Lektira,pismeni i seminarski radovi...

[Dacha]

Publije Vergilije Maron -  Eneida


Sadržaj:
Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru tražeæi novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajuæi morem doživo je mnoge nedaæe koje mu je prireðivala  božica Junona razbivši mu brodovlje  uz pomoæ boga vjetrova. Spas je našao na dvoru kartaške  kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom prièao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Takoðer je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu domovinu.Izmeðu lijepe Didone i Eneje raða se ljubav  koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traži sudbina. Didona ne mogavši zadržati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si život spaleæi se na lomaèi.
Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest,a trojanske žene umorne od lutanja spališe veæinu trojanskih brodova. Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i nareðuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo oèekuju duge i teške borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom  koja mu nije oprostila što ju je napustio.
Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveæi mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaruènicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.

Tema spojeva:
Enejina  lutanja nakon pada Troje i ratovanja  po dolasku u Lacij radi osnivanja nove države

Vrsta spjeva i znaèaj:
junaèki ep znaèajan po tome što je to prvi pravi rimski nacionalni ep, kojeg do tada rimska književnost nije imala i koji se do romantizma cijenio kao najviši uzor epskog pjesništva uopæe.

Pjesnièki uzor:
Homer odnosno Ilijada i Odiseja

Kompozicija:
u prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje  /Odiseja/ a u drugih šest pjevanja opisuje ratovanja Eneje  na italskom tlu /Ilijada/

Glavni motiv:
osnivanje nove države odnosno Rima

Mjesto radnje:
Kartaga  i  Italija

Zaziv muza upuæen je Junoni kraljici bogova  koja je željela propast Eneji i Troji iz razloga što je rimsko  carstvo u punskim ratovima uništilo Kartagu njoj najdraži grad, pa je pokušala uz pomoæ Venere oženiti Eneju Didonom kako bi saèuvala Kartagu.
Junona je bila ljuta na Trojance jer je Paris sudeæi od ljepoti izmeðu Junone, Venere
i Minerve najljepšom proglasio Veneru što je Junona smatrala uvredom.

Likovi bogova:
Jupiter - Zeus  vrhovni bog
Junona - Hera  žena i sestra  Jupiterova  želi propast Eneji i Troji
Venera - Afrodita  boginja ljepote majka Eneje
Minerva/Palada/ - Atena  kæi Jupitrova boginja znanosti i umjetnosti
Neptun - Posejdon   bog mora  staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon što Junona uzburka more jer ne dopušta da itko remeti vode, to su njegovi poslovi
Merkur - Hermes   glasnik bogova

Likovi:
Laokont, domišljat , nepovjerljiv, pametniji i mudriji od ostalih.
''Trojanci, o prezrite konja, kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju darova.''
Izreka koja se i danas upotrebljava, a znaèi da se neprijatelju ne  može vjerovati ni kada se ponaša kao prijatelj, jer sprema neku novu prijevaru.
Sinon, lukav i lažljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance da  konj nije varka,veæ da ga Ahejci napraviše za uzvrat otetom kipu božice Palade /Minerva/ koji se nalazio u Troji, te za uvredu bogova  i tim konjem žele okajati svoj zloèin. Takoðer je rekao Trojancima da æe Troju i njihovog kralja Prijama snaæi veliko zlo ukoliko  odbiju darovanog konja.
Nakon strašne smrti Laokoonta i njegovih sinova Trojanci se uplašiše shvativši smrt kao kaznu srušiše zidine Troje i unesoše konja.  Lažljivi Sinon noæu je pustio Ahejce iz konja  koji pobiše Trojance i osvoje Troju.
U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojeg je na veoma  okrutan naèin ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivši mu sina.Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i potraži novu domovinu.
Kasandra je bila Prijamova kæer u koju je bio zaljubljen  Apolon i koji ju je uèinio proroèicom, ali kako je odbijala njegovu ljubav kaznio ju je time da  njezinim proroèanstvima nitko nije vjerovao što je odredilo sudbinu Troje.
Didona lijepa , pametna ,dobra  ponosna kraljica Kartage  bori se s osjeæajem dužnosti i strasti i ljubavi prema Eneji, ljubav pobjeðuje i to dovodi do tragedije
Eneja, hrabar, dobar , pravedan,  dužnost stavlja ispred osjeæaja .
Enejin lik prema drugima:
Brižan sin, otac i muž tužan zbog smrti žene Kreuze , patnji trojanskog naroda i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu.
Prema Didoni ispao je nepošteno jer ju je kradomice napustio iako ga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga dobroèinstvima.Poštuje i sluša bogove/naroèito Jupitra/ koji je odredio njegovu sudbinu osnivaèa Rima i iako voli Didonu odluèan je vršiti volju bogova.
Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju, i u pripovjedaèkom smislu, jer Eneja kao i Odisej prièa o stradanjima, patnjama, doživljajima nakon trojanskog rata.
Svojom kletvom Didona istièe borbe koje æe Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima, odvajanje od sina, njegovu smrt /pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji, a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala .
Kompozicija epa je takva da se u drugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu.
Enejino životno naèelo je da je sve u božjim rukama i da ono odreðuju sudbinu pojedinca, a Didona smatra da  svojim postupcima i djelima sami odreðujemo svoju sudbinu.
Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odluèuje o svojoj sudbini /kad bi on odluèivao nikada ne bi napustio Troju / veæ  su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivaèa Rima, a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci.
Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja, izgubljenog dobrog  glasa , osjeæaja krivnje što je podlegla strastima, odluèila je oduzeti si život.     
Haron je bio prevoznik duša u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one našle mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Duše koje nisu imale zemaljski pokop bile su osuðene  na vjeèno lutanje.

Podzemni svijet se sastoji od tri kruga :
Tartara - pakla u kojem su zloèinci vjeèno izloženi mukama
Elizija - raja  u kojem vlada vjeèno blaženstvo
Èistilišta  u kojem se nalaze duše koje æe nakon èišæenja biti ponovo utjelovljene
Ljudi najèešæe ne upravljaju svojim strastima , veæ postaju žrtve strasti, što je u konaènici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt.
U život svakog pojedinc nužno je da sam odluèuje o svojoj sudbini.

[Dacha]

Euripid - Elektra

Nakladnik:
Matica Hrvatska

Vrsta dijela:
tragedija

Tema:
Elektrina opsjednutost osvetom svoga oca.

Ideja:
Odreðene životne situacije nas mogu pretvoriti u zvijeri koje imaju na umu samo osvetu. Koliko god nam se to èini teškim, ne smijemo biti previše radikalni u svojim postupcima, jer nam osveta ne donosi ništa drugo osim grižnje savjesti.

Vrijeme radnje:
poslije 1184. godine prije nove ere (završetak trojanskog rata)

Mjesto radnje:
Grèka (Mikena), selo

Likovi:
- Elektra
- Orest, Elektrin brat
- Klitemnestra, majka Oresta i Elektre, žena Agamemnonova
- Agamemnon, vladar Mikene
- seljak iz Mikene, Elektrin muž
- Dioskuri; Kastor i Polideuk

Karakterizacije likova:
Elektra: zastrašujuæe odluèna u tome da ubije majku (i njezinog ljubavnika), i tako osveti oca; ona je ponižena, nakon ubojstva je istjerana kao robinja iz svog doma, boli je majèina nevjera i zanemarivanje djece; udali su je za siromašnog seljaka: sa raskoši kraljevskog dvora spala je na krajnju bijedu – no brak nje i seljaka nije konzumiran, jer on vjeruje da se ljudi iz razlièitih slojeva ne smiju ½miješati½; ona manipulira Orestom, nagovara ga na ubojstvo majke; nakon ubojstva muèi ju grižnja savjesti, ali manje nego Oresta; sude joj Dioskuri: udat æe se za Pindara
   
Orest: nakon ubojstva je prognan, i Egist ga je želio ubiti; kada nakon dugo           godina naiðe na svoju sestru, zajedno kovaju smrtonosni plan: on æe ubiti Egista i Klitemnestru (Elektra ne sudjeluje fizièki u samom èinu ubojstva); jer je ubio Egista – postaje junak, ali dvoumi se o tome dali bi trebao ubiti majku; Dioskuri ga osuðuju na vjeèno lutanje, a na njegovom putu æe ga pratiti Erinije (tri sestre, božice osvete – Tisifona, Alekto i Megera); Orest æe izgubiti razum; (medicinski): Orestov kompleks – želja sina da ubije majku

Klitemnestra: simbol zle i nevjerne žene; uzrok njezinoj patnji i ubojstvu muža: Agamemnon je morao žrtvovati kæer Ifigeniju da bi se mogao vratiti kuæi; Klitemnestra ga vara sa Egistom i  zajedno s njime ubija muža, zbog tog žrtvovanja njezine kæeri miljenice; zanemaruje poslije svoju živu djecu; na vijest da je Elektra rodila, dolazi u njezin dom; Elektra i Klitemnestra se sukobljavaju, i kasnije Orest ubija majku

Problemi:
-moralni – Elektra i Orest su se našli u teškoj situaciji, ali njihova osveta nema etièko opravdanje
-psihološki – glavni dramski sukob je sukob Elektre sa samom sobom
-povijesni – u korijenu, za svu tu tragiènu sudbinu je kriva otmica Helene (koja je bila Klitemnestrina sestra) – povod trojanskom ratu

Osobni doživljaji i zapažanja:
Drama je tužna, zato jer ljudi ne mogu utjecati na svoju sudbinu i djela, veæ njihovim životima upravljaju bogovi. To je najtragiènije u ovoj i veæini tragedija. Ovdje se javlja jedno teško pitanje: Jesu li Orest i Elektra ispravno postupili kada su ubili vlastitu majku zbog toga jer je ona ubila njihovog oca? Jesu li se smjeli miješati u njihovu braènu razmiricu? Ovdje svatko ima svoje odgovore, ali jedno je sigurno: ubojstvo roditelja je bizarna stvar, i ja mislim da se to moglo riješiti na drugi naèin. No kada èovjeka zaslijepi mržnja, ne može racionalno prosuðivati. No jedna stvar je pozitivna u toj tragediji: nerazdvojivost Elektre i Oresta (zbog toga su im na kraju sudili Dioskuri – oni su simbol nerazdvojivih blizanaca).

[Dacha]

Tone Seliškar - Družina Sinjeg galeba


Bilješke o piscu:
Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro 1970.g. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje,Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Tršcanska cesta. Više Seliškarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik, a Družina Sinjega galeba objavljena je u više izdanja.

Tema:
djecja družina koja se bavi poslom za odrasle

Glavni likovi:
Ivo i družina

Sporedni likovi:
 Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mještani, Ante, Lorenza...

Mjesto radnje:
Galebov otok i more

Vrijeme radnje:
Ljeto (u prošlosti)

Poruka djela:
Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe, nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti, nego je cuvaj od propasti.

Kratak sadržaj:
Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i
kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridružuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo još treba ofarbati krmu. Pošto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom. Tamao
su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve jace pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla srušiti. Poslovoda je iz džepa izvadio stotisucicu i rekao: Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"Svi su šutili dok se nije javio Ive. Otišao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prošla. Kada su zaradili za farbu, otišli su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba" na šalu. Mještani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem
jedan mali dio onoga što im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more.

Doživljaj djela:
Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio družinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav".

Karakterizacija likova:
a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one nježne rijeci što ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brižnih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio.

b) djecaci: dobri i pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka.

c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha.

d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenutcima.

[Dacha]

Mato Lovrak – Družina Pere Kvržice

Bilješka o piscu:
Mato Lovrak roðen je 8 ožujka 1899.g. u Velikom Graðevcu kod Bjelovara. Književnièkim radom se bavio 50.godina. Najviše književnièkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri , u školi, u obitelji, u rtazlièitim akcijama i pustolovinama, Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974.g. u Zagrebu.

Tema: 
Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima.

Osnovna misao:
Zajednièkim radom i trudom se može sve ostvariti.

Vrijeme radnje:
Lipanj

Mjesto radnje:
Selo

Likovi:
Pero, Šilo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, uèitelj

Sadržaj:
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sjeèao se rijeèi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajednièko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeæi u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odluèio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se kuæi i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da æe mlin biti njihov, a o detaljima æe se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je uèitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun granja.  Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo oèistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u ureðivanju mlina.Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Htjeli su ga oèistiti da bih imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Sreæom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao iæi u mlin. Do perinog ozdravljenja za voðu je izabran Divljak. Misleæi na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili su mostiæ, oèistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao. S njim je otišao i Budala. Djeèaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve isprièao djevojèicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin i kada su veæ sve znale djeèaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojèice su znale èistiti, crtati i ureðivati vrt. Veæ je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Èuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Družba je odluèila predati mlin seljacima na zadnj dan škole. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to uèinio Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i oèistili su mlin.  Kasno su se vratili kuæi i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je veæ uèinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole dijeèaci su sve isprièali uèitelju i pokazali mu ureðeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska sveèanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a meðu njima je bio i naèelnik opæine. Bili su tu i tamburaši.  Uèitelj je pozvao da svi poðu do mlina.  Èuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti uèiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih doèekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.

[Dacha]

Mark Tven -  Doživljaji Toma Sojera

Bilješke o piscu :
Mark Twain roðen je 1835.god. na Floridi u državi Missouri. Umro je 1910.god. . Napisao je : Kraljeviæ i prosjak ,Doživljaji Hucheeberryia Fina.

Mjesto Radnje :
otok, Ilijanska obala 

Vrijeme radnje :
ljeto

Likovi :
Fin, crnac ,Tom ,Douglas , tata ,Bames ,Joe ,Harper , Ben ,Huck…

Fabula :
Djeèak Huck imao je pijanog oca kojega je viðao jednom tjedno. Imao je prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojnièku bandu. Jedne noæi je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji, a Jim je bio na splavi.  Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo .Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da æe se vratiti doma i reæi istinu. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili. Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi ,ali bez uspjeha. Prije smrti gospoðica Watson oslobodila je Jima ropstva.

[Dacha]

Aleksandar Sergejeviè Puškin - Bajka o ribaru i ribici
 
Bilješka o piscu
Aleksandar Sergejeviè Puškin rodio se u moskvi 1799.godine. Pohaðao je elitnu školu za plemiæku djecu, gdje je veæ pokazao pjesnièki dar. Umro je u 38.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova kæi, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti.
 
Bilješke tijekom èitanja
-stari ribar i njegova žena
-zlatna ribica koja ispunjava želje
-pohlepna i zloèesta starica koja od ribice traži korito, kuæu, želi biti vlastelinka, svijetla carica i na kraju vladarica mora
-žao mi je starog ribara, a ne sviða mi se njegova pohlepna žena
-smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi
 
Doživljaj djela
Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje.
 
Kratak sadržaj
Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela preðu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, veæ je pusti natrag u more, a ona æe njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar isprièao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostaèinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuæu, željela je biti moæna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kuæi, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.
 
Mjesto i vrijeme radnje
Obala i more. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora, a zlatna ribica je živjela u moru.
 
Tema:
zlatna ribica
 
Ideja djela
Èovjek ne smije biti pohlepan.
 
Analiza likova
Stari ribar - dobar i pošten starac
Starica - zla, pohlepna i nikad zadovoljna
Zlatna ribica - dobra ribica koja održava svoje obeæanje


2.Bajka o ribaru i ribici
 
Dojam :
Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu, a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebiæna

Vrijeme radnje :
Ljeto

Mjesto radnje :
More, dvori,

Glavni likovi :
Starac – bio je pošten i dobar
Baka – okrutna i sebièna
Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka, ali ne i zadnju

Sporedni likovi :
Sluge, lude

Sadržaj : 
Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao treæi put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da æe joj tada ispuniti želje. Starac ju je pustio. Vratio se kuæi i to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kuæi. On je pred kolibom našao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuæu. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prošlo nekoliko nedjelja. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. Starac se je protivio ali je kasnije otièao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio još veèi i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Baki je veæ postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. Starac je otišao i zamoloi rabicu. Ona ga je slušala i zatim zaronila. Starac je dugo èekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba.         
     
Pouènost o djelu :
Nikada ne smijemo biti oholi i sebièni kao baka

Bilješke o piscu :
Aleksandar Sergejeviæ Puškin rodio se u Moskvi 1799. godine u plemièkoj obitelji. Zbog slobodumlja koje u njma koje u njma izražava èesto je napadan, pa i izazvan na dvoboj, te od posljedica ranjavanja umire godine 1837., u svoj trideset i osmoj godini.

[Dacha]

F. M. Dostojevski - Zapisi iz mrtvog mora / Zapisi iz podzemlja



 “ Zapisi iz podzemlja” samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom “Zapisi iz mrtvog doma” - zbirke poznatog ruskog realista-F.M.Dostojevskog. Novela “ Zapisi iz podzemlja” u sebi sadrži mnoge ideje o èovjeku, njegovom životu te o individui i njezinom ponašanju i uklapanju u društvu. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam predoèava samog sebe a ujedno preko sebe izrièe pravu istinu o èovjeku. Prema njegovim rijeèima, èovjek je negriješeno biæe, pakosno biæe, nezahvalno biæe, stvaralaèka životinja, lakosmisleno biæe,nedolièno biæe te biæe koje u svemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna se osobina posebno istièe a to je samostalnost, èiju veliku uèestalost možemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaže se dobro s društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi uæi u društvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj želji, biva odbaèen i postaje željan osvete za neuspjehom. Sve mu u životu propada a nesreæa mu je uvijek za petama. Prema svemu ovome možemo zakljuèiti i da zapravo podzemlje za glavnog lika možda i predstavlja ovaj bijedan i nesretan život, a ponajviše izolaciju od društva, od cijelog svijeta.
     Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o èovjeku, a drugi dio dokaz za sve ono što je reèeno u prvom dijelu.Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele,mogli bismo reæi da radnja teèe kronološki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je da je radnja izmišljena kao i sami zapisi.
U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga -Apolon, Liza, Ferfièkin, Simonov i Zverkov.
     Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer on sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena. O njegovoj karakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom poèetku možemo uoèiti pakosnost, koja se uoèavala i u njegovom poslu. No, pored toga što je pakostan, on je dosta i radoznao a možemo reæi i da voli sanjariti, fantazirati a ponajviše filozofirati. U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu liènost uoèiti èovjeka i njegove probleme u društvu. Sve te probleme možemo pronaæi i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua. Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju, on je zadovoljan svojim naèinom života.Na samom kraju novele možemo uoèiti da nikoga ne voli, nikoga ne poštuje, no ono što je najgore, ne voli ni samog sebe.Sve je to uzrok njegovog bijednog života, kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga da je uvijek bio odbaèen. Glavnu je rijeè u njegovom životu vodila povuèenost od društva, a sudeæi po svemu ovome, možemo zakljuèiti da on u biti i nije shvatio svijet, život, veæ je sve to promatrao sa svog stajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele èinio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodluènim a pomalo i strašljivim. Neke od ovih osobina mogu se uoèiti i u današnjem svijetu, u današnjem èovjeku,no ima nešto što odskaèe od svega, a to je nezadovoljstvo èovjeka s onim što ima, jer èovjeku uvijek treba nešto više.
     Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se naš glavni lik i nije baš previše slagao. Jedan od tih likova je i lik Ferfièkina.Prema rijeèima glavnog lika, bio je to èovjek kojeg je glavni lik ponajviše mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u oèima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika,koji ga nije prihvaæao i niti to nije ni pokušavao. Kao i svima, najvažniji mu je bio novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao èovjek koji je s zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih. Gotovo sve možemo reæi i za preostala dva neprijatelja glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životu bio novac, èesto su omaložavali glavnog lika,koji je sve to trpio i èak im se u jednom trenutku htio i isprièati. Svi oni isticali su se jednom velikom negativnom osobinom-iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi uèine život boljim, ne misleæi na posljedice.
     No, u cijelom društvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjeæaje.To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu. U poèetku je upoznajemo kao povuèenu, šutljivu  i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija poprièati i izmjeniti mišljenja o životu, buduænosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uoèiti veæ je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav naèin života.
     Veæ nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor èesto koristi jednostavnim i jasnim reèenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke reèenice možemo navesti jedan od brojnih dijaloga iz novele:

                                                           ”Ti si odavde?
                                                           Nisam.
                                                                     Odakle si?
                                                                     Iz Rige.
                                                                     Njemica?
                                                                     Ruskinja.
                                                                     Jesi li veæ dugo ovdje?
                                                                     Gdje?
                                                                     U kuæi. “

Èesto se u reèenicama pa i meðu reèenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humoristiènosti i originalnosti reèenica ,kao npr.”Tada sam pobijedio,ali se Zverkov,koji je doduše bio glup ali veseo i drzak, na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio –smijeh je ostao na njegovoj strani.” ili pak “ Ta èovjek je glup, fenomenalno glup.Naime, uopæe i  nije glup, ali je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.”Specifiènost ove novele je i poèetak, gdje se takoðer uoèavaju jednostavne i humoristiène reèenice:” Bolestan sam èovjek...Pakostan sam èovjek. Neprivlaèan sam èovjek. Mislim da me boli jetra. Uostalom,nemam pojma o svojoj bolesti i ne znam pouzdano što me boli.”,a i cijela je novela napisana tako da autor direktno razgovara s èitateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izražava reèenicama poput ovih:”...Stanite! Dopustite da predahnem...”,”Pa zašto ste onda sve ovo pisali?- pitate me.
Znate šta, strpao bih ja vas na èetrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon èetrdeset godina došao k vama da se raspitam do èega ste došli.”.Osim ovih reèenica , Dostojevski se obraæao èitatelju putem zagrada “ (Slaba dosjetka, ali neæu je prekrižiti. Napisao sam je,misleæi da æe ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se želio samo napraviti odurno važan- namjerno je neæu prekrižiti!).Sam jednostavan stil govori nam kako reèenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli možemo pronaæi i poneku metaforu: ”Bilo je tiho, pahuljao je snijeg padajuæi gotovo okomito i prostirajuæi jastuk po ploèniku i pustoj ulici.”
     Realistiènost stila takoðer ne možemo izostaviti, a ta je realistiènost i specifièna za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo. Realistiènost je izražena veæ putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi oèituju na posebnim realistièkim likovima – likovima iz svakodnevnog života koji se kreæu na svakodnevnim, obiènim mjestima (gostionica, malena sobica).U noveli možemo uoèiti i opis interijera:” U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno.”èija je funkcija opisivanje i predoèavanje socijalnog statusa likova,dok u jednom dijelu novele možemo uoèiti i pozitivizam:”Pa i uopæe ,dužni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda nipošto u tim i tim okolnostima neæe ništa pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva jest, a ne onako kao što fantaziramo, pa ako stvarno težimo za tablicom i kalendarom,no,i...no,pa makar i za retortom,što se može, treba prihvatiti i retortu!”
     Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izraza”a l’homme de la nature et de la verite”.

     I kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
1.   Èovjek nije nikada sretan onime što ima.
2.   Svaki je èovjek kukavica.
3.   Èovjek nije savršeno biæe.
4.   Društvo èini èovjeka èovjekom.

[Dacha]

Aristotel - Poetika"

Temelje teorijskog viðenja udario je Aristotel svojom Poetikom.
Tekst nije celovit, struktura teksta nije jedinstvena.
Raspravlja se o opštem i pojedinaènom naizmenièno.
Poglavlje o tragediji je u celosti obraðeno, za razliku od dela o komediji i dela o epu; na jednom mestu Aristotel kaže da je o komediji bilo reèi ranije, ali mi ne znamo za te spise, preðašnje.
Aristotel je u istoriji filozofije najveæi sistematièar, od njega poèinje prava filozofija, tj. filozofija kao apstraktno mišljenje, koja se zaniva na pojmovima a ne na slikama kako je to kod Platona.
Poetika pripada "predelu" pitkog štiva, zbog toga je postojalo mišljenje da ona nije Aristotelov spis, pošto drugi njegovi spisi kao npr. Metamorfoze ili Fizika, spadaju u onaj viši stepen, visoki stil.
Teofrast - uèenik Aristotela, koji je sredio njegove spise. Aristotel je bio bolestan, umro je u 63. godini, najverovatnije od raka želudca. Poetika je pronaðena u veoma lošem stanju, verovatno posle Teofrasta, i pretpostavlja se da su izbaèeni oni delovi Poetike koji nisu bili èitki.
Neka mesta koja su saèuvana, ostala su nejasna, ta nejasnoæa najviše se odnosi na pojam KATARZE, i taj pojam, u tom obliku, samo jednom sreæemo u Poetici.

•katharsis - filolozi su rekonstruisali ovu reè, a po Aristotelu ona bi se odnosila na proèišæenje, vezano za boga Dionisa.

Horacijeva Poetika je destruktivna, aristotelovska; Horacije nije èitao Aristotela.
Najviše je Aristotel tumaèen u doba renesanse. Franja Petriæ Komentari uz Aristotelovu Poetiku. Najèešæe su to bili negativni, ironièni komentari, ali i netaèni.
U doba renesanse Platon je bio vodeæi filozof, otuda negativna konotacija prema filozofiji koju je propagirao Aristotel.
U srednjem veku Aristotel je bio glavni filozof, Toma Akvinski je temeljio svoju Filozofiju na Aristotelovoj.
Ideja da se u Firenci organizuje država po ugledu na Platonovu Državu, svedoèi koliko je Platon bio poštovan u doba renesanse.
Sofistièke rasprave oko Aristotelove Poetike.
Aristotel je bolje "prolazio" u doba klasicizma, zajedno sa Horacijem.
U naše doba Žerar Ženet oslanja se na Aristotela u svojim Figurama.
Aristotelova Poetika je imala je presudan znaèaj za RUSKE FORMALISTE (na Jakobsona prvenstveno), koji su udarili temelje modernoj teoriji književnosti. Aleksandar Veselovski - otac ruskih formalista, iz njegove Istorije poetike proizišli su ruski formalisti. Naziv formalisti je pogrdni naziv koji su im dali neprijatelji; Ruski formalisti zastupaju stav: nije bitno o èemu se piše, može se raditi o sasvim nebitnim stvarima, bitan je NAÈIN na koji je nešto napisano.
Aristotelova Poetika je dobila naziv po prvoj reèi u spisu (raspravlja se o pesnièkoj umetnosti).
Zdeslav Dukat - dao komentare komentara o Poetici.

Zadaci o kojima Aristotel govori jesu:

1.   pesnièko umeæe
2.   njegove vrste
3.   cilj, kakav uèinak, šta proizvodi svaka od tih vrsta. Kranji cilj (telos grè. krajnji cilj) je u tragediji katarza.
4.   kako treba oblikovati fabule (lat. fabule pokriva znaèenje reèi mit, prièa)

fabule = mithos - prièa koja nije izvorno mit

Ovaj èetvrti zadatak odnosi se na NAÈIN STVARANJA tj. na SIŽE, u onom znaèenju koje su kasnije propagirali ruski formalisti, jer oni se oslanjaju na Aristotela, umeli su da razumeju znaèaj koji je on izneo tako što su odvojili fabulu od sižea, i izneli razliku. Po Tomaševskom razlikujemo:

1.   Stepanasti siže - i on je najednostavniji
2.   Prstenasti siže
3.   Paralelni siže - najkomplikovaniji tip sižea, Tolstoj se koristi njime, uvodeæi nekoliko naporednih porodica u svom izlaganju.
Misao o ruskom filmu razvija se uporedo sa mišlju o književnosti, ono što je flash back u filmu to je prstenasti siže u književnosti ruskih formalista.

5.  iz koliko i od kakvih delova je sastavljeno delo.