Posmrtni govor jednog cigana
Tužni zbore dragi Miko, kao što vidiš evo se tvoji cigani sastadesmo pred tvoju rupu, da te ispratimo sa ovaj svet. Ne seæaš se Miko bre, kada si bio živ, bio si bre sila, bio si bre otoritet na nas cigani. Bio si bre kmet opštine i naj-laf.
Ne seæaš se Miko bre kada se dohvatimo ja sos Peru, Pera sos Jovu, a Jova sos Gile, ti doðes bre Miko i rasteraš sve u pièku materinu.
Ti si Miko jedini bio laf, jer si ti jedini smeo da prdneš pred Lale pandur bez stra. Ne seæaš se Miko bre kada si bio primat na našu cigansku kapelu.
Svirao si Miko bre kao Poganin u usta te jebem!
Druže Miko ti si bio veliki vrtoguz na violinu. E tužni zbore, što je svirao Mika, da mu jebem mrtvu majku cigansku, a kad sa svoje cemane uvati visoko CE, pa kad zasvira "Kosku" pa "Madam jebem te fraj", a publika skièi u sav glas, i nas, ima da nas nema.
Lele, ti kurafti bila sudbina bre Miko, kad te vidim na tu mrtvu dasku sas pruženi papci i zatvoreni kapci, kako ležis mlad i krut, ko moj kurac , doðe mi bre Miko da idem u pièku materinu.
Dosta bre Miko, u dupe te jebem, od silne žalbe æe mi srce napukne, tresnem ti ga tetki u èarapu, kad si umreo tako mlad i zelen - ko finansijska bluza.
Ti si bre Miko otišo na onaj svet, a evo ti moj kurac što æeš se vratiš na ovaj. Laka ti bre bila naša ciganska zemlja.
Zdravo da si bre Miko, živeo!