Skip to content

Sokobanja arrow SOKOBANJSKI FORUMarrow Kultura, Umetnost, Muzika, Film ...arrow Lektira,pismeni i seminarski radovi...
25 Oktobar, 2021, 11:17:50 am *
Dobrodosli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisnickim imenom, lozinkom i duzinom sesije
 
   Pocetna   Pomoc Kalendar Prijava Registracija  

Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi dole
  Stampaj  
Autor Tema: Lektira,pismeni i seminarski radovi...  (Procitano 273302 puta)
0 clanova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #44 poslato: 05 Maj, 2007, 04:27:11 pm »

3. Dekameron


Dan prvi, novela prva
Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia poĆ°e u Burgundiju skupljati porez, no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kuƦi dva brata. LijeƦnici su mu govorili da Ʀe uskoro umrijeti. BraƦa su se uplaÅ”ila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrjeÅ”enje jer je užasan ĆØovjek te ga ne bi pokopali u crkvi, a ako se ne ispovjedi bacit Ʀe ga u neku jamu, a tada bi narod napao braƦu te ih možda ĆØak i ubio. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveƦe poÅ”tovanje, a narod ga je poĆØeo Å”tovati kao sveca.

Likovi
Ciappellatto- pokvaren ĆØovjek koji se samo mogao joÅ” viÅ”e pokvariti glumeƦi da je dobar Å”to je i uĆØinio kako bi bio dostojno sahranjen.

fratri(opƦenito u to vrijeme)- nisu dobri kao danas te niti oni ne zaslužuju iƦi u raj jer ne žele oprostiti teÅ”ke grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima opraÅ”ta, a zauzvrat traži obeƦanje da neƦemo grijeÅ”iti za koje zna da Ʀemo prekrÅ”iti jer smo samo ljudi.

Dojam
Iako sam se zgražavao nad Ciappellattovim postupcima, svako zlo je za neko dobro, odnosno barem braƦa koja su mu pružila utoĆØiÅ”te kada je bio bolestan niju umrla zbog njega. Iako to nije opravdanje za ono Å”to je on uĆØinio jer on može lagati ljudima no kada Ʀe mu se suditi nakon života vidjet Ʀe se i znati toĆØno Å”to je uĆØinio.

Drugi dan, novela treƦa
Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potroÅ”ili sve Å”to su imali. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti, ali su sad imetak potroÅ”ili joÅ” brže. Njihov neƦak Alessandro slao im je novac iz Engleske, ali se odluĆØio vratiti kuƦi. Na putu je sreo kraljevu kƦer koja se odmah zaljubila u njega. Nakon vjenĆØanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih striĆØeva.

Likovi
Tebaldovi sinovi- rastroÅ”ni i nezasitni. ƈovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroÅ”i da neƦe napraviti istu greÅ”ku kada mu se joÅ” jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom životu, no oni su napravili istu greÅ”ku dva puta.

Alessandro- darežljiv. Davao je novac svojim striĆØevima iako su se oni razbacivali novcem. Kada se vratio kuƦi ĆØak je i podmirio njihove dugove.

Dojam
Ne smijemo rasipati novac u životu jer sreƦa ne dolazi ĆØesto i nije uvijek novac. Ako nam se kada i desi da dobijemo puno novca treba ga Å”tediti i razumno troÅ”iti te uzeti u obzir buduƦnost a ne gledati samo danas. To je razlog zaÅ”to mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi.

Dan deseti, novela peta
U hladnoj Furlaniji je živjela gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja, viteza Ansalda. MisleƦi da Ʀe ga smiriti od pokuÅ”aja da je osvoji, kaže mu da u sijeĆØnju želi vidjeti zeleni perivoj, pun cvijeƦa i drveƦa pokraj svog dvorca. Ansaldo je uz pomoƦ ĆØarobnjaka uspio to izvesti, a Dianora, da ne obesĆØasti svoje ime i ime svog muža, ode k njemu. Mislila je da Ʀe je Ansaldo iskoristiti, ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj, takoĆ°er i prijatelj njezina muža.

Likovi
Dianora- pomalo okrutna, ali ipak poÅ”tena. Nije htjela reƦi u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguƦ zadatak koji je uspio ipak izvesti. Ipak se divim tome Å”to je na kraju otiÅ”la k njemu i priznala mu sve.
Ansaldo- iskreno zaljubljen, ali iznad svega ĆØastan. UĆØinio je i nemoguƦe kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata, ĆØasno se ponio i odluĆØio ostati prijatelj s njom pa ĆØak i s njenim mužem.

Dojam
ObeƦanja koja se kažu trebaju se i izvrÅ”iti. Iako nisu izvrÅ”ena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi poÅ”teni. Dianora je priznala Ansaldu, a Ansaldo je odluĆØio ostati prijatelj i s njom i s njenim mužem. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine.



4.Dekameron

O piscu
Giovani Boccaccio roĆ°en je 1313. najvjerojatnije u Firenci. Å kolovao se u Napulju, a najveƦi dio života proveo je u Firenci. Zajedno sa Danteom i Petrarkom ĆØini trolist najveƦih talijanskih predrenesansnih književnika. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanistiĆØko zanimanje za klasiĆØnu starinu i za pjesniÅ”tvo uopƦe. I on je svoje nadahnuƦe i vjeĆØnu ljubav na prvi pogled pronaÅ”ao u Mariji, kraljevoj kƦeri, koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za prouĆØavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistiĆØki europski pokret u cjelini. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih  muževa, O znamenitim ženama, Rime, Dijanin lov, Komedija o firentinskim nimfama, Spjev o fjezolanskim nimfama, KorbaĆØ, a izmeĆ°u 1357. i 1362. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije, a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i  Raspravica o pohvalu Danteu. Njegovo najpoznatije i najznaĆØajnije djelo je Dekameron koji je nastao izmeĆ°u 1348. -1351. Umro je u Certaldu 1375.

O djelu:
 
Naziv djela
Dekameron je najveƦe Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo talijanske pripovjedaĆØke proze, nastalo izmeĆ°u 1348. i 1351. Sama rijeĆØ Dekameron je talijanizirani oblik grĆØkih rijeĆØi deka hemeron Å”to znaĆØi deset dana, jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset dana.

Kompozicija i stil
Iako se može uĆØiniti da je Dekameron , zbog skladne strukture i uĆØestalosti broja deset, sastavljen u srednjovjekovnoj tradiciji simbolike brojeva, njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi, fortune i inteligencije pripadaju složenom razdoblju premjeÅ”tanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali dugu povijest srednjeg vijeka. Makar Dekameron ima sto novela, taj broj sto, za razliku od Božanstvene komedije, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetriĆØnosti, nema nikakvu simboliku. Pojedine novele imaju moralistiĆØki uvod i zakljuĆØak. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu, u kojoj novele imaju potpunu umjetniĆØku zaokruženost i autonomiju, a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuƦa i temeljnih znaĆØajki piÅ”ĆØeve slike svijeta. Radnja se inaĆØe odvija u dva tjedna, ali subota i nedjelja se preskaĆØu iz vjerskih razloga, pa se novele priĆØaju samo u deset radnih dana. Stil je zaĆØuĆ°ujuƦe otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime uz inkviziciju, dogmu i sliĆØne tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili baÅ” svkodnevna literatura.

NadahnuƦe i tema
Boccacciov je pripovjedni svijet, posebice kad su posrijedi novele iz firentinskog života, sastavljen od motiva svakodnevnice, odakle je on, na temelju životnog iskustva i životne i bujne firentinske sredine preuzeo i umjetniĆØki oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja, prostore i likove, , a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovaĆØkog staleža. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistiĆØku, stranu ĆØovjeka prikazujuƦi svoje likove kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih naĆØela. Takvim slobodnim naĆØinom pisanja prvi je pobio miÅ”ljenje o bezgreÅ”nom životu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu. On shvaƦa i uzima ĆØovjeka kakav je u stvarnosti, i uopƦe ne prikazuje kajanje zbog ruÅ”enja nekih osnovnih crkvenih principa. Bez grižnje savjesti prikazuje fiziĆØku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. Boccaccio zapoĆØinje pripovjedanje moƦnim realistiĆØnim opisom tragiĆØne poÅ”asti crne kuge koja je harala u Firenci 1348. (str. 27, 31). Ali pjesnikova reakcija na straÅ”an dogaĆ°aj nije, kao Å”to bi se u ono doba moglo oĆØekivati, mistiĆØna skruÅ”enost u strahu od zemaljskih nedaƦa i kazne Božje na drugom svijetu, nije pesimistiĆØno nijekanje vrijednosti i ljepote života, veƦ naprotiv, to je pohvala vitalnoj mladosti i neuniÅ”tivoj svježini prijateljske prirode.
Sacuvana
« Odgovor #44 poslato: 05 Maj, 2007, 04:27:11 pm »

 Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #43 poslato: 05 Maj, 2007, 04:26:30 pm »

Giovanni Boccaccio - Decameron

Ponesto o piscu:
Giovanni Boccacio (1313-1375) bio je istaknuto talijansko-francuski knjizevnik 14. stoljeca. Razuzdan zivot na dvoru Roberta Akvinskog ostavio je duboke tragove u njegovu zivotu i stvaralastvu. Njegova djela ljubavno-pustolovnog osvjezila su talijansku knjizevnost. Njegova poznatija djela su: Filocolo, Filostrato, Teseida, Dekameron.

Najosnovnije crte fabule:
Dekameron, tj. ā€œknjiga deset danaā€, zapocinje epidemijom kuge u firenzi 1348. godine. Sedam djevojaka i tri mladica odlucuju otici iz oboljelog grada na selo. Kako je na selu prilicno dosadno svatko mora svakog dana ispricati po jednu pricu. Kako su subota i nedelja vjerski dani u 14 dana ispricaju tocno sto prica. Svaki dan je posvecen nekoj osnovnoj temi; npr. drugi dan se pripovjeda o hirovima Fortune, treci dan o ljubavnim hirovima, cetvrti o tragicnim ljubavima i smrtima itd. Zakljucnog desetog dana novele su posvecene velikim i plemenitim djelima.
Boccaccio je u kameronu izrazio pravu, hedonisticku, stranu covjeka prikazavsi svoje likove kao ljude sumljivog i dvojnog morala i moralnih nacela. Takvim slobodnim nacinom pisanja prvi je pobio misljenje o bezgrecnom zivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu.

Mjesto i vrijeme u djelu:
Radnja se odvija u 14. stoljecu od godine 1348 nadalje, u Italiji.

Tema i ideja djela:
Tema djela su nesputane price mladih ljudi o ljudskoj prirodi.
Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu andjeli vec najobicniji grijesnici, kako svecenici tako i svakodnevni ljud. Pa na kraju krajeva, ni ispovjest nije izmisljena za ukras.

Stil i kompozicija:
Stil je zacudjujuce otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime uz inkviziciju, dogmu i slicne tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili bas svakodnevna literatura.
Kompozicija je jos uvijek uobicajeno proracunata (kao kod Dantea, Petrarke...). Djelo se sastoji od sto novela podjeljenih u deset cjelina podjeljenih po danima.

Fabula:
Upravo takav stil cini fabulu zanimljivom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutrasnjih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke, Boccaccio nudi potpuno jednostavan, komicno - zanimljiv opis i pristup svakodnevnog covjeka, koji rijetko mari i tezi za iskrenom platonskom ljubavlju, upakiran u kratke i zanimljive pricice.

Razotkrivanje prave covjekove prirode:
Boccaccio shvaca i uzima covjeka kakav je u stvarnosti, i uopce ne pokazuje kajanje zbog rusenja nekih osnovnih crkvenih principa. On bez griznje savjesti prikazuje fizicku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti, na kojoj bi nu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i, pisci erotskih knjiga.

Mesija novog doba:
Boccaccio je takvom otvorenoscu i filozofijom postigao laskavu titulu navjesnika novog doba i covjeka izvan / ispred svoga vremena. On odbacuje srednjevjekovne predrasude i shvaca covjeka kao bice i dusu, u ne bas uvijek savrsenoj simbiozi. Tu potvrdjuje svoju naprednost pred crkvom koja u covjeku vidi prakticki samo dusu.



2. Dekameron

BiljeŔke o piscu:
Giovanni Boccaccio je roĆ°en u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca, Firentinskog bankara. Boccaccio se Å”koluje u Napulju, a najveƦe razdoblje svojega života provodi u Firenzi gdje obavlja državne poslove, ali se bavi i književnim radom. Boravak u Napulju (1328.-1341.) ostavio je trajan peĆØat u njegovoj liĆØnosti i stvaralaĆØkom radu. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj književnosti kao Å”to su roman ljubavno-pustolovnog sadržaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida". Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogaĆ°a živote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. Ta straÅ”na bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo-zbirku od sto novela "Decameron" (1348-1353). U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih uĆØenih spisa na latinskom jeziku. Godine 1353. Boccaccio piÅ”e "Život Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "božanstvenim".

Likovi:
Musciatto Franzesi, Ser Ciappelletto, braƦa lihvari, fratar, Saladin,
Melkizedeh, Landolfo Rufollo, Turci, žena sa otoka Krfa

Tema:
NepromiÅ”ljenost, lakovjernost i naivnost sveƦenstva i ljudi tadaÅ”njeg vremena koja se oĆØituje u prevari jednog od najveƦih greÅ”nika, Ser Ciappelletta, kojom je izigrao fratra, ljudska nepromiÅ”ljenost ĆØesto dovodi do propasti i siromaÅ”tva, pohlepa i težnja za Å”to veƦim i bržim bogaƦenjem može

Sadržaj:
Ser Ciappelletto
Musciato Franzesi, bogat i ugledni trgovac postavÅ”i vitezom morao je otiƦi u Toscanu. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova BurgunĆ°anima. MeĆ°utim, Musciatto je pronaÅ”ao pravog ĆØovjeka za taj posao - Ser Ciappelletta. On prihvaƦa posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braƦe lihvara. Nakon Å”to se Ser Ciappelletto razbolio braƦa lihvari ne znaÅ”e Å”to s njim zbog njegovih silnih grijeha, no on to zaĆØu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. Oni mu dovedu jednog starca, cijenjenog fratra, da se Ciappelletto ispovijedi. On prevari fratra, a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. Kada su braƦa ĆØula da Ʀe Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaÅ”e se brinuti. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire, te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti ĆØovjek na Å”to se fratri složiÅ”e. Na pogrebu fratar ljudima ispriĆØa o Ciappellettovom životu, nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. UveĆØer Ciappelletto biva pokopan u kapeli.
Židov Melkizedeh i priĆØa o tri prstena
Saladin, protrativÅ”i sav imetak, pokuÅ”a izvuƦi novac iz bogatog ali Å”krtog Židova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuƦu. Saladin ga, htjedeƦi ga iskuÅ”ati, upita koju vjeru smatra pravom: židovsku, saracensku ili krÅ”Ć¦ansku. Melkizedeh bjeÅ”e mudar i uman ĆØovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu priĆØu o bogatom Židovu i tri prstena. Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i ĆØastan položaj na svom dvoru.
Landolfo Ruffolo
Novela govori o trgovcu Landolfu koji je živio u gradu Ravellu gdje žive bogati ljudi. Landolfo je bio bogat, te je svoj novac uložio u brod, te otputovao na Cipar prodati robu Å”to se pokazalo loÅ”im zbog velike konkurencije, pa je postao gusar Å”to se pokazalo kao dobra investicija. PljaĆØkao je brodove (turske), te se na taj naĆØin duplo obogatio. Jedne noƦi zapuhao je vjetar i vidjevÅ”i da se brod ne može suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. Iste su veĆØeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaÅ”e Landolfov brod. Turci su poslali naoružane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao, a ĆØamcima su opkolili Landolfov brod. Zatim su zarobili Landolfa, te su mu oteli plijen. SljedeƦi dan more je bilo mirno, no uveĆØer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda, pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. SljedeƦeg, vedrog dana, Landolfo se probudio na dasci, no nakon Å”to ga je prevrnula s daske neka Å”krinja koja je doplutala, Landolfo se uhvati za Å”krinju. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme, sve dok nije doplovio do otoka Krfa. Tu ga je zatekla jedna žena koja je prala posuĆ°e, te ga odvukla na obalu i odnijela kuƦi. Žena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. Sa sobom, Landolfo je ponio i dragulje koje je pronaÅ”ao u Å”krinji. Prije Ravella, stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe ispriĆØavÅ”i Å”to mu se dogodilo. Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje, te od novca koji je za njih dobio, poÅ”alje neÅ”to ženi na Krfu, a neÅ”to ljudima u Traniju, te odluĆØi kako Ʀe poÅ”teno živjeti do kraja života i neƦe ulagati u svakojake investicije.

Karakrerizacija likova:
Ser Ciappelletto
Gizdavko, niska rasta, notar, pokvaren, lažac, volio unositi razdor meĆ°u prijatelje, roĆ°ake, sudjelovao u ubojstvima i zloĆØinima, straÅ”no psuje, nikad nije zalazio u Crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece, opak, lopov, zalazi u krĆØme, žene su mu se milile kao psu batine.

Fratar
Svet i bogobojazan starac, praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je ĆØista suprotnost onome kako se opisuje.

Saladin
Od ĆØovjeka niska roda postao babilonski sultan, živio raskoÅ”nim životom, te na taj naĆØin protratio umetak
Melkizedeh

Uman, mudar ĆØovjek, lihvar koji je posuĆ°ivao uz velike kamate, veoma Å”krt

Landolfo Rufollo
Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva, pa je stalno pronalazio naĆØine kako da se joÅ” viÅ”e obogati dok na kraju nije postao puki siromah, no onda odluĆØuje poÅ”teno živjeti.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #42 poslato: 05 Maj, 2007, 04:25:17 pm »

Ivan MažuraniƦ - Smrt Smail Age ƈengiƦa

Beleske o piscu:
MažuraniƦ, Ivan (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. - Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i politiĆØar. Pravo zavrÅ”io u Zagrebu. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevoĆ°a Hrvatskog sabora; glavni radaktor saborskih zavoda i zakljuĆØka. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 1873. - 1880. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povuƦeno, baveƦi se matematikom i astronomijom.
Mažuranic je poƦeo pisati pjesme veƦ kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveƦe i najznacajnije djelo, ep Snrt Smail - age Ɔengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasiĆØni i dubrovaĆØki utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasĆØan junaĆØki ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad Ʀitavu ilirsku poeziju.
1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoƦ Rusije uguÅ”ila oslobodilaĆØke pokrete u monarhiji, Mažuranic je kao ĆØinovnik beĆØke vlade zauzimao najviÅ”e položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajuƦi ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija izmeĆ°u madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali viÅ”e kao pasivni promatraĆØ nego aktivni politiĆØki voĆ°a, usmjerujuƦi sva svoja nastojanja na kulturno unapreĆ°enje zemlje. PjesniĆØki rad Mažuranica nije bio zahvaƦen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova politiĆØko - ĆØinovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranic je definitivno prestao pisati.

Lik Smail -Age:
Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemiƦ Smail - aga ƆengiƦ, koji je prikazan kao krvnik i muƦitelj. Izvana gledajuƦi doima se kao junak, meĆ°utim analizirajuƦi njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva muƦeƦi nevine i nedužne ljude, naslaĆ°ujuƦi se u njihovim patnjama.

Sadržaj:
U Å tocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail - aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. Smail - aga siĆ°e na polje pred kulu i poƦne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira Å”to gubi, raja pobjeĆ°uje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrƦu. Smail - aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatoƦio, jer mu je ovaj svojedobno savjetovano, da ne muƦi raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail - aga kaznjava starca vjesanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.
Durakov sin Novica potajno kreƦe noƦu Crnogorcima da iznenadi Smail - agu. Do toga ĆØasa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili, da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica Ʀe izdati agu, da bi mu se na taj naƦin osvetio za vjeÅ”anje njegova oca, on Ʀe ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru.
Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži, da se želi boriti na strani Crnogoraca. Sluga ga propuŔta u grad.
Sapat saziva junake, ĆØeta se sabrala i stigla na obale Morace, hladne vode. SveƦenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obeƦava, da Ʀe ih povesti u Smail - agin logor, a da postane dostojnim vodiƦem Novica se mora pokrstiti. Sunce zaĆ°e za planinu i ĆØeta krene na put. U ĆØetu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. StraÅ”nom Smail - agi suprostavlja se glas starca sveƦenika. Obojici glas podrhtava. RijeƦi su poviÅ”ene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoƦa i odluƦnost. Sad je veƦ jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, veƦ i o sukobu dobra i zla.
Smail - aga kupi haraƦ po GaĆØkom. Harlije se raziĆ°oÅ”e, a on krati vrijeme junaĆØkim igrama. Ima ostro oko, hrabro srce i junaĆØku sigurnu ruku. HaraĆØije se vraƦaju bez haraĆØa i vode raju. Aga je bijesan, sto nema haraĆØa. U meduvremenu na polju je oluja. ƈeta se priblizava logoru, razvi se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoƦ tome ĆØeta je pobijedila.

Analiza dela:
Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naÅ”ih ljudi, koji voĆ°eni ljubavlju i odluĆØnoÅ”ĆØu žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio znaĆØajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio ĆØovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.



2. Smrt Smail Age ƈengiƦa

BiljeŔke o piscu:
Ivan MažuraniƦ rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je zavrÅ”io njemaĆØku puĆØku Å”kolu. Po svrÅ”etku Å”kole ostao je joÅ” dvije godine u rodnom gradiƦu, a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim i njemaĆØkim nastavnim jezicima. Gimnaziju je zavrÅ”io s odliĆØnim uspjehom pa Å”kolovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiĆØe Gajev proglas za ā€œDanicuā€ i ā€œNovine horvatskeā€. Ujesen 1835. vraƦa se MažuraniƦ u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. SvrÅ”ivÅ”i i te nauke 1838. namjeÅ”ta se kao pravnik u odvjetniĆØkom uredu. 1873. godine Ivan MažuraniƦ postao je hrvatski ban, prvi ā€œban puĆØaninā€. SiÅ”avÅ”i s banske stolice ne bavi se viÅ”e politikom. Posljednje godine života proveo je u miru baveƦi se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.   MažuraniƦ ja autor malog broja djela, ali po umjetniĆØkoj vrijednosti jedan je od najznaĆØajnijih hrvatskih književnika. MažuraniƦ je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje GunduliƦeva epa ā€œOsmanā€. MažuraniƦevo životno djelo ā€œSmrt Smail-age ƈengiƦaā€ objavljeno je 1846. u almanahu ā€œIskraā€. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje, NoƦnik, ƈeta, HaraĆØ i Kob) i donosi stvarnim povijesnim dogaĆ°ajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezduÅ”nom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji.
 
Sadržaj:

Agovanje
Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemiƦ. On je bio poznat kao muĆØitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. U jednom okrÅ”aju on ih je veliki broj zarobio. Željan da gleda krv i muĆØenje aga naredi svojim slugama Ć°elatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplaÅ”iti da Ʀe mu se Crnogorci osvetiti. Aga muĆØi Crnogorce na razne naĆØine. Jedne je dao nabiti na kolac, druge vjeÅ”ati, a treƦima je dao odrubiti glave. On se je nadao da Ʀe ĆØuti jauke, vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Zbog toga agu obuze paniĆØan strah koji je krio u sebi. PoÅ”to to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braƦe. Durak je molio, piÅ”tao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vjeÅ”anje Duraka. Sve je to gledao starĆØev sin Novica i on se zakune da Ʀe se osvetiti agi za njegovo nedjelo.

NoƦnik
PoÅ”to nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijaÅ”njem Ć°elatu naiĆ°e na protivnika. Novica odlazi u Å”ume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. MeĆ°utim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. DoÅ”avÅ”i pod zidine noƦnika Novica naiĆ°e na stražara preobuĆØenog u crnogorsku noÅ”nju. Stražar ga puÅ”ta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Novica za osvetu agi odlazi meĆ°u Crnogorce, odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uniÅ”tili agu.

ƈeta
Jedne tamne noƦi kretala se po planinama jedna kolona, a pravac joj je bila Hercegovina. Å uteƦi, prolazila je ĆØeta od stotinu Crnogoraca na ĆØelu sa Mirkom kao harambaÅ”om. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uniÅ”titi tursku vlast. Da bi ĆØeta ostala neprimjeƦena putovala je samo noƦu. Jednog sunĆØanog dana ĆØeta se odmorila. VeƦ pred veĆØer ĆØuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko MoraĆØe. U to vrijeme do ĆØete je doÅ”ao starac i poĆØeo ih je ispovijedati, blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan ĆØovjek. Starac je rekao ĆØeti da treba da se bore protiv Turaka. Starac ode ali nakon njega doĆ°e neki ĆØovjek koji je bio obuĆØen u odijelo turskog Ć°elata. Svi se Crnogorci odmah uhvate za maĆØeve. Tada im on kaže da Ʀe se zajedno osvetiti Smail-agi.

HaraĆØ
Jednog lijepog sunĆØanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haraĆØlijama na granicu Crne Gore. Å atore je razapeo i poslao haraĆØlije. Oni se svi vraƦaju praznih ruku. HaraĆØlije traže od raje po glavi zlatnik, a od porodice jednog ovna. Raja nije platila haraĆØ jer nije imala novaca. Aga naredi da mu se dovede raja. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaÅ”tvo na raji. Baciv se "Ć°ilitom" umjesto raje pogodi TurĆØina usred oka. Ljutit na taj neuspjeh ode da smiÅ”lja muke za raju. NaredivÅ”i da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Iza Å”atora u grmlju vidjele su se na viÅ”e mjesta po dvije svijetle toĆØke koje su se dobro isticale u tamnoj noƦi. Bijahu to Crnogorci. ƈuje se pucanj, jedan, dva, tri a zatim se ĆØuje agin glas koji viĆØe slugama da mu dovedu konja. Pade tu mrtav aga i sluge. Jedino se spasi Bauk. Novica je htio da izvrÅ”i svoju osobnu osvetu ali ga jedan TurĆØin ubi. Crnogorci se vratiÅ”e kao pobjednici i odnijeÅ”e aginu glavu.

Kob
Pod LovƦenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuƦa. U njoj živi jedan TurĆØin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut meĆ°utim to samo izgleda. Taj ĆØovjek je Smail-aga. To je njegovo ĆØelo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi objeÅ”eno i tužno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom MažuraniƦ nas obavjeÅ”tava da je život Smail-age gotov i da je on jadan.
 
Karakterizacija likova:
Smail-aga ƈengiƦ
KrvoloĆØni tiranin, bezobzirno i nemilosrdno ubija Crnogorce, utjeruje haraĆØ, ubija starca Duraka (NoviĆØin otac), boji se osvete Crnogoraca, na kraju djela biva ubijen
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #41 poslato: 05 Maj, 2007, 04:24:35 pm »

Gustave Flaubert - Gospodja Bovary

Roman Madame Bovary ogledalo je i slika života jednog senzibilnog i osjeƦajnog biƦa koje cijeli svoj život i postojanje podreĆ°uje svojoj maÅ”ti, traženju i uživanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da Ʀe živjeti životom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom ĆØitala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary ĆØinio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je željela pobjeƦi od ā€œdosadnog sela , tupoglavih malograĆ°ana i osrednjosti životaā€ koji su je okruživali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom braĆØnom životu poĆØela se je gasiti spoznajom da je njezin muž samo prosjeĆØan ĆØovjek , ograniĆØena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i sažaljenja te ga je s vremenom poĆØela mrziti. Izgledao joj je ā€œkukavan, slab, niÅ”tavan, ukratko bijednik u svakom pogleduā€. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a ā€œbuduƦnost je bila jedan mraĆØan hodnik s dobro zakljuĆØanim vratimaā€. Svi dani bili su joj isti, ali ā€œipak u dnu duÅ”e ona je oĆØekivala neki dogaĆ°aj. Kao mornari u nevolji, ona je oĆØajnim pogledom prelazila po pustoÅ”i svog života tražeƦi u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije znala kakav je to bio sluĆØaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali Ʀe je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun blaženstva do prozorĆØiĆØa na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i osluÅ”kivala svaki Å”um, naglo ustajala i ĆØudila se Å”to ga joÅ” nema; a zatim, pri zalasku sunca sve žalosnija, željela je da bude veƦ sutraÅ”nji dan.ā€ Uvijek je zamiÅ”ljala ljubav kao ā€œuzdahe na mjeseĆØini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i nježne ljubavne ĆØežnje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduĆØiƦa punih cvijeƦa, od postelje na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i Å”irita na livrejama.ā€
Charl je doslovce obožavao svoju ženu (ā€œOn se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen ĆØeÅ”alj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmijeÅ”ena, a napola zlovoljno kao Å”to radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata.ā€). Ipak njegovi ā€œizljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odreĆ°enim satima. Bila je to joÅ” jedna navika meĆ°u ostalima kao kakva unaprijed predviĆ°ena poslastica poslije monotonog ruĆØka.ā€ Bio je dobar ĆØovjek, ĆØak dobroduÅ”an i pažljiv muži otac, ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.
Jednog dana ona zapoĆØne živjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama postala e preljubnica. PokuÅ”avala je biti dobra majka, dobra žena, ali taj osjeƦaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog zavoljela, no on je ubrzo otiÅ”ao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve Å”to je ona oduvijek željela, smion, grub, provokativan i energiĆØan i kao nijedan prije on ju je ĆØinio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje dražesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo joÅ” jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. PrimivÅ”i pismo cijeli njezin svijet se je sruÅ”io, sva maÅ”tanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom životu razbile su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena.
Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova žena. Postala je posluÅ”na, bila dobra mati, a joÅ” bolja supruga. ƈitala je pouĆØne knjiga, iÅ”la u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zapoĆØnu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila muža, zapustila dijete i troÅ”ila novac koji je malo po malo nestajao. ZapavÅ”i u dugove Emma moli za pomoƦ i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se ā€œnjezin položaj ukaza kao kakva provalija.ā€ ( ā€œStajala je kao obamrla, znajuƦi za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uĆØini kao zagluÅ”na muzika koja izlazi iz nje i Å”iri se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je mekÅ”a od vode, a brazde su joj se uĆØinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi iziĆ°oÅ”e joj najedanput u isti mah pred oĆØi kao tisuƦu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplaÅ”i i uspije se pribrati, doduÅ”e nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog užasnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi osjeƦala je kako je duÅ”a ostavlja kroz tu uspomenu, kao Å”to ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeƦaju kako im život odlazi kroz ranu koja krvari.ā€) Umrla je s Božjim blagoslovom ne mrzeƦi viÅ”e nikoga.
Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poražen skromno živjeti sa svojom malom kƦerkom Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i niÅ”a u ĆØemu bi pronaÅ”ao utjehu. Umro je kako je i živio, neprimjetno i neĆØujno, ostavivÅ”i djevojĆØicu samu...
Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savrÅ”eno slikaju postupke, maÅ”tanja, ali i sveukupni život jedne žene, malograĆ°anskog srednjeg obrazovanja, ne baÅ” dobrog ukusa i povrÅ”nog talenta koja je samo htjela pobjeƦi od dosade koje je se je toliko bojala. Njezina razmiÅ”ljanja romantiĆØna su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj živi okrutna je realnost od koje ona tako oĆØajno želi pobjeƦi. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv ĆØega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg.
S naturalistiĆØkog glediÅ”ta ona je bila bludnica, žena koja je težila uvijek veƦim uzbuĆ°enjima i strastima, koja je bila gotovo oĆØajna da ih doživi. Njezino samoubojstvo možda je romantiĆØno, ali njezina smrt užasava i samog ĆØitatelja (ā€œEmma se diže kao kakav vjeÅ”taĆØki oživljen leÅ”, raspletene kose, ukoĆØena pogleda, zaĆØuĆ°ena. Stade se smijati užasnim, mahnitim, oĆØajnim smijehom, misleƦi da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vjeĆØnoj tami kao neko straÅ”ilo.ā€).
Emma Bovary žrtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obiĆØnu domaƦicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjeĆØnog muža. Njezin svijet kojeg je tako pažljivo složila od detalja svoje maÅ”te sruÅ”io se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je zavrÅ”etak sasvim u stilu Emme Bovary.
Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokuŔaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici.
PiÅ”ĆØeva izjava: ā€œEmma Bovary to sam ja!ā€ , ĆØesto je služila kao polazna toĆØka u tumaĆØenju tog djela. Ono je shvaƦeno kao neka vrsta intimne biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog biƦa; svoje mladenaĆØke iluzije, neostvarive ĆØežnje, sukob izmeĆ°u apstraktnih, romantiĆØarskih težnja i prozaiĆØne svakidaÅ”njice.
On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao Ŕto mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih, predmete, koji ih okružuju.
I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska duŔa zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje maŔte i okrutne stvarnosti.

Sadržaj :
U Emmu Rouault, kƦer seoskog imuƦnog gospodara, nakon povratka iz samostana urÅ”ulinki, gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lijeĆØnik iz obližnjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je doÅ”ao da izlijeĆØi nogu njena oca. Bovary je ĆØesto posjeƦuje i jednog dana odluĆØi da zaprosi njenu ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosaĆ°ivala i koja je o braku sanjarila zamiÅ”ljajuƦi da je ĆØeka sreƦa, smirenje, ljubav i blaženstvo, o ĆØemu je toliko ĆØitala u romanima u samostanu, takoĆ°er pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosaĆ°ivati, pitajuƦi se: ā€œBože, zaÅ”to sam se udala?ā€ Charles, nepokretan, nespretan, dobroƦudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. MeĆ°utim, ona sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se viÅ”e i viÅ”e otuĆ°uje od muža i nezadržljivo ĆØezne za drugim, sretnijim životom, Stade zanemarivati i kuƦu i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona, pisara, s kojim održava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim doživljava svoj prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlaže da je otme i da pobjegnu. On joj obeƦa, ali kasnije joj piÅ”e pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doživljava slom živaca. BuduƦi da se dosaĆ°ivala, muž je radi razonode odvede u kazaliÅ”te u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u meĆ°uvremenu ona upada u sve nove dugove, tako da u njih uvlaĆØi i svoga muža (piÅ”e pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju Å”to hitnije). Zatim napuÅ”ta Leona i vraƦa se ponovo Rodolphu, od kojeg traži da je spasi od duga. Kad on odbija, ona ĆØak okrade svog ljubavnika, ali niÅ”ta ne pomaže jer su je povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne naÅ”avÅ”i izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je ĆØeznula za nedostižnim životom, tražeƦi sreƦu i zadovoljstvo.

Likovi:
Emma Bovary ā€“ Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i maÅ”te, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoĆ°a Å”to se onesvijeÅ”uju u samotnim paviljonima i sliĆØnih romantiĆØnih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. IzaÅ”avÅ”i iz samostana i vrativÅ”i se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je ĆØekala da život poĆØne, da se maÅ”tanja obistine.
ā€œ Emma je, naprotiv željela da se vjenĆØa u ponoƦ, uz buktinje;..ā€
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleƦi da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obiĆØan i ljubav kojom je zasiplje viÅ”e je guÅ”i, nego bilo Å”to ostalo, tu nema ni trunke romantike iz romana, sve je obiĆØno i rijeĆØi koje joj izgovara.
ā€œNjen je pak život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema pauĆØina plela potajno svoju mrežu po svima kutovima njena srca.ā€
Kad je zahvati depresija oni se ĆØak sele u Jonvil-lā€™ Abei. Ondje Emma raĆ°a, ali curica joj uopƦe ne mijenja raspoloženje iako je voli. MeĆ°utim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doživljava platonsku vezu, buduƦi da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. No on ju uopƦe na shvaƦa, ona je njemu joÅ” samo jedna u nizu, obiĆØna snovima zanesena provincijalka, malograĆ°anka. I, naravno da je on napuÅ”ta kad ona predloži da pobjegnu ā€“ to je potpuno slama i ponizuje. MeĆ°utim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poĆØinje gubiti, živi u snovima, zadužuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuƦu, a Rodolphe joj ne želi posuditi novac, otruje se. Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo žali Å”to joj nije bila suĆ°ena.
BuduƦi da je dosta neuravnotežena, ona se zanosi svakakvima mislima;
jednom se trudi da bude Å”to bolja domaƦica i majka ā€“ sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi željenu sreƦu jer ona misli da ā€œljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se spuÅ”ta na život, otresa ga, ĆØupa volu kao liÅ”Ć¦e i cijelo srce nosi u ponor...ā€ a ne zna da su prave ljubavi tužne i da se vrlo rijetko dogaĆ°aju.
ā€œÅ arl je bio iznenaĆ°en bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, oÅ”tri pri vrhu, ĆØistiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije, možda, bila sudovoljno bijela, dok je u ĆØlancima bila malko suha; bila je i suviÅ”e dugaĆØka bez blagih pregiba na oblinama. Ono Å”to je na njoj bilo lijepo bile su oĆØi; iako su bile smeĆ°e, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na ĆØovjeka slobodno, s nekom prostoduÅ”nom smjeloÅ”Ć¦u.
ā€Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraƦenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako spuÅ”tao po krivini lubanje; i ostavljajuƦi jedva vidljive uÅ”ne rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepooĆØnicama, sastavljale pozadi u veliku punĆ°u, Å”to je naÅ” seoski ljekar opazio prvi put u svom životu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao muÅ”karac koÅ”tani lornjon, provuĆØen izmeĆ°u dva dugmeta na bluzi.ā€
Charles Bovary ā€“ veoma dobar ĆØovjek, prostoduÅ”an, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj ženi za koju je smatrao da je savrÅ”ena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreƦio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronaÅ”la sreƦu.
Emma i Charles bili su kontrasti.
U kazaliÅ”tu on je pita gledajuƦi jednu scenu:
ā€œ ā€“ A zaÅ”to je ā€“ upita Bovary ā€“ taj gospodin progoni?
Ali je on ne progoni ā€“ odgovori ona ā€“ to je njen ljubavnik.ā€

Pejsaž:
ā€œMjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajuƦi od bjeline, na ĆØistom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljajuƦi se, on spusti na rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave, pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svijeƦnjak na kojem su se cijelom dužinom blistale kapljice rastaljena dijamanta. Tiha noƦ se Å”rila oko njih , gusti mrak je zastirao liÅ”Ć¦e. Emma je, s upola zatvorenim oĆØima, duboko udisala svjež vjetar koji je pirio. Nisu niÅ”ta govorili jer su bili i suviÅ”e utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu tekla, s tavom ĆØudnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u njihove uspomene mnogo veƦe i mnogo sjetnije sjene nego Å”to su sjene onih nepokretnih vrba koje su se pružale po travi. ƈesto bi kakva noƦna životinja, jež ili lasica, polazeƦi u lov, pomicala liÅ”Ć¦e, ili bi se, pak, na mahove ĆØula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na osmanluku.
ā€œAh divne li noƦ!ā€ reĆØe Rodolphe. ==> ujedno i
ā€œImat Ʀemo ih joÅ”!ā€ odgovori Emma. ==>lirski moment
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #40 poslato: 05 Maj, 2007, 04:23:47 pm »

Lica

Akakije akakijeviĆØ
ObiĆØan ĆØinovnik za prepisivanje s godiÅ”njom plaƦom od ĆØetristo rubalja. Zadovoljan je svojim životom iako se on sastoji od posla i boravka u kuƦi:ā€œMijenjali su se direktori i razne druge starjeÅ”ine, a on je uvjek mogao da se vidi na jednom te istom mjestu, na istom položaju, stalno na istoj dužnosti, kao ĆØinovnik za prepisivanje službenih spisa;ā€ (str. 198)Nizak je, ospiĆØav i riĆ°okos. Kratkovidan, s borama na obje strane obraza i hemoroidiĆØne boje lica. Nije se brinuo o svom izgledu i odjevanju:ā€œUopÅ”te nije mislio o svome odjevanju: gornji kaput nije mu bio zelen, veƦ nekakve riĆ°astobraÅ”njave boje. Okovratnik na njemu nije bio dugaĆØak, izlazeƦi iz tog ovratnika, ĆØinio baÅ” neobiĆØno dugim. ā€ (str. 200)Nije prepuÅ”tao nikakvim užicima:
ā€œā€¦lijegao bi, unaprijed se smjeÅ”kajuƦi pri pomisli na sutraÅ”nji dan: Å”to li Ʀe mu bog sutra poslati da prepisuje?ā€ (str. 202) ā€œā€¦u govoru najviÅ”e upotrebljavao prijedloge, priloge i, naposljetku, takve rijeĆØice koje nemaju baÅ” nikakvog znaĆØenja. ā€ (str. 205)

PetroviĆØ

BivÅ”i kmet, postao krojaĆØ. Imao je ženu koja se nije mogla pohvaliti svojom ljepotom. Bio je dobre ĆØudi te je pristao da saÅ”ije Akakiju kabanicu za gotovo niÅ”ta novaca. Volio se razbacivati cijenama i opijati.
ā€œNa licu mu se pomolio tako dostojanstven izraz kakav Akakije AkakijeviĆØ dotad nije imao prilike da na njemu vidi. Kao da je PetroviĆØ u srcu osjeƦao da je uradio neku veliku stvar i time najbolje pokazao onaj jaz koji dijeli krojaĆØe Å”to ne idu dalje od stavljanja postave i prekrajanja starih odijela od onih koji Å”iju od novog materijala. ā€ (str. 211)

Važna osoba

ViÅ”i policijski general kojemu se obratio za pomoƦ Akakije. Volio se praviti važan:
ā€œNajzad, ta osoba nastojala je da uzdigne svoj ugled mnogim drugim sredstvima, a evo kojim: uvela je obiĆØaj da je sitni ĆØinovnici doĆØekuju na stepenicama, kad je dolazila na dužnost; niko, zatim nije smio da joj se obrati direktno, veƦ u strogo predviĆ°enom redu: koleÅ”ki registrator podnio bi izvjeÅ”taj gubernijskom sekretaru, gubernijski pak titularnom, ili nekom drugom, pa bi tek tada predmet stizao do nje, te važne osobe. ā€ (str. 219)
Bio je dobre duÅ”e samo Å”to ga je ĆØin generala promijenio. Kad bi se obraƦao osobama nižeg ĆØina volio se razbacivati rijeĆØima:
ā€œ- Znate li kome vi to govorite? ShvaƦate li ko stoji pred vama? ShvaƦate li vi to, shvaƦate li?- pitam ja vas. ā€ (str. 222)

ZakljuĆØak

Gogolj u Kabanici opisuje život jednog siromaÅ”nog ĆØinovnika odbaĆØenog i zaboravljenog od ĆØitavog svijeta. Stvara neku vrstu antijunaka u kojeg se nebi nitko ugledao. U ĆØitaoca istovremeno izaziva sažaljenje prema, poniženom i uvrijeĆ°enom, Akakiju i ujedno pripovijeda kroz groteskni humor. Takav humor postiže isticanjem negativnosti, karikiranjem, ismijavanjem i  izobliĆØavanjem Akakija, kabanice i okoline. Osim humora, karakteristiĆØno je za Gogolja njegova jednostavnost u pripovijedanju. Sa malo rijeĆØi uspijeva predoĆØiti ĆØitaocu i stanje unutar likova i stanje u okoliÅ”u. Gogolj u Kabanici daje kritiku druÅ”tvu i sudi protiv neĆØovjeĆØnog  odnosa i ponaÅ”anja ljudi. No ipak na kraju priznaje da nije sve tako crno, jer postoji savijest koja spaÅ”ava ĆØovjeka.


3. Kabanica

 Kabanica je Gogoljeva novela ĆØija je priĆØa vrlo jednostavna. Jadni mali ĆØinovnik donosi veliku odluku. OdluĆØuje nabaviti novu kabanicu koja postaje san njegova života. Prvu noƦ kada je obuƦe, otmu mu je u jednoj mraĆØnoj ulici. On umire od tuge i njegov duh luta gradom u potrazi za svojom kabanicom.. Ovo je sve Å”to se tiĆØe osnovne zamisli, ali naravno  prava priĆØa (kao i uvijek kod Gogolja) leži u stilu, unutraÅ”njoj strukturi ove anegdote. Djelo je, inaĆØe, prožeto otužnim humorom, a njezin fantastiĆØni zavrÅ”etak daje cjeloj, veƦ na realistiĆØkim temeljima izgraĆ°enoj, pripovijesti ponovno groteskni tonalitet.  Akakije AkakijeviĆØ BaÅ”maĆØkin bio je ne posebno upadljivi ĆØinovnik ā€œnizak, pomalo koziĆØav, pomalo crvenokos, pomalo ĆØak na prvi pogled i kratkovidan, a s omanjom Ʀelom iznad ĆØela, naboran  s obje strane obraza, i takozvane hemoroidalne boje lica. UopƦe nije vodio raĆØuna odijevanju: odora mu nije bila zelena nego nekakve crvenkastobraÅ”naste boje. Ovratnik mu bijaÅ”e vrlo uzak i nizak tako da mu je vrat, iako nije bio osobito dugaĆØak, virio iz ovratnika i doimao se neobiĆØno dugaĆØak. I uvijek bi mu se neÅ”to prilijepilo za odoru, a na Å”eÅ”iru vjeĆØito je nosio kore od lubenice ili dinje i tome sliĆØno smeƦe.ā€) Njegova najveƦa radost bila je prepisivanje, on je živio cijelim svojim srcem za svoja slova (ā€œMalo je kazati da je služio revno ā€“ ne, on je služio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se je priviĆ°ao neki njegov svijet, Å”arolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio užitak; neka slova volio je viÅ”e od drugih, pa kad bi doÅ”la na red, topio bi se od radosti: i smijuckao se, i namigivao, i micao usnama, tako da se je ĆØinilo da mu na licu možeÅ” proĆØitati svako slovo Å”to ga ispisuje.  -> groteskno). Iako je imao moguƦnost napredovanja na poslu, on je radije prepisivao raznolike spise. (ā€œU svemu je vidio svoje uredne, ravnomjernim rukopisom ispisane retke i tek kada bi mu se odnekud konjska njuÅ”ka naslonila na rame i puhnula mu iz nozdrva za vrat kao vjetar  primijetio bi da nije nasred retka nego nasred ulice. ƈim bi se vratio kuƦi sjeo bi za stol, pokusao bi na brzinu Å”ĆØi i pojeo komadiƦ govedine s lukom, a da ne bi osjetio pravi okus jela. Pojeo sve skupa s muhama i svim ostalim Å”to bi mu Bog poslao u tom trenu.ā€ -> groteskno).
Nabrajanjem Gogoljevih slika, izaziva se podsmjeh. On ga ironijom i hiperbolom želi pretvoriti u karikaturu, predstaviti ga kao tipiĆØnog ĆØinovniĆØiƦa zaljubljenog u svoj posao.
   Jednog dana otkrivÅ”i da mu je potrebno popraviti kabanicu Akakije odlazi svom krojaĆØu  PetroviĆØu. Ovaj nakon ne baÅ” dugog razmatranja uvidi da se ovo pohabano odijelce ne može popraviti i savjetuj mu da kupi novo. Iako isprva nevoljko, ĆØinovnik se svim srcem predaje nabavku nove kabanice (Kako je nabaviti? ā€Mislio je Akakije AkakijeviĆØ, mislio, i zakljuĆØio da Ʀe morati smanjiti svoje uobiĆØajne troÅ”kove, barem na godinu dana: odreƦi se ĆØaja uveĆØer, ne paliti svijeƦu, a kako baÅ” bude morao neÅ”to raditi, otiƦi Ʀe gazdarici u sobu i raditi uz njezinu svijeƦu; kad bude hodao ulicama, morat Ʀe gaziti Å”to lakÅ”e i opreznije po kaldrmi i kamenim ploĆØama, tako reƦi na prstima da ne bi prerano iznosio potplate; morat Ʀe Å”to rjeĆ°e davati pralji rublje na pranje, a da se ne bi pohabalo, morat Ʀe svaki put, kad se vrati kuƦi svuƦi i obuƦi samo polu pamuĆØni haljetak, vrlo star koji ĆØak i samo vrijeme Å”tedi         Istini za volju, isprva mu je bilo malo teÅ”ko naviknuti se na takva ograniĆØenja, ali onda se veƦ nekako navikao i bilo je sve u redu; navikao se ĆØak da naveĆØer niÅ”ta ne jede, ali se zato hranio duhovnom hranom, ne rastajuƦi se u duhu od vjeĆØite misli na buduƦu kabanicu. Od tada kao da mu je sav život nekako postao puniji, kao da se oženio, kao da je joÅ” neka druga osoba uz nj, kao da viÅ”e nije sam, veƦ kao da je neka draga životna družica pristala da s njim kroĆØi životnom stazom, a ta družica nije nitko drugi do debelo vatirana kabanica, sa ĆØvrstom nepoderivom podstavom. Postao je nekako živahniji, ĆØak i ĆØvrstog karaktera kao ĆØovjek koji je veƦ postavio i odredio sebi cilj. S lica mu je i iz postupaka nestala sama od sebe sumnja, neodluĆØnost, jednom rijeĆØju sve one kolebljive i neodreĆ°ene karakterne crte.ā€). Proces odijevanja kroz koji prolazi Akakije AkakijeviĆØ, Å”ivanje i navlaĆØenje Å”injela, u stvari je njegovo razodijevanje i njegov zaokret ka potpunoj nagosti njegova duha. Kad je konaĆØno obukao kabanicu ā€kroĆØio je u najsveĆØanije raspoloženjeā€, obuzela ga je radost i sreƦa tako da i nije primjeƦivao kako bi dolazio do ureda veƦ se je jednostavno tamo naÅ”ao. Uslijedili su dani potpune sreƦe. Ali jednom dok se je vraĆØao sa zabave kod pomoƦnika predstojnika odjela, u jednoj mraĆØnoj i pustoj ulici ukrali su mu kabanicu (ā€œAkakije AkakijeviĆØ osjetio je kako svlaĆØe s njega kabanicu i udaraju ga koljenom tako da pada nauznak u snijeg, i niÅ”ta viÅ”e ne oĆØtuje.ā€). Iako se je žalio naĆØelniku policije niÅ”ta nije postigao i onako uniÅ”ten odluĆØio se  je obratiti visokoj liĆØnosti (ā€œUostalom, ovaj se trsio uzdiƦi na visinu svoga položaja i mnogim drugim sredstvima, ato su: uveo je obiĆØaj da ga niži ĆØinovnici doĆØekuju veƦ na stubiÅ”tu kad dolazi na posao; da se nitko ne usudi doƦi ravno k njemu nego da sve ide najstrožijim redom; koleÅ”ki registrator najavljivao bi neĆØiji dolazak gubernijskom sekretaru, gubernijski sekretar-titularnom ili nekom drugom savjetniku pa bi na taj naĆØin najava napokon stizala do njega. Kako je sve veƦ u naÅ”oj svetoj Rusiji zaraženo oponaÅ”anjem svaki izigrava i oponaÅ”a svoga Å”efa. Tako priĆØaju da je neki titularni savjetnik, kad je postavljen za Å”efa neke male zasebne pisarnice, odmah prigrabio sebi posebnu sobicu i nazvao je ā€œslužbenim nadleÅ”tvomā€ i postavio na vrata nekakve vratare u livrejima, crvenim ovratnicima i gajtanima koji su svakom posjetitelju otvarali vrata iako je u ā€œslužbeno nadleÅ”tvoā€ jedva mogao stati jedva pisaĆØi stol. Manire i navode visoke liĆØnosti bijahu ozbiljne i dostojanstvene, ali ne i odviÅ”e složene. Temelj njegova sustava bijaÅ”e strogost.ā€Strogost, strogost i strogostā€ govorio je obiĆØno i pri posljednjoj rijeĆØi obiĆØno gledao vrlo znaĆØajno u lice onoga kome se obraƦao. Za to doduÅ”e i nije bilo nekog posebnog razloga jer je onih desetak ĆØinovnika, koji su tvorili administrativno osoblje njegova ureda, ionako živjelo u doliĆØnom strahu: ĆØim bi ha izdaleka ugledali, ostavljali bi odmah posao i ĆØekali ga u stavu pozor sve dok Å”ef ne proĆ°e kroz sobu. Njegov uobiĆØajeni razgovor s podreĆ°enima odlikovao se strogoÅ”Ć¦u i sastojao se tako reƦi od tri reĆØenice: ā€œKako se usuĆ°ujete? Znate li vi s kim govorite? Je li  vam jasno
 Tko stoji pred vama?ā€-> hijerarhija birokratskog aparata)
Ali ni ona mu nije pomogla. Naprotiv grubo ga je istjerala i možemo ĆØak reƦi poslala u smrt. Od tuge za kabanicom Akakije je pao u vruƦicu i zahvaljujuƦi petrogradskom podneblju ubrzo umro.
   PriĆØa ipak nije gotova. Nedugo nakon njegove smrti pojavio se je duh. Po Pterogradu se je proÅ”irio glas da kod Kalinskog mosta javlja mrtvac u liku ĆØinovnika i krade kabanice. I taj je duh živio sve dok jedne veĆØeri nije skinu Å”injel sa viske liĆØnosti i tako zadovoljio svoju pravdu. Nakon toga on je nestao.
    Jedna od najvažnijih strukturalnih ideja je ovdje namjerno zamaskirana (jer sva stvarnost i je maska). ƈovjek za koga misle da je neogrnuti duh Akakija AkakijeviĆØa, u stvari je ĆØovjek koji je njemu ukrao ogrtaĆØ. Ali duh Akakija postojao je samo zahvaljujuƦi ĆØinjenici da on nema ogrtaĆØ, a žandar, upadajuƦi u najneobiĆØniji paradoks ove priĆØe, misli da je duh upravo ona osoba koja je njegova antiteza, ĆØovjek koji je ukrao Å”injel.   
     I tu je kraj pripovijesti o jednom malom ĆØinovniku koji je cijeli svoj život posvetio svojim slovima i kabanici. Ona mu je bila jedina životna radost, jedino Å”to ga je ĆØinilo sretnim, ali na kraju i to mu je bilo oduzeto. Iako pomalo smijeÅ”an, Akakije ipak na kraju u nama izaziva tugu i suosjeƦanje jer njegova je sudbina prvenstveno tragiĆØna.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #39 poslato: 05 Maj, 2007, 04:23:07 pm »

Nikolaj VasiljeviƦ Gogolj - Kabanica


Beleske o piscu:
Nikolaj VasiljeviĆØ Gogolj je ruski književnik. RoĆ°en je 20.3.1809. u SoroĆØincima, Poltavska gubernija, a umro je 21.2.1852. godine u Moskvi. Godine 1829. seli se u Petrograd. Odgojitelj po velikaÅ”kim kuƦama, niži ĆØinovnik, jedno vrijeme predavaĆØ povijesti na Petrogradskom univerzitetu. 1836. godine izvodi se prva predstava Gogoljeve komedije Revizor.Od 1836. do 1849. boravi u Italiji, NjemaĆØkoj, Francuskoj. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve duÅ”e. Približavanje slavjanofilima, nevjerica u vlastitu darovitost, osjeƦanje krivice i religiozno-mistiĆØno raspoloženjeobilježavaju dalji Gogoljev život. On hodoĆØasti u Jeruzalem, oriĆØe se ranijeg rada, spaljuje drugi dio Mrtvih duÅ”a, brani crkvu i samodržavlje u knjizi Odabrana mjesta iz prepiske o prijateljima (1847.). Pismo Bjelinskoga i negodovanje napredne javnosti navode ga da objasni svoj stav, da objavi tzv. autorsku ispovjed. Puslijednje godine provodi u Moskvi. Pisac idiliĆØna pejzaža, seoskih obiĆØaja, praznovjerja i dr. Gogolj je vjeÅ”to povezivao zbilju s predajom, zgode stvarnog života prožimao "straÅ”nim priĆØama", smijeÅ”no mijeÅ”ao sa žalosnim, realno s fantastiĆØnim. Gogoljeva je Ukrajina vedra, raskalaÅ”ena, prostoduÅ”na, sva u Å”arenilu, pjesmi i plesu; ljudi su dobroƦudni, aDnjepru nema rijeke "ravne na svijetu". U prvim pripovijestima iz ukrajinskog života VeĆØeri na majuru kraj Dikanjke dolazi do izražaja folklor, vedro i romantiĆØno raspoloženje, u drugoj je knjizi Mirogod dao sliku starinskog junaÅ”tva (Taras Buljba), progovorio je o strogim obiĆØajima, surovom poimanju ĆØasti, pisanim i nepisanim zakonima Zaporožaca. U pripovijestima Starinski posjednici; Pripovijest o tome kako su se posvadili Ivan IvanoviĆØ i Ivan NikiforoviĆØ, Gogolj pokazuje svu prazninu vlasteoskog života, sitne interese, tmuran, Å”tur i bezbojan svijet u kome se niÅ”ta ne dogaĆ°a. U Petrogradskim pripovijestima , Gogolj govori o bijedi ĆØinovniĆØke egzistencije. U najjaĆØoj pripovijesti ovog ciklusa Kabanica on u liku sitna ĆØovjeka BaÅ”maĆØkina žali sve uvrijeĆ°ene i nepriznate. U Revizoru razgoliƦuje pokvarenost ĆØinovniÅ”tva, Å”iba lakomisleni provincijski mentalitet, osvjetljuje ruske prilike onoga vremena. Gogolj osjeƦa potrebu "da skupi na gomilu sve ono Å”to ne valja u Rusiji". Stoga stvara sveobuhvatno djelo, koje Ʀe utrti put iz "pakla" pokvarenosti i egoizma, preko "ĆØistiliÅ”ta" i moralnog preobražaja, u "raj" idealne sutraÅ”njice. U djelu Mrtve duÅ”e Gogoljev junak ƈiĆØikov, putuje Rusijom, otkupljuje "mrtve duÅ”e", snuje o posjedniĆØkim ugodnostima i uvjeren je da nema stvari koju ne bi mogao dobiti za novac. KritiĆØan duh koji vidi mnoge slabosti svojih suvremenika i ruga im se tako da smijehom ne prikriva tugu (gogoljevski humor), Gogolj je stvorio likove koji su u ruskom druÅ”tvu postali obrasci za lijenost, glupost, sebiĆØnost, lakoumnost i korupciju (Manilov, SobakeviĆØ, koroboĆØka, ƈiĆØkov, BopĆØinski i DopĆØinski, Hljestakov i dr.).

Kratak sadržaj:
U jednom odjeljenju služio je jedan ĆØinovnik. Za tog ĆØovjeka ne bi se baÅ” moglo reƦi da je dopadljiv, bio je onizak, malko riĆ°okos, s borama s obje strane obraza.Zvao se Akakije AkakijeviĆØ i bio je pomalo ĆØudan. Bio je pisar i bio je vjerojatno jedini u tom odjeljenju koji je radio svoj posao s ljubavlju i poÅ”tovanjem. Drugi ĆØinovnici ga uopƦe nisu poÅ”tovali, pa ĆØak ga nisu ni pozdravljali, a kad bi mu nosili neÅ”to da prepiÅ”e to bi bilo veoma neljudski i bez molbe. VeƦina ĆØinovnika ga je ismijavala izgovarajuƦi Å”ale na njegov raĆØun. No usprkos tome on se nije dao pokolebati i radio je dalje svoj posao s duÅ”om i poÅ”tovanjem. Veoma se razlikovao od drugih ĆØinovnika. Dok su drugi naveĆØer izlazili na ulice kako bi porazgovarali s prijateljima i malo se zabavili, on je sjedio u toplini svoga doma i prepisivao neki spis ili tekst tek tako za svoju duÅ”u. Može se reƦi da je u svakom napisanom slovu uživao. Bio je toliko uživljen u pisanje da je u svemu Å”to je gledao vidio svoje jasne, ujednaĆØenim rukopisom ispisane redove. Stoga nije obraƦao pogled na svoju staru kabanicu koja je ĆØesto bila meta izrugivanja drugih ĆØinovnika. No kad se pojavila oÅ”tra sjeverna studen, Akakije AkakijeviĆØ je osjetio kako ga studen naroĆØito jako pali po leĆ°ima i ramenima, bez obzira Å”to je pokuÅ”avao Å”to prije proƦi razdaljinu od svog doma do radnog mjesta. Kada viÅ”e nije mogao izdržati hladnoƦu uputio se njemu dobro znanom krojaĆØu PetroviĆØu misleƦi da Ʀe mu on uspjeti zakrpati kabanicu. PetroviĆØ je bio ĆØovjek bez jednog oka, a vrlo ĆØesto je volio popiti koju ĆØaÅ”icu. dok je bio trijezan znao je uspjeÅ”no popraviti ĆØinovniĆØku uniformu. DoÅ”avÅ”i kod petroviĆØa Akakije AkakijeviĆØ mu je pokazao svoju kabanicu rekavÅ”i da to nije meki veliki problem da samo treba staviti nekoliko zakrpa na ramena i leĆ°a. No PetroviĆØ ga je odbio i rekavÅ”i mu da se kabanica nemože pokrpati jer se podstava raspada. Tako je Akakije AkakijeviĆØ sav uznemiran otiÅ”ao kuƦi misleƦi da je petroviĆØ danas Trijezan. Pomislio je kako Ʀe donjesti kabanicu PetroviĆØu u nedjelju ujutro kad Ʀe PetroviƦ biti mamuran od subotnjeg provoda. Tako je i bilo donio je kabanicu a mamurni PetroviƦ pogledavÅ”i ju odmah se razbistrio i rekao joÅ” jednom kako se to nemože popraviti i kako treba saÅ”iti sasvim novu kabanicu. Tada je AkakijeviĆØu bilo jasno da stvarno mora naruĆØiti novu kabanicu. Ali muĆØio ga je jedan problem a to je bio novac. Tako je silno odluĆØio da Ʀe odted malo skromnije živjeti, da neƦe piti ĆØaj uveĆØer, da Ʀe odjeƦu Å”to manje nosti pralji na pranje kako bi uÅ”tedio novac. Kroz par mjeseci skupio je novac i poÅ”ao s PetroviĆØem u trgovine kako bi kupio tkaninu. PetroviĆØ mu je uskoro napravio novu kabanicu i AkakijeviĆØ je uskoro doÅ”ao na radno mjesto u sasvim novoj kabanici. Bio je jako ponosan na sebe i to iz dva razloga zato Å”to mu viÅ”e nije bilo hladno a i kabanica je izgledala vrlo lijepo. Naravno drugi ĆØinovnici su odmah uoĆØili novu kabanicu i rekli AkakijeviĆØu da bi u povodu kupnje nve kabanice trebao odrzati proslavu. Tada se AkakijeviĆØ naÅ”ao u neugodnoj situaciji ali se naÅ”ao jedan ĆØinovnik koji je rekao da Ʀe organizirati proslavu umjesto njega. Te veĆØeri AkakijeviĆØ se uputio ka ĆØinovniku kod kojeg Ʀe se održati proslava. HodajuƦi ulicama prada bio je ponosan Å”to može tako uredno sreĆ°en proÅ”etati i grag mu se tog trenutka ĆØinio puno ljepÅ”i nego prije. DoÅ”avÅ”i na proslavu sjeo je kraj stola kartaÅ”a ali buduƦi da je veƦ doÅ”lo vrijeme kad je on obiĆØno iÅ”ao u krevet, potajno se iskrao i otiÅ”ao kuƦi. Na putu do kuƦe prolazeƦi kroz sve tamnije i mraĆØnije uliĆØice udjednom je osjetio kako su ga ulovila dvojica ljudi udarili ga nogom i oteli mu kabanicu. AkakijeviƦ se onesvjestio a kad je nakon nekoliko minuta doÅ”ao k sebi viÅ”e nije bilo nikoga ali ni njegove nove kabanice. Bio je sav rastreÅ”en te je drugi dan potražio pomoƦ policijskog nadzornika. BuduƦi da to nije pomoglo potražio je pomoƦ važne osobe. Važna osoba je baÅ” u to vrijeme imala sastanak s prijateljem iz djetinstva ali ga je ipak nakon nekog vremena primila u svoj ured. BuduƦi da važna osoba nije htjela pomoƦi AkakijeviĆØu on se poupio i otiÅ”ao. Na povratku kuƦi puhao je jak vjetar tako da se Akakije AkakijeviĆØ razbolio. Bio je toliko bolestan da je lijeĆØnik upozorio njegovu gazdaricu kako je najbolje da odmah kupi lijes jer Ʀe AkakijeviĆØ uskoro umrijeti. Tako je i bilo. AkakijeviĆØa pokopaÅ”e ali se nakon nekog vremena proĆØulo po gradu kako u kasne noĆØne sate kod Kaljinkina mosta pojavljuje neki mrtvac u liku ĆØinovnika koji skida i otima kabanice prolaznicima. Tako je jedne veĆØeri kad je važna osoba iÅ”la u posjet koĆØijom Karolini Ivanovnoj ostala bez kabanice. Naime mrtvac s likom ĆØinovnika se na taj naĆØin osvetio za ono Å”to mu nije želio pomoƦi oko pronalaženja ukradene kabanice.
Od tada viÅ”e nitko nije ni vidio ni ĆØuo za mrtvaca s likom ĆØinovnika. OĆØigledno mu je generalova kabanica sasvim odgovarala.

Karakterizacija likova:

Akakije AkakijeviĆØ - Nije baÅ” bio dopadljiv, bio je onizak, malo riĆ°okos i pjegav po licu, imao je bore s obje strane obraza. Bio je vrlo privržen poslu i svaki svoj spis ili tekst koji je prepisivao je prepisivao s ljubavlju i poÅ”tovanjem. Uživao je u svakom napisanom retku ili slovu. Vrlo je hladnokrvan i ravnoduÅ”an upravo radi toga Å”to se ne obazire na izrugivanja drugih ĆØinovnika. Ima jak karakter i kad neÅ”to naumi to Ʀe i uĆØiniti pod bilo koju cijenu. Takav je sluĆØaj sa skupljanjem novca za novu kabanicu, odricanja od veĆØernjeg ĆØaja, ĆØuvanja odjeƦe kako bi Å”to duže potrajala. Vrlo je Å”tedljiv, pomalo lukav, vesele ga vrlo male sitnice.

PetroviĆØ - PetroviĆØ je stari krojaĆØ bez jednog oka, pjegav po licu, voli popiti koju ĆØaÅ”icu, vrlo sposoban i vjeÅ”t jer uspjeva uspjeÅ”no popraviti ĆØinovniĆØku uniformu. U nekim situacijama je okrutan zato jer voli natuƦi cijenu svoga rada toliko koliko sam ne vrijedi. u nekim situacuacijama poÅ”ten zato jer je AkakijeviĆØu saÅ”io kabanicu za vrlo nisku cijenu shvaĆØajuƦi u kakvoj je situaciji AkakijeviĆØ. Tvrdoglav je jer ga ĆØak ni u situaciji kad je mamuran nije moguƦe odgovoriti id njegove namjere ili odluke.

Važna osoba (general) - On je u duÅ”i dobar ĆØovjek, lijepo se odnosi prema drugima, ljubazan je prema njima, samo Å”to ga je generalski ĆØin sasvim pomeo. Nakon Å”to je dobio generalski ĆØin on se nekako sapeo, iskliznuo s uobiĆØajenog kolosijeka i uopƦe nije znao kako se ponaÅ”a. Ako bi bio u druÅ”tvu s ljudima ravnima sebi, on bi joÅ” i bio ĆØovjek na svome mjestu, ĆØovjek sasvim valjan,ali u pogledu nikako glup ĆØovjek. Ali ĆØim bi se zatekao meĆ°u ljudima koji su makar za jedan ĆØin niži od njega bivao bi sasvim drukĆØiji. Å utio je i takvo njegovo stanje izazivalo bi sažaljenje, tim prije Å”to je on i sam osjeƦao da bi to vrijeme mogao ispuniti neĆØim mnogo ljepÅ”im. U njegovim se oĆØima ponekad opažala silna želja da se ukljuĆØi u neki zanimljiv razgovor i da priĆ°e nekoj manjoj grupi ljudi, ali ga je uvijek zaustavljala misao:da neƦe to biti malo previÅ”e s njegove strane, da neƦe to biti malo previÅ”e familijarno, neƦe li time on izgubiti na ugledu? I usljed takvih razmiÅ”ljanja i dalje je ostao u onom svom jednom te istom, nepromjenjivom Å”utljivom stanju, i tek bi ponekad izustio nekakve kratke zvuke. Zbog svega toga stekao je naziv vrlo dosadnog ĆØovjeka.

Dojam o delu:

Djelo mi se popriliĆØno svidjelo upravo radi svoje kratkoƦe. Naime neki pisci mogu na nekoliko stranica iskazati sve Å”to su željeli reƦi a neki to nemogu ni na puno viÅ”e stranica. InaĆØe djelo je vrlo interesantno, ima dobru radnju i nije dosadno za ĆØitanje.


2. Kabanica

Sadržaj

U jednom odjeljenju u Petrogradu radio je jedan obiĆØan mali ĆØinovnik po imenu Akaki AkakijeviĆØ. Iako su se tamo ĆØesto mijenjali direktori i viÅ”i ĆØinovnici, on je uvijek ostajao na svom mjestu kao ĆØinovnik za prepisivanje službenih spisa. Bio je zadovoljan svojim poslom i radovao se pri pomisli Å”to Ʀe ga sve slijedeƦeg dana ĆØekati za prepisivanje. Nudili su mu da umjesto obiĆØnog prepisivanja, za veƦu plaƦu, malo izmjeni tekst, da promjeni adresu i prebaci iz prvog u treƦe lice. No njemu je to zadavalo previÅ”e briga te se brzo vratio starom poslu.
Nije obraƦao pažnju na svoje odjevanje ni na zbivanja izvan mjesta gdje radi. Zbog njegovog izgleda, posla i posebno zbog kabanice, bio je omiljena meta Å”ale ostalih ĆØinovnika u tom odjeljenju.
ā€œPregledavÅ”i ju dobro kod kuƦe, on otkri da je na dva-tri mjesta i to baÅ” na leĆ°ima i na ramenima ona postala prava razvlaka; sukno se toliko itzlizalo da je postalo providno, a postava se sva raspala... Doista, ta kabanica imala je ĆØudan izgled - prostrani okovratnik joj se svake godine sve viÅ”e i viÅ”e  smanjivao, poÅ”to je služio za podÅ”ivanje i krpanje drugih njenih dijelova. ā€œ (str. 203)On na to nije obraƦao pažnju. No kad su doÅ”le hladne ruske zime, vidio je da treba neÅ”to uĆØiniti sa svojom starom, poderanom kabanicom. Vjerovao je da je potrebno samo da je odnese krojaĆØu. No krojaĆØ PetroviĆØ mu je izjavio da je nije moguƦe zakrpati, jer bi se ona raspala ĆØim bi je ubo iglom. PetroviĆØ mu je preporuĆØio da kupi novu postavu i da Ʀe mu je on zaÅ”iti.
To je Akakija zabrinulo. Nije znao gdje bi mogao nabaviti osamdeset rubalja, Å”to je bila najniža cijena. DoduÅ”e imao je oko ĆØetrdeset rubalja uÅ”teĆ°evine, no ona je veƦ bila predodreĆ°ena za nove pantalone, koÅ”ulje i za plaƦanje dugova. Polovicu potrebnog novca, oko ĆØetrdesetak rubalja, znao je da Ʀe dobiti za nagadu, no nije znao kako dogurati do druge polovice. U mislima je poĆØeo razmiÅ”ljati ĆØega bi se sve trebao odreƦi. OdluĆØio je da viÅ”e neƦe veĆØerati, tj. da neƦe piti ĆØaj naveĆØer, neƦe paliti svijeƦu, gazit Ʀe Å”to je moguƦe lakÅ”e da ne uniÅ”ti pete, rijeĆ°e Ʀe davati pralji prati rublje da se ne pocijepaā€¦I tako je oko pola godine Akaki Å”tedio i redovito sa PetroviĆØem posjeƦivao trgovine sa postavama, raspitivajuƦi se za najjeftiniju. Sve je to podnosio s lakoĆØom kad bi pomislio na sve prednosti nove kabanice. No kad je za nagradu dobio, umjesto ĆØetrdeset, joÅ” dvadeset rubalja imao je dovoljno za postavu. Kupio ju je i dao PetroviĆØu, koji je pristao da saÅ”i kabanicu za minimalnih dvanaest rubalja. Akakiju je najvjerojatnije najsretniji dan u životu bio onaj kad je doÅ”ao na posao sa novom kabanicom. Na poslu su ga doĆØekali pljeskom, te se jedan mladi ĆØasnik ponudio da ĆØasti svih za Akakijevu novu kabanicu. Akakije se tada, naveĆØer u kuƦi onog ĆØasnika, prvi put ukljuƦio u život izvan posla. Sve mu je bilo neobiĆØno i pomalo neugodno. Nelagoda mu se poveƦala kad se vraƦao kuƦi mraĆØnim ulicama. Na tom putu napali su ga dva ĆØovjeka i oteli mu kabanicu, pustivÅ”i ga oÅ”amuĆØenoga na podu.
Kad se osvjestio, potražio je pomoƦ kod policajca u obližnjoj ulici no on mu nije htjeo pomoƦi. ƈuvÅ”i Å”to mu se desilo, gazdarica ga je savjetovala da treba otiƦi ravno policijskom naĆØelniku. Akakije je to i uĆØinio. OtiÅ”ao je jednoj važnoj osobi. Morao se prije najaviti, te doƦi u dogovoreno vrijeme. No u to je vrijeme ta važna osoba razgovarala s nekim svojim prijateljem kojeg nije davno vidjela. Da mu prijatelj shvati kako je on važna osoba, pustio je Akakija da ĆØeka, a kad ga je napokon primio poĆØeo se derati i grditi na njega. Akakije je silno prestraÅ”en pobjegao kuƦi. No tada je vladala jaka ruska zima i on se razbolio. Nakon nekoliko dana je i umro:
ā€œA Petrograd ostade bez Akakija AkakijeviĆØa, kao da ga u njemu nikada nije ni biloā€¦a veƦ sutradan na njegovom je mjestu sjedio novi ĆØinovnik, rastom znatno viÅ”i od njega, koji veƦ nije ispisivao slova onako uspravnim rukopisom kao Akakije AkakijeviĆØ, nego  mnogo nagnutije i kosije. ā€ (str. 224)No tu ne zavrÅ”ava priĆØa o Akakiju AkakijeviĆØu. Naime nakon njegove smrti u gradu se pojavio neki mrtvac koji je krao kabanice ljudima tražeƦi svoju. Mnogi su tvrdili da su u tog mrtvaca prepoznali Akakija AkakijeviĆØa. Taj je mrtvac prestao sa kraĆ°om kabanica tek nakon Å”to je dobio kabanicu važne osobe:
   ā€œHa! Eto napokon i tebe! Najzad sam te, ovaj, Å”ĆØepao za jaknu! BaÅ” mi tvoja kabanica treba! Nisi htio da se zauzmeÅ” za moj, pa si me joÅ” i ispsovao - pa daj mi sada svoj!ā€ (str. 227)
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #38 poslato: 05 Maj, 2007, 04:22:24 pm »

Aleksandar SergejeviĆØ PuÅ”kin

Pikova dama

BeleŔka o piscu:
Aleksandar SergejeviĆØ PuÅ”kin je ruski pjesnik roĆ°en 6.VI 1799. godine u Moskvi, a umro je 10. II 1837. godine u Petrogradu. Potomak stare osiromaÅ”ene plemiƦke porodice, u ranom djetinstvu prepuÅ”ten odgoju kmeta Nikite Kozlova i osloboĆ°ene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odliĆØno poznavanje ruskog narodnog stvaralaÅ”tva i jezika. Å kolovao se u plemiƦkom uĆØiliÅ”tu u Carskom Selu, u kome je, zahvaljujuƦi liberalnim nastavnicima, vladao duh politiĆØkog slobodoumlja. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku "Arzamas". Od 1814. godine PuÅ”kinovi stihovi se Å”tampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. Apstraktno plemiƦko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmu te oslobodilaĆØke ideje izazvane 1812. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Na PuÅ”kina je u tom smislu snažno djelovao istaknuti mislilac P.J. ƈadajev. Iz liceja je izaÅ”ao kao Å”tovatelj RadiÅ”ĆØeva i Voltairea, kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova. Kretao se u druÅ”tvu progresivnih intelektualaca (K.F. Riljejev, V.K. Kjuheljbeker, A.A. Deljvig, I. PuÅ”ĆØin). Godine 1819. stupio je u literarni kružok "Zelena svjetiljka". Njegovi necenzurirani stihovi i politiĆØki epigrami kruže u prijepisima. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piÅ”e mu njegov voĆ°a Riljejev: "U tebe su uperene oĆØi Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i graĆ°anin." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije, koje je potrajalo od 1820. do 1824. godine. U besarabijskom gradu KiÅ”inevu PuÅ”kin se zbližio s aktivnim ĆØlanovima "Južnog druÅ”tva" Pesteljem, Orlovom i Rajevskim. Revolucionarna previranja u Europi ojaĆØala su pjesnikovo buntovno raspoloženje. U pjesmi Bodež (1821. godine) PuÅ”kin govori o careubojstvu, a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije. PuÅ”kin je 1824. godine otpuÅ”ten iz službe i prognan u zaviĆØajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. Na dan dekabristiĆØkog ustanka 1825. godine PuÅ”kin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila od kazne koja je zadesila sudionike ustanka. Novi car Nikola I "opraÅ”ta" PuÅ”kinu (1826. godine) i dozvoljava mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. TeÅ”ko podnoseƦi reakciju koja se svalila na Rusiju poslije uguÅ”enja dekabristiĆØkog ustanka, PuÅ”kin misli na bijeg u inozemstvo, Å”to mu ne polazi za rukom. Godine 1831. ženi se Natalijom GonĆØarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio PuÅ”kina i osveƦivao mu se intrigama i klevetama. Car želi poniziti autora jetkih epigrama pa ga 1834. godine imenuje kamerjunkerom, zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Kojekakve udovice Å”alju PuÅ”kinu anonimna pisma s aluzijama na odveƦ intimne veze njegove supruge i cara. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. I 1837. godine) Francuza D*Anthesa, avanturistu i intriganta u dvoboju PuÅ”kin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka. Književno formiranje PuÅ”kinovo poklapa se s vremenom kad u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije. OsamnaestogodiÅ”nji PuÅ”kin izražava mržnju prema samovlasti i istiĆØe misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. Omladina uĆØi napamet PuÅ”kinove stihove, koji su izražavali osnovne ideje dekabrista. Oko 1820. godine PuÅ”kin poĆØinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja. Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije, PuÅ”kin je ĆØitao engleskog romantika Byrona. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja, kojima ujedno poĆØinje u ruskoj književnosti "romantizacija prirode". Napose su za ruski romantizam znaĆØajne poeme Kavkaski zarobljenik; BraƦa razbojnici; BahĆØisarajski vodoskok; Cigani. Njegovo glavno djelo, roman u stihovima Jevgenij Onjegin, koji je zapoĆØeo pisati na jugu 1823. godine, prožeto je skepsom, pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom". Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina, dovrÅ”io poemu Cigani, napisao dramolet Scena iz Fausta, roman u stihovima Grof Nulin, zatim Pjesme o Stjenki Razinu (posve u duhu narodne pjesme), nekoliko znaĆØajnih i originalnih rasprava o romantiĆØkoj i klasiĆØnoj poeziji te o basnama Krilova. Njegova lirika iz tog razdoblja dostiže vrhunac. DvogodiÅ”nji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom proÅ”loÅ”Ć¦u i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov, u kojoj je postavio problem odnosa izmeĆ°u naroda i cara despota. Po povratku u Petrograd, PuÅ”kin piÅ”e lirske pjesme (Arion, U dubini sibirskih ruda...) te poemu Poltava. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. U Boldinu je 1830. godine napisao svoje "male tragedije": Å krti vitez; Mozart i Salieri; Pir za vrijeme kuge; Kameni gost, zatim Pripovjesti Pokojnog Ivana PetroviĆØa Belkina, Bajke o Baldi, O ribaru i ribici, dovrÅ”io Jevgenija Onjegina. Tridesetih godina stvara BronĆØanog konjanika, genijalnu apoteozu Petra Velikoga. U Dubrovskom i Kapetonovoj kƦeri postavlja problem seljaĆØke pobune i ozbiljno prouĆØava povijest PugaĆØova. PuÅ”kin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. Marx je u svojim politiĆØkim radovima o Rusiji citirao Onjegina, tu "enciklopediju ruskoga života dvadesetih godina" (V.G. Bjelinski). PuÅ”kin je bio publicist, pisac kritiĆØkih ĆØlanaka o ameriĆØkoj i engleskoj demokraciji, o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna, te ropstvu ameriĆØkih Crnaca. U ruskoj književnosti PuÅ”kin je novator jezikom, stilom i sadržajem. U Borisu Godunovu prekinuo je, nadahnut ĆØitanjem Sharespearea, s tradicijom pseudoklasiĆØne drame. NedovrÅ”ena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost. U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav, intimni doživljaji, lirski zanosi, ljudske strasti, odnos prema druÅ”tvu, prijatelji i neprijatelji, slike prirode, starina i suvremenost. Sve to odjekuje u PuÅ”kinovoj lirici. Na polju umjetniĆØke proze probio je put u realizam. Prije Gogolja, Dostojevskog i ĆØehova dao je galeriju priprostih, jednostavnih, tzv. malih ljudi. U PuÅ”kinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok, klasiĆØan svijet, srednji vijek, narodi Europe, Rusija, epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko druÅ”tvo. Prema Bjelinskom, njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka, sve pritoke prethodne izvorne književnosti i vrativÅ”i ih svijetu u novom, preobraženom obliku, odredila daljnji sjajan put ruske literature". Svojom visoko razvijenom svjeÅ”Ć¦u o pozivu pjesnika, svojim humanistiĆØkim idejama i naprednim pogledima na svijet, a i kreativnim snagama roĆ°enoga genija, PuÅ”kin je ivanredna liĆØnost ne samo ruske nego i svjetske književnosti. JoÅ” 1842. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. godine). Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko HarambaÅ”iƦa i MartiƦa do Kombola, Krkleca i CesariƦa.

Kratki sadržaj:
Kartali se jednom kod Narumova, konjiĆØkoga oficira u gardi. Duga zimska noƦ prolazila je neosjetno te su kartaÅ”i oko pet sati ujutro sjeli za stol veĆØerati. Onaj tko je imao sreƦe u igri jeo je s velikim apetitom, a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima. U prostoriji je bio muk i tiÅ”ina sve do trenutka kad se donio Å”ampanjac. Tada svi zapoĆØnu razglabati oko odigranih partija. DomaƦina i Surina je uporno muĆØila misao zaÅ”to mladi inžinjer Herman nikad nije doÅ”ao u iskuÅ”enje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima buduƦi da je ĆØak i po pet sati znao sjediti uz kartaÅ”ki stol i pratiti njihovu igru. Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra jako zanima, ali da ne može žrtvovati ono Å”to mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suviÅ”no. DomaƦin i Surin su to meĆ°u sobom prokomentirali rijeĆØima da je Herman Nijemac koji sve radi s raĆØunom. Tako razgovarajuƦi Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodiÅ”nju bakicu groficu Anu Fedotovnu. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapažena. U to doba gospoĆ°e su igrale faraona. Jedamput je grofica igrajuƦi s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi dužna. Po povratku kuƦi sve je ispriĆØala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. ƈuvÅ”i Å”to grofica želi djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. Ne znajuƦi Å”to da radi grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan ĆØovjek. Stari ĆØovjek je odmah doÅ”ao i zatekao je u velikoj muci . Ona mu ispriĆØa sve Å”to se dogodilo, i kaže mu za muževu surovost tražeƦi od grofa Saint-Germaina pomoƦ. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartaÅ”i dobro platili. Istu veĆØer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. Banku je držao vojvoda Orleanski . Bakica mu se nekako ispriĆØala Å”to mu nije donjela novac i zapoĆØne igrati protiv njega. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom. Sve tri karte su joj donjele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Bakica baÅ” i nije trpjela ispade mladih ljudi, ali joj se smilio jedan mladiƦ po imenu ƈaplicki koji je takoĆ°er zapao u dug kao i ona. Bakica mu je pomogla da povrati dug rakavÅ”i mu one tri karte. i tako je Tomski prekinuo priĆØu o bakici buduƦi da je bilo vrijeme za spavanje. DoÅ”avÅ”i kuƦi Herman je poĆØeo smiÅ”ljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. Ubrzo je smislio plan. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajuƦi kroz prozor. Jedno kad je bakica iÅ”la u Å”etnju povela je Lizavetu. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce koje je ona vrlo vjeÅ”to sakrila u rukavicu da ga nitko ne vidi. Tako je zapoĆØela veza izmeĆ°u Lizavete i Hermana. U poĆØetku je Lizaveta odbijala pisma vraƦajuƦi ih, ali ih je naposlijetku ipak vrlo rado ĆØitala. Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Lizaveta je poruĆØila Hermanu da Ʀe na plesu ostati do dva sata, a da Ʀe se nakon toga posluga raziƦi. Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu. Herman je bio toliko uznemiren da je veƦ u jedanaest sati bio pred kuƦom grofice. Kad se navrÅ”ilo pola dvanaest, Herman je uÅ”ao u kuƦu, ali nije otiÅ”ao u Lizavetinu sobu veƦ je otiÅ”ao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. Grofica je bila u spavaƦici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine. Odjedamput se Herman odluĆØi otiƦi do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Herman se nije ustruĆØavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata. Nakon Å”to mu grofica nije odgovorila ĆØak niti jednom rjeĆØju, Herman se naljuti i izvadi piÅ”tolj te zapoĆØne prijetiti grofici. Grofica podigne ruke da bi se tobože zaÅ”titila od metka, ali u tom trenutku ona ostade nepomiĆØno sjediti u naslonjaĆØu. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmiÅ”ljala o rijeĆØima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zloĆØina na duÅ”i. U taj trenutak vrata sobe se otvoriÅ”e i na vratima se pojavi Herman. Lizaveta se užasno prestraÅ”ila, a pogotovo nakon toga kad joj je Herman ispriĆØao Å”to se dogodilo s starom groficom. Lizaveta je shvatila da Herman nije željan ljubavi veƦ je samo željan novca. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuƦe kako ga ĆØuvar na ulazu ne bi opazio. VraĆØajuƦi se kuƦi Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. OsjetivÅ”i grižnju savjesti Herman je odluĆØio otiƦi grofici na sprovod. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i u jednom trenutku mu se uĆØinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko. Naravno on je to shvatio kao priviĆ°enje. Te veĆØeri legao je u krevet, ali dugo u noƦ nije mogao zaspati. U jednom trenutku je zaĆØuo korake u susjednoj sobi. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraƦa iz noƦne Å”etnje. Ali koraci su bili drukĆØiji, nekako nepoznati. Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je uÅ”la stara žena u bijeloj spavaƦici. Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja, ali bolje pogledavÅ”i imao je Å”to i vidjeti. U sobu je uÅ”la stara grofica govoreƦi mu da dolazi protiv svoje volje, ali da joj je nareĆ°eno da doĆ°e. Pristala je reƦi tajnu triju karata govoreƦi ove rijeĆØi: "Trojka, sedmica i kec dobivat Ʀe ti jedno za drugim, ali dvadeset i ĆØetiri sata smijeÅ” igrati samo jednu kartu, a poslije za ĆØitava svoga života da viÅ”e ne igraÅ”! PraÅ”tam ti svoju smrt, ako se oženiÅ” mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom... Poslije ovih rijeĆØi grofica je izaÅ”la iz sobe i ubrzo nestala, a Hermanu nije bilo jasno Å”to se dogodilo.IduƦeg dana Herman se veƦ spremio i otiÅ”ao okuÅ”ati sreƦu na kartama kod ƈekalinskog. Herman je na svoju kartu stavio svotu od ĆØetrdeset i sedam tisuƦa. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedamput. Ubrzo ƈekalinski poĆØne dijeliti karte. Desno pade devetka, a lijevo trojka. Dobiva! vikne Herman i pokaže svoju kartu. IduƦeg dana Herman je ponovo okuÅ”ao sreƦu stavivÅ”i kao ulog sve Å”to je dan prije zaradio. ƈekalinski je poĆØeo dijeliti karte. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kuƦi. I treƦi dan je poÅ”ao kartati, misleƦi da i ovaj put sigurno dobiva. Uložio je sav novac Å”to je do tada zaradio. ƈekalinski je podijelio karte. Desno je pala dama, a lijevo kec. Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujuƦi svoju kartu. PokazavÅ”i kartu imao je Å”to i vidjeti! Umjesto keca u ruci je držao PIKOVU DAMU !!!.

Karakterizacija likova:

Herman je bio sin Nijemca, pretopljenoga u Rusa, koji mu je ostavio neÅ”to malo novca. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojaĆØa svoju nezavisnost, Herman nije troÅ”io ĆØak ni kamate od nasljeĆ°a, nego je živio samo od plaƦe liÅ”avajuƦi se i najmanje raskoÅ”i. Bio je, uostalom, ĆØovjek zakopĆØan i ĆØastoljubiv, pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da da mu se rugaju zbog pretjerane Å”tedljivosti. Bio je ĆØovjek jakih strasti i bujne maÅ”te, ali ga je ĆØvrstina karaktera spasavala od svakidaÅ”njih zabluda mladosti. Tako, naprimjer, iako je bio od prirode strastven kartaÅ”, nikada nije uzimao karte u ruke, jer je proraĆØunao da mu njegovo stanje ne dopuÅ”ta da žrtvuje ono Å”to mu je prijeko potrebno zbog nade da Ʀe dobiti suviÅ”no, a meĆ°utim po cijele noƦi presjedio bi za kartaÅ”kim stolom i sav u groznici pratio razliĆØite obrte u igri. Herman je ĆØovjek promjenjivog karaktera Å”to se oĆØituje iz onoga Å”to je uĆØinio nakon Å”to je saznao tajnu triju karata. Nakon toga se sasvim promjenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. Lizavetu uopƦe nije volio. Sva ta "lažna" ljubav bila je iz interesa da bi se doÅ”lo do grofice koja zna tajnu triju karata.

Lizaveta je jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu. Ona jedina zna kako je teÅ”ko biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je teÅ”ko živjeti u kuƦi koja pripada nekom drugom. Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve Å”to se staroj grofici ne sviĆ°a. ƈesto je vrijeĆ°ana od strane grofice buduƦi da su grofice vrlo zahtjevne žene. Å to se tiĆØe ljubavi s Hermanom ona je mislila kako je Herman stvarno istinski voli i kako je Herman zaista jako zaljubljen u nju. Naposljetku biva veoma razoĆØarana vidjevÅ”i da je Hermanova ljubav iz interesa. Na kraju pripovjetke Lizaveta ipak pronalazi sreƦu udajuƦi se za jednoga veoma dragoga mladiƦa koji ima veliko imanje i uz to je sin bivÅ”eg upravitelja stare grofice.


Citat rijeĆØi stare grofice:
" Dolazim ti protiv svoje volje, ali mi je nareĆ°eno da ispunim tvoju molbu. Trojka, sedmica i kec dobivat Ʀe ti jedno za drugim, ali dvadeset i ĆØetiri sata smijeÅ” igrati samo jednu kartu, a poslije ĆØitava svoga života da viÅ”e ne igraÅ”! PraÅ”tam ti svoju smrt, ako se oženiÅ” mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom..."

Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga Å”to govori o tome kako ĆØovjek može vrlo lako ako mu se ukaže prilika promijeniti i sebe i svoj naĆØin ponaÅ”anja. Bolje reĆØeno ĆØovjek vrlo lako mijenja svoju liĆØnost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova liĆØnost iz jednog Å”tedljivog ĆØovjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog ĆØovjeka kojem osim novca na svijetu niÅ”ta drugo nije važno.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #37 poslato: 05 Maj, 2007, 04:21:42 pm »

Sofoklo - Kralj Edip

   
Kratak sadržaj:

I. ĆØin: 
Razgovor Tebanskog kralja Edipa s sveÅ”tenikom. SveÅ”tenik podseƦa Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to veƦ zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena oĆØekuju da se vrati Kreont koji Ʀe doneti vesti iz proroĆØiÅ”ta boga Feba. Dolazi Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje Ʀe izaƦi nevolja kada naĆ°u ubicu svog vladara Laja na ĆØijem prestolu sada stoji Edip.

II. ĆØin:       
Edip ĆØuvÅ”i za proroĆØanstvo nudi u ime boga da se pronaĆ°e krivac za ubistvo i da  se istera iz zemlje. No kako bi bilo teÅ”ko pronaƦi krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali nije hteo reƦi. MeĆ°utim, na zahtev Edipa ipak je otkrio. Ubica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavÅ”i proroĆØanstvo, a ono je bilo da Ʀe Edip postati slep.

III. ĆØin:     
SvaĆ°a Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuĆ°uje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umeÅ”a Jokasta i razljuti kada vidi oko ĆØegase svaĆ°aju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati Å”ta je to uznemirilo njenog muža. U njihvom daljem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proroĆØanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svedok ubojstva.
         
IV. ĆØin:       
Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, a i isto da mu on nije otac. Tada se Edip straÅ”no uznemirio jer je bio uveren da mu je Polib otac. MeĆ°utim, glasnik mu reĆØe da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta probledila jer je znala ko je Edip.
         
V. ĆØin:       
Dolazi pastir koji mu ispriĆØa kako je doÅ”ao do njega. Edip je shrvan bolom i besom. On je sin Jokaste i Laja. Sada mu je sve jasno. Oženio vlastitu majku, a ubio vlastitog oca.
         
VI. ĆØin:     
 SaznavÅ”i koje je grehe Jokasta napravila obesila se, Edip  je iskopao oĆØi, te sam sebe onom kletvom isterao iz zemlje sam bez igde ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.
 

Tema dela:
Traganje kralja Edipa za istinom njegova porekla.

Ideja dela:
Nemože se pobeƦi proroĆØanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokuÅ”a spreĆØiti, a ne spreĆØi temeljno kasnije može postati dvostruko gora nego Å”to je prije bila.
 
Glavni likovi:
Edip-glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan ĆØovek Å”to se tiĆØe njegove psihe, ali sticajem okolnosti on postaje bedan i jadan. Edip je radoznao, istinoljubiv, hrabar, snalažljiv, ali i nemože podneti nesreƦu koja ga je snaÅ”la, da je oženio vlastitu majku, a ubio oca.
Jokasta-dobra prema svom mužu, brine se Å”to ga muƦi, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njenog deteta za kojim je cieli život tugovala misleƦi da je mrtvo, a njeno djete je bio njen muž.
Kreont-veran vladaru, dobar govornik i ĆØovek kojeg narod voli poÅ”tuje. Možda on negde u dubini srca želi postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna Å”to treba reƦi u kojem trenutku.
Tiresija-prorok koji uprkos slepoĆØi uz pomoƦ proroĆØkog vida vidi i zna puno viÅ”e od ostalih ljudi. Od davno skriva istinu jer zna da Ʀe ga razbjesniti njegovog vladara, no netrpi uvrede, a kada govori, uvek ima istinu za obranu.


2.Kralj Edip

1.ĆØin
-sveƦenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj
-dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba (Apolona) sa vijestima zaÅ”to se to dogaĆ°a i kako to rijeÅ”iti
-Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijaŔnjeg kralja Laja i Edip se raspituje za njega (kako je umro)
-Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu

2.ĆØin
-Edip nareĆ°uje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti, proklinje ubojicu i govori kako Ʀe kazna stiƦi svakog tko Å”uti a neÅ”to zna
-doĆ°e Tiresija po kojeg je po kojeg je Edip takoĆ°er poslao, Tiresija nakon dugog nagovaranja govori da je Edip ubojica kojeg on sam traži
-Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po njegovom miŔljenju želi svrgnuti s vlasti
-Tiresija govori Edipu kako Ʀe svojoj majci biti i muž i sin, svojoj djeci i brat i otac i  ubojica svog oca, zatim odlazi
-zbor pjeva o Tiresijinom proroĆØanstvu

3.ĆØin
-Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona proroĆØanstva, svaĆ°aju se, Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti
-dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu, narod takoĆ°er podržava Kreonta
-Kreont odlazi, a Edip objaÅ”njava Jokasti Å”to se dogodilo, Jokasta priĆØa kako je prorok Laju rekao da Ʀe umrijet od ruke svog sina
-u razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu pa poŔalje po pastira koji je preživio

4.ĆØin
-dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i Korintu umro i oni žele Edipa za novog kralja
-Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno Polib umro
-Edipu je to možda i bilo olakŔanje jer ga on nije ubio a tako stoji u proroŔtvu
-glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu nakon Ŕto mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi
-Edip želi naƦi tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga Jokasta odgovara od tog nauma

5.ĆØin
-dolazi Lajev pastir i glasnik potvrĆ°uje da je to on
-Edip ga ispituje o sebi, odnosno o djetetu koje je predao glasniku
-sluga (pastir) govori da je on taj djeĆØak Lajev sin
-Edip shvati da je ipak oženjen majkom i ubio oca

6.ĆØin
-Jokasta se objesila, dolazi Edip i skine ju sa užeta, uzme zlatnu iglu sa Jokastine haljine i probode si zjenice, kaže da Ʀe sam sebe prognati iz zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik priĆØa narodu odnosno zboru)
-Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom
-narod savjetuje Edipu da kad veƦ odlazi Kreontu ostavi vlast
-Kreont dolazi i Edip mu zapovjedi da ga progna iz zemlje, ali kreont želi prvo upitati boga Å”to mu je ĆØiniti
-Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu, svoje kƦeri
-na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip zavrÅ”io i zbor zakljuĆØuje da viÅ”e neƦe slaviti nikog tko joÅ” nije umro jer se svaÅ”ta može desiti.
Sacuvana
   

 Sacuvana
Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi gore
  Stampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokrece MySQL Pokrece PHP Powered by SMF 1.1.9 | SMF © 2006, Simple Machines LLC
Joomla Bridge by JoomlaHacks.com
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!

Statistika

Na sajtu su trenutno 0 gost/a i 0 clan/a.
mod_vvisit_counterDanas127
mod_vvisit_counterJuce276
mod_vvisit_counterOve nedelje127
mod_vvisit_counterOvog meseca6107