od raje po glavi zlatnik, a od porodice jednog ovna. Raja nije platila haraè jer nije imala novaca. Aga naredi da mu se dovede raja. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Baciv se "ðilitom" umjesto raje pogodi Turèina usred oka. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle toèke koje su se dobro isticale u tamnoj noæi. Bijahu to Crnogorci. Èuje se pucanj, jedan, dva, tri a zatim se èuje agin glas koji vièe slugama da mu dovedu konja. Pade tu mrtav aga i sluge. Jedino se spasi Bauk. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turèin ubi. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu.

Kob
Pod Lovæenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuæa. U njoj živi jedan Turèin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut meðutim to samo izgleda. Taj èovjek je Smail-aga. To je njegovo èelo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi obješeno i tužno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mažuraniæ nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan.
 
Karakterizacija likova:
Smail-aga Èengiæ
Krvoloèni tiranin, bezobzirno i nemilosrdno ubija Crnogorce, utjeruje haraè, ubija starca Duraka (Novièin otac), boji se osvete Crnogoraca, na kraju djela biva ubijen


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:26:30 PM
Giovanni Boccaccio - Decameron

Ponesto o piscu:
Giovanni Boccacio (1313-1375) bio je istaknuto talijansko-francuski knjizevnik 14. stoljeca. Razuzdan zivot na dvoru Roberta Akvinskog ostavio je duboke tragove u njegovu zivotu i stvaralastvu. Njegova djela ljubavno-pustolovnog osvjezila su talijansku knjizevnost. Njegova poznatija djela su: Filocolo, Filostrato, Teseida, Dekameron.

Najosnovnije crte fabule:
Dekameron, tj. “knjiga deset dana”, zapocinje epidemijom kuge u firenzi 1348. godine. Sedam djevojaka i tri mladica odlucuju otici iz oboljelog grada na selo. Kako je na selu prilicno dosadno svatko mora svakog dana ispricati po jednu pricu. Kako su subota i nedelja vjerski dani u 14 dana ispricaju tocno sto prica. Svaki dan je posvecen nekoj osnovnoj temi; npr. drugi dan se pripovjeda o hirovima Fortune, treci dan o ljubavnim hirovima, cetvrti o tragicnim ljubavima i smrtima itd. Zakljucnog desetog dana novele su posvecene velikim i plemenitim djelima.
Boccaccio je u kameronu izrazio pravu, hedonisticku, stranu covjeka prikazavsi svoje likove kao ljude sumljivog i dvojnog morala i moralnih nacela. Takvim slobodnim nacinom pisanja prvi je pobio misljenje o bezgrecnom zivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu.

Mjesto i vrijeme u djelu:
Radnja se odvija u 14. stoljecu od godine 1348 nadalje, u Italiji.

Tema i ideja djela:
Tema djela su nesputane price mladih ljudi o ljudskoj prirodi.
Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu andjeli vec najobicniji grijesnici, kako svecenici tako i svakodnevni ljud. Pa na kraju krajeva, ni ispovjest nije izmisljena za ukras.

Stil i kompozicija:
Stil je zacudjujuce otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime uz inkviziciju, dogmu i slicne tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili bas svakodnevna literatura.
Kompozicija je jos uvijek uobicajeno proracunata (kao kod Dantea, Petrarke...). Djelo se sastoji od sto novela podjeljenih u deset cjelina podjeljenih po danima.

Fabula:
Upravo takav stil cini fabulu zanimljivom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutrasnjih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke, Boccaccio nudi potpuno jednostavan, komicno - zanimljiv opis i pristup svakodnevnog covjeka, koji rijetko mari i tezi za iskrenom platonskom ljubavlju, upakiran u kratke i zanimljive pricice.

Razotkrivanje prave covjekove prirode:
Boccaccio shvaca i uzima covjeka kakav je u stvarnosti, i uopce ne pokazuje kajanje zbog rusenja nekih osnovnih crkvenih principa. On bez griznje savjesti prikazuje fizicku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti, na kojoj bi nu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i, pisci erotskih knjiga.

Mesija novog doba:
Boccaccio je takvom otvorenoscu i filozofijom postigao laskavu titulu navjesnika novog doba i covjeka izvan / ispred svoga vremena. On odbacuje srednjevjekovne predrasude i shvaca covjeka kao bice i dusu, u ne bas uvijek savrsenoj simbiozi. Tu potvrdjuje svoju naprednost pred crkvom koja u covjeku vidi prakticki samo dusu.



2. Dekameron

Bilješke o piscu:
Giovanni Boccaccio je roðen u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca, Firentinskog bankara. Boccaccio se školuje u Napulju, a najveæe razdoblje svojega života provodi u Firenzi gdje obavlja državne poslove, ali se bavi i književnim radom. Boravak u Napulju (1328.-1341.) ostavio je trajan peèat u njegovoj liènosti i stvaralaèkom radu. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj književnosti kao što su roman ljubavno-pustolovnog sadržaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida". Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogaða živote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. Ta strašna bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo-zbirku od sto novela "Decameron" (1348-1353). U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih uèenih spisa na latinskom jeziku. Godine 1353. Boccaccio piše "Život Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "božanstvenim".

Likovi:
Musciatto Franzesi, Ser Ciappelletto, braæa lihvari, fratar, Saladin,
Melkizedeh, Landolfo Rufollo, Turci, žena sa otoka Krfa

Tema:
Nepromišljenost, lakovjernost i naivnost sveæenstva i ljudi tadašnjeg vremena koja se oèituje u prevari jednog od najveæih grešnika, Ser Ciappelletta, kojom je izigrao fratra, ljudska nepromišljenost èesto dovodi do propasti i siromaštva, pohlepa i težnja za što veæim i bržim bogaæenjem može

Sadržaj:
Ser Ciappelletto
Musciato Franzesi, bogat i ugledni trgovac postavši vitezom morao je otiæi u Toscanu. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova Burgunðanima. Meðutim, Musciatto je pronašao pravog èovjeka za taj posao - Ser Ciappelletta. On prihvaæa posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braæe lihvara. Nakon što se Ser Ciappelletto razbolio braæa lihvari ne znaše što s njim zbog njegovih silnih grijeha, no on to zaèu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. Oni mu dovedu jednog starca, cijenjenog fratra, da se Ciappelletto ispovijedi. On prevari fratra, a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. Kada su braæa èula da æe Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaše se brinuti. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire, te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti èovjek na što se fratri složiše. Na pogrebu fratar ljudima isprièa o Ciappellettovom životu, nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. Uveèer Ciappelletto biva pokopan u kapeli.
Židov Melkizedeh i prièa o tri prstena
Saladin, protrativši sav imetak, pokuša izvuæi novac iz bogatog ali škrtog Židova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuæu. Saladin ga, htjedeæi ga iskušati, upita koju vjeru smatra pravom: židovsku, saracensku ili kršæansku. Melkizedeh bješe mudar i uman èovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu prièu o bogatom Židovu i tri prstena. Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i èastan položaj na svom dvoru.
Landolfo Ruffolo
Novela govori o trgovcu Landolfu koji je živio u gradu Ravellu gdje žive bogati ljudi. Landolfo je bio bogat, te je svoj novac uložio u brod, te otputovao na Cipar prodati robu što se pokazalo lošim zbog velike konkurencije, pa je postao gusar što se pokazalo kao dobra investicija. Pljaèkao je brodove (turske), te se na taj naèin duplo obogatio. Jedne noæi zapuhao je vjetar i vidjevši da se brod ne može suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. Iste su veèeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaše Landolfov brod. Turci su poslali naoružane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao, a èamcima su opkolili Landolfov brod. Zatim su zarobili Landolfa, te su mu oteli plijen. Sljedeæi dan more je bilo mirno, no uveèer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda, pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. Sljedeæeg, vedrog dana, Landolfo se probudio na dasci, no nakon što ga je prevrnula s daske neka škrinja koja je doplutala, Landolfo se uhvati za škrinju. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme, sve dok nije doplovio do otoka Krfa. Tu ga je zatekla jedna žena koja je prala posuðe, te ga odvukla na obalu i odnijela kuæi. Žena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. Sa sobom, Landolfo je ponio i dragulje koje je pronašao u škrinji. Prije Ravella, stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe isprièavši što mu se dogodilo. Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje, te od novca koji je za njih dobio, pošalje nešto ženi na Krfu, a nešto ljudima u Traniju, te odluèi kako æe pošteno živjeti do kraja života i neæe ulagati u svakojake investicije.

Karakrerizacija likova:
Ser Ciappelletto
Gizdavko, niska rasta, notar, pokvaren, lažac, volio unositi razdor meðu prijatelje, roðake, sudjelovao u ubojstvima i zloèinima, strašno psuje, nikad nije zalazio u Crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece, opak, lopov, zalazi u krème, žene su mu se milile kao psu batine.

Fratar
Svet i bogobojazan starac, praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je èista suprotnost onome kako se opisuje.

Saladin
Od èovjeka niska roda postao babilonski sultan, živio raskošnim životom, te na taj naèin protratio umetak
Melkizedeh

Uman, mudar èovjek, lihvar koji je posuðivao uz velike kamate, veoma škrt

Landolfo Rufollo
Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva, pa je stalno pronalazio naèine kako da se još više obogati dok na kraju nije postao puki siromah, no onda odluèuje pošteno živjeti.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:27:11 PM
3. Dekameron


Dan prvi, novela prva
Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia poðe u Burgundiju skupljati porez, no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kuæi dva brata. Lijeænici su mu govorili da æe uskoro umrijeti. Braæa su se uplašila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrješenje jer je užasan èovjek te ga ne bi pokopali u crkvi, a ako se ne ispovjedi bacit æe ga u neku jamu, a tada bi narod napao braæu te ih možda èak i ubio. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveæe poštovanje, a narod ga je poèeo štovati kao sveca.

Likovi
Ciappellatto- pokvaren èovjek koji se samo mogao još više pokvariti glumeæi da je dobar što je i uèinio kako bi bio dostojno sahranjen.

fratri(opæenito u to vrijeme)- nisu dobri kao danas te niti oni ne zaslužuju iæi u raj jer ne žele oprostiti teške grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprašta, a zauzvrat traži obeæanje da neæemo griješiti za koje zna da æemo prekršiti jer smo samo ljudi.

Dojam
Iako sam se zgražavao nad Ciappellattovim postupcima, svako zlo je za neko dobro, odnosno barem braæa koja su mu pružila utoèište kada je bio bolestan niju umrla zbog njega. Iako to nije opravdanje za ono što je on uèinio jer on može lagati ljudima no kada æe mu se suditi nakon života vidjet æe se i znati toèno što je uèinio.

Drugi dan, novela treæa
Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti, ali su sad imetak potrošili još brže. Njihov neæak Alessandro slao im je novac iz Engleske, ali se odluèio vratiti kuæi. Na putu je sreo kraljevu kæer koja se odmah zaljubila u njega. Nakon vjenèanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih strièeva.

Likovi
Tebaldovi sinovi- rastrošni i nezasitni. Èovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroši da neæe napraviti istu grešku kada mu se još jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom životu, no oni su napravili istu grešku dva puta.

Alessandro- darežljiv. Davao je novac svojim strièevima iako su se oni razbacivali novcem. Kada se vratio kuæi èak je i podmirio njihove dugove.

Dojam
Ne smijemo rasipati novac u životu jer sreæa ne dolazi èesto i nije uvijek novac. Ako nam se kada i desi da dobijemo puno novca treba ga štediti i razumno trošiti te uzeti u obzir buduænost a ne gledati samo danas. To je razlog zašto mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi.

Dan deseti, novela peta
U hladnoj Furlaniji je živjela gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja, viteza Ansalda. Misleæi da æe ga smiriti od pokušaja da je osvoji, kaže mu da u sijeènju želi vidjeti zeleni perivoj, pun cvijeæa i drveæa pokraj svog dvorca. Ansaldo je uz pomoæ èarobnjaka uspio to izvesti, a Dianora, da ne obesèasti svoje ime i ime svog muža, ode k njemu. Mislila je da æe je Ansaldo iskoristiti, ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj, takoðer i prijatelj njezina muža.

Likovi
Dianora- pomalo okrutna, ali ipak poštena. Nije htjela reæi u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguæ zadatak koji je uspio ipak izvesti. Ipak se divim tome što je na kraju otišla k njemu i priznala mu sve.
Ansaldo- iskreno zaljubljen, ali iznad svega èastan. Uèinio je i nemoguæe kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata, èasno se ponio i odluèio ostati prijatelj s njom pa èak i s njenim mužem.

Dojam
Obeæanja koja se kažu trebaju se i izvršiti. Iako nisu izvršena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi pošteni. Dianora je priznala Ansaldu, a Ansaldo je odluèio ostati prijatelj i s njom i s njenim mužem. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine.



4.Dekameron

O piscu
Giovani Boccaccio roðen je 1313. najvjerojatnije u Firenci. Školovao se u Napulju, a najveæi dio života proveo je u Firenci. Zajedno sa Danteom i Petrarkom èini trolist najveæih talijanskih predrenesansnih književnika. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanistièko zanimanje za klasiènu starinu i za pjesništvo uopæe. I on je svoje nadahnuæe i vjeènu ljubav na prvi pogled pronašao u Mariji, kraljevoj kæeri, koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za prouèavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistièki europski pokret u cjelini. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih  muževa, O znamenitim ženama, Rime, Dijanin lov, Komedija o firentinskim nimfama, Spjev o fjezolanskim nimfama, Korbaè, a izmeðu 1357. i 1362. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije, a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i  Raspravica o pohvalu Danteu. Njegovo najpoznatije i najznaèajnije djelo je Dekameron koji je nastao izmeðu 1348. -1351. Umro je u Certaldu 1375.

O djelu:
 
Naziv djela
Dekameron je najveæe Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo talijanske pripovjedaèke proze, nastalo izmeðu 1348. i 1351. Sama rijeè Dekameron je talijanizirani oblik grèkih rijeèi deka hemeron što znaèi deset dana, jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset dana.

Kompozicija i stil
Iako se može uèiniti da je Dekameron , zbog skladne strukture i uèestalosti broja deset, sastavljen u srednjovjekovnoj tradiciji simbolike brojeva, njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi, fortune i inteligencije pripadaju složenom razdoblju premještanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali dugu povijest srednjeg vijeka. Makar Dekameron ima sto novela, taj broj sto, za razliku od Božanstvene komedije, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetriènosti, nema nikakvu simboliku. Pojedine novele imaju moralistièki uvod i zakljuèak. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu, u kojoj novele imaju potpunu umjetnièku zaokruženost i autonomiju, a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuæa i temeljnih znaèajki pišèeve slike svijeta. Radnja se inaèe odvija u dva tjedna, ali subota i nedjelja se preskaèu iz vjerskih razloga, pa se novele prièaju samo u deset radnih dana. Stil je zaèuðujuæe otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime uz inkviziciju, dogmu i sliène tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili baš svkodnevna literatura.

Nadahnuæe i tema
Boccacciov je pripovjedni svijet, posebice kad su posrijedi novele iz firentinskog života, sastavljen od motiva svakodnevnice, odakle je on, na temelju životnog iskustva i životne i bujne firentinske sredine preuzeo i umjetnièki oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja, prostore i likove, , a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovaèkog staleža. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistièku, stranu èovjeka prikazujuæi svoje likove kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih naèela. Takvim slobodnim naèinom pisanja prvi je pobio mišljenje o bezgrešnom životu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu. On shvaæa i uzima èovjeka kakav je u stvarnosti, i uopæe ne prikazuje kajanje zbog rušenja nekih osnovnih crkvenih principa. Bez grižnje savjesti prikazuje fizièku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. Boccaccio zapoèinje pripovjedanje moænim realistiènim opisom tragiène pošasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348. (str. 27, 31). Ali pjesnikova reakcija na strašan dogaðaj nije, kao što bi se u ono doba moglo oèekivati, mistièna skrušenost u strahu od zemaljskih nedaæa i kazne Božje na drugom svijetu, nije pesimistièno nijekanje vrijednosti i ljepote života, veæ naprotiv, to je pohvala vitalnoj mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:27:46 PM
Likovi
On zamišlja da se u opustjelu gradu , u crkvi Santa Maria Novella, sastalo sedam djevojaka i tri mladiæa : Panfilo, koji je prikazan kao sretan ljubavnik, Filostrato, prevaren i oèajan ljubavnik, i veseli Dioneo, razumna i u ljubavi sretna Pampinea, vatrena Filomena, Elisa, djevojèica koju muèi žestoka ljubav, naivna i putena Neifile, u sebe zaljubljena Emilia, ljubomorna Lauretta, i napokon, Fiammetta, sretna i brižna zlob uzvraæene ljubavi.

Pripovjedanje u prozi u predrenesansi
Buduæi da pripovjedanje u prozi nije u to doba odviše cijenjen naèin književnoga izržavanja i da svakodnevnica rijetko stjeèe status književnog motiva, ne èudi da je Boccaccio još neafirmiranom žanru novele namjenio razonodu kao svrhu. Djelom je ostao vjeran srednjovjekovnim poetièkim odrednicama zabave i pouke, ali je istodobno izborom novele kao žanra i tematikom iz svakodnevnog gradskog života ostvario važan pomak.

Žanrovska obilježja   
Na žanrovska obilježja pripovjednih tekstova od kojih se sastoji Dekameron, a time zapravo na povijest novele uopæe, upuæuje u Proslovu i sam Boccaccio (str. 26). Posrijedi su èetiri pripovjedne vrste. Prva je novela, koja je veæ tada oznaèavala pripovjetku uopæe. Druga je prièa, vrsta vezana uz kraæe komiène pripovjedne tekstove u stihu, zatim parabola koja je oznaèavala kraæi tekst u kojem se alegorijski i pomoæu usporedbe iznosi neki moralni i pouèni sadržaj, i, naposlijetku, pripovjest, vjerojatno vrsta novele u kojem su likovi osobe visokog roda u prepoznatljivom povijesnom kontekstu.

Prethodnici 
Iako se kraæi prozni oblici mogu naæi veæ u antièkoj književnosti, novela je tek od renesanse postala parava i priznata književna vrsta. U ranijim stoljeæima odvijala se njezina tiha povijest, a najvažniji autor na putu njezine afirmacije jest upravo Boccaccio. U stvaranju Boccacciove novele sudjelovalo je nekoliko književnih vrsta i pripovjednih tema razlièita podrijetla, od antike, preko istonjaèkih književnosti do srednjovjekovne pripovjedne tradicije. Najznaèajnija djela prije Boccaccia su : Prièe o drevnim vitezovima, Knjigu sedam mudraca i Dolophatos koji je strukturom, zbog okvirne pripovjesti, nalik Dekameronu. Meðutim najznaèajnija zbirka talijanske pripovjedne proze prije Boccaccia je Novellino odnosno Stotinu drevnih novela nepoznatog autora u kojem se nalazi stotinjak pripovjetki koje se odvajaju od srednjovjekovne tradicije i prikazuju graðanski komunikacijski ton.

Sljedbenici
Boccaccio je zarana stekao sljedbenike, a najvažniji i najpoznatiji su Giovano Fiorentino koji je napisao zbirku Glupan, Masuccio Salernitano sa zbirkom Novellino, Geoffrey Chaucer - Canterburyske prièe i Cervantes – Novele na primjer. Tako je Boccaccio zahvaljujuæi Dekameronu nedvojbeno kljuèna figura u oblikovanju europske tradicije pripovjedne prozne književnosti.
Boccaccio nije imao velik utjecaj na hrvatsku književnost.

Kratak sadržaj
Upravo otvoreni stil èini fabulu zanimljivom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke, Boccaccio nudi potpuno jednostavan, komièno-zanimljiv opis i pristup svakodnevnog èovjeka, koji rijetko mari i teži za iskrenom platonskom ljubavlju, upakiran u kratke i zanimljive prièice.

Dan prvi, uvod
Firencu, najljepšu od svih talijanskih gradova, zahvatila je kuga. Kuga je poèela u istoènim stranama, a zatim se širila na zapad i pri tome je pokosila bezbrojne živote. Ni jedan lijeènik nije znao lijeka i zato su svi zaraženi bili osuðeni na smrt(28). Ljudi su bili jako zabrinuti i prestrašeni i zato su izbjegavali svaki kontakt sa zaraženima. Pošto nisu našli drugi izlaz ljudi koji nisu bili zaraženi odlazili su iz grada(29). Jednog dana u crkvi se skupilo sedam mladih gospa(32). One nisu molile krunicu nego su razgovarale o tužnim vremenima. Pjesnik ih je nazvao slijedeæim imenima: Pampinea, Fiammetta, Filomena, Emilia, Laureta, Neifile i Elisa. One su takoðer odluèile da odu iz grada(34). Prije nego su pošle odluèile su da im treba muškarac da bi ih vodio. U tom su trenutku u crkvu Santa Maria Novella došli Pamfilo, Filostrato i Dioneo, koji su krenuli s njima.
 
Tema: Kuga u Firenci i susret mladih ljudi u crkvi
Likovi: Pampinea, Fiammetta, Filomena, Emilia, Laureta, Neifile, Elisa, Pamfilo, Filostrato i Dioneo.
Misao: Unatoè svim zemaljskim problemima uvijek trebamo biti optimisti i gledati pozitivno na svijet jer æemo tako lakše prebroditi probleme.

Dan prvi, novela prva
Ser Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia poðe u Burgundiju skupljati porez, no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kuæi dva brata. . Lijeænici mu govore da æe uskoro umrijeti(42). Braæa se uplaše što æe sada, jer mu nijedan fratar neæe dati odrješenje jer je užasan èovjek i neæe ga pokopati u crkvi, a ako se ne ispovjedi bacit æe ga u neku jamu, a onda bi narod napao braæu i možda ih èak i ubio(43). No ser Ciappellatto slaže fratru i pokaže se pravim svecem. Nakon smrti fratri ga sahrane uz najveæe poèasti, a narod ga poène štovati kao sveca(49).

Tema: Ser Ciappellettina lažna ispovjest i fratrova naivnost
Likovi: Ser Ciappellettina, notar nije išao u crkvu, ubijao je i zalazio u krème, kleo je i kockao (41-42), fratar (43), braæa Firentinci, Musciatto Franzesi, Burgunðani
Misao: Bogu zapravo nije važno da li se mi moloimo preko dobrog ili zlog èovjeka, njemu je najvažnije da se mi molimo iskreno i od sveg srca, što se može zakljuèiti iz posljednjeg ulomka novele.
Izvadak iz kritike : «O Ciappellettu» 120-121 str.

Dan drugi, novela treæa
Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti, ali su sad imetak potrošili još brže. Njihov neæak Alessandro slao im je novac iz Engleske, ali se odluèio vratiti kuæi. Na putu je sreo kraljevu kæer preobuæenu u opata koja se odmah zaljubila u njega(62). Nakon vjenèanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih strièeva.
Tema: Rasipnost troje braæe i ljubav Allesandra i princeze
Likovi: Allesandro(60), troje braæe, princeza(62), papa, princezina pratnja
Misao: U životu ne smijemo biti rasipni, moramo živjeti u skladu s svojim moguænostima, a sreæa æe nam se kad-tad nasmijehnuti.

Dan deseti, novela peta
U hladnoj Furlaniji živjela je gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja, viteza Ansalda(101). Misleæi da æe u njemu ugasiti svaku nadu da je osvoji, kaže mu da u sijeènju želi vidjeti zeleni perivoj, pun cvijeæa i drveæa pokraj svog dvorca. Ansaldo uz pomoæ èarobnjaka uspije to izvesti, a Dianora, da ne okalja svoje ime i ime svog muža, ode k njemu(103). Mislila je da æe je Ansaldo iskoristiti, ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj, i prijatelj njezina muža(103).
 
Tema: Dianorino obeæanje Ansaldu
Likovi: Dianora, Gilberto, Ansaldo, èarobnjak, sluge
Misao: Ako nešto obeæamo, onda to obeæanje moramo i ispuniti, bez obzira na cijenu


   


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:28:29 PM
Turgenjev - Oèevi i deca

Sadržaj:
Radnja romana zapoèinje 20. maja 1859. godine. Otac, Nikolaj Kirsanov, doèekuje sina Arkadija, koji treba stiæi iz Petrograda gdje je upravo završio Univerzitet. Nakon petosatnog išèekivanja, Arkadije konaèno stiže ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova doktora i prodoslovca kojeg veoma cijeni i poštuje. Svi zajedno odlaze na Marjino – Nikolajev posjed na kome je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina sa svojom, sada pokojnom, ženom Mašom i sinom Arkadijem. Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla, ondje se još nastanio Nikolajev brat Pavle Petroviè, a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu ženu Fenjeèku s kojom ima šestomjeseènog sina.Veæ sasvim na poèetku vidimo neminovni sukob generacija. Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenjeèke dok Arkadije otvoreno pita o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. Takve isliène nesuglasice zbivaju se meðu njima no velika ljubav izmeðu oca i sina ipak i malo pouštanje s obe strane ne dopušta pravu svaðu. Meðutim pravi sukob nastaje izmeðu Bazarova i Pavla Petrovièa. Dok je Bazarov nihilist, buntovnik koji sve nijeèe i ništa ne priznaje, Pavle Petroviè je pravi aristokrata, uglaðen, konzervativan angloman s manirima pravog gospodina. TAko dani prolaze u sitnim i veæim prepirkama. Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljièa, daljnjeg roðaka Nikolaja, koji poziva Pavla, Nikolaja i Arkadija da doðu u grad. Meðutim Pavle i NIkolaj ne žele slušati njegova hvalisanja, pa umjesto njih odlaze Arkadije i Bazarov koristeæi tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki koje veæ pomalo prijete kulminacijom.
Ondje, u gradu, na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu, ženu koja ih je odmah oèarala, iako Bazarov to ne izržava otvoreno. Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom veæ sutradan odlaze u apartman u koji je odsjela a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na njen posjed. Ondje se zadržavaju petnaest dana; Arkadije uživa u konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom, iako malo žalostan jer , kako se èini, Odincovoj je zanimljiviji Bazarov. Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer za njega idealna, romantièna ljubav je potpuna besmislica,. Meðutim osjeæajima se ne može upravljati i on joj napokon izjavljuje ljubav Odincovoj, Ona iako nije ravnodušna prema njemu odbija ga jer joj je duševni mir ipak draži.Zato oni i odlaze, ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja. Oni ga doèekuju s gotobvo ka ošto je Nikolaj Arkadija, vidi se da im je mnogo nedostajao. Meðutim tek se ondje privremeno nezadovoljstvo i sitno neprijateljstvo meðu Arkadijem i Bazarovim raspiruje. Bazarov ne povrijeðen i nestrpljiv želi raditi nove pokuse i seciranja nesmetano kao kod Kirsanovih samo ovdje ton nije moguæe – roditelji ga nisu vidjeli tri godine.
I oni ponovo odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali. Bazarov se ponovo upušta u prepirke s Pavlom Petrovièem i to konaèno dostiže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknu Bazarovoljevom sklonoèæu Fenjeèki koju je i ovaj potajno zavolio. U dvoboju Pavle je ranjen u nogu, no rana je laka i neopasna a Bazarov mu pruža lijeènièku pomoæ i Pavle mu na odlasku pruža ruku nastoeæi biti velikodušan.
Arkedije je otišao od kuæe veæ prije ovog dogaðaja pod izlikom da ima nekog posla u gradu. No zapravo odlazi u Nikoljskje ni sam svjestan da ga zapravo Katja vuèe ondje. Uskoro mu se pridružuje i Bazarov. On se ponovo zbližuje s Anom i oni oboje uživaju zanimljivim razgovorima. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji on je prosi. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo odobrenje, a Bazarov takoðer odlazi svojoj kuæi. Ondje pri radu sa bolesnicima zarazi se tifusom i nema mu pomoæi, zato šalje poruku Ani da je na samrti. Ona dolazi veæ slijedeæeg dana i on umire te napokon pronalazi svoj mir.
Kod Kirsanovh nekolik mjeseci nakon ovog žalosnog dogaðaja slavi se ženidba Arkadija i Katje te Nikolaja i Fenjeèke koji su dobili Pavlov blagoslov, no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Drezdenu gdje ima poznanika meðu Englezima i Francuzima koji su na proputovanju.
Ana Sergejevna takoðer se udala, meðuutim ne iz ljubavi veæ iz uvjerenja, za jednog od buduæih ruskuh javnih poslanika, veoma pametnoh èovjeka s kojim možda i doživi ljubav.
A Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sino grob i gorko plaèu nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin.

Likovi:
Ana Sergejevna Odincova – pametna, vrlo otmjena žena smanirima, slobodnih ilibralnih shvaæanje, vrlo drži do sebe, svojeg reda i mira – vanjskog a tako održava i unutarnji, nestrpljiva je i uporan, brine se za svoju sestru i uvažava kneginju koja kod njih živi iako joj ne pridaje veæu pažnju jer je ova veæ stara i nesnosna
“Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Njene obnažene ruke lijepo su se spuštale niz visok struk, sa sjajne kose divno su padale lagane stabljike jarkocrvene boje fuksije na lijepa, obla ramena; smireno i pametno, upravo smireno a ne zamišljeno, posmatrale su svijetle oèi pod blago uzdignutim bijelim èelom, a usne su se smiješile jedva primjetnim osmijehom. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom snagom.”
“Bila je žena dostojanstvenog držanja. Njene gole ruke bijahu lijepo spuštene niz vitki stas; s blistave kose lijepo su padale na obla ramena lake stabljike fuksije; mirno i pametno, baš mirno, a ne zamišljeno, gledale su svijetle oèi ispod blago nadnesena bijela èela, a usne se jedva primjetno smiješile. Lice joj je odisalo nekakvom ljupkom i blagom snagom. Bila je slobodnog i prilièno snažnog karaktera.”
Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove, žene koja je uspjela zaintrigirati i privuæi Bazarova koji se unatoè svojim uvjerenjima, ne priznanju romantike i velikih ljubavi, zaljubljuje u nju.
Njezino lice uvijek je imalo isti izraz, prijazan, profinjen, a njene divne oèi odavale su pozornost. Bila je žena dosta hladna i staložena. Puno je toga prošla u životu i kako bi Bazarov rekao bila je premazana svim mastima. Nije u ništa snažno vjerovala, sve ju je zanimalo, ali ne toliko da bi zadovoljilo njenu maštu. Iako je bila mlada, èinilo joj se da živi cijelu vjeènost da je ostarila i umorila se. Imala je za sobom mnogo uspomena, ali pred sobom nikakva cilja, ništa što bi je tjeralo naprijed. Po Bazarovu njoj je nedostajala ljubav, ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti. Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: “Ne!”, zakljuèi napokon. “Sam bog zna kamo bi me to odvelo, s tim se ne valja šaliti, duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu.”Život na selu imao je toèna pravila. “Red se mora poštivati. Da nema reda bilo bi ovdje užasno dosadno.” , tvrdila je Odcinova. Taj red i blagostanje bili su posljedica njezina bogatstva. Bila je nezadovoljna, kao i sve “žene koje se nisu uspjele zaljubiti, željela je nešto, a da ni sama nije znala što. Zapravo nije htjela ništa, a èinilo joj se da želi sve.” Ponekad je maštom prelazila granice dopuštenog i razmišljala o svemu. “Dušu bi joj obuzela nenadana smionost, sva bi se uzburkala od plemenitih težnji, ali èim bi kroz poluotvoreni prozor zastrujao zrak, Ana bi se sva skupila, i potužila, i gotovo se rasrdila. U tom trenu bilo joj je samo do jednog: da ne pušta taj prokleti vjetar.” Možda je i on bio kriv za njezinu hladnoæu, za smatranje ljubavi neprirodnim osjeæanjem, za nepoznavanje strasti i uzbuðenja. Možda ju je on spreèavao da osjeæa i javljao se kao prijetnja kad god je ona to pokušala.

Jevgenije Vasiljev Bazarov – sposoban, inteligentan i obrazovan mladi èovjek slobodnih uvjerenja, možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika u njemu kad se zaljubi u Anu, vrlo energièan, ne štedi nikoga, ali ipak u njemu postoje svi osjeæaji (ljubav prema Ani, odgaða cijeli dan reæi ocu da sutradan odlazi, a majci ni ne spominje) koje ni sam sebi ne želi priznati
“Dugaèko i mršavo, širokog èela, sa nosom u vrhu ravnim a prema bradi šiljatim, krupnih zelnkastih oèiju i zaliscima boje pijeska koji su se spuštali, ovo lice je izražavalo samouvjerenost i pamet a oživljavao ga ej smireni osmijeh.”

Arkadije Kirsanov – obrazovan, mladiæ privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima, ali on ne nijeèe svoje osjeæaje i ne pokušava ih zatomiti, mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova, iskreno, gotovo djeèaèki voli Katju i oca, uživa u prirodi

Nikolaj Kirsanov – prije svega veoma dobar èovjek, veoma razborit sa snažnim oèinskim osjeæanjima, klasièno je odgojen i obrazovan a najveæi užitak predstavlja mu obiteljski život.
“Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i, evo, vidimo ga u maju 1859. godine osijedjelog, punaèkog i pomalo pogrbljenog...”, imao je 43 godine, malo je vukao nogu, crte lice su mu bile sitne, prijatne, ali nekako sjetne, bio je crnih oèiju i mekane rijetke kose.

Pavle Petroviè Kirsanov – tipièni predstavnik aristokracije, veoma obrazovan èovjek, strogih moralnih naèela koja mu možda ponekad smetaju da razumnije sagleda nešto, uvijek uglaðen i pristojan, nesretan u ljubavi – iako je imao mnogo žena i tako reæi nije bilo one kojoj se nije sviðao, postojala je jedna žena koju nitku nije zaboravio – toliko je bila izuzetna pojava ta kneginja R. I ona je imala vezu sa Pavlom no ubrzo se ona ohladila prema njemu a tada je on skoro poludio. Gotovo ju je opsjedao ni bi li je ponovo osvojio. I zaista je uspio ali samo na kratko i otada ga je neprekidno izbjegavala, a on više nikako nije mogao pronaæi mir; tek nakon više godina neprekidnog lutanja konaèno je prihvatio Nikolajevu ponudu i nastanio se u Marjinom.
“... ali je u taj èas ušao u salon èovjek srednjeg rasta, odjeven u tamni kaput engleskog kroja, sa modernom nisko svezanom kravatom i u lakovanim èizmicama – Pavle Petroviè Kirsanov. Po izgledu imao je èetrdeset i pet godina, njegova kratko ošišana sijeda kosa presijavala se tamnim sjajem, poput novog srebra. Lice mu je bilo žuækasto ali bez bora, neobièno pravilnih crta i skladno kao isklesano najtananijm postupkom. Posebno su lijepe oi, sjajne, crne, duguljaste. Cio izgled Arkadijevog strica, raskošan i rasan, saèuvao je mladalaèku vitkost i uspravnost, što se najèešæe gubi posliej dvadesete godine.
Pavle Petroviè je izvadio iz džepa pantalona svoju lijepu ruku, dugaèkih noktiju, koja je djelovala još ljepše zbog snježne bjeline manžetne, prièvršæene krupnim opalom, i pružio ju je sinovcu.”

Fedosja Nikolajevna-Fenjeèka – draga i mila ženica, obiteljski orjentirana, iskrena i pobožna, voli Nikolaja
“Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena, bjeloputa i punaèka, tamnih oèiju i kose, crvenih djeèje nabubrelih usana i nježnih ruèica. Na sebi je imala urednu pamuènu haljinu, plava nova marama ležala je prirodno na njenim oblim ramenima. Nosila je veliku èašu kakaoa i, spustivši je pred Pavla Petrovièa, obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. Oborila je pogled i stala kraj stola, lako oslonjena na same vrhove prstiju.”

Katja – draga, živahna cura, lijepog i pristojnog ophoðenja, vesela i uètiva, voli prirodu
“...a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka, crnokosa i crnopurasta, s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim oèima. Nosila je punu košaru cvijeæa.”
“Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala, bojažljivo i iskreno, a gledala je nekako zabavno – strogo, odozdo prema gore. Sve je na njoj bilo mlado i zeleno: i glas, i maljice na licu i ružièaste ruke sa bjelkastim kružiæima na dlanovima, tek neznatno skupljena ramena...Ona se stalno crvenjela i ubrzano je disala.”

Pejsaž
Funkcionalni – “...a nad njima u lišæu breze zeba je bezbrižno pjevala svoju pjesmicu” – on je prosi
Pano - “Tako je razmišljao Arkadije... i dok je ramišljao proljeæe je uèinilo svoje. Svuda okolo jzlatasto se zelenjelo, sve se bujno i blago talasalo i blistalo pod mirnim disanjem toplog vjetriæa – sve, drveæe, žbunje i trava. Svuda su se neprekidanim glasnim pjevom razlijegale pjesme ševa, vivci su kliktali izvijajuæi se iznad niskih livada ili su šutke prtrèavali preko grumenja; privlaèno se crneæi šetkali su gaèci izmeðu nježnog zelenila tek izniklog jarog žita i nestajali u blago pobjeljeloj raži, da bi tek urijetko njihove glavice izvirile iz njenih valova boje dima.”

Razlike oèeva i djece:
“Tako smo ti mi – prièao je tog istog dana poslije ruèka Nikolaj Petroviè svom bratu sjedeæi u njegovoj radnoj sobi – svrstani meðu zaostale ljude, naše je vrijeme prošlo. Ko zna? Možda je Bazarov u pravu, ali priznajem veoma me boli samo jedno: nadao sam se da æu se upravo sada zbližiti i sprijateljiti s Arkadijem, a proizlazi da ja zaostajem, da je on otišao ispred mene i da se ne možemo razumjeti.”
“Za vrijeme prepirke sjedio je kao na žeravici i samo je bolno, kriomice bacao pogled na Arkadija. – Znaš èega sam se sjetio, brate? Jednom sam se posvadio s pokojnom majèicom, ona je vikala na mene, nije me htjela saslušati... Na kraju sam joj rekao: vi me, štono se veli, ne možete shvatiti, mipripadamo razlièitim geeracijama. Ona se straašno uvrijedila, a ja sam pomislio: što da se radi? Pilula je gorka, ali mora se progutati. Eto, sada je došao red na nas i naši nasljednici nam mogu reæi: vi niste naša generacija, progutajte tu pilulu.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:29:09 PM
Antun Gustav Matoš - Proza

Bilješka o piscu:
Matoš, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03. 1914), književnik. Uèiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Matoš u šestom razredu napušta gimnaziju i odlazi u Beè na vojnu veterinarsku školu, koju nije svršio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine dezertira iz vojske, koju je služio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi u Ženevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje ostaje pet godina, vraèa se kuæi. Kad je amnestiran seli se u Zagreb, gdje živi do kraja života. Kniževnik profesionalac, od nužde novinar, Matoš nije imao stalnog zaposljenja. Živiæi teško Matoš se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi lirski raspoložen, on je cijeli život nosio masku cinka, borbenog paskvaliste uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijeèi.Matoš se ogledao u više književnih rodova: piše feljtone, pripovjetke, crtice, eseje, putopise, književne, muziène, likovne i kazališne kritike, pjesme, a okušao se i u dramskom radu
Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doživljaja.Punu mjeru svoga talenta dao je Matoš u književnoj kritici i polemici. S razvijenim ukusom i velikom književnom spremom, pišuæi redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujuæi pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca, gotovo uvijek, majstorski uoèio bitne karakteristike umjetnièkog opusa. Èesto æudljiv, cjeneæi katkada kalambur više od misaono staložene ocjene, on je ipak u veæini svojih sudova taèan i njegova se mišljenja èesto javljaju u književnim udžbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio najuspješniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje. Matoš stvara pokretan, živ, prodoran jezik, poslušan instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog èovjeka. Matoš je naš veliki književnik u punom znaèenju rijeèi.

Matoševo prozno stvaralaštvo:
Matoševe novele i crtice sabrane su u knjigama:
Iverje (Moæ savjesti, Kip domovine leta 188*, Miš, Nezahvalnost, Pereci, friški pereci, Èestitka);Novo iverje (Nekad bilo - sad se spominjalo, U èudnim gostima, Camao, Božièna prièa, Samotna noæ);Umorne prièe (O tebi i o meni, Moæ štampe, Ugasnulo svijetlo, Bura u tišini, Duševni èovjek, Lijepa Jelena, On, Poštenje, Jesenska idila, Prijatelj, Ministarsko tijesto, Vrhovac, Osveta ogledala, Ubio, Cvijet sa raskršèa, Sjena).
Matoševa proza može se uglavnom podjeliti u dva osnovna kruga i to: Prvo, krug novela o domaæem kajkavskom kraju, zagrebaèko - zagorskoj sredini, i drugo, krug novela bizarnog sadržaja, novele o èudacima, neobiènim tipovima i nevjerojatnim malograðanskim zgodama; o graðanskim inteligentima i tragiènim scenama i sudbinama.

Prvi krug je nastao još u živoj matici prve faze našeg realizma, dvojen je pravaškim i patriotskim stilom, emocionalnim ritmom i sentimentalnostima, odvija se prirodno, pun koloristiène i puèke sredine.

Drugi krug ponajviše je nastao u polemièkim borbama, na putu i lutanju - a takva je gotovo sva knjiga Umorne priæe - otvara put psihološkoj prozi, otkriva tematiku psiholoških složenosti. U noveli Osveta ogledala kako je Matoš prikazao èudnog bizarnog pojedinca koji je bio “vudren na svoju stranu”, koji je sve mrzio:

“Taj demokrat, pripovjednik sveopæeg bratimstva i usreèitelj je dakle neobièno mrzio. Od prokletih predmeta pak ga najviše puzrujivala laž ogledala... Jer zrcalo je hladno i mlako kao skeptik. Jer previše laska sreènicima. Jer nije dano utopijsko i idealno. Jer je sasvim nekorisno kao kristal dokonog soneta. Jer je sjajno i uglaðeno kao laž diplomatskog egoizma. Jer ima grasnost vode bez dna. Napokon jer je privlaèno kao magnet grijeha. Mami samotnu ljepoticu...”

(Osveta ogledala)
Matoševe novele i proza, koje su vezane za domaæe tlo i u kojima se slika uglavnom kajkavski kraj (pejzaž domovine) i prizori iz provincije, istièu se svojom neposrednošèu i izvornošèu. Iako su èesto baèene na papir u brzini i u prvom zamahu, iako su im likovi izrazitiji tek u nekim prizorima, znaèajna su pojava u našoj književnosti, navještaju jednu novu stilsku proznu moguènost. I dok s jedne strane pomalo dopunjuju krug tema prvih modernista, u isti mah su i težnja za novom tematikom i jednim drugim, intenzivnijim proznim izrazom.

Pejzaž u Matoševom proznom stvaralaštvu:
U Matoševom proznom stvaralaštvu pejzaž se èesto javlja kao samostalna literarna tema, a on istovremeno asocira na nešto drugo, neku drugu temu koja se razvija i dodiruje kroz èitavo dijelo. Matoš isto tako humanizira pejzaž, oživljuje ga i u njega smješta ljude, povezuje krajeve s ljudima (pripovjetka Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi).
Sinestezija, kojom su prozimana sva Matoševa djela, bitan je dio u slikanju pejzaža, života i svijeta, ljudi uopæe. Iskonèana Matoševa osjetljivost za boju, zvuk i miris uèinilo je njegove prozne pejzažne slike izrazitijima, dubljima, svjetlijima.
npr: “San se hvata zelenih brda, i bujnih vinograda po kojima ruji
rumeno grožðe kao plamen, bijelo gori kao æilibar, a modro se crni kao tisuæ stisnutih brganica ispod jesenjeg lišæa koje se napilo krvi sunèane...
Sunce zalazi, šumovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike, a rijeèni val šušteæi kao svrha koke kneginje, ruže oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
Sa purpurne se vode stade pušiti mlijeèna para, a u tihoj i zelenoj dubini stade ruèati draguljno trunje, padajuæi sa neba vedroga, veèernjega, zvjezdanoga.
...mrvi se crnim mrvicama u ljubièasti trag zašlog sunca, išèezava u ljubièastom poljupcu kojim slavi veseli ibijeli dan sumornu, baršunastu noæ!”
(SAMOTNA NOÆ)

Zakljuèak:
Pod utjecajem francuskih simbolista, Matoš je nastojao u našem jeziku ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brižno birao rijeèi i usklaðivao sonornost vokala i konsonanta. Matoševa je sklonost sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragièno osjeæanje života ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u karakteristièni bunt.
Matoš je zaèetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki njegovi stihovi postali su politièko geslo èitavih generacija:
“I dok je srca, bit æe i Kroacije!”
(Pri svetom kraju)
“Veæ je zorja, a nemrem spati
Po hiži me hinca mušlih èrni raj,
Ko kotièek veæ krièi za vrati
Hajèi Smiljèek, hajèek picej moj!”
(Hrastovaèki nokturno)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:30:16 PM
Ivo Andriæ - Prokleta avlija

Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,

Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaðos, zatvorenik Haim - Židov iz Smirne, zatvorenik Æamil-efendija - bogati, mladi zatvorenik iz Smirne

Vrsta: roman     

Sadržaj:
Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josiæ, mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. To je veæinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je èesto prièao dogaðaje iz svog života. Najviše je prièao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojiæa i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveæenika iz  Albanije koje je bilo upuæeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih sveæenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao.
Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih  i krupnih prijestupnika. Od djeèaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upuæeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kuæi ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noæi odlaze u æelije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noæi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svaðaju se te èesto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz æelija i stvaraju male skupove gdje prièaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog èovjeèuljka Zaima koji je uvijek prièao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenèanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili èim bi on poèeo prièat.Sam položaj Proklete avlije bio je èudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obièno je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblaèilo, poèeo je puhati južni vjetar donoseæi zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Èuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguæe uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajuæi svaðe i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaðoz (groteskna liènost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, èak i fizièki. Napustio je školu i poèeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konaèno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuæu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doæi od kuæe do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje æe se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako æe se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Èeste su bile i pritužbe na Karaðoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom.
Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tuènjava fra Petar je izabrao jedan zabaèen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graðanina iz Bugrske koji su ga primili bez rijeèi. Fra Petar je zakljuèio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeæi dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladiæa bilo je bijelo, blijedo. Oko oèiju je imao tamne kolute. Razgovor je poèeo sam od sebe. Mladiæ se zvao Æamil. Èesto su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez rijeèi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak èovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Æamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poèeo prièati. Æalim je bio èovjek mješane krvi. Otac mu je bio Turèin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojèicu. Kada je djevojèica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roðaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeðe. Kada se vraæala nazad, umrla joj je kæerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreæu, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojèicom baèen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neoèekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojèici i isprièala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaðale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu isprièala drugima. Tako je prièa došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opæe iznenaðenje udala za nekog Turèina, Tahir-pašu, i snjim imala sina i kæerku. Sin je bio snažan, a kæerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeæe godine. Sin koji se zvao Æamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladiæ je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turèina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Æamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i èitao knjige. Tada su poèele glasine da su Æamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se proèulo i Æamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Æamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Æamil odveden u zatvor. Karaðoz nije volio politièke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Veæ drugi dan èovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Æamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i uèinjeno. Iduæih je dana fra Petar hodao dvorištem, ali nije vidio Æamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Æamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo poveæalo. Odjednom Æamil poène prièati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio).         
To je bila prièao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jaèi, a drugi èovjek zle sreæe i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlaði Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivaè i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katolièkog reda i gdje je zatražio utoèište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i doèekao s carskim poèastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatoèen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatoèeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema. Papa je to uèinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poèastima. Dok je Æamil to prièao fra Petar ga èesto nije mogao slušati i pratiti, ali Æamil to nije ni primjeæivao. Jednog se dana Æamil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod Æamila došli neki èinovnici, da je došlo do svaðe i obraèuna. Ne zna se da li je Æamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar èesto razmišljao o Æamilu. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da æe za dva dana biti osloboðen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci, a onda je pušten i otišao je u Bosnu. I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Nema više prièanja. Mladiæ èuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od èelika, mala njemaèka. Jedna!"


2.Prokleta avlija

Bilješka o piscu:
Istaknuti romanopisac, pripovjedaè, pjesnik i esejist. Ivo Andriæ roðen je 9. 10. 1892. godine u siromašnoj obrtnièkoj porodici u Travniku. Rano je ostao bez roditelja. Djetinstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je pohaðao u Sarajev, gdje je i maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna; sa mnogo napora, i uz dosta teškoæa i prepreka, Andriæ je stekao universitetsko obrazovanje. Studirao je filozofiju, osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu, Beèu, Krakovu i Gracu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima.
Kao srednjoškolac i student Andriæ sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno osloboðenje. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povuæeno u okupiranom Beogradu, ne dovoljavajuæi nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela.Prve književne radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u èasopisu Bosanska vila, a nešto kasnije i svoje prevode O. Županèiæa, M. Aleksandra, V. Levstika … Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedaèku knjigu Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Izmeðu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini æuprija, Travnièka kronika, Gospoðica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovjetka, Prièa o vezirovom slonu, Lica …Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Meðu njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegošu, Vuku, Koèiæu …Godine 1956. Dobio je povelju za životno djelo, najvišu književnu nagradu u zemlji, 26.10.1961. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Likovi
Æamila: mladiæ koji se takoðer nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povuæen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. Èamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili, da je sve to želja za uæenjem, za znanošæu, želja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali šta je sve to.
Možemo reæi da se Èamil zatvorio u èetiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. U tom  je liku Andriæ želio prikazati apsurdnost života gdje uèeni i bogati mogu takoðer brzo postati bezpomoæni i krivi za zloèine koje jesu i nisu uèinili.

Karaðoz: možemo reæi, da je glavni glumac Andriæeva djela Prokleta Avlija.Vezan je uz carsku tamnicu èitav život. Kao upravnik on postaje “povjesna liènost”  te tamnice.
Karaðoz je duša Avlije, ali on je demonska sotonska duša. To potvrðuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeæi u Avliji, ali se i dalje ponaša kao u prošlosti.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:30:54 PM
Analiza djela
Djelo Ive Andriæa Prokleta Avlija jedno je od njegovih najveæih djela. Djelo nema ni poèetka ni kraja, to je prièa koja se vrti u krug, ostvaruju se krugovi u krugovima, prièe se ispreplièu, u njima Èamil govori o Džem-sultanu i o sebi, Haim prièa o Èamilu i ostalim zatvorenicima, fra-Rastislav govori o fra-Petru, itd.
Tim naæinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama veæ i u drugima. Andriæ sve to sluti, teži tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija.

Tematika u Andriæevim djelima
Andriæ se u veæini svojih djela vraæa daleko u prošlost. Njegove su teme izvori povjesti Bosne pod okupacijom Turaka, a kasnije Austro - Ugarske.. Sve su njegove priæe vezane uz dogaðaje na bosanskoj zemlji, ali Andriæ ne prikazuje obiène povjesne priæe veæ što tajnovitije i èudnije priæe. No glavni zadatak, odnosno želja mu je u tome da prikaže bit èovjekove egzistencije, njegove borbe za opstanak i borbe za bolji život, njegovo veselje, njegovu bol i tugu. On opisuje èovjekovu sudbinu koja je pod vladavinom Turaka i Austro - Ugarske crna, tmurna, teška.
Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovima Andriæ opisuje opæeljudske i opæeživotne slike.

Stil pisca
Ivo Andriæ jedan je od najveæih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Njegova je umjetnost izrazito epska i baš je to najveæa privlaènost njegove umjetnosti, no da bi se ta epiènost postigla nezaobilazan je Andriæev klasièan i star izraz, možda èak i “zastario” u najplemenitijem znaæenju rijeèi.Poèetkom 20-ih godina opredjelio se za srpsku literaturu, tj. ekavicu što je æinilo velik broj hrvatkih pisaca, kako bi naglasili jugoslavensko jedinstvo. No nakon atentata na Radiæa 1928 .godine veæina se pisaca u znaku protesta vraæa materinom jeziku i svoja djela ijekavizira. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andriæ, no to nije razlog da se odreknemo Andriæeva prinosa hrvatskoj književnosti. S jeziène strane Andriæ je izrazito ijekavac, a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije.

3.Prokleta avlija

Ivo Andriæ, pjesnik, pripovjedaè, romanopisac, esejist, roðen je 1892 u Dolcu kraj Travnika. Osn ovnu školu je polazio u Višegradu, a gimnaziju u Sarajevu. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beèu Krakovu i Gracu, a završava nauke sa doktoratom u Gracu 1923. Još za vrijeme Austro–Ugarske vladavine Andriæ se istakao kao jugoslavenski nacionalist, pa je bio zbog toga i zatvaran. Poslije prvog svjetskog rata Andriæ ulazi u diplomatsku službu te više godina vrši dužnost èinovnika u jugoslavenskim konzulatima u Rimu, Bukureštu, Madridu i Ženevi. Prije poèetka drugog svjetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Sa slomom stare Jugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi u Beogradu, pokazujuæi svojim stavom negodovanje prema okupatoru. Poslije rata Andriæ izbija kao pisac medu vrhove jugoslavenske književnosti. Ivo Andriæ je poèeo pisati još prije prvog svjetskog rata. Njegovi prvi radovi objavljeni u omladinskim listovima i èasopisima, kao što su Hrvatski ðak, Bosanska vila itd., izraz su revolucionarnih, nacionalistièkih težnji koje je gajio kao pripadnik napredne omladine. Meðutim, poèetak njegova literarnog stvaranja oznaèen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914, te knjige Ex Ponto 1918. Iza nje se redaju ova djela: Nemiri, Put Alije Ðerzeleza i Pripovetke. Pisao je i eseje: Goja, Razgovor s Gojom. Poslije drugog svjetskog rata Andriæ objavljuje svoja najzrelija djela: Gospoðica, Travnièka kronika i Na Drini æuprija te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se pored starih i veæ objavljenih sukcesivno pojavljuju nove. Ivo Andriæ je pisac velikog zamaha. Iako je po osnovnoj koncepciji realist, on se ne zadovoljava iskljuèivo realistièkim slikanjem, nego mu ono služi samo kao sredstvo da mirno i kontrolirano istakne u naoko obiènim zbivanjima njihovu fantastiku i simboliku. Prikazujuæi u svojim najboljim djelima život Bosne u davnim, povijesnim vremenima, pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta bosanskog seljaka s jedne strane, a s druge njegovog ugnjetavaèa medu kojima su se našli zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici – pored, dakle, tih slika jednog objektivnog društveno – povijesnog stanja, Andriæ je dao ono što može samo pjesnik: golu ljudsku prirodu, njenu egzistencijalnu suštinu otjelovljenja u simbolima, meðu kojima se kao jedan od najljepših i najtrajnijih u našoj književnosti istièe most na Drini. U novije vrijeme naroèitu je pažnju svojom dubinom i izražajnošæu privukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija, koju mnogi smatraju i njegovim umjetnièkim najboljim djelom. Godine 1956. dobio je povelju za životno djelo, najvišu književnu nagradu u zemlji, 1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Umro je u Beogradu 1975.

Sadržaj:
Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne, koga su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo  se da turske vlasti uhvate neko pismo upuæeno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome podruèju. Zbog toga je uhiæen i zatvoren u istražni zatvor poznat kao Prokleta avlija, gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi, koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karaðoz, zatvorenik Haim - židov iz Smirne, pa zatim glavni lik ove pripovijesti, zatvorenik Æamil-efendija, bogati mali Turèin iz Smirne. Fra Petar doznaje od Haima, mladiæeva sugraðanina, da je ovaj zatvoren zbog sumnje da svrha njegova prouèavanja povijesti buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora, što je bilo potpuno neistinito. Mladi Æamil, sin bogatog Turèina i Grkinje, odmalena se posvetio nauci te samotnjaèkom i asketskom naèinu života, koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. Æamil se, naime, zaljubio u kæer maloga grèkog trgovca, no ovaj je iz nacionalistièko-vjerskih razloga nije htio dati Turèinu za ženu, nego ju je prisilno udao za Grka izvan Smirne. Poslije tog dogaðaja Æamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Okružuje se knjigama i posveæuje nauci, pokazujuæi osobit interes za povijest Turskog Carstva, od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem-sultana. Džem-sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. Tada je Džem potražio utoèište na otoku Rodu, gdije su vladali kršæanski vitezovi. Od tada poèinje odiseja Džema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara, pa èak i samog Pape, a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine, tj. prijete Bajazitu da æe ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. Na Æamila posumnjaju da prouèava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sliènosti sa sadašnjom situacijom na dvoru, gdje sultan takoðer ima brata suparnika, kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatoèeništvu. Æamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i isprièa mu život Džem-sultana, tvrdeæi da je njegov život identièan sa Æamilovim i da su im sudbine jednake. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noæi prilikom saslušanja doðe do tuènjave izmeðu njega i policije. Æamila iznesu - živa ili mrtva – ne zna se. Fra-Petar ga više nikada nije vidio.

Likovi:
Æamil:
Mladiæ koji se nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povuæen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. Æamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili, da je sve to želja za uèenjem, za znanošæu, želja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali što je sve to. Æamil ima mnoge sliènosti s Džem-sultanom, a to su: uzaludnost borbe, nijema predaja bez priznatog poraza, bijeg od života, dobrovoljno izgnanstvo u svijet davno minulih ljudi i dogaðaja. I tamnica im je bila zajednièka: i jedan i drugi bili su zatvorenici bez krivice. I jednoga i drugoga utamnièila je misao o pravu da misle svoje misli. Može se reæi da se Æamil zatvorio u èetiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. U tom je liku Andriæ želio prikazati apsurdnost života gdje uèeni i bogati mogu takoðer brzo postati bespomoæni i krivi za zloèine koje jesu i nisu uèinili.

Karaðoz:
Karaðoz je u Andriæevom dijelu Prokleta avlija vezan uz carsku tamnicu cijeli život. Kao upravnik on postaje “povijesna liènost” te tamnice. Karaðoz je duša Avlije, ali on je demonska duša. To potvrðuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeæi u Avliji, ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama, a on se njima igra. On valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika.

O delu:
Prokleta avlija, oveæa pripovijest ili mali roman, objavljena je 1954. godine, devet godina nakon Gospoðice, Travnièke kronike i Na Drini æuprija. Za razliku od tih romana okvir dogaðanja Proklete avlije je izvan Bosne, u Carigradu, a s Bosnom ga veže lik fra Petra, bosanskog franjevca, koji je jednom, stjecajem okolnosti, dospio u najveæi carigradski zatvor, nazvan Prokletom avlijom. Djelo je pisano ekavicom, te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više doèarala situacija onoga vremena. Andriæ i u svojim drugim djelima, u onima o Bosni, opisuje pripadnike raznih narodnosti. Meðutim taj preplet narodnosti dogaða se u opusu u kojem je Bosna temom, dok se u samoj Prokletoj avliji susreæu pripadnici uglavnom azijskih naroda. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje, pa i pred Æamilom. Andriæ je o Prokletoj avliji, o karakterima njezinih zatoèenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu, Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. i 1915. Oslikavajuæi sudbinu Æamil-efendije, Andriæ je zapravo dao portret svoga vremena.
Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolièki šarenim svijetom spojila je jednog skromnog i smjernog, nedužno optuženog bosanskog fratra i razoèaranog, životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. Svijet Proklete avlije, koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka, èija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujuæim oèima Latifage Karaðoza, jasan je i vrlo èitljiv. Kao i u životu samom, tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta, ali i u njoj èesto ima teških tragedija nevinih stradalnika. I Avlija se bez prestanka puni i prazni, a nikada se ne primjeæuje višak ili manjak, a za one koji su otišli ne pita više nitko. Djelo Ive Andriæa Prokleta Avlija nema ni poèetka ni kraja, to je prièa koja se vrti u krug. Ostvaruju se krugovi u krugovima, prièe se isprepliæu, u njima Æamil govori o Džem-sultanu i o sebi, Haim prièa o Æamilu i ostalim zatvorenicima, fra Rastislav govori o fra Petru, itd. Tim naèinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama veæ i u drugima.
Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama, svojom gotovo alegorijskom prièom o totalitarizmu putem vida pravde, isprièanom smirenim reèenicama, koje su izraz izvanrednoga umijeæa prièanja, te unutarnjom dinamikom koja obuhvaæa èitavo štivo, nedvojbeno je jedan od ponajboljih ostvaraja u cijelom Andriæevu bogatom književnom dijelu.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:43:01 PM
J. R. R. Tolkien - Gospodar prstenova

O piscu:
Tolkien, John Ronald Reuel (1892-1973). Engleski pisac roðen u Južnoj Africi. Kao struènjak za rane forme engleskog od 1945-1959. bio je profesor engleskog jezika na oksfordskom sveuèilištu. U razdoblju  prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su zajedno, izmjenjujuæi meðusobno mišljenja, ideje i djela u radu, bili poznati kao grupa The Inklinkgs. Na njihovim redovnim sastancima Tolkienov zamišljeni svijet i njegova hinjena prošlost (feigned history kako je naziva sam Tolkien) dobili su svoj prvotni oblik.
Prva knjiga o Meðuzemlju, Hobit (Hobbit, 1937. g. ) nastala je kao bajka koju je Tolkien napisao za svoju djecu i imala je trenutaèan uspjeh kod publike i kod kritike, ali je 1951. g. doživjela bitne izmjene kako bi se tekst uskladio sa skorim objavljivanjem prvog dijela trilogije Gospodar prstenova (Fellowship of the Ring, 1954, Two Towers, 1954, i Return of the King, 1955). Sve èetiri knjige doživjele su još jednu reviziju 1968. g.No kao i kod veæine obimnih i razraðenih opusa u književnosti, prièa o Meðuzemlju objavljena u ove èetiri knjige bila je samo dio materijala koji je Tolkien napisao. Nakon njegove smrti objavljen je 1977. g. Simarillion, zbirka mitova i epova vilinskoga naroda, koju je Tolkien poèeo pisati još prije Prvog svjetskog rata s namjerom da stvori originalnu englesku mitologiju. Knjigu je iz Tolkienovih mnogobrojnih nedovršenih radova i zabilješki uredio njegov sin Christopher Tolkien zajedno s Guyom Guvrielom Kayom. Christopher Tolkien nastavio je s radom na sreðivanju oèevih zapisa i do danas je objavio deset knjiga pod zajednièkim naslovom Povijest Meðuzemlja.Osim ovih pet knjiga Tolkien je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major (1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other Verses from the Red Book (1962). Tolkien je tokom svog života s dosta uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najveæi broj ilustracija napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao H. E. Riddett.
Utjecaj koji je J. R. R. Tolkien ostavio ne samo na svoje mnogobrojne èitatelje i na druge pisce u posljednjih pedeset godina, svrstava ga, nesumnjivo, meðu velikane svjetske književnosti dvadesetog stoljeæa.

Dnevnik èitanja:
Knjiga mi se jako svidjela jer je nastavak na “Hobita”, istog autora: Tolkiena. Knjiga ima puno zanimljivih i smiješnih dogaðaja. Najsmješniji dogaðaj mi je bio kada se Gimli posvaðao sa Legolasem i drugim vilenjacima iz šume Lothlorien jer je on jedini morao nositi povez preko oèiju. Strider(Aragorn) je odluèio da svima stave povez na oèi ukljuèujuæi i Legolasa. Legolas se nije lako s time pomirio jer je ipak on bio vilenjak. Najuzbudljiviji dogaðaj mi je bio kada su Frodo, Aragorn, Merry, Sam i Pippin nabasali na Crne Jahaèe, a najzanimljiviji dogaðaj mi je bio kada su iz Rivendella krenuli Frodo, Aragorn, Boromir, Gimli, Legolas, Sam, Merry, Gandalf i Pippin krenuli uništiti Prsten Vladar (kletva Isildurova). U knjizi ima više pjesama i stranica nego kod “Hobit”-a, ali i više zanimljivijih dogaðaja. Kod knjige mi se jedino ne sviða što se vatra u kojoj bi se trebao uništiti prsten piše velikim slovom i još kod nekih imenica. Knjiga ima tri djela (Prstenova družina, Dvije kule i Povratak kralja), a izdana je u Zagrebu 1997 godine. U knjizi je nekoliko autorovih ilustracija.

Tema:
Uništenje Prstena vladara.

Mesto radnje:
Meðuzemlje

Vreme radnje:
Sva èetiri godišnja doba


Knjiga prva

Fabula:                                   
 Na Bilbov i Frodov zajednièki roðendan došlo je 144 ljudi, toèno koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina. Na tu su proslavu bili pozvani èak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odjednom nestao. Stvorio se u svojoj sobi, gdje ga je èekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on poslužio Prstenom. Taj Prsten je imao èarobnu moè: tko god ga je nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je ipak ostavio. Frodo je ušao u sobu èim je Bilbo otišao. Gandalf je objasnio Frodu kakvu moè ima taj prsten i da ga se pothitno mora uništiti. Bacio ga je u vatru na što se Frodo zgrozio, ali na njegovo èuðenje prstenu ništa nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se može uništiti jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da æe krenuti na to putovanje na svoj pedeseti roðendan. Frodo je na svoj pedeseti roðendan prodao Vreæasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za suputnike je odabrao Sama i Pippina. Noæ pred putovanje Frodo je èuo kako Èièa Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti na put, a Gandalfa još nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje. Frodo, Pippin i Sam naišli su na Crnog Jahaèa. Brzo su se sakrili pokraj puta. Jahaè je njuškao oko sebe. Froda je iznenada obuzela želja da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u najveæoj opasnosti. Jahaè je odjahao Cestom, a družini je laknulo. Tog dana družina je razgovarala da li je to isti Jahaè koji je bio u Vreæastom vijencu. Odluèili su da ne idu više po Cesti jer je preopasno. U slijedeæih nekoliko dana naišli su na skupinu vilenjaka kojoj je voða bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahaèa, ali im je on rekao da im ništa neæe reèi o njima, ako im Gandalf veæ nije rekao. Ubrzo su došli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo se sjetio, dok je još živio u Brandy Hallu, da je kod njega krao gljive. Maggot im je isprièao da je kod njega bio èudan svat, visoka osoba u crnom sa crnim konjem i da je tražila njega, Froda Bagginsa. Rekao im je da su mu se psi, Panðža, Deraè i Vuèina, na smrt preplašili. Na veèer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i Peregrina do skele, a usput im je ponio nešto za prigristi. Na pola puta su zaèuli topot konja. Pomislili su da su to možda Jahaèi, ali je to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio Frodu košaru. Kada je Frodo pogledao košaru osmjehuo se jer je osjetio je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedeæi dan krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridružio. Frodo nije htio iæi Cestom jer bi se izložili velikoj opasnosti od Jahaèa, nego je odluèio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru šumu. Na tom putu im svašta dogodilo – od dobrog do lošeg. Jednom prilikom su zaspali ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario šumom. Frodo se digao da bi se otišao umiti u potoku, ali je buènuo u vodu. Sam ga je izvukao iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gdje su spavali Merrya i Pipina više nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drveèe, što su i uèinili. Odmah zatim Merry je poèeo vikati da zgase vatru. Frodo je odjednom poèeo vikati na sav glas: U pomoæ! . Ubrzo je zastao jer je netko poèeo pjevati. Pjesma se èinila besmislenom, ali kako im se taj glas približavao Frodo je èuo pjesmu kako zapravo ide. Uto doðe i Tom Bombadil, èovjek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otišli u njegovu kuæu i upoznali Goldberry, djevojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kuæi ostali su svega par dana. Tom ih je èas prije odlaska nauèio pjesmu koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su došli u svratište Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te veèeri su ih napali Jahaèi, ali nitko nije bio ozlijeðen. Sutradan su krenuli rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u meðuvremenu pridružio. Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je nadjenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim putem, prema Vjetrovrhu. Strider se ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kraèeg putovanja Cestom, skrenuli su sa puta i sišli u zaklon. Treæeg dana odlaska iz Breeja izaši su iz šume Chetwood, približavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali što su više odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih poèele peckati. Frodo je na istoènom nebu ugledao neko svjetlo i upitao Stridera što je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam. Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je                                                                                                na munju koja skaèe s vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vjetrovrh. Na zapadnoj strani Vjetrovrha našli su uvalu. Na tom mjestu su ostavili Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su došli na vrh naišli su na širok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su našli na kamen koji je bio ravniji od ostalih i èinilo se da je izmakao vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3 i da znaèe da je Gandalf bio na tom mjestu treæeg listopada, prije tri dana. Strider je zakljuèio da je na tom mjestu došlo do bitke i da je tu bilo ono svjetlo koje su vidjeli na istoku prije tri dana. Merry je nešto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, što je Strider i  potvrdio. Družina je otišla u šumu i naložila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko spodoba koje su krenule na njih. Froda je odjednom obuzela želja da natakne Prsten, što je i uèinio. Frodo je mogao gledati Prstenove utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odjednom su krenule na njega, a Frodo isuèe maè i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno
zada neprijatelju jak udarac. Noæ  se prolomi od prodorna krika, a Frodo osjeti da ga je neka oštrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Maè se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i èvrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvjestio, vidio je da je ležao uz vatru koja je još jaèe gorjela. Sam je Frodu isprièao što se dogodilo. Uto je došao i Strider. Kad je Strider èuo što mu Frodo ima reèi, udaljio se i pozvao Sama. Isprièao mu je sve što mu je imao reèi i rekao da æe uèiniti sve što može da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na jug, a to je znaèilo da moraju iæi Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa su ga posjeli na ponija. Prije nego što je prošao prvi dan marša, Frodovi bolovi su se pojaèali. Na kraju petog dana tlo se poèelo uzdizati. U daljini se nazirala još jedna rijeka u kamenitoj dolini napol obavijenoj izmaglicom. Došli su do rijeke Mitheithel, a na njoj je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je znaèilo da ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali neprijatelja, ali je Strider našao blijedozelen dragulj zvan beril, vilin-kamen. To im je ulilo nadu. Prešli su preko mosta. Pippin je ubrzo našao stazu kojom su nastavili put. Naišli su na trolovsku jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produžili su stazom i naišli na tri velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali patuljci i Bilbo, koji su se svaðali kako æe ih spremit za jelo. Popodne sunastavili putem kojim su vjerojatno išli Bilbo, Gandalf i patuljci. Ubrzo su naišli na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kuæi. Ubrzo su naišli na Jahaèe. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne konju nešto na vilin-jeziku i konj pojuri brže od neprijateljevih. Konj zastane pred vodom, a Jahaèi poènu vikati Frodu. Prsten! Prsten! Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope.

Knjiga druga
Kad se Frodo probudio, vidio je da leži u krevetu, u Elrondovoj kuæi. Frodo upita strop na sav glas gdje je i koliko je sati. Neèiji mu glas odgovori da je u Elrondovoj kuæi i da je deset sati prije podne. To je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kaže da je sva družina zdrava i èitava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su odabrati tko æe sve iæi na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili Strider), Boromir, Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Družina je krenula u prosincu na put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao Frodu vilenjaèki bodež i košulju od mithrila, koju mu je darovao Thorin. Nisu ponijeli puno prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli proæi vrh Caradhras te su morali iæi rudnicima Morije. U njima su pronašli knjigu u koju su Balin, Ori i Nori zapisivali dogaðaje. U knjizi su naišli na puno èudnih zapisa. Odjednom su ih napali orci i trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu ništa nije bilo zato jer je nosio pancirnu košulju od mithrila. Samo se Gandalf nije živ izvukao iz rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv propasti Durinove - Balrogom. Kada je Dunadan pregledavao Froda, vidio je da ima pancirnu košulju od mithrila i da ga zato koplje nije proburazilo. Ubrzo su došli u šumu Lothlorien. Vilenjaci su svima morali staviti povez na oèi, ukljuèujuæi i Legolasa, jer se Gimli protivio da jedini ima povez na oèima. Došli su do gospodara i gospodarice Lothloriena koji su ih jako dobro ugostili. Galadriel, gospodarica Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu svoje zrcalo u kojem su mogli vidjeti što æe se sve dogaðati. Samo je Frodu pokazala Prsten. Jedan od tri koja su bila sakrivena od Saurona. Družina je opet morala krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i gospodarica Galadriel dali èamce i zalihe za put. Prvog dana putovanja èamcima opazili su Goluma. Uspješno su ga potjerali. Utaborili su se kod Kresokama. Tamo je Boromir pokušao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga je Frodo zajedno sa Samom uzeo jedan èamac, a da nikom nije rekao, jer nije htio žrtvovati prijatelje.

Delovi fabule:
Uvod:
Frodo, Sam i Pippin kreæu na put.

Zaplet:
Tri hobita nalijeæu na Crne Jahaèe.

Vrhunac:
Gandalfova smrt u rudnicima Morije.

Rasplet:
Frodo i Sam bježe od ostatka družine.

Likovi:
Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas, Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahaèi

Pouka:
Koliko god da je zlo jako, dobro æe ga nadvladati


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:44:00 PM
Ranko Marinkoviæ - Andjeo

Pripovjetka “Anðeo” opisuje posljednje dane bolesnog majstora kojega razdiru sumnja i strah, èiji se svijet ruši. U djelu prevladavaju monolozi i razmišljanja. Glavni lik (majstor) i njegovo duševno stanje opisani su u detalje.

Mesto radnje:
Radnja dijela je smještena u Zagreb, u kuæu bolesnog majstora Alberta Kneza koji umire. S njim žive i njegov šegrt Lojz, te njegova druga žena Frida.

Kratak sadržaj: Majstor je prije nego što ga je shrvala bolest isklesao velikog anðela za svoj grob i želi ga dovršiti. Kako majstor sve više oboljeva, u njegovoj se glavi raðaju sve mraènije misli. Boji se da Lojz ne dovrši anðela, poèinje o njemu razmišljati kao o èovjeku koji mu priželjkuje smrt. Njegova nada sve više tone u more mraènih misli. Osjeæa se usamljenim, napuštenim, poèinje sumljati da mu žena voli Lojza. Jedne noæi ustaje, skupivši zadnje snage i potvrðuje svoju sumnju. Nakon toga dovršava skulpturu svoga anðela i umire. Anðeo je simbol životnog stvaralaštva pojedinca koje on èuva i želi ga dovršiti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke.

O piscu:
Ranko Marinkoviæ, jedan od najznaèajnijih suvremenih hrvatskih književnika, roðen je 1913. godine na otoku Visu. Filozofski fakultet završio je u Zagrebu. Svoj književni rad poèinje vrlo rano, u godinama uoèi drugoga svjetskog rata, objavljivanjem poezije u èasopisima. Kao dramatièar predstavlja se 1939. g. praizvedbom drame “Albatros” na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U godinama odmah iza drugog svjetskog rata uvrštava se u red naših istaknutih književnih stvaralaca pišuæi pripovijetke, novele, drame, romane, eseje i kritike. Njegova su djela do danas doživjela brojna izdanja u zemlji i inozemstvu, drame se i danas izvode na domaæim i brojnim svjetskim pozornicama, a pripovijetke i romani doživjeli su mnoge kazališne, filmske, radio i televizijske adaptacije i izvoðenja. Popis Marinkoviæevih djela prema godinama prvih izdanja: “Albatros”, drama, 1939.; “Proze”, pripovijetke, 1948.; “Ni braæa ni roðaci”, pripovijest, 1949.; “Oko božje”, pripovijest, 1949.; “Pod balkonima”, pripovijetke, 1953.; “Ruke”, pripovijetke, 1953.; “Geste i grimase”, kazališne kritike i eseji, 1951.; “Glorija”, drama, 1955.; “Poniženje Sokrata”, pripovijetke, 1959.; “Karneval i druge pripovijetke”, 1964.; “Kiklop”, roman, 1966.; “Politeia ili inspektorove spletke”, vodvilj, 1977.; “Zajdenièka kupka”, roman, 1980.; “Pustinja”, drama, 1982.; “Nevesele oèi klauna”, zbirka eseja, 1986.; “Never more”, roman, 1993.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:44:37 PM
Ivo Andriæ - Pripovetke

Bilješka o piscu:
Istaknuti romanopisac, pripovjedaè, pjesnik i esejist. Ivo Andriæ roðen je 9. 10. 1892. godine u siromašnojobrtnièkoj porodici u Travniku. Rano je ostao bez roditelja. Djetinstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je pohaðao u Sarajev, gdje je i maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna; sa mnogo napora, i uz dosta teškoæa i prepreka, Andriæ je stekao universitetsko obrazovanje. Studirao je filozofiju, osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu, Beèu, Krakovu i Gracu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima.
Kao srednjoškolac i student Andriæ sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno osloboðenje. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povuæeno u okupiranom Beogradu, ne dovoljavajuæi nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela.
Prve književne radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u èasopisu Bosanska vila, a nešto kasnije i svoje prevode O. Županèiæa, M. Aleksandra, V. Levstika … Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedaèku knjigu Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Izmeðu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini æuprija, Travnièka kronika, Gospoðica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovjetka, Prièa o vezirovom slonu, Lica …
Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Meðu njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegošu, Vuku, Koèiæu …
Godine 1956. Dobio je povelju za životno djelo, najvišu književnu nagradu u zemlji, 26.10.1961. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Prièa o kmetu Simanu

- vrijeme : krajem 19. stoljeæa

- mjesto : kraj oko Sarajeva

Godine 1876. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiæu Nevesinju. Tu  je poražena Turska vojska, a time slabi i èitavo tursko carstvo. Usporedo s tim, Austrijska vojska jaèa i postaje najveæa politièka i vojna sila u tom dijelu Evrope. Godine 1878. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Kmetovi su mislili da æe austrijska vlast donijeti nove uvjete života meðutim za kmeta nije bilo nokakove promjene,  kmet je i dalje ostao kmet, a age su ostali age. Promijenilo se samo ime države i vlasti, a sve ostalo, naroèito društveni položaj kmeta nije se ni u èemu poboljšao. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod.

__________________________________________________     
U dijelu Ive Andriæa prikazuje se vjekovna borba izmeðu kmetova i turskih feudalaca. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku, kmetovi su povjerovali da je došao kraj  iskorištavanja.
_________________________________________________
U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskoviæa i age Ibraga Kološa. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije  više htio da mu daje treæinu uroda. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daæama kmetova. Ali Siman se grdno prevario, vlast je još uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suðenjima, misleæi da je u pravu. . Simanu su umrla dijeca, žena otišla kod rodbine, a on se odao pijanstvu. Tvrdoglavo se pridræžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život.
__________________________________________________
Siman Vaskoviæ: kmet koji je živio svojim mirnim, uobuèajenim životom. Siman je tražio svoje pravo, ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da obièan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u borbu za pravdu, jer da je još  malo prièekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poæela buditi savijest. Siman se nije imao na koga osloniti, a pratile su ga same teškoæe. Smirenje je nalazio u alkoholu, a zapao je u najlošije društvo,  meðu pijance i propalice.

Ibraga Kološ: Turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio loš èovjek, naprotiv, u mnogome je popuštao Simanu. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daæe, aga  ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio.  Od Simana je stvorio propalicu.

Veletovci

- vrijeme: poèetak 19. Stoljeèa

- mjesto: na granici Bosne i Srbije

Turci su odluèili da potpuno oèiste planine i oslobode putove u tom kraju. Otpor su im davala dva hajduka koja su veæ pet godina bili klica bune na tom podruèju. Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Turci su opkolili tu dvojicu, koja se nalazila u kuli, koja je pripadali porodici Crnojeviæa. Stojan je sa svojim drugom pružao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti hajduke. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana , pošto su ubili Stojanovog prijatelja. Varka se sastojala u tome, što su trebali dovesti Stojanova strica, kojeg je ovaj jako volio. Tako su i uèinili. Stojanov stria èièa Miloje trebao je na nagovor Turaka pozvati Stojana na predaju. Ali èièa Miloje, iako u smrtnoj opasnosti, nije to uèinio veæ je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima, a pogotovo ne živ. Turcoi ubiše èièu Miloja.
Bila je oluja, koju je Stojan iskoristio i tu je noæ pobjegao. Turci su se morali vratiti u Užice i  umjesto Stojanove glave poslali su èièa Milojevu glavu  i glavu Stojanova prijatelja u Beograd. Tako se èièina glava, ni kriva ni dužna našla na Beogradskom bedemu. Kao i mnogih drugih vojnika,  hajduka.
__________________________________________________
Ideja: Ova kratka Andriæeva pripovjetka prikazuje nam junaštvo, veliku hrabrost i borbenost hajduka.

Analiza djela
Andriæ u svojima lektirama najèešæe piše o dogaðajima u našim krajima u vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas, piše o samovolji, tvrdoglavosti i o patnjama naroda. Na poseban naèin opisuje likove u svojim odlukama, zakljuècima, mišljenjima, doživljajima. Andriæ to opisivanje prikazuje na poèetku pripovjetke kako bi u daljnem pisanju još više obradio njihove postupke i to na takav naèin da izazove èitaoèevo razmišljanje i zakljuèke.

Zakljuèak
U svojim pripovjetkama Ivo Andriæ slika život Bosne, njene ljude i pejzaže kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova. Kroz njegove pripovjetke prodire osjeæaj o praznini ljudskog života, o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu, te osjeæaj o njegovom vjeènom i neizbježnom padanju u siromaštvo i smrt.
U njegovim pripovjetkama dolazi do izražaja društvena problematika koja je savršeno iskazana u stilu i ljepoti njegovih reèenica.
Savršeno jasan, s plastiènim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andriæ je stvorio poseban stil kojem nema premca u našoj književnosti.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:46:37 PM
Aristotel - Poetika"

Temelje teorijskog viðenja udario je Aristotel svojom Poetikom.
Tekst nije celovit, struktura teksta nije jedinstvena.
Raspravlja se o opštem i pojedinaènom naizmenièno.
Poglavlje o tragediji je u celosti obraðeno, za razliku od dela o komediji i dela o epu; na jednom mestu Aristotel kaže da je o komediji bilo reèi ranije, ali mi ne znamo za te spise, preðašnje.
Aristotel je u istoriji filozofije najveæi sistematièar, od njega poèinje prava filozofija, tj. filozofija kao apstraktno mišljenje, koja se zaniva na pojmovima a ne na slikama kako je to kod Platona.
Poetika pripada "predelu" pitkog štiva, zbog toga je postojalo mišljenje da ona nije Aristotelov spis, pošto drugi njegovi spisi kao npr. Metamorfoze ili Fizika, spadaju u onaj viši stepen, visoki stil.
Teofrast - uèenik Aristotela, koji je sredio njegove spise. Aristotel je bio bolestan, umro je u 63. godini, najverovatnije od raka želudca. Poetika je pronaðena u veoma lošem stanju, verovatno posle Teofrasta, i pretpostavlja se da su izbaèeni oni delovi Poetike koji nisu bili èitki.
Neka mesta koja su saèuvana, ostala su nejasna, ta nejasnoæa najviše se odnosi na pojam KATARZE, i taj pojam, u tom obliku, samo jednom sreæemo u Poetici.

•katharsis - filolozi su rekonstruisali ovu reè, a po Aristotelu ona bi se odnosila na proèišæenje, vezano za boga Dionisa.

Horacijeva Poetika je destruktivna, aristotelovska; Horacije nije èitao Aristotela.
Najviše je Aristotel tumaèen u doba renesanse. Franja Petriæ Komentari uz Aristotelovu Poetiku. Najèešæe su to bili negativni, ironièni komentari, ali i netaèni.
U doba renesanse Platon je bio vodeæi filozof, otuda negativna konotacija prema filozofiji koju je propagirao Aristotel.
U srednjem veku Aristotel je bio glavni filozof, Toma Akvinski je temeljio svoju Filozofiju na Aristotelovoj.
Ideja da se u Firenci organizuje država po ugledu na Platonovu Državu, svedoèi koliko je Platon bio poštovan u doba renesanse.
Sofistièke rasprave oko Aristotelove Poetike.
Aristotel je bolje "prolazio" u doba klasicizma, zajedno sa Horacijem.
U naše doba Žerar Ženet oslanja se na Aristotela u svojim Figurama.
Aristotelova Poetika je imala je presudan znaèaj za RUSKE FORMALISTE (na Jakobsona prvenstveno), koji su udarili temelje modernoj teoriji književnosti. Aleksandar Veselovski - otac ruskih formalista, iz njegove Istorije poetike proizišli su ruski formalisti. Naziv formalisti je pogrdni naziv koji su im dali neprijatelji; Ruski formalisti zastupaju stav: nije bitno o èemu se piše, može se raditi o sasvim nebitnim stvarima, bitan je NAÈIN na koji je nešto napisano.
Aristotelova Poetika je dobila naziv po prvoj reèi u spisu (raspravlja se o pesnièkoj umetnosti).
Zdeslav Dukat - dao komentare komentara o Poetici.

Zadaci o kojima Aristotel govori jesu:

1.   pesnièko umeæe
2.   njegove vrste
3.   cilj, kakav uèinak, šta proizvodi svaka od tih vrsta. Kranji cilj (telos grè. krajnji cilj) je u tragediji katarza.
4.   kako treba oblikovati fabule (lat. fabule pokriva znaèenje reèi mit, prièa)

fabule = mithos - prièa koja nije izvorno mit

Ovaj èetvrti zadatak odnosi se na NAÈIN STVARANJA tj. na SIŽE, u onom znaèenju koje su kasnije propagirali ruski formalisti, jer oni se oslanjaju na Aristotela, umeli su da razumeju znaèaj koji je on izneo tako što su odvojili fabulu od sižea, i izneli razliku. Po Tomaševskom razlikujemo:

1.   Stepanasti siže - i on je najednostavniji
2.   Prstenasti siže
3.   Paralelni siže - najkomplikovaniji tip sižea, Tolstoj se koristi njime, uvodeæi nekoliko naporednih porodica u svom izlaganju.
Misao o ruskom filmu razvija se uporedo sa mišlju o književnosti, ono što je flash back u filmu to je prstenasti siže u književnosti ruskih formalista.

5.  iz koliko i od kakvih delova je sastavljeno delo.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:48:02 PM
F. M. Dostojevski - Zapisi iz mrtvog mora / Zapisi iz podzemlja



 “ Zapisi iz podzemlja” samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom “Zapisi iz mrtvog doma” - zbirke poznatog ruskog realista-F.M.Dostojevskog. Novela “ Zapisi iz podzemlja” u sebi sadrži mnoge ideje o èovjeku, njegovom životu te o individui i njezinom ponašanju i uklapanju u društvu. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam predoèava samog sebe a ujedno preko sebe izrièe pravu istinu o èovjeku. Prema njegovim rijeèima, èovjek je negriješeno biæe, pakosno biæe, nezahvalno biæe, stvaralaèka životinja, lakosmisleno biæe,nedolièno biæe te biæe koje u svemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna se osobina posebno istièe a to je samostalnost, èiju veliku uèestalost možemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaže se dobro s društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi uæi u društvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj želji, biva odbaèen i postaje željan osvete za neuspjehom. Sve mu u životu propada a nesreæa mu je uvijek za petama. Prema svemu ovome možemo zakljuèiti i da zapravo podzemlje za glavnog lika možda i predstavlja ovaj bijedan i nesretan život, a ponajviše izolaciju od društva, od cijelog svijeta.
     Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o èovjeku, a drugi dio dokaz za sve ono što je reèeno u prvom dijelu.Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele,mogli bismo reæi da radnja teèe kronološki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je da je radnja izmišljena kao i sami zapisi.
U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga -Apolon, Liza, Ferfièkin, Simonov i Zverkov.
     Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer on sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena. O njegovoj karakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom poèetku možemo uoèiti pakosnost, koja se uoèavala i u njegovom poslu. No, pored toga što je pakostan, on je dosta i radoznao a možemo reæi i da voli sanjariti, fantazirati a ponajviše filozofirati. U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu liènost uoèiti èovjeka i njegove probleme u društvu. Sve te probleme možemo pronaæi i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua. Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju, on je zadovoljan svojim naèinom života.Na samom kraju novele možemo uoèiti da nikoga ne voli, nikoga ne poštuje, no ono što je najgore, ne voli ni samog sebe.Sve je to uzrok njegovog bijednog života, kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga da je uvijek bio odbaèen. Glavnu je rijeè u njegovom životu vodila povuèenost od društva, a sudeæi po svemu ovome, možemo zakljuèiti da on u biti i nije shvatio svijet, život, veæ je sve to promatrao sa svog stajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele èinio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodluènim a pomalo i strašljivim. Neke od ovih osobina mogu se uoèiti i u današnjem svijetu, u današnjem èovjeku,no ima nešto što odskaèe od svega, a to je nezadovoljstvo èovjeka s onim što ima, jer èovjeku uvijek treba nešto više.
     Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se naš glavni lik i nije baš previše slagao. Jedan od tih likova je i lik Ferfièkina.Prema rijeèima glavnog lika, bio je to èovjek kojeg je glavni lik ponajviše mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u oèima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika,koji ga nije prihvaæao i niti to nije ni pokušavao. Kao i svima, najvažniji mu je bio novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao èovjek koji je s zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih. Gotovo sve možemo reæi i za preostala dva neprijatelja glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životu bio novac, èesto su omaložavali glavnog lika,koji je sve to trpio i èak im se u jednom trenutku htio i isprièati. Svi oni isticali su se jednom velikom negativnom osobinom-iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi uèine život boljim, ne misleæi na posljedice.
     No, u cijelom društvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjeæaje.To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu. U poèetku je upoznajemo kao povuèenu, šutljivu  i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija poprièati i izmjeniti mišljenja o životu, buduænosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uoèiti veæ je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav naèin života.
     Veæ nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor èesto koristi jednostavnim i jasnim reèenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke reèenice možemo navesti jedan od brojnih dijaloga iz novele:

                                                           ”Ti si odavde?
                                                           Nisam.
                                                                     Odakle si?
                                                                     Iz Rige.
                                                                     Njemica?
                                                                     Ruskinja.
                                                                     Jesi li veæ dugo ovdje?
                                                                     Gdje?
                                                                     U kuæi. “

Èesto se u reèenicama pa i meðu reèenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humoristiènosti i originalnosti reèenica ,kao npr.”Tada sam pobijedio,ali se Zverkov,koji je doduše bio glup ali veseo i drzak, na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio –smijeh je ostao na njegovoj strani.” ili pak “ Ta èovjek je glup, fenomenalno glup.Naime, uopæe i  nije glup, ali je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.”Specifiènost ove novele je i poèetak, gdje se takoðer uoèavaju jednostavne i humoristiène reèenice:” Bolestan sam èovjek...Pakostan sam èovjek. Neprivlaèan sam èovjek. Mislim da me boli jetra. Uostalom,nemam pojma o svojoj bolesti i ne znam pouzdano što me boli.”,a i cijela je novela napisana tako da autor direktno razgovara s èitateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izražava reèenicama poput ovih:”...Stanite! Dopustite da predahnem...”,”Pa zašto ste onda sve ovo pisali?- pitate me.
Znate šta, strpao bih ja vas na èetrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon èetrdeset godina došao k vama da se raspitam do èega ste došli.”.Osim ovih reèenica , Dostojevski se obraæao èitatelju putem zagrada “ (Slaba dosjetka, ali neæu je prekrižiti. Napisao sam je,misleæi da æe ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se želio samo napraviti odurno važan- namjerno je neæu prekrižiti!).Sam jednostavan stil govori nam kako reèenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli možemo pronaæi i poneku metaforu: ”Bilo je tiho, pahuljao je snijeg padajuæi gotovo okomito i prostirajuæi jastuk po ploèniku i pustoj ulici.”
     Realistiènost stila takoðer ne možemo izostaviti, a ta je realistiènost i specifièna za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo. Realistiènost je izražena veæ putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi oèituju na posebnim realistièkim likovima – likovima iz svakodnevnog života koji se kreæu na svakodnevnim, obiènim mjestima (gostionica, malena sobica).U noveli možemo uoèiti i opis interijera:” U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno.”èija je funkcija opisivanje i predoèavanje socijalnog statusa likova,dok u jednom dijelu novele možemo uoèiti i pozitivizam:”Pa i uopæe ,dužni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda nipošto u tim i tim okolnostima neæe ništa pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva jest, a ne onako kao što fantaziramo, pa ako stvarno težimo za tablicom i kalendarom,no,i...no,pa makar i za retortom,što se može, treba prihvatiti i retortu!”
     Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izraza”a l’homme de la nature et de la verite”.

     I kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
1.   Èovjek nije nikada sretan onime što ima.
2.   Svaki je èovjek kukavica.
3.   Èovjek nije savršeno biæe.
4.   Društvo èini èovjeka èovjekom.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:48:56 PM
Aleksandar Sergejeviè Puškin - Bajka o ribaru i ribici
 
Bilješka o piscu
Aleksandar Sergejeviè Puškin rodio se u moskvi 1799.godine. Pohaðao je elitnu školu za plemiæku djecu, gdje je veæ pokazao pjesnièki dar. Umro je u 38.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova kæi, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti.
 
Bilješke tijekom èitanja
-stari ribar i njegova žena
-zlatna ribica koja ispunjava želje
-pohlepna i zloèesta starica koja od ribice traži korito, kuæu, želi biti vlastelinka, svijetla carica i na kraju vladarica mora
-žao mi je starog ribara, a ne sviða mi se njegova pohlepna žena
-smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi
 
Doživljaj djela
Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje.
 
Kratak sadržaj
Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela preðu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, veæ je pusti natrag u more, a ona æe njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar isprièao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostaèinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuæu, željela je biti moæna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kuæi, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.
 
Mjesto i vrijeme radnje
Obala i more. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora, a zlatna ribica je živjela u moru.
 
Tema:
zlatna ribica
 
Ideja djela
Èovjek ne smije biti pohlepan.
 
Analiza likova
Stari ribar - dobar i pošten starac
Starica - zla, pohlepna i nikad zadovoljna
Zlatna ribica - dobra ribica koja održava svoje obeæanje


2.Bajka o ribaru i ribici
 
Dojam :
Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu, a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebiæna

Vrijeme radnje :
Ljeto

Mjesto radnje :
More, dvori,

Glavni likovi :
Starac – bio je pošten i dobar
Baka – okrutna i sebièna
Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka, ali ne i zadnju

Sporedni likovi :
Sluge, lude

Sadržaj : 
Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao treæi put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da æe joj tada ispuniti želje. Starac ju je pustio. Vratio se kuæi i to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kuæi. On je pred kolibom našao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuæu. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prošlo nekoliko nedjelja. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. Starac se je protivio ali je kasnije otièao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio još veèi i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Baki je veæ postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. Starac je otišao i zamoloi rabicu. Ona ga je slušala i zatim zaronila. Starac je dugo èekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba.         
     
Pouènost o djelu :
Nikada ne smijemo biti oholi i sebièni kao baka

Bilješke o piscu :
Aleksandar Sergejeviæ Puškin rodio se u Moskvi 1799. godine u plemièkoj obitelji. Zbog slobodumlja koje u njma koje u njma izražava èesto je napadan, pa i izazvan na dvoboj, te od posljedica ranjavanja umire godine 1837., u svoj trideset i osmoj godini.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:50:28 PM
Mark Tven -  Doživljaji Toma Sojera

Bilješke o piscu :
Mark Twain roðen je 1835.god. na Floridi u državi Missouri. Umro je 1910.god. . Napisao je : Kraljeviæ i prosjak ,Doživljaji Hucheeberryia Fina.

Mjesto Radnje :
otok, Ilijanska obala 

Vrijeme radnje :
ljeto

Likovi :
Fin, crnac ,Tom ,Douglas , tata ,Bames ,Joe ,Harper , Ben ,Huck…

Fabula :
Djeèak Huck imao je pijanog oca kojega je viðao jednom tjedno. Imao je prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojnièku bandu. Jedne noæi je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji, a Jim je bio na splavi.  Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo .Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da æe se vratiti doma i reæi istinu. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili. Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi ,ali bez uspjeha. Prije smrti gospoðica Watson oslobodila je Jima ropstva.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:50:57 PM
Mato Lovrak – Družina Pere Kvržice

Bilješka o piscu:
Mato Lovrak roðen je 8 ožujka 1899.g. u Velikom Graðevcu kod Bjelovara. Književnièkim radom se bavio 50.godina. Najviše književnièkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri , u školi, u obitelji, u rtazlièitim akcijama i pustolovinama, Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974.g. u Zagrebu.

Tema: 
Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima.

Osnovna misao:
Zajednièkim radom i trudom se može sve ostvariti.

Vrijeme radnje:
Lipanj

Mjesto radnje:
Selo

Likovi:
Pero, Šilo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, uèitelj

Sadržaj:
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sjeèao se rijeèi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajednièko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeæi u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odluèio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se kuæi i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da æe mlin biti njihov, a o detaljima æe se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je uèitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun granja.  Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo oèistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u ureðivanju mlina.Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Htjeli su ga oèistiti da bih imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Sreæom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao iæi u mlin. Do perinog ozdravljenja za voðu je izabran Divljak. Misleæi na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili su mostiæ, oèistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao. S njim je otišao i Budala. Djeèaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve isprièao djevojèicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin i kada su veæ sve znale djeèaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojèice su znale èistiti, crtati i ureðivati vrt. Veæ je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Èuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Družba je odluèila predati mlin seljacima na zadnj dan škole. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to uèinio Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i oèistili su mlin.  Kasno su se vratili kuæi i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je veæ uèinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole dijeèaci su sve isprièali uèitelju i pokazali mu ureðeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska sveèanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a meðu njima je bio i naèelnik opæine. Bili su tu i tamburaši.  Uèitelj je pozvao da svi poðu do mlina.  Èuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti uèiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih doèekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:51:36 PM
Tone Seliškar - Družina Sinjeg galeba


Bilješke o piscu:
Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro 1970.g. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje,Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Tršcanska cesta. Više Seliškarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik, a Družina Sinjega galeba objavljena je u više izdanja.

Tema:
djecja družina koja se bavi poslom za odrasle

Glavni likovi:
Ivo i družina

Sporedni likovi:
 Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mještani, Ante, Lorenza...

Mjesto radnje:
Galebov otok i more

Vrijeme radnje:
Ljeto (u prošlosti)

Poruka djela:
Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe, nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti, nego je cuvaj od propasti.

Kratak sadržaj:
Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i
kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridružuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo još treba ofarbati krmu. Pošto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom. Tamao
su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve jace pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla srušiti. Poslovoda je iz džepa izvadio stotisucicu i rekao: Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"Svi su šutili dok se nije javio Ive. Otišao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prošla. Kada su zaradili za farbu, otišli su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba" na šalu. Mještani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem
jedan mali dio onoga što im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more.

Doživljaj djela:
Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio družinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav".

Karakterizacija likova:
a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one nježne rijeci što ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brižnih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio.

b) djecaci: dobri i pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka.

c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha.

d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenutcima.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:52:17 PM
Euripid - Elektra

Nakladnik:
Matica Hrvatska

Vrsta dijela:
tragedija

Tema:
Elektrina opsjednutost osvetom svoga oca.

Ideja:
Odreðene životne situacije nas mogu pretvoriti u zvijeri koje imaju na umu samo osvetu. Koliko god nam se to èini teškim, ne smijemo biti previše radikalni u svojim postupcima, jer nam osveta ne donosi ništa drugo osim grižnje savjesti.

Vrijeme radnje:
poslije 1184. godine prije nove ere (završetak trojanskog rata)

Mjesto radnje:
Grèka (Mikena), selo

Likovi:
- Elektra
- Orest, Elektrin brat
- Klitemnestra, majka Oresta i Elektre, žena Agamemnonova
- Agamemnon, vladar Mikene
- seljak iz Mikene, Elektrin muž
- Dioskuri; Kastor i Polideuk

Karakterizacije likova:
Elektra: zastrašujuæe odluèna u tome da ubije majku (i njezinog ljubavnika), i tako osveti oca; ona je ponižena, nakon ubojstva je istjerana kao robinja iz svog doma, boli je majèina nevjera i zanemarivanje djece; udali su je za siromašnog seljaka: sa raskoši kraljevskog dvora spala je na krajnju bijedu – no brak nje i seljaka nije konzumiran, jer on vjeruje da se ljudi iz razlièitih slojeva ne smiju ½miješati½; ona manipulira Orestom, nagovara ga na ubojstvo majke; nakon ubojstva muèi ju grižnja savjesti, ali manje nego Oresta; sude joj Dioskuri: udat æe se za Pindara
   
Orest: nakon ubojstva je prognan, i Egist ga je želio ubiti; kada nakon dugo           godina naiðe na svoju sestru, zajedno kovaju smrtonosni plan: on æe ubiti Egista i Klitemnestru (Elektra ne sudjeluje fizièki u samom èinu ubojstva); jer je ubio Egista – postaje junak, ali dvoumi se o tome dali bi trebao ubiti majku; Dioskuri ga osuðuju na vjeèno lutanje, a na njegovom putu æe ga pratiti Erinije (tri sestre, božice osvete – Tisifona, Alekto i Megera); Orest æe izgubiti razum; (medicinski): Orestov kompleks – želja sina da ubije majku

Klitemnestra: simbol zle i nevjerne žene; uzrok njezinoj patnji i ubojstvu muža: Agamemnon je morao žrtvovati kæer Ifigeniju da bi se mogao vratiti kuæi; Klitemnestra ga vara sa Egistom i  zajedno s njime ubija muža, zbog tog žrtvovanja njezine kæeri miljenice; zanemaruje poslije svoju živu djecu; na vijest da je Elektra rodila, dolazi u njezin dom; Elektra i Klitemnestra se sukobljavaju, i kasnije Orest ubija majku

Problemi:
-moralni – Elektra i Orest su se našli u teškoj situaciji, ali njihova osveta nema etièko opravdanje
-psihološki – glavni dramski sukob je sukob Elektre sa samom sobom
-povijesni – u korijenu, za svu tu tragiènu sudbinu je kriva otmica Helene (koja je bila Klitemnestrina sestra) – povod trojanskom ratu

Osobni doživljaji i zapažanja:
Drama je tužna, zato jer ljudi ne mogu utjecati na svoju sudbinu i djela, veæ njihovim životima upravljaju bogovi. To je najtragiènije u ovoj i veæini tragedija. Ovdje se javlja jedno teško pitanje: Jesu li Orest i Elektra ispravno postupili kada su ubili vlastitu majku zbog toga jer je ona ubila njihovog oca? Jesu li se smjeli miješati u njihovu braènu razmiricu? Ovdje svatko ima svoje odgovore, ali jedno je sigurno: ubojstvo roditelja je bizarna stvar, i ja mislim da se to moglo riješiti na drugi naèin. No kada èovjeka zaslijepi mržnja, ne može racionalno prosuðivati. No jedna stvar je pozitivna u toj tragediji: nerazdvojivost Elektre i Oresta (zbog toga su im na kraju sudili Dioskuri – oni su simbol nerazdvojivih blizanaca).


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:54:18 PM
Publije Vergilije Maron -  Eneida


Sadržaj:
Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru tražeæi novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajuæi morem doživo je mnoge nedaæe koje mu je prireðivala  božica Junona razbivši mu brodovlje  uz pomoæ boga vjetrova. Spas je našao na dvoru kartaške  kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom prièao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Takoðer je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu domovinu.Izmeðu lijepe Didone i Eneje raða se ljubav  koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traži sudbina. Didona ne mogavši zadržati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si život spaleæi se na lomaèi.
Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest,a trojanske žene umorne od lutanja spališe veæinu trojanskih brodova. Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i nareðuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo oèekuju duge i teške borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom  koja mu nije oprostila što ju je napustio.
Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveæi mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaruènicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.

Tema spojeva:
Enejina  lutanja nakon pada Troje i ratovanja  po dolasku u Lacij radi osnivanja nove države

Vrsta spjeva i znaèaj:
junaèki ep znaèajan po tome što je to prvi pravi rimski nacionalni ep, kojeg do tada rimska književnost nije imala i koji se do romantizma cijenio kao najviši uzor epskog pjesništva uopæe.

Pjesnièki uzor:
Homer odnosno Ilijada i Odiseja

Kompozicija:
u prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje  /Odiseja/ a u drugih šest pjevanja opisuje ratovanja Eneje  na italskom tlu /Ilijada/

Glavni motiv:
osnivanje nove države odnosno Rima

Mjesto radnje:
Kartaga  i  Italija

Zaziv muza upuæen je Junoni kraljici bogova  koja je željela propast Eneji i Troji iz razloga što je rimsko  carstvo u punskim ratovima uništilo Kartagu njoj najdraži grad, pa je pokušala uz pomoæ Venere oženiti Eneju Didonom kako bi saèuvala Kartagu.
Junona je bila ljuta na Trojance jer je Paris sudeæi od ljepoti izmeðu Junone, Venere
i Minerve najljepšom proglasio Veneru što je Junona smatrala uvredom.

Likovi bogova:
Jupiter - Zeus  vrhovni bog
Junona - Hera  žena i sestra  Jupiterova  želi propast Eneji i Troji
Venera - Afrodita  boginja ljepote majka Eneje
Minerva/Palada/ - Atena  kæi Jupitrova boginja znanosti i umjetnosti
Neptun - Posejdon   bog mora  staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon što Junona uzburka more jer ne dopušta da itko remeti vode, to su njegovi poslovi
Merkur - Hermes   glasnik bogova

Likovi:
Laokont, domišljat , nepovjerljiv, pametniji i mudriji od ostalih.
''Trojanci, o prezrite konja, kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju darova.''
Izreka koja se i danas upotrebljava, a znaèi da se neprijatelju ne  može vjerovati ni kada se ponaša kao prijatelj, jer sprema neku novu prijevaru.
Sinon, lukav i lažljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance da  konj nije varka,veæ da ga Ahejci napraviše za uzvrat otetom kipu božice Palade /Minerva/ koji se nalazio u Troji, te za uvredu bogova  i tim konjem žele okajati svoj zloèin. Takoðer je rekao Trojancima da æe Troju i njihovog kralja Prijama snaæi veliko zlo ukoliko  odbiju darovanog konja.
Nakon strašne smrti Laokoonta i njegovih sinova Trojanci se uplašiše shvativši smrt kao kaznu srušiše zidine Troje i unesoše konja.  Lažljivi Sinon noæu je pustio Ahejce iz konja  koji pobiše Trojance i osvoje Troju.
U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojeg je na veoma  okrutan naèin ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivši mu sina.Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i potraži novu domovinu.
Kasandra je bila Prijamova kæer u koju je bio zaljubljen  Apolon i koji ju je uèinio proroèicom, ali kako je odbijala njegovu ljubav kaznio ju je time da  njezinim proroèanstvima nitko nije vjerovao što je odredilo sudbinu Troje.
Didona lijepa , pametna ,dobra  ponosna kraljica Kartage  bori se s osjeæajem dužnosti i strasti i ljubavi prema Eneji, ljubav pobjeðuje i to dovodi do tragedije
Eneja, hrabar, dobar , pravedan,  dužnost stavlja ispred osjeæaja .
Enejin lik prema drugima:
Brižan sin, otac i muž tužan zbog smrti žene Kreuze , patnji trojanskog naroda i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu.
Prema Didoni ispao je nepošteno jer ju je kradomice napustio iako ga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga dobroèinstvima.Poštuje i sluša bogove/naroèito Jupitra/ koji je odredio njegovu sudbinu osnivaèa Rima i iako voli Didonu odluèan je vršiti volju bogova.
Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju, i u pripovjedaèkom smislu, jer Eneja kao i Odisej prièa o stradanjima, patnjama, doživljajima nakon trojanskog rata.
Svojom kletvom Didona istièe borbe koje æe Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima, odvajanje od sina, njegovu smrt /pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji, a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala .
Kompozicija epa je takva da se u drugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu.
Enejino životno naèelo je da je sve u božjim rukama i da ono odreðuju sudbinu pojedinca, a Didona smatra da  svojim postupcima i djelima sami odreðujemo svoju sudbinu.
Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odluèuje o svojoj sudbini /kad bi on odluèivao nikada ne bi napustio Troju / veæ  su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivaèa Rima, a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci.
Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja, izgubljenog dobrog  glasa , osjeæaja krivnje što je podlegla strastima, odluèila je oduzeti si život.     
Haron je bio prevoznik duša u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one našle mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Duše koje nisu imale zemaljski pokop bile su osuðene  na vjeèno lutanje.

Podzemni svijet se sastoji od tri kruga :
Tartara - pakla u kojem su zloèinci vjeèno izloženi mukama
Elizija - raja  u kojem vlada vjeèno blaženstvo
Èistilišta  u kojem se nalaze duše koje æe nakon èišæenja biti ponovo utjelovljene
Ljudi najèešæe ne upravljaju svojim strastima , veæ postaju žrtve strasti, što je u konaènici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt.
U život svakog pojedinc nužno je da sam odluèuje o svojoj sudbini.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:56:12 PM
Mihail Jurèeviæ Ljermontov - Fatalist


Bilješka o piscu :
Mihail Jurèeviæ Ljermontov rodio see 2. listopada 1814. u Moskvi . Otac mu je bio iz stare ali osiromašene plemièke obitelji, koju je u 17. st osnovao došljak iz Škotske , koji je bio stupio u rusku službu . Kad mu je bilo tri godine, umrla mu je majka. Njegova baka nije se od samog poèetka slagala sa zetom, a nakon kæerine smrti nastao je izmeðu njih dvoje otvoren sukob. Oboje su svojatali malog Mihaela , ali je pobjedu izvojevala baka i zadržala djeèaka kod sebe . Jurij Petroviè vraio se na svoje imanje i samo je od vremana do vremena posjeæivao sina . Mališan je volio i oca i baku , a njihov razdor utjecao je na njega tako da se za rana povukao u sebe . Ta je èinjenica pridonijela da je djeèak prerano sazrio. Buduæi da je bio slabašan i boježljiv baka ga je tri puta vodila u toplice na Kavkaz. Ti su se boravci, a pogotovo treæi kad mu je bilo jedanaest godina , snažno dojmili taknoæutog djeèaka. Divlja ljepota kavkaskog gorja ostavila je neizbrisiv trag u njegovoj psihi i nadahnula ga na mnoga kasnja knijževna djela. Tek kad je, potresen viješæu o Puškinovoj pogiblji, napisao je pjesmu Pjesnikova smrt ,privukao je na se pozornost šireg èitateljstva, pa i dvora. Puškinova smrt nije bila prekretnica samo u  Ljermontovu životu nego i u njegovu stvaranju. U preostale èetiri godine, od 1837. do 1841, on je napisao svoje najbolje djelo i jedini roman Junak našeg doba. Teško je shvatiti koliko je taj mladiæ koji je za sve to vrijeme vrlo burno živio i mnogo putovao , stvorio u te èetiri godine – mnoštvo potpuno zrelih umjetnièkih djela , od kojih su neka ugraðena u temelje ruske književnosti 19. st.  Na dan 15. Srpnja 1841.održan je dvoboj u podnožju planine Mašuk. Uvijeti su bili vrlo strogi – mala udaljenost i pištolj velikog kalibra . Ljermontov je stajao nasmiješen, s pištoljem podignutim uvis, kad ga je protivnik pogodio ravno u srce. Pjesnikova smrt izazvala je duboku žalost u naprednom djelu ruske javnosti ali komentar na »na najvišem mjestu «glasio je :«Tako mu i treba !«     
Podatke pronašla u M. J. Ljermontov »Junak našeg doba« (str. 161.-167.)

Bilješka o djelu :
U svim djelima koje sam da sada èitala ima neka pitanja na koja ni mi nikad neæemo moæi odgovoriti,  tj. pitanja koja æemo odnijeti u grob ne riješena. Ovo djelo govori o tome dali netko vjeruje da mu je sudbina veæ odreðena, ili je to sve puka sluèajnost ono što nam se dogodi. Pisac je u ovom djelu upotrijebio jednu vrlo posebnu metodu kako dokazati dali je èovjeku odreðena sudbilna ili samo sluèajnost , to je prikazao kao okladu izmeðu Peèorina i poruènika Vuliæa. Pisac je u jednom djelu djela otvorio pitanje da li èovjek može predvidjeti sudbinu nekog drugu, da li je to oèito na njegovom licu. Može li se sudbina mjenjati , može li netko izbjeæi on što mu je suðeno!? U ovom djelu mi možemo samo proèitati opis poruènika Vuliæa, jer pisac piše u prvome licu i piše samo o svojim unutarnjim osobinama , šta je volio u mladosti …
Pitanje koje je Ljermontov postavio u djelu Fatalist neæemo moæi nikad odgovoriti:
»…. I, ako je zbilja sve preodreðeno, zašto nam je onda dana volja, razum ? Zašto moramo odgovarati za svoje postupke ?« (str. 151)
Jeli naša sudbina veæ odreðena ili je to samo sluèajnost?
» Vi tražite dokaze – predlažem vam da na sebi iskušamo može li èovjek po svojoj voli raspolagati svojim životom , ili je svakome od nas naprijed odreðen kobni trenutak … Tko hoæe da proba ?
-------Hajde da se kladimo – rekoh u šali .
-Kako?
-Tvrdim da sudbine nema – rekoh istresuæi na stol dvadeset zlatnika , sve što sam imao u džepu.« (str. 153.)

Može li netko predvidjeti neèiju smrt?

»zagledah mu se u oèi, ali on odèeka moj ispitljivi pogled mirno i netrmice i osmjehne se blijedim usnama ; ali ,unatoè njegovoj hladnokrvnosti , uèinilo mi se da vidim peèat smrti na njegovu blijedom licu
-----Imao je pravo ! – Ja sam jedini shvatio zagonetno znaèenje tih rijeèi jer su se  mene ticale , i nehotice sam bio prorekao nevoljniku njegovu sudbinu ; instinkt me nije
prevario – dobro sam zapazio na njegovu izmjenjenu licu  peèat skore smrti.« (str. 158)

Može li èovjek izbjeæi sudbinu ?
»- Da, šteta je tog èovjeka …. Koji ga je vrag tjerao da noæu razgovara s pijancem ! Uostalom ,valjda mu je tako suðeno!…« (str. 160)

Opis pruènika Vuliæa:
“Vanjština poruènika Vuliæa potpuno je odgovarala njegovu znaèenju. Visok rast i tamna put , crna kosa, crne prodorne oèi, prevelik ali pravilan nos – njegova nacionalna znaèajka, tužan i hladan osmijeh što mu je vjeèito lebdio na usnama, sve to kao da mu se uskladilo samo da mu može dati peèat posebna stvora, koji ne može imati iste misli i strasti kao oni koji mu je usudosudio za drugove.
Bio je hrabar , govorio je malo  ali oštro ; nikom nije povjeravao svoje osobne i obiteljske tajne ; gotovo nikad nije pio vina, nikad se nije udvarao mladim kokinjama….” (str. 152.)

Sadržaj:
Djelo poèinje kako pjesnik govori o tome kako mu se samo jednom dogodilo da dva tjedna provede u kozaèkom naselju. Naveèer su uvijek igrali karte , jednu veèer kad im je to dosadilo poèeli su razgovarati o tome dali netko vjeruje u sudbinu ili ne. Neki  su govorili da postoji popis u kojem piše èas naše smrti , ali ga nitko nije vidio. Uto jedan srpski poruènik ustane od stola i predložio da dokaže kako je sudbina u pitanju a ne samo sluèajnost. Kakd je pitao tko želi to isprobati na vlastitoj koži ,nitko nije imao hrabrosti , a Peèorin je predložio okladu. Peèorin je tvrdio da na poruènikovu licu vidi peèat skore smrti , i to iznijeo ,a poruènik je tvrdio da neæe uskoro umrijeti. Tada je oficir ustao od stola i krenu u drugu sobu gdije je stajao obješen jedan pištolj,i uzeo ga. Kad su svi vidjeli namjere poruènika pale su još neke oklade. Poruènik je uzeo pištolj i uperio ga sebi u glavu i opalio, ali u tom trenutku u pištolju nije bilo metaka. Radi dokaza da u pištolju ima metaka opalio je jedan hitac u zrak ali  tada je pištolj opalio. Nakon završene oklade svi su se vratili svojim kuæam , Peèorin je živio u jednom malom stanèiæu. Zaspao je pred zoru ,ali ga je u èetiri sata ujutro probudilo neko lupanje na prozoru. Javili su mu da je Vuliæ , poruènik ubijen. Ubio ga je jedan pijani kozak sa sabljom. Nakon tog dogaðaja kozak se zatvorio u jednu kuæu na kraju sela.Peèorin je rekao kozaèkom kapetanu neka zabavi kozaka , a da æe on uæi u kuæu. Peèorin je ušo kroz prozor u kuæu i uspio uhvatiti kozaka.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:56:58 PM
Aleksandar Sergejeviè Puškin - Evgenije Onjegin


Ukratko o piscu:
Aleksandar Sergejeviè Puškin je roðen 1799. Godine u bogatoj obitelji. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu, te je prognan u južnu rusiju, te tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. Pomilovan je 1826. Godine, te se vraæa u Moskvu i St. Petersburg. Umro je u dvoboju 1837. godine. Puškin se smatra osnivaèem moderne ruske književnoisti. Njegova veæa djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova kæi, Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Bronèani konjanik, Ruslan i Ludmila…

Ponešto o likovima:
Evgenije Onjegin je tipièni lik suvišnog èovjeka, a tome pripomaže i njegova sveopæa nezainteresiranost, možda èak ljenost.
Lenski je romantièar, poeta, zanesenjak, sušta suprotnost Evgeniju, kada voli voli strasno, i ne suspreže svoje osjeæaje.
Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseauu, posjeduje neposrednost, nesumljivo steèen u provinciji, meðu pukom, sa dadiljom.

Kratak sadržaj:
Radnja zapoèenje prièati o mladom plemiæu Evgeniju Onjeginu, “suvišnom èovjeku”, koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Takav život mu ubrzo dosadi. Uto nasljeðuje neko imanje, te mora otiæiu u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. Tamo se upozna sa Lenskim, romantièarom, koji je zaljubljen  u Olgu. Olga pak ima sestru Tatjanu, mirnu povuèenu, koja samo èita knjige. Ona se zaljubljuje u Evgenija, te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav, no Onjegin ju odbija. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana, Onjegin iz prkosa koketira s olgom. Lenskog to uvrijedi, te traži satisfakciju. Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na duggo putovanje od više godina. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sreše Tatjanu, te joj piše strastveno pismo. Ona pak kao žena generala, oglušuje se na njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja.

Vrijeme radnje:
Radnja se odvija oko 19.stoljeæa.

Mjesto radnnje:
Radnja se odvija u Rusiji.

Napomena:
Puškon je na onjeginu radio osam godina. Isprva zamišljen kao oponašanje Byronova komiènog epa Don Juan, an epic satire, pa prema tome kao romantièna knnjiževna vrsta. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realistièke romane, gdje je èest lik suvišnog èovjeka.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:58:10 PM
Marin Držiæ - Dundo Maroje


Biografski podaci:
Marin Držiæ (1508.-1567.) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljeæa razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost. Snabdjevao je amaterske družine scenskim djelima. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja liènost dubrovaèkog kazališta. U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu. Djela su mu: ½Pamet½, ½Tirena½, ½Novela od stanca½, ½Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni½, (lirske pjesme), ½Dundo Maroje½, ½Skup½, te pastitske igre ½Pjerin½, ½Mande½, ½Arkulin, ½Grižula½, i tragedija ½Hekura½.
Prilikama i parodiènim kombinacijama namjenjen je pozivu sveæenika, on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ½Domiru½i ne manje skromni župnik u nekom odjelu granda, a on je, baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu, bio je i orguljaš u katedrali, i sviraè na zabavama, i student crkvenog prava, rektor sveuèilišta i glumac pri izvoðenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beè, i tumaè tog istog grofa na putu za Carigrad, i pisar u bjednim i zadimljenim uredima svoje Republike, i zabavljaè svojih sugraðana i pjesnik ljubavnih stihova, pastoralnih ekloga, komedija iz graðanskog života i uzvišenih, dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za sveèanosti ½prid dvorom½ili po gospodskim kuæama, i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci.
Onaj neobuzdani duh renesansnog èovjeka koji nigdej ne može da se smiri i koji ni u èem ne može trajno da uživa, bjesnio je i u njemu, i u vrlo velikoj mjeri.

književni rod:
dramski

književna vrsta:
komedija

vrijeme radnje:
mjesto radnje: Rim

jezik:
štokavsko narjeèje, mnogo talijanskih rijeèi i latinskih izreka

kompozicija:
2 prologa
Pet èinova  podjeljenih u scene

Likovi:
Dundo Maroje - živ èovjek i tipièan dubrovaèki trgovac iz epohe renesanse, a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije, on ,istina, neumorno plaèe za svojim dukatima i neprikladno podvlaèi da mu je do njih više stalo nego do sina.

Maro Marojev - renesansni mladiæ, sin škrtog dubrovaèkog trgovca, željan slobode i uživanja. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. Naivno i bez razmišljanja prihvaæa sve tuðe savjete. Lakomislen i rasipan.

Pomet – je sluga Uga Tudšeka koji je zaljubljen u Lauru, a koja je Marova ½kurižana½, tj. Ljubavnica. Snalažljiv je i dosjetljiv, traži puteve do svog cilja, sve èini u svoju korist i za svoj boljitak.

Popiva – je Marov sluga koji, kao i Pomet, èini sve da bi pomogao gospodaru, tj. Iz vlastite koristi.

Laura – je bogata gospoða koja je takoðer doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. No, njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je takoðer otkrio Pomet i za to dobio prilièno novca. Laura je navodno zaljubljena u Mara, a u stvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeæi oèev novac.

Petrunjela – je Laurina služavka, takoðer pomaže gospodarici gledajuæi pri tom svoju korist. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji, õkreæe kako vjetar puše½.

Bokèilo – je Marojev sluga, njegov pomoænik i savjetnik. Stalno govori o Marojevoj škrtosti.

Pera – je prevarena Marova zaruènica, ali je na kraju ipak dobila što je htjela, tj. Udala se za Mara, ali i to je radi novca. Ona je vjerovatno jedina uz Uga Tudšeka koji se povodila za srcem, a ne za materijalnom koristi.

Ugo Tudšek – zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav.

Tema:
Škrtost i novac

Ideja:
Kako si u životu uèiniš, tako æe ti biti.

Sadržaj:
U prologu nas èarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiðe sva važna trgovaèaka mjesta i postane trgovac. Meðutim, Maro je novac potrošio živeæi u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoænici i savjetnici. Maroju pomaže Bokèilo, Ugu Pomet, Maro Popiva, a Lauri Petrunjela. Laura uživa u ½bogatstvu½ koje Maro djeli s njom, ali kad je Maroje došao u Rim, Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. Laura je, zaluðena prièom o velikom Marojevom bogatstvu, posudila je novac. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuæe. U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera. Marova zaruènica. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Kroz cijelu prièu pomet, sluga Uga Tudšeka, pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaruèen, te da æe mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Sluèajno, Pomet na ruke dobiva dva pisma koja æe se kasnije pokazati izuzetno važna. Otkrio je i da je Laurino Pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Ne otkrivajuæi to Nikome, uspio je spojiti Lauru i Uga. Maro se prist oženiti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo, ali pod uvjetnom da se ožene. Pomet se zaruèio s Petrunjelom, a Maroje je vratio bar dio svojih novaca.

Moj sud o djelu:
Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. Zapravo ne razumijem što bi trebali nauèiti? Kako ne smijemo odustati od konaènog cilja, kako treba gaziti sve što nam se naðe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se èak ni ne sviða. Nema pozitivnih likova, komediji nijedan lik nije držao oko nekih moralnih normi. Ponašali su  se kako je to najbolje odgovaralo. Jedino što mi se stvarno sviða je Pometova lukavost i snalažljivost.


2.Dundo Maroje

Bilješke o piscu:
Marin Držiæ, nadimkom vidra, rodio se godine 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca puèanina. Obitelj Držiæ, koja je u prethodnoj generaciji dala poznatoga petrarkistièkog pjesnika Džoru Držiæa, nije imala sreæe u trgovaèkim poslovima pa je gospodarski propala, što je imalo bitnog odraza na Marinov životni put. Godina 1538. važna je u Marinovu životu. Te godine je izabran za orguljaša u dubrovaèkoj katedrali i, što je još važnije, dobio je potporu od 30 dukata kako bi otišao na nauke u toskanski grad Sienu. U to vrijeme Siena je bila živo renesansno središte, grad duge sveuèilišne tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. Držiæ je u Sieni proveo nekoliko godina, ne svršivši studij prava. Najzanimljiviji podatak o Držiæevom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje kazalištem. Držiæ od 1548. do 1562. godine živi u Dubrovniku. To je razdoblje njegovog plodnog književnog stvaralaštva. U tim godinama nastala su sva njegova poznata djela. Godine 1548. prikazana je, danas izgubljena, komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-družine. Iste godine napisao je pastoralu "Tirena", koja je prikazana iduæe godine pred Kneževim dvorom. Držiæevi književni protivnici optužili su ga da je plagirao svog suvremenika Mavra Vetranoviæa. Držiæ e žestoko branio od optužbi zavidnika, pri èemu mu je pomogao sam Vetranoviæ pjesmom "Pjesanca Marinu Držiæu ipomoæ", u kojoj odbacuje sve objede protiv Marina. Godine 1550. tiskana je u Mlecima jedina za Držiæeva života objavljena knjiga "Pjesni Marina Držiæa ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi", u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrštena i farsa "Novela od Stanca", pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". Iste godine bila je premijera najpoznatije Držiæeve komedije "Dundo Maroje". Držiæ umire 1567. godine u Veneciji.

Likovi:
Dundo Maroje, Maro Marojev, Pomet Trpeza, Popiva, Bokèilo, Pera, Dživo, Perina baka, Laura, Petrunjela, Ugo Tudeški Pomet Trpeza (sluga koji želi pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu Tudeškom, što mu na kraju i uspijeva, on je kriv za sve zavrzlame u djelu)

Sadržaj:

I èin
Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuèi zanat za trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokèila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piæe. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripèetu koji ih je poveo u neku gostionu a zaèudili su se kada su èuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji živi veoma raskošno. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Kada su došli u jednu èetvrt, Tripèeta reèe da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Došli su pred jednu gostionu, ali mu se èinilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava.". Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici obeæavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba oèekivala je Marina. Kada je Marin došao obavijesti svog slugu kako æe ostati na ruèku sa Laurom. Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaruènica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom tražila ga veæ tri dana.

II èin
Petrunjela, Laurina služavka razgovarala sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako æe ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u Dubrovnik. Takoðer joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom, njemaèkim plemiæem. Petrunjela mu obeæa da æe utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su došla tri prijatelja koji takoðer traže Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a pošto je Laura poèela zvati Petrunjelu da uðe u kuæu, on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao nož da ulovi sina. Uto doðe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokèilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika, Bokèilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokèila da pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te traži da se pomire. Kada je to Popiva èuo odmah ga je uveo gospoði Lauri da ga dobro nahrani.

III èin
Kada se Marin vratio, pred kuæom ga doèeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Pošto nije imao baš mnogo novaca, Marin je najprije odugovlaèio, a onda je vidio da ne može izbjeæi plaæanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokèilom otišao po Dunda Maroja, te da æe ga dovesti onamo, Marin se razbjesni. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kaže Lauri da æe joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude njegova žena. Kada ga Tripèe sve to èuje on se posvadi s Ugom. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca, a Laura mu odgovara neka Marin doðe k njoj i ona æe mu pomoæi. Marinova zaruènica Pera, susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaruèeni veæ 3 godine. Prvom prilikom æe to Petrunjela prenijeti gospodarici.

IV èin
Dundo Maroje saznaje da je Bokèilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. Pošto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te poðe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu slièan, pretvarajuæi se uzornim graðanom i poštenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki èovjek i traži djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te djevojke da ju pronaðe jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaruènica, da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseæi poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.

V èin
U petom èinu se oèituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odjeven poput plemiæa, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje, Bokèilo, Baba, Pera i Dživo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odrièe. Pera je razoèarana, no još i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura vratila u Kotor.
 
Novac ne treba trošiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima, no kad ga ponestane život se gotovo pretvara u noænu moru iz koje se teško izlazi, djelo još govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevši ocu novce živi lagodan život zabavljajuæi se poput svojih vršnjaka.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:58:53 PM
Jerome David Salinger – Lovac u žitu


O piscu:
Jerome David Salinger je amerièki književnik, roðen 1919.godine. Meðunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je postao idol jedne generacije amerièke omladine. Napisao je zbirku novela "Devet prièa" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".

Tema:
Život Holdena Caufielda

Mesto radnje:
opisuju se razlièiti dogaðaji koje je Holden doživio na razlièitim mjestima (od New Yorka do njegove kuæe) no Holden zapravo sve to govori u bolnici

Vreme radnje:
predbožiæno vrijeme, otprilike tjedan dana

Ukratko o delu:
Kroz prièu postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima, uèiteljima i ljubavima.
Holden je dijete dobrostojeæih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlaðu sestru Phoebe koju voli više nego ikoga drugoga. Mlaði brat Allie je umro od leukemije što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.Holden je izbaèen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep, zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otiæi poèetkom božiænih praznika, u srijedu, no on odluèuje otiæi veæ u subotu, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tuènjave s cimerom Stradlaterom.Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kuæi nego u hotel u New Yorku. Tu se suoèava s noænim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., èak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreæe bivšu djevojku Sally koja ga nikako ne može shvatiti. Takoðer posjeæuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otiæi na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona želi poæi s njim pa se oni posvaðaju. Nakon svaðe oni odlaze u zoološki vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreæu.
Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izražava o oèekivanjima o buduænosti i moguænosti prilagoðavanja svijetu. U romanu se mnogo pažnje posveæuje Holdenovom unutarnjem monologu, njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju, buduænosti...
Vrlo su izraženi njegovi osjeæaji prema obitelji, školi, prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega.
Holden ne zapoèinje prièu uobièajenim dugaèkim uvodom s mnogo opisa veæ samo napominje neke važne èinjenice koje su važne da se razumije nadolazeæa radnja.
Veæ na samom poèetku romana Holden napominje da ta prièa nije autobiografija u pravom smisli rijeèi:
"Ako veæ zaista želite da vam prièam o sebi, prva stvar koju æete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, èime su se bavili moji roditelji prije nego sam došao na svijet i sve ono uobièajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam raspoložen da se upuštam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje prièam èitavu svoju autobiografiju ili nešto slièno."Holden nam na poèetku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:"Prièat æu vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog Božiæa, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali ovamo da se malo smirim."
Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u bolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doæi ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inaèe sam posve zdrav."Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teško vratiti kuæi nakon što je izbaèen iz škole. Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko svake mjere osjetljivi."Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naroèito zdrava. Strašno je nervozna."
Allie je bio Holdenov mlaði brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa."Bio je dvije godine mlaði od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. Bio je fantastièno inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu djeèaka kao što je Allie. Stvar, meðutim, nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji èlan obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo naèina. Nije se nikad ljutio ni na koga. Opæenito se smatra da se riðokosi ljudi veoma lako  raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riðu kosu."Holdenu je takoðer važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.Holden se stalno usporeðuje sa Phoebe i Alliem. Èesto govori za sebe da je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan."Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojèicu. Zaista je bistra. Hoæu da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek odliène ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj porodici. Moj brat D.B. je  pisac i sve što god hoæete, a moj drugi brat Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista tup."Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar èovjek, ali da je veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga prijateljica, èak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, èak i njen naèin kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo. "Èesto govorim "ljudi moji", prilièno èesto. Dijelom zato što mi je rijènik vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlaði nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi."U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrðuje i citatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom poènem, u stanju sam lagati satima."Holden opæenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inaèe potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Takoðer se èesto susreæe s temama koje voli prokomentirati. Èesto poèinje govorit o neèemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s poèetnom tvrdnjom, a onda se vraæa na prijašnju temu, podsjeæajuæi èitatelja gdje je stao.Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost proistjeèe iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.
U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se èini neprikladnim, no on je itekako toèan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama, o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom prièao Phoebe o tome što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se sluèajno zatrèavaju u provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz žito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.Radnja ovog romana ne teèe kronološki nego ovisi o subjektivnim doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.
Pisano je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i fraza, npr. "Što jest jest, bilo je oèito da se doista osjeæa bijedno što me morao srušiti. Zato sam navio staru ploèu. Rekao sam mu da sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide."Èesto je taj žargon poslužio za unos humora u tekst: "Poèeo sam škicati one tri vještice za susjednim stolom."Holden takoðer koristi ironiène usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty bilo je isto kao vuæi Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je želio reæi da Marty ne zna plesati, ali je to uèinio na prilièno smješan naèin i mislim da nema osobe koja nije shvatila znaèenje te usporedbe.
Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima, pa ih tako pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohaða.

"Lovac u žitu" je moderan roman, èiji je stil neoubièajen u odnosu na druga djela u školskoj lektiri. Naèin opisivanja i razmišljanja u prvom licu je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potièe nas da èitamo dalje. Takoðer nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja zašto netko umire mlad, kako pronaæi ljubav, probao je cigarete i alkohol, a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora iæi u školu. To su sve pitanja o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino tipièno djeèje pitanje – kuda odlaze patke kad se zaledi jezero u Central parku?


2.Lovac u žitu

Karakteristika lika:
Lik Holdena prikazan je kao lik prosjeènog tinejðera. On ima svoje probleme i gleda na svijet na svoj naèin. Pomalo je problematièan. Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne može pružiti ono što on želi. U biti nije loš. Èesto bježi od problema i uplièe se u svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosjeèan tinejðer sa svojim vlastitim problemima i vlastitim viðenjem svijeta. Izgubljen je i ne zna što traži tako da je podosta podložan raznim glupostima.

Život lika:
Iz romana možemo zakljuèiti da je Holden rastao u relativno dobrim uvijetima života. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim rijeèima mlatio dosta love. Imao je sestru i braæu. Problemi poèinju smræu njegovog brata Alleja što je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude. Vidimo da on nije loš ali baš zbog toga što je izgubljen i ne zna što hoæe a kritizira sve živo postaje problematièan te ga neprestano izbacuju iz škola što njegovim roditaljima stvara poprilièna muke. Zadnja škola koju je Holden pohaðao bila je škola u Pecnayu. Svi su je hvalili ali on je u njoj vidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio iskljuèen iz škole. Roditeljima je bilo uuæeno pismo da je izbaèen. Holden se je trebao vratiti kuæi u srijedu. Kad je na kraju  sagledao sve svoje prijatelje i svoj život, odluèio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana (do srijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao…. opet pogreška. Otišao je u New York ali  sve što je uspio napraviti je  to da je potrošio brdo novaca, bio pretuèen, pijan, upustio se u sve i svašta te se posvaðao sa nekim svojim prijateljima. Na kraju ga je samoæa svladala te se je zaputio svojoj mlaðoj sestri kuæi u nadi da ga roditelji neæe uhvatiti, uostalom bilo mu je svejedno. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo sretan. Otišao je da bude još do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelio neke savijete, da se trgne i odluèi što želi od života. Došao je još jedansok za Holdena…. njegov bivši nastavnik se pokazao kao perverznja…užasno…i to ga je još više zbunilo. Razmišljao je da pobjegne od  svega u neku zabit. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poæi s njim tako da su se posvaðali oko toga I Holden joj je obeèao da nikuda neæe iæi…. mislim da je shvatila kako je to besmisleno. I sada dolazi trenutak kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu…kada je vidio svoju sestru kako se vrti na vrtuljku…htio je vikati od sreæe. Nakraju se vratio kuæi i sada opet mora u novu školu…on ni sam ne zna što da misli o svemu tome… Da li je postao razboritiji obogaæen ovim iskustvom, tko zna…prièekajmo lovcau kukuruzu.

Simbolika naslova:
Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u žitu. Zec je malen i lovac ga vjerojatno nikada neæe uloviti. Tako je i sa Holdenom…on traži nešto ni sam ne zna što a to je tako nedostižno…traži smisao života…izgubljen je…ništa mu se ne sviða…na kraju pronalazi sreæu u svojoj sestri Pheobe…da li je sada našao ono što traži?


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 04:59:39 PM
Ivan Sergejeviè Turgenjev - Lovèevi  zapisi


Stvaralaèki portret pisca i životopis:
Turgenjev je roðen 9. Studenoga 1818. godine u Orelu na vlastelinskom posjedu svoje majke u Spaskom-Lutovinovu, nedaleko od grada Mcenska. Majka mu je bila naèitana i obrazovana žena. Bio je odgajan guvernantama i odgojiteljima, te školovan u internatima. Od djetinjstva je stjecao široku naobrazbu i kulturne navike. U kuæi su imali bogatu biblioteku francuskih i njemaèkih knjiga. Nerado se prisjeæao djetinjstva, jer je majka strogo postupala s njim. Bio je svjedok mukotrpnog života kmetova, pa je zamrzio kmetstvo i gospodsku samovolju. U internatu u Moskvi je dobro nauèio francuski i njemaèki jezik. Preselio se s roditeljima u Petrograd , gdje je nastavio studirati književnost i povijest. Povijest antike i srednjeg vijeka predavao mu je autor Mrtvih duša N. V. Gogolj. Po obièaju onog doba da bi upotpunio svoju naobrazbu nastavio je studirati u inozemstvu. Godine 1843. Turgenjev je objavio svoje prvo djelo, puškinovsku poemu Paraša. Prestao je pisati stihove kada se upoznao  s francuskom opernom pjevaèicom španjolskog podrijetla Paulinom Viardot, s kojom je vezao svoju daljnju sudbinu. Napustio je namještenje i s njom otputovao u inozemstvo, te se nastavio baviti književnim radom pišuæi ponajviše pripovijetke i drame. Kada je umro Gogolj, bio je ogorèen zbog suzdržljivosti vlasti tiska prema tom žalosnom dogaðaju, te je napisao nekrolog u kojem je dao maha svojim osjeæajima. U Petrogradu je cenzura zabranila izlazak toga nekrologa, ali je objelodanjen u Moskvi. Tada je car naredio da se autor kazni sa mjesec dana zatvora, a pravi je povod tome knjiga zbirke pripovjedaka  Lovèevi zapisi. Bio je budno praæen od strane policije i nastavio se baviti književnim radom. Burne polemike je izazvao roman Oèevi i djeca, gdje je prikazao sukob izmeðu starog i mladog naraštaja, a to je bio u stvari sukob izmeðu liberala i demokrata-prosvjetitelja. Njegova djela su se paralelno prevodila i na strane jezike. Otputovao je u inozemstvo i dolazio u sukob sa istaknutim književnicima.Turgenjev se iskušao u svim književnim žanrovima i postigao zavidne uspjehe, posebno u romanima, no on je nadasve pripovjedaè. On je nenadmašiv u ležernom i lirskom pripovijedanju o onome što je sam doživio ili èuo od drugih. Premda u njegovim romanima nema nikakve fabule, autor nam neprestano zaokuplja pozornost upoznajuæi nas s vrlo zanimljivim likovima i lijepim krajolicima. Njega su oduvijek zanimali portret i pejzaž. Istinito je prikazivao životne prilike ruskih kmetova i njihovih gospodara, što je tada bila teška optužba tadašnjeg društvenog poretka. Zato je imao neprilika sa tadašnjom vlasti. U njegovom pripovjedalaštvu igra jezik s kojim se izražava. Svi poznati ljudi su mu upuæivali pozitivne kritike za njegova djela. Pjesnik okom umjetnika promatra prirodu i objektivno  ju opisuje. Tako je Dostojevski za njega napisao kako je èovjek sa mnogo rijetke sreæe: “Pjesnik, talent, aristokrat, ljepotan, bogat, mudar, naobražen – ne znam što mu sve priroda nije dala.”
Meðutim, unatoè strogoj cenzuri, svakojakim zabranama i pritiscima vlasti, u tim godinama je zapoèelo zlatno doba ruske realistièke književnosti. Mnogi su svoja djela kriomice objavljivali. Tako je Turgenjev napisao: “Teško da može itko od današnjih ljudi shvatiti kakvom je ropstvu bila podvrgnuta tiskana misao svakog èasa i na svakom mjestu. Književnik, nije se mogao drugaèije osjeæati nego kao krijumèar.”
Njegov naèin pisanja je snažno utjecao na razvoj hrvatske književnosti, tj. hrvatskog realizma. Nakon prvog prevedenog djela Faust, njegova djela su se prevodila više nego od bilo kojega drugoga stranoga pisca. U novinama su se mogla proèitati djela: Tri susreta, Mumu, Ukoljica, Prva ljubav, i Dnevnik suvišnog èovjeka i roman Plemiæko gnijezdo i Rudin. Tako je Šenoa pozvao hrvatske književnike da se ugledaju na njegov naèin pisanja. Njegov veliki utjecaj je bio na hrvatske pripovjedaèe, odvraæajuæi im pozornost od fabuliranja na prikazivanje socijalnih problema i razvijanje ilirskih elemenata u svojim djelima.

Tema: 
Izrugivanje ruskog plemstva i težak položaj seljaka i kmetstva.

Problematika koja se obraðuje:
-mukotrpan život kmetova
-gospodska samovolja
-opis stvarnih likova seljaka i plemiæa
-opis nerazumijevanja plebejskih intelektualaca i konzervativnog plemstva

Struktura djela:
Zbirka od dvadeset pet pripovijedaka, u kojima su prikazani likovi
seljaka i plemiæa, te iživljavanju vlastelina nad kmetovima. Širenje mišljenja kako štetnog po vlastelu može prouzroèiti smanjenje poštovanja prema plemièkom staležu.

Književna vrsta
-  Pripovijetke o lošem položaju tadašnjih seljaka, a pogotovo kmetova.


Inspiracija iz sliènog djela:
- Promatranje i objektivno opisivanje dogaðaja u prirodi koji svoje osjeæaje prenosi u krilo prirode i u predmete što ih opisuje. Takvima je pripovjedaèima priroda postala rezonancijom njihove èuvstvene nutrine, kao što je opisivao Charles Dickens u svojim djelima.
 
Vrijeme radnje:
1852. godina

Mjesto radnje:
Rusija.

Likovi:
Arkadij Pavliè Penoèkin bivši gardijski oficir mladi vlastelin, obrazovan koji se
vrlo uspješno bavio gospodarstvom. Strog i pravedan, brine se o svojim podanicima. Odijeva se odlièno i ukusno, èita francuske knjige i novine, a u kartanju je majstor. Najbolji ženidbeni kandidat.

Sofron Jakovljiè  nadstojnik,  nizak, pleæat, sijed i krepak èovjek.

lugar Foma zvan Mrgud, visok, pleæat i izvrsno graðen èovjek. Crna kovrèava brada zaklanjala mu je grubo muško lice, a oèi sitne kestenjaste.

Sadržaj:

Nadstojnik
Mladi vlastelin, bivši gardijski oficir Arkadij Pavliè Penoèkin bio je razborit i obrazovan koji se vrlo uspješno bavio gospodarstvom. On za sebe kaže da je strog i pravedan, brine se o svojim podanicima i kažnjava ih za njihovo dobro. Odijeva se odlièno i ukusno, èita francuske knjige i novine, a u kartanju je majstor. Za njega kažu da je najbolji ženidbeni kandidat i dame luduju za njim. Posjetitelja obuzima èudan nemir, pa vam èak ni udobnost ne godi.
I krenusmo koèijom put Rjabova. Kada smo stigli u selo poèeo se širiti meðu seljacima nemir i uzbuðenje. Stigosmo do nadstojnikove kuæe. Smjestili smo se u takozvanu hladnu sobu, a koèijaši su poèeli donositi prtljagu. U to stiže nadstojnik Sofron Jakovljiè. Bio je to nizak, pleæat, sijed i krepak èovjek. Lice mu je bilo podbulo od rakije. “Oèe naš, dobrotvore naš” – progovori nadstojnik – “jedva ste se izvoljeli doæi. Ruèicu mi dajte” – pružajuæi veæ unaprijed usne na poljubac.
“Pa što je brate Sofrone,  kako idu poslovi ?” – upita ga prijazno Arkadij.
“Hvala bogu sve je u najboljem redu, zahvaljujuæi vašoj milosti. Niste mi izvoljeli javiti da æete doæi. Ta gdje æete prenoæiti ? Ništa, ništa Sofrone” – osmjehnu se Arkadij. Naveèer Arkadij zapovijedi da se u sobu donese sijeno. Sobar prostre plahte, namjesti jastuke i legosmo. Slijedeæeg smo dana išli u pregled gospodarskih zgrada i sve je bilo u najboljem redu, jedino su lica seljaka bila turobna. Arkadij se topio od miline. Kada smo izlazili iz pojate, dva su seljaka kleèala pored kaljuže. “Što hoæete? Što radite? – pitao Arkadij.
“Pomozi nam gospodaru?” – i ponovo se pokloniše.
“Smiluj nam se gospodaru. Sasvim smo upropašteni” – reèe starac.
“Tko te je upropastio?”
“Pa Sofron Jakovljiè gospodaru. Dva mi je sina preko reda dao u novake, a sad hoæe i treæega. Juèer mi je gospodin otjerao kravicu i istukao domaæicu.” – reèe seljak. “Gospodaru Arkadije pomozi ? Ovako se dalje ne može. Omrznuo me Sofron, hoæe da me satre gospodaru !”. “I ne samo nama” – reèe mladi seljak.
“A tko tebe pita? Što je ovo? Pa ovo je buna! Ne savjetujem ti da se kod mene buniš. Dobro idite. Ama idite, zapovjediti æu kad vam kažem”.
Kada sam se spremao u lov s Anpadistom seljakom, zapitah ga poznaje li nadstojnika: “Kakav je to èovjek?”.
Odgovori on: “Pseto, a ne èovjek, to se imanje vodi na Penoèkinu, dok je pravi gazda Sopron. Seljaci su mu do grla dužni, rade mu k’o nadnièari. Sasvim ih je satro. On ne radi samo sa zemljom, veæ trguje sa stokom, maslom i katranom. Po meni je beštija. Ali mu ne valja što hoæe da tuèe.
Zvijer je, a ne èovjek “Pa što se ne tuže ?” pitam. Baš ste se sjetili što je briga gospodara ! Uredno mu plaæaju danak, pa što ga se tièe. A ovog starog seljaka æe satrti. Knez æe ga prebiti. A zbog èega ispašta. Na zboru se porjeèkao sa nadstojnikom, nije valjda više mogao trpjeti. Sad æe ga dotuæi. Razbojnik bez srca i duše, kuèek prosti mi Bože.

Mrgud
Kad sam se vraæao iz lova, spremala se oluja. Drveæe zašumi, a krupne kapi kiše oštro zabubnjaše i nastade oluja. Morao sam stati. Nisam vidio prst pred nosom. Sakrih se pod široki grm, èekajuæi da nevrijeme prestane. Najednom u bljesku munje ugledah golemu priliku. Bio je to lugar Foma zvan Mrgud. “Neæe skoro stati” – reèe lugar – “morao bih vas odvesti svojoj kuæi”. “Daj molim te” – rekoh. Uhvatio konja za uzde i krenusmo njegovoj kuæi.
Tamo nas je doèekala djevojèica u košuljici i bosih nogu s fenjerom u ruci. Bila je to koliba samo s jednom sobom. Èaðava, niska i gotovo prazna bez ležaja, pod tavanicom i bez pregrada. Usred kolibe visila je kolijevka s djetetom privezana za kraj dugaèke motke. Pogledah oko sebe i srce mi se stegne. “Zar si sama ovdje?” – upitah djevojèicu. “Sama !” – odgovori. Uðe lugar, bio je to visok, pleæat i izvrsno graðen èovjek. Crna kovrèava brada zaklanjala mu je grubo muško lice, a oèi sitne kestenjaste. “Oluja jenjava, otpratit æu vas do kraja šume”.
Izaðosmo zajedno. Kiša je prestala. Najednom smo zaèuli udarce sjekirom. Netko je oprezno sjekao grane. Kotaèi su škripali, a konj je frktao. “Kuda æeš ? Stoj !” – zagrmi Mrgudov željezni glas. Pokraj oborena drveta na zemlji borio se lugar s kradljivcem. Ugledah mokra seljaka u dronjcima. Bijedno kljuse je stajalo do njega. “Pusti ga !” – šapnu Mrgudu – “ja æu platiti drva”. Mrgud šutke uhvati lijevom rukom konja za grivu, a desnom je držao kradljivca za pojas. Jedva nekako dokopasmo se kolibe. Kiša je lijevala kao iz kabla.
“Ostavi ga ondje, ne diraj ga” – rekoh.
“Fomo Kuzmiæu” – progovori seljak – “Pusti me, glad me je natjerala. Pusti me”
“Znam ja vas” – sumorno æe lugar – “cijelo vaše selo je takvo, sve jedan lopov gori od drugoga”.
“Propali smo, kažem ti, pusti me”.
“Nitko ne smije krasti !” – reèe lugar.
“Natjerala me glad, djeèica mi krište, znaš i sam. Teško mi je”.
“A oni ipak ne idu u kraðu”.
“Konjiæa” – nastavi seljak – “konjiæa, pusti bar njega” – kukao je seljak.
“Kažem ti da ne mogu. Nisam ni ja slobodan” – reèe Mrgud.
Èekao sam što æe biti. Seljak se iznenada uspravi. Oèi mu se zažarile, a lice zarumenilo: “E, pa nažderi se. Na zlikovèe prokleti, pij kršæansku krv, pij. Tebi govorim krvopijo, tebi. Eh, ti sad æu ja … Pa što onda? Svejedno sam propao, što æu bez konja. Nek’ sve propadne i žena i djeca, nek’ sve pocrka. Ali èekaj dopasti æeš i ti šaka.”
Mrgud se podiže. “Ud’ri, ud’ri” – nastavi seljak.
“Šuti” – zagrmi lugar i poðe dva koraka.
“Nemoj, Foma” – povikah – “ostavi ga, neka ide s milim Bogom”
Mrgud ga uhvati za rame. Pritekoh u pomoæ seljaku. Na moje veliko èudo lugar otvori vrata i izbaci seljaka van: “Nosi se dovraga sa svojim konjem” – povika za njim – “ali pazi se drugi puta”.
“E Mrgude, baš si me iznenadio. Vidim da si èovjek i pol”.
“Ta manite gospodine, samo nemojte nikome ništa govoriti”.
Nakon pola sata oprostio sam se s njim na kraju šume.

Šuma i stepa
Lov s puškom i psom je divan, a užitak je izvesti se u proljeæe prije zore. Na nebu gdjegdje trepne zvijezda, povjetarac naleti kao lagani val, nejasan šapat noæi. Par bijelih gusaka, tek što su se probudile, prolaze nijemo i polako preko puta. Ribnjak se tek poèinje pušiti. Konji zvuèno gacaju po lokvama, a koèijaš zvižduèe. Rub se neba rudi, zrak biva svjetliji, cesta sve vidljivija. U seljaèkim kuæama gore luèi crvenim plamenom i èuju se snažni glasovi. Svjetlost nadolazi kao bujica. Sunce se diže, nebo je vedro. Vrijeme æe biti krasno. Popeli ste se na brdo. Kakav vidik ! Rijeka se vijuga i povlaèi nejasno kroz maglu, za njom livade za livadama, brežuljci, kroz vlažan sjaj prosut zrakama. Jasno se istièe daljina.
Kako slobodno dišu grudi, kako se brzo pokreæu udovi, kako se krijepi sav èovjek, prožet svježim dahom proljeæa. Ljetno srpanjsko jutro. Tko je osim lovaca iskusio kako je lijepo švrljati u zoru kroz grmlje. Trag vaših nogu ostaje za vama kao zelena crta na rosnoj travi. U glavi vam se vrti i osjeæate umor od obilja miomirisa. Sunce se diže sve više i više. Evo veæ je vruæe. “Gdje bi se tu brate mogao napiti vode” – pitate kosca. “Pa eno vam u jaruzi bunara”. I zaista pod obronkom krije se izvor. Svalite se na zemlju, napijete se, ali ste lijeni da se maknete. “Ali što je ovo ? Navlaèi li se oblak. Sijevnu munja. O, pa evo dvije. Trava, grmlje, sve je odjednom potamnjelo. Kakva kišica ! Kakve munje ! Oluja je minula, izlazite iz sjenika. Bože kako sve blista, kako je zrak svjež, kako miriše na jagode i gljive. Veæ pada mrak. Veèernje rumenilo planulo je kao požar. Sunce se smirilo. Jedna se zvijezda upalila pa treperi. Vrijeme je da poðete kuæi. Objesivši pušku o rame, idete brzo kao da ste umorni. Pada noæ. Mjesec izlazi, a eno dolje u selu trepere svjetla.
A kako je ta ista šuma lijepa u jesen. Nema vjetra, ni sunca, ni svjetla, ni kretanja. Blagim zrakom širi se jesenski miris, nalik na miris vina. Na lipama visi posljednje zlaæano lišæe. Vlažna se zemlja ugiba pod nogama. Grudi mirno dišu, ali dušu obuzima èudan nemir.
Ideš, a pred oèi ti izlaze drage slike, draga lica, mrtva i živa. Èovjek vlada svom svojom prošlošæu, svim svojim osjeæajima i silama, svom svojom dušom. Krenuli ste u daleko lovište u stepu. Kakav stepski kraj. Pogledaš brda, kakav vidik. Od sela do sela vode uski puteljci. Crkve se bijele, a meðu vrbicima svjetluca se rjeèica. Vozite se sve dalje i dalje. Humovi su sve manji, a drveæa gotovo i nema. Nakon nje, beskrajne nepregledne stepe.
A u zimski dan iæi po snježnim nanosima, udisati studen, oštar zrak, nehotice žmiriti zbog sitnog svjetlucanja meka snijega koje vas zasljepljuje.
A prvi proljetni dani, kada sve zablista, kroz okopnjeli snijeg veæ miriše ugrijana zemlja. Povjerljivo pjevaju ševe, a bujice se valjaju iz jaruge u jarugu veselo žuboreæi.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 05:00:17 PM
Pop Æira i pop Spira ~ Stevan Sremac
[/b]

O delu

То је хумористични роман који кипти од шаљивих згода и смешних ликова. Око емфорне приче о попадији и тучи попова због зета, као окоснице,дата је широка реалистичка слика војвођанског села. У конструкцији романа приметан је паралелизам по сличности међу ликовима и токовима радње: два попа, две поповске кћерке, две љубавне приче. У почетку романа то је паралелизам по сличности : две поповске куће су сасвим сличне, још су сличније две попадије, што се види и по њиним именима (Персида и Сида). У даљем развоју радње паралелизам по сличности преображава се у паралелизам по контрасту, што највоље долази до израза у ликовима двеју дјевојака, Меланије и Јуле. Насупрот Јули која је здрава, снажна и вредна сеоска дјевојка, Меланија је размажена, себична, извештачена. И две љубавне приче, прича о Меланији и учитељу Пери, с једне, и прича о Јули и берберину Шаци, с друге стране, налази се у контрастном односу. Прва је од почетка само лов на мужа, где умешност младе дјевојке, кокетне и причљиве, срећно допунјује животно искуство њене мајке. Друга почиње романтично, кришом,у амбијенту башта и цвећа и мора да савлада низ препрека, између осталог и противљење девојчиних родитеља, да би се остварила. Обе приче завршавају на исти начин, свадбом, али су праву срећу у браку нашли само Јуца и Шаца. Највећу драж књиге чине описи којих има у изобиљу и разних врста : слике сеоског амбијента и атмосфере (ё''ёидилично представљено вече у у кући поп-Спирино'',ёё'' недељни дан на селу ''), описи сеоских дворишта, ствари, животиња. Сремац је мајстор у сликању животињских ликова. Њих има у многим његовим дјелима, а највише управо у овом роману. Ту су : ё''ёстари Шаров'', ё''ёлопов мачак '' и, најизразитији од свих похотљиви патак поп-Спирин. И поједини предмети под његовим пером добијају индивидуална обиљежја. Такав је стари сат у кући поп-Ћириној. Сремчеве хумористичне илустрације увек извиру из живота, из животне свакидашњице.И кад описује животиње, њихови цртежи му згодно по служе да у духовитим поређењима и асоцијацијама изнесе смешне сличице из живота. Сличица у којој је у центру поп Спирн ћуран, на пример духовито илуструје читав амбијент у ком се развијају догађаји око сукоба поп Ћире и поп Спире: ''На пример живине ! Шта је и какве је све то било у авлији.Прави Нојев ковчег! Било гускака угојених тако да, када их поп Спира види у перју још, а њему пође вода на уста, па луцкастих ћурака и међу њима глупи и уображени ћуран, задовољство комшинске деце. Иако је пазио на себе и достојанствено се понашао, ипак је пропадао међу комшинском децом као неуспели педагог.Врло су га често секирала деца изкомшилукакад изађе на сокак, тако да се обично морала и сама госпођа Сида умешати и заузети за њ.,,Срам вас било, бећари једни'',грдила би их она тада, немате ни срца ни душе!А шта вам ради да га секирате тако!? Јао наопако, а кад сте у другом шору и шта тек радите другим паорским ћуранима,кад сте такве арамије пред господин-попином кућом?!''

Kritika

Побожност и оданост цркви нису Сремцу сметали да се нашали на рачун попова, да их прикаже у њиховом приватном животу као људе који се поглавито брину за стомак, за новац икоји се сурењиво боре за црвени појас.Сремац се не устручава да их прикаже као људе облапорне и сангвиничне, кадре да једандругоме подвале и да у свађи један другоме избију зубе.Сремац се нашалио и на рачун ратоборних попадија, које су у првом плану његовог хумора, а које су по менталитету врло налик једна на другу.Одлично познавајући менталитет домаћих интеријера малограђанских породицаСремац је дочаравао комичне странешаблона њиховињ међусобмних односа, ситничавог механизма њиховог једноликог начина живота.У двема попадијама, чији су односи променљиви и зависе од личних интереса, оличен је и ниво малограђанских патријархалних жена, чији је свијет затворен у домазлук, закржљао у огрубелости и запарлочености личног живота....Сремац је замислио Поп Ћиру и поп Спиру као кратку приповетку, међутим је у разради, додавањем великог броја епизода . произашло веће дјело.Добио је у овим епизодама пејзаж љивота банатског села у коме ноћу сате оглашава боктеров рог, а преко дана одлазак и повратак крава регулише домаћицама радно време.Много оштроумно запажених, колоритним детаљима духовито поентираних елемената уткано је у ово дело. Ови детаљи су укомпоновани у фабулу и уносе много животне верности, сликовитости и боја у духовите цртеже, илустрације и карикатуре интимног домаћег животабанатског села и поповских кућа. Хумор Стевана Сремца црпе своју ванредну живутност непосредно из стварних доживљаја,из свакодневних доживљајапросечних људи малограђанске средине у којој се Сремац кретао . Врело Сремчевог хумора се налазило у интимном поззЂнавању те средине и саживљавању с њоме.Читаоци су у овом Сремчевом хуморуналазили реалне елементе из свога живота и живота своје средине, из својих устаљених навика, из свега онога што је постало уобичајно, што се укоренило у живот и постало захвалан објекат шале и досетке.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 05:01:01 PM
Koreni - Dobrica Æosiæ

Sastav na temu Licna tragedija Acima Katica (napisala Anda Saviæ)

Strast, unutrasnje previranje, dusevni lomovi, bezizlaznost i ocaj, a sa druge stranepogresno kanalisana ljubav, koja spaja gresno i moralno zalutale, slicne a toliko razlicite osobe, glavni su motivi "Korena" – prikaza svovremenog stradanja i porodicne tragedije.
  Cim je prvi uzdah prostrujao njegovim plucima, cim je prvi plac, tek roðenog Acima Katica, prelomio tisinu prerovske noci, postalo je ocigledno da ce ovaj covek proziveti sve, samo ne jedan obican zivot. Vecito svestan da ne pripada tu, da je izdvojen, on krece u svoju borbu, krvnicki grabeci svaku zivotnu priliku. Provodi mladost kao polupismeni seljak, kubureci sa svim problemima koji su mucili njegove sugraðane, resen da svojim sinovima obezbedi bolju buducnosti vece sanse za uspeh. Nad njim se konstantno nadvija senka Vasilija. On te teskobe ne moze da se oslobodi do kraja zivotai ne uspeva da pobegne od kompleksa koji samostalno stvara. Upravo zbog toga, svi buduci dogaðaji u porodici Katic bivaju, moglo bi se reci i ukleti, jer Acim, kao da baca nevidljivu koprenu nesrece i prokletstva, naravno nesvesno.
  Meðutim, njegov zivotni san se stravicnom brzinom rusi Vukasinovom izdajom, ali i zbog ðorðeve neplodnosti. Acim postaje izgubljen covek, covek koji, na prvi pogled, ne pronalazi drugi motiv za zivot. Svi njegovi pokusaju da stvori istinske korene na tom tlu bivaju destruktivni, a sam Acim moralno otuðen. Spoljasnji uticaji deluiju na njegovu psihu; on dozivljava emotivni slom, skroz se ograðuje od ostalih clanova. upravo zato, porodicna drama postaje uzrok stradanja pojedinca, u ovom slucaju Acima Katica.
  Njegovi principi su jaci od ljubavi. Prkos je stavljen na prvo mesto, karakter i odstupanje od moralnih nacela ne ustupaju tron emocijama. Tragika i jeste u tome.Ovde je to poistoveceno sa biblijskim grehom, iako je Acim nevernik koji bezi od religije ali istovremeno i pronalazi spas u njoj. Moral je zamisao. Vise je greha ucinjeno zbog sprecavanaja greha nego zbog njega samog.
  Ipak, najvecu boljku Acimu zadaje nemogucnost imanja naslednika. Od te zamisli ne moze da pobegne, ona ga konstantno proganja, obuzima mu razum. On u nasledniku vidi svoje spasenje i beg od proslosti, dokaz da postoji. Zeli svoju krv koja ce poteci zemljom, zeli da sa samopuzdanjem pogleda u oci sve one koji su ga krisom nazivali "sin Luke Dosljaka". Zato u Adamu vidi pretnju, zavrsetak sebe, jer on ne proizilazi iz njegovog mesa.
  Stradanje dozivljava i na politickom planu, biva izdat i od samog lidera stranke. Shavata da mu vise nista i nije preostalo, Svestan je da gubi poreverenje, da je izgubljen, emotivno iscrpljen iako nikad nije javno pokazivao osecanja, vec se zatvarao pred svakom naznakom emocije. Ne pokusava da spase sebe, kao ni ostale clanove porodice, ali on to cini, jer misli da tako treba i da ce, ako postupi drugacije, izdati sve ono sto je gradio celog veka.
  Acim je jedna izuzetno komplikovana licnost, koja se ne moze perom iskazati. Sva njegova unutrasnja trvenja proisticu iz velikog straha. Upravo zato i nismo u stanju da shvatimo svu njegovu zrtvu.


Licna tragedija Acima Katica (Nevena)

Svi smo mi nosioci razlicitih drama, svaki covek je zrtva unutrasnjih bura i lomova. Veciti smo borci sa svetom, sa samim sobom, svojim osecanjima, nacelima i moranjima. Stalno smo primorani da biramo izmeðu osecanja i straha da budemo slabi i stavljeni u rascep izmeðu principa i sigurnosti u svoju, mozda nepostojecu snagu.
  Mislim da je Acim upravo taj stalni borac i zrtva svojih principa, jer je birao sebe, a ne sina, birao je moc i snagu a ne ljubav. Njegov odnos prema sinovima i krajnji ishod tih situacijasu odlicje njegove drame. Nije ih cenio kao individue, hteo je da im nametne licne stavove, bio je neka vrsta tiranina. Naisao je na otpori ostao slomljen od najblizih. Voleo je ih je na jedan sebican nacin, dok su bili dobri za njega. Kako sam Vukasin kaze, tretirao ih je kao vasarske konje i voleo samo dok su bili najbrzi u selu. Nesumnjivo da ih jeon voleo, ali ipak na pogresan nacin ljubavi. To za mnoge i nije prava ljubav, vec sebicluk, izrazeni kompleks vladarai stav da je jedino njegov put pravi i da taj put moraju slediti i njegovi sinovi.
Svi koreni njegove drame leze u osecaju nepropadnosti porodici Katic. Sebe je smatroa uljezom, osecao je vecito nizim i bezvrednijim i to zeli da nadoknadi kroz vrline sinova. Hteo je da se hvali njima, da mu sluze za ponos. Tu je i strah za odrzanje loze Katica. On zeli da oni nastave da zive u jos vecoj snazi i svezini potomaka, pa zato i Dðrðu bira Simku, olicenje plodnosti i lepote. Ali, tu ga ocekuje krah, slom kroz poram svog sina da se ostvari kao otac i podari potomke Katicima, i time obezbedisigurnost porodici. Ipak, kad dobije unuka, iako u dubini duse zna da on nije Katic, vraca mu se, uzda se u njega, hvatajuci se za slamku spasa kao davljenik jer ni on nije Katic, bas kao ni Adam.
Njegova surovost ogleda se i kroz mlaðeg sina Vukasina, ser zeli da mu nametne politicke stavove i profesiju, ali i tu dozivljava  neuspeh. Nije ocekivao da ce se Vukasin razvijati i da se izgraditi isopstveni put kroz zivot. Iako Acimova velika slabost, mlaði sin, nije uspeo da pokoleba surove principe svoga oca koji ga dozivotno odbacuje od sebe, glas pogresnih nacela zivota, prenebregivo je glas srca i Acim ce vecno patiti. On odbacuje i svoje unuke, Vukasinovu decu, jer ne oseca nikakvu bliskost sa njima, ne oseca u njima ljubav prema zemlji, ukorenjenost u porodici Katic. Oni su mu daleki, pa bira Adama, iako on po krvi nije njegov.
Tu je i neizbezni odnos sa Prerovcima. Acim zeli da im nametne svoju volju, ali i ostaje uz njih kad biva zarobljen. Prisutna je njegova zelja za politickom dominacijom koju zeli da ostvari po svaku cenu, pa cak i gazeci preko leseva.
  Da li je Acim Katic zaista toliko surov kao sto govore njegovi postupci i da li je tiranin prema porodici i drugim lljudima, ili je samo zrtva svojim nacela? Mislim da je njegovo srce ostalo puno ljubavi koju nije znao da pokaze, ljubavi koje se plasi i za koju je mislio da ne moze da pruzi sigurnost.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: BeerBaron88 05 May, 2007, 05:28:28 PM
BRAVO MAJSTORE


Možda je malo kasno zbog završetka godine i to al nema veze, ZA BUDUÆE GENERACIJE 8)



: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 05 May, 2007, 07:11:59 PM
Bice toga jos...


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 15 May, 2007, 09:45:05 PM
RASTANAK   
                         
Zivot svakog coveka sastoji se od lepih i ruznih trenutaka. Jedan od lepsih je taj dugo ocekivani polazak u skolu.
On predstavlja prvu raskrsnicu na nasem zivotnom putovanju.Neki se ne secaju njihovog 1.septembra, ali meni je ostala jasna slika.Sve je bilo drugacije.Ne znam…Mislim da je to onaj osecaj kada ti nesto kaze da si”velika”,da vise nisi klinka koja oblaci lutke.Mama je plakala.Jos uvek ne razumem da li je to bilo od srece ili od tuge zato sto njena princezica krece u skolu.Osecala sam neizmernu radost ali i strah prema svemu predstojecem.Sada,posle zavrsenih osam razreda,shvatila sam da sam nasla korisne srece,tuge,patnje zbog prvih zaljubljivanja..
I sada,kada pomislim na to javi mi se osmeh,i srecna sam da je tako.Sa druge strane,kako bih naucila da u zivotu ne ide sve “kao podmazano”da nisam ucila pred kontorolne do kasno uvece I da nisam zbog neuradjenih domacih zadataka dobijala jedinice,zbog kojih je bilo grdnji kod kuce?Naucila sam da problemi nisu neresivi i da nije sramota traziti pomoc.Naucila sam takodje,sto bih posebno istakla,da je prijateljstvo kao jedan ogroman cvet.Bez paznje,ljubavi I nege…Vene.Sad opet,sa radoscu ali I strepnjom nailazim na novu raskrsnicu u svom zivotu.Opet mi se javlja onaj isti osecaj.Ja sam velika.Sad sam srednjoskolka.Ali,I pored toga osecam neizmeran strah.Sada,razilazimo se na raskrsnici I putokaz svakog mog druga I drugarice pokazuje drugaciji smer.Zao mi je zbog rastanka,toliko da bih sada zaplakala.Ali,zahvalna sam na secanjima na moje drugove:Joku,Ines,Ticu,Naleta,Snezu,Micu,Tamaru,Izija,Andru,Shortija,Pileta I Luku koje cu zauvek nositi u svom srcu.Zajedno smo provodili I lepe I ruzne trenutke.A sad…Rastajemo se.Takodje cu zauvek pamtiti svoju razrednu,cuvenu nastavnicu matematike,najmladju razrednu u skoli,koja je svasta pretrpela zbog nas.Ali opet ona je uvek bila tu.I u dobru I u zlu.
Sada odlazimo putem naseg putokaza.Niko ne zna sta nas ceka dalje.Iskreno svima zelim srecu,ali oni su ti koji odlucuju o tome.I svecano obecavam da nikada necu zaboraviti moje odeljenje-zauvek moje VIII-3!

                                                                                                                         Dejana Todorovic VIII 3


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 15 May, 2007, 09:46:58 PM
Shta mislite?Imam sutra pismeni :)
Kako cu proci?


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: i 15 May, 2007, 10:28:14 PM
Umalo si me rasplakala...  :'( Šalim se.  ;D Evo mojih sugestija...

"najmladjeg razrednog staresinu,koji je svasta pretrpeo zbog nas"
...kojA je svašta pretrpeLA zbog nas...

"Naucila sam takodje,sto bih posebno istakla,da je prijateljstvo kao jedan ogroman cvet.Bez paznje,ljubaci I nege…Vene."
Od svega ovoga napravi jednu reèenicu...

"shvatila sam das am nasla korisne srece,tuge,patnje zbog prvih zaljubljivanja.."
Možeš i bolje od ovoga... npr. "shvatila sam da sam proživela mnoge trenutke sreæe, ali i patnje i tuge ...bla, bla, bla... i svaki od tih trenutaka predstavlja deliæ mog životnog iskustva"

"ne resivi"
...nerešivi...

"Sada,razilazimo se na raskrsnici I putokaz svakog mog druga I drugarice pokazuje drugaciji smer."
Sada se razilazimo na raskrsnici... ovako je malo pathetic, zar ne?

Doðeš mi 50 evriæa za lekturu...  ;D

poz.


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 15 May, 2007, 11:18:00 PM
Odlican pismeni,Dejanice!Da ti ne izmalerisem,necu ti reci sta mislim kako ces proci,ali mislim... ;) ;D

Hi,hi,bwe kolektore ;D ;D ;D ;) pa zar i honorarno?


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 16 May, 2007, 11:41:51 AM
Znam i to sam posle ispravila.I sama sam videla da je stupidno :)
Hvala Dacho...Srpkinja nas za*ebala i dala drugu temu :(


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: flip 17 May, 2007, 06:09:33 PM
dacho hvala pola mi treba za sledecu godinu jel ima mozda romeo i julija?


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: i 17 May, 2007, 06:21:29 PM
dacho hvala pola mi treba za sledecu godinu jel ima mozda romeo i julija?

Flip, ništa ne može da zameni èitanje...


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 18 May, 2007, 01:12:32 PM
Ja bi bash chitala Romea i Juliju :)
Nadji mi knjigu,ja cu da je prochitam tu u banji i da ti je sazvacem :)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: flip 18 May, 2007, 01:20:48 PM
lepo ali mi trba za ponedeljak tako da cu je procitati!


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 18 May, 2007, 02:49:27 PM
Jbg..Bila dobre volje..


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 18 May, 2007, 03:17:02 PM
dacho hvala pola mi treba za sledecu godinu jel ima mozda romeo i julija?
Flipe,imas nesto sazeto na trecoj strani,ako je to dovoljno...Ukoliko nije,pusti mi poruku,pa cu probati da nadjem nesto vise...Imam knjigu,ali trenutno nije kod mene!


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 24 May, 2007, 05:07:42 PM
Hehe Dacha car :)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 25 May, 2007, 12:08:05 AM
Hehe Dacha car :)
Pa sta da ti kazem,sluzim otadzbini...;)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 26 June, 2007, 11:27:33 PM
Hehe Dacha car :)
Pa sta da ti kazem,sluzim otadzbini...;)
AKooooooo :)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: bojan811 30 September, 2007, 11:31:33 PM
E gde ste bili kad sam ja bio skolarac?
Mogao sam imati 5 iz lektire!!!
 ;D ;D ;D


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 30 September, 2007, 11:54:37 PM
Ovih dana cu nabaciti jos toga na ovu temu,samo da malo izletim iz guzve...


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 10 October, 2007, 05:40:11 PM
Vazi Dachko care..


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 11 October, 2007, 12:04:39 AM
Vazi Dachko care..

 ;) :-* ::)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: markozis 06 November, 2007, 05:28:03 PM
dacoziz pozdravljamo te ja i curkovic ali nismo procitali antigonu...


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Milenko 06 November, 2007, 06:07:24 PM
Ja sam sa Antigonom zavrsio  :).Ali mi treba Ep o Gilgamesu pa ako nadjes ti Dacho stavi ;)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 08 November, 2007, 02:56:41 PM
I meni treba mnogo shto shta..


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 11 November, 2007, 03:06:40 AM
dacoziz pozdravljamo te ja i curkovic ali nismo procitali antigonu...
A Protigonu?;))))))


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 11 November, 2007, 03:07:50 AM
Ja sam sa Antigonom zavrsio  :).Ali mi treba Ep o Gilgamesu pa ako nadjes ti Dacho stavi ;)
Imam malih problema oko logovanja,tako da cu biti tu,na forumu,ali nisam u mogucnosti da postujem tako cesto...Ali radim na tome,prijatelju!


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 11 November, 2007, 03:10:03 AM
I meni treba mnogo shto shta..
Joj,bwe Desho....Lapsusu moj najomiljeniji!;)))


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 11 November, 2007, 08:15:05 PM
Heh..'oce to kod mene ponekada :)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Dacha 12 November, 2007, 12:46:48 AM
;)) I treba! :)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: pantercic333 14 May, 2008, 05:25:34 PM
IMA LI KO SEMINARSKI RAD VEZAN ZA RIM ILI AVGUSTOV PRINCIPAT, PUNSKE RATOVE ....???


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Gabriel 14 May, 2008, 08:42:26 PM
znam jednog prof. Branimira Milutinovica pa ako ces da pitam...


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: *D*E*J*A*N*I*C*A* 16 May, 2008, 12:59:02 PM
I meni treba mnogo shto shta..
Joj,bwe Desho....Lapsusu moj najomiljeniji!;)))


Ko ce ako ne ja :)


: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Sale-X 20 May, 2008, 01:24:05 PM

Uputstvo za pisanje seminarskih radova (http://www.vukkaradzic.rs/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=14&Itemid=57)

Seminarski rad: Nacionalni park Djerdap (http://www.vukkaradzic.rs/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=10&Itemid=57)



: Odg: Lektira,pismeni i seminarski radovi...
: Ninci 03 January, 2011, 03:47:11 AM
da li neko ima seminarski "ORESTIJA" ???