Lektira,pismeni i seminarski radovi...

[Dacha]

3. Dekameron


Dan prvi, novela prva
Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia poðe u Burgundiju skupljati porez, no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kuæi dva brata. Lijeænici su mu govorili da æe uskoro umrijeti. Braæa su se uplašila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrješenje jer je užasan èovjek te ga ne bi pokopali u crkvi, a ako se ne ispovjedi bacit æe ga u neku jamu, a tada bi narod napao braæu te ih možda èak i ubio. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveæe poštovanje, a narod ga je poèeo štovati kao sveca.

Likovi
Ciappellatto- pokvaren èovjek koji se samo mogao još više pokvariti glumeæi da je dobar što je i uèinio kako bi bio dostojno sahranjen.

fratri(opæenito u to vrijeme)- nisu dobri kao danas te niti oni ne zaslužuju iæi u raj jer ne žele oprostiti teške grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprašta, a zauzvrat traži obeæanje da neæemo griješiti za koje zna da æemo prekršiti jer smo samo ljudi.

Dojam
Iako sam se zgražavao nad Ciappellattovim postupcima, svako zlo je za neko dobro, odnosno barem braæa koja su mu pružila utoèište kada je bio bolestan niju umrla zbog njega. Iako to nije opravdanje za ono što je on uèinio jer on može lagati ljudima no kada æe mu se suditi nakon života vidjet æe se i znati toèno što je uèinio.

Drugi dan, novela treæa
Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti, ali su sad imetak potrošili još brže. Njihov neæak Alessandro slao im je novac iz Engleske, ali se odluèio vratiti kuæi. Na putu je sreo kraljevu kæer koja se odmah zaljubila u njega. Nakon vjenèanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih strièeva.

Likovi
Tebaldovi sinovi- rastrošni i nezasitni. Èovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroši da neæe napraviti istu grešku kada mu se još jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom životu, no oni su napravili istu grešku dva puta.

Alessandro- darežljiv. Davao je novac svojim strièevima iako su se oni razbacivali novcem. Kada se vratio kuæi èak je i podmirio njihove dugove.

Dojam
Ne smijemo rasipati novac u životu jer sreæa ne dolazi èesto i nije uvijek novac. Ako nam se kada i desi da dobijemo puno novca treba ga štediti i razumno trošiti te uzeti u obzir buduænost a ne gledati samo danas. To je razlog zašto mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi.

Dan deseti, novela peta
U hladnoj Furlaniji je živjela gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja, viteza Ansalda. Misleæi da æe ga smiriti od pokušaja da je osvoji, kaže mu da u sijeènju želi vidjeti zeleni perivoj, pun cvijeæa i drveæa pokraj svog dvorca. Ansaldo je uz pomoæ èarobnjaka uspio to izvesti, a Dianora, da ne obesèasti svoje ime i ime svog muža, ode k njemu. Mislila je da æe je Ansaldo iskoristiti, ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj, takoðer i prijatelj njezina muža.

Likovi
Dianora- pomalo okrutna, ali ipak poštena. Nije htjela reæi u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguæ zadatak koji je uspio ipak izvesti. Ipak se divim tome što je na kraju otišla k njemu i priznala mu sve.
Ansaldo- iskreno zaljubljen, ali iznad svega èastan. Uèinio je i nemoguæe kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata, èasno se ponio i odluèio ostati prijatelj s njom pa èak i s njenim mužem.

Dojam
Obeæanja koja se kažu trebaju se i izvršiti. Iako nisu izvršena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi pošteni. Dianora je priznala Ansaldu, a Ansaldo je odluèio ostati prijatelj i s njom i s njenim mužem. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine.



4.Dekameron

O piscu
Giovani Boccaccio roðen je 1313. najvjerojatnije u Firenci. Školovao se u Napulju, a najveæi dio života proveo je u Firenci. Zajedno sa Danteom i Petrarkom èini trolist najveæih talijanskih predrenesansnih književnika. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanistièko zanimanje za klasiènu starinu i za pjesništvo uopæe. I on je svoje nadahnuæe i vjeènu ljubav na prvi pogled pronašao u Mariji, kraljevoj kæeri, koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za prouèavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistièki europski pokret u cjelini. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih  muževa, O znamenitim ženama, Rime, Dijanin lov, Komedija o firentinskim nimfama, Spjev o fjezolanskim nimfama, Korbaè, a izmeðu 1357. i 1362. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije, a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i  Raspravica o pohvalu Danteu. Njegovo najpoznatije i najznaèajnije djelo je Dekameron koji je nastao izmeðu 1348. -1351. Umro je u Certaldu 1375.

O djelu:
 
Naziv djela
Dekameron je najveæe Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo talijanske pripovjedaèke proze, nastalo izmeðu 1348. i 1351. Sama rijeè Dekameron je talijanizirani oblik grèkih rijeèi deka hemeron što znaèi deset dana, jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset dana.

Kompozicija i stil
Iako se može uèiniti da je Dekameron , zbog skladne strukture i uèestalosti broja deset, sastavljen u srednjovjekovnoj tradiciji simbolike brojeva, njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi, fortune i inteligencije pripadaju složenom razdoblju premještanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali dugu povijest srednjeg vijeka. Makar Dekameron ima sto novela, taj broj sto, za razliku od Božanstvene komedije, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetriènosti, nema nikakvu simboliku. Pojedine novele imaju moralistièki uvod i zakljuèak. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu, u kojoj novele imaju potpunu umjetnièku zaokruženost i autonomiju, a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuæa i temeljnih znaèajki pišèeve slike svijeta. Radnja se inaèe odvija u dva tjedna, ali subota i nedjelja se preskaèu iz vjerskih razloga, pa se novele prièaju samo u deset radnih dana. Stil je zaèuðujuæe otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime uz inkviziciju, dogmu i sliène tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili baš svkodnevna literatura.

Nadahnuæe i tema
Boccacciov je pripovjedni svijet, posebice kad su posrijedi novele iz firentinskog života, sastavljen od motiva svakodnevnice, odakle je on, na temelju životnog iskustva i životne i bujne firentinske sredine preuzeo i umjetnièki oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja, prostore i likove, , a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovaèkog staleža. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistièku, stranu èovjeka prikazujuæi svoje likove kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih naèela. Takvim slobodnim naèinom pisanja prvi je pobio mišljenje o bezgrešnom životu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu. On shvaæa i uzima èovjeka kakav je u stvarnosti, i uopæe ne prikazuje kajanje zbog rušenja nekih osnovnih crkvenih principa. Bez grižnje savjesti prikazuje fizièku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. Boccaccio zapoèinje pripovjedanje moænim realistiènim opisom tragiène pošasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348. (str. 27, 31). Ali pjesnikova reakcija na strašan dogaðaj nije, kao što bi se u ono doba moglo oèekivati, mistièna skrušenost u strahu od zemaljskih nedaæa i kazne Božje na drugom svijetu, nije pesimistièno nijekanje vrijednosti i ljepote života, veæ naprotiv, to je pohvala vitalnoj mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode.

[Dacha]

Giovanni Boccaccio - Decameron

Ponesto o piscu:
Giovanni Boccacio (1313-1375) bio je istaknuto talijansko-francuski knjizevnik 14. stoljeca. Razuzdan zivot na dvoru Roberta Akvinskog ostavio je duboke tragove u njegovu zivotu i stvaralastvu. Njegova djela ljubavno-pustolovnog osvjezila su talijansku knjizevnost. Njegova poznatija djela su: Filocolo, Filostrato, Teseida, Dekameron.

Najosnovnije crte fabule:
Dekameron, tj. “knjiga deset dana”, zapocinje epidemijom kuge u firenzi 1348. godine. Sedam djevojaka i tri mladica odlucuju otici iz oboljelog grada na selo. Kako je na selu prilicno dosadno svatko mora svakog dana ispricati po jednu pricu. Kako su subota i nedelja vjerski dani u 14 dana ispricaju tocno sto prica. Svaki dan je posvecen nekoj osnovnoj temi; npr. drugi dan se pripovjeda o hirovima Fortune, treci dan o ljubavnim hirovima, cetvrti o tragicnim ljubavima i smrtima itd. Zakljucnog desetog dana novele su posvecene velikim i plemenitim djelima.
Boccaccio je u kameronu izrazio pravu, hedonisticku, stranu covjeka prikazavsi svoje likove kao ljude sumljivog i dvojnog morala i moralnih nacela. Takvim slobodnim nacinom pisanja prvi je pobio misljenje o bezgrecnom zivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu.

Mjesto i vrijeme u djelu:
Radnja se odvija u 14. stoljecu od godine 1348 nadalje, u Italiji.

Tema i ideja djela:
Tema djela su nesputane price mladih ljudi o ljudskoj prirodi.
Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu andjeli vec najobicniji grijesnici, kako svecenici tako i svakodnevni ljud. Pa na kraju krajeva, ni ispovjest nije izmisljena za ukras.

Stil i kompozicija:
Stil je zacudjujuce otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime uz inkviziciju, dogmu i slicne tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili bas svakodnevna literatura.
Kompozicija je jos uvijek uobicajeno proracunata (kao kod Dantea, Petrarke...). Djelo se sastoji od sto novela podjeljenih u deset cjelina podjeljenih po danima.

Fabula:
Upravo takav stil cini fabulu zanimljivom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutrasnjih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke, Boccaccio nudi potpuno jednostavan, komicno - zanimljiv opis i pristup svakodnevnog covjeka, koji rijetko mari i tezi za iskrenom platonskom ljubavlju, upakiran u kratke i zanimljive pricice.

Razotkrivanje prave covjekove prirode:
Boccaccio shvaca i uzima covjeka kakav je u stvarnosti, i uopce ne pokazuje kajanje zbog rusenja nekih osnovnih crkvenih principa. On bez griznje savjesti prikazuje fizicku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti, na kojoj bi nu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i, pisci erotskih knjiga.

Mesija novog doba:
Boccaccio je takvom otvorenoscu i filozofijom postigao laskavu titulu navjesnika novog doba i covjeka izvan / ispred svoga vremena. On odbacuje srednjevjekovne predrasude i shvaca covjeka kao bice i dusu, u ne bas uvijek savrsenoj simbiozi. Tu potvrdjuje svoju naprednost pred crkvom koja u covjeku vidi prakticki samo dusu.



2. Dekameron

Bilješke o piscu:
Giovanni Boccaccio je roðen u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca, Firentinskog bankara. Boccaccio se školuje u Napulju, a najveæe razdoblje svojega života provodi u Firenzi gdje obavlja državne poslove, ali se bavi i književnim radom. Boravak u Napulju (1328.-1341.) ostavio je trajan peèat u njegovoj liènosti i stvaralaèkom radu. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj književnosti kao što su roman ljubavno-pustolovnog sadržaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida". Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogaða živote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. Ta strašna bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo-zbirku od sto novela "Decameron" (1348-1353). U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih uèenih spisa na latinskom jeziku. Godine 1353. Boccaccio piše "Život Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "božanstvenim".

Likovi:
Musciatto Franzesi, Ser Ciappelletto, braæa lihvari, fratar, Saladin,
Melkizedeh, Landolfo Rufollo, Turci, žena sa otoka Krfa

Tema:
Nepromišljenost, lakovjernost i naivnost sveæenstva i ljudi tadašnjeg vremena koja se oèituje u prevari jednog od najveæih grešnika, Ser Ciappelletta, kojom je izigrao fratra, ljudska nepromišljenost èesto dovodi do propasti i siromaštva, pohlepa i težnja za što veæim i bržim bogaæenjem može

Sadržaj:
Ser Ciappelletto
Musciato Franzesi, bogat i ugledni trgovac postavši vitezom morao je otiæi u Toscanu. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova Burgunðanima. Meðutim, Musciatto je pronašao pravog èovjeka za taj posao - Ser Ciappelletta. On prihvaæa posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braæe lihvara. Nakon što se Ser Ciappelletto razbolio braæa lihvari ne znaše što s njim zbog njegovih silnih grijeha, no on to zaèu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. Oni mu dovedu jednog starca, cijenjenog fratra, da se Ciappelletto ispovijedi. On prevari fratra, a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. Kada su braæa èula da æe Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaše se brinuti. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire, te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti èovjek na što se fratri složiše. Na pogrebu fratar ljudima isprièa o Ciappellettovom životu, nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. Uveèer Ciappelletto biva pokopan u kapeli.
Židov Melkizedeh i prièa o tri prstena
Saladin, protrativši sav imetak, pokuša izvuæi novac iz bogatog ali škrtog Židova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuæu. Saladin ga, htjedeæi ga iskušati, upita koju vjeru smatra pravom: židovsku, saracensku ili kršæansku. Melkizedeh bješe mudar i uman èovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu prièu o bogatom Židovu i tri prstena. Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i èastan položaj na svom dvoru.
Landolfo Ruffolo
Novela govori o trgovcu Landolfu koji je živio u gradu Ravellu gdje žive bogati ljudi. Landolfo je bio bogat, te je svoj novac uložio u brod, te otputovao na Cipar prodati robu što se pokazalo lošim zbog velike konkurencije, pa je postao gusar što se pokazalo kao dobra investicija. Pljaèkao je brodove (turske), te se na taj naèin duplo obogatio. Jedne noæi zapuhao je vjetar i vidjevši da se brod ne može suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. Iste su veèeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaše Landolfov brod. Turci su poslali naoružane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao, a èamcima su opkolili Landolfov brod. Zatim su zarobili Landolfa, te su mu oteli plijen. Sljedeæi dan more je bilo mirno, no uveèer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda, pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. Sljedeæeg, vedrog dana, Landolfo se probudio na dasci, no nakon što ga je prevrnula s daske neka škrinja koja je doplutala, Landolfo se uhvati za škrinju. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme, sve dok nije doplovio do otoka Krfa. Tu ga je zatekla jedna žena koja je prala posuðe, te ga odvukla na obalu i odnijela kuæi. Žena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. Sa sobom, Landolfo je ponio i dragulje koje je pronašao u škrinji. Prije Ravella, stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe isprièavši što mu se dogodilo. Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje, te od novca koji je za njih dobio, pošalje nešto ženi na Krfu, a nešto ljudima u Traniju, te odluèi kako æe pošteno živjeti do kraja života i neæe ulagati u svakojake investicije.

Karakrerizacija likova:
Ser Ciappelletto
Gizdavko, niska rasta, notar, pokvaren, lažac, volio unositi razdor meðu prijatelje, roðake, sudjelovao u ubojstvima i zloèinima, strašno psuje, nikad nije zalazio u Crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece, opak, lopov, zalazi u krème, žene su mu se milile kao psu batine.

Fratar
Svet i bogobojazan starac, praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je èista suprotnost onome kako se opisuje.

Saladin
Od èovjeka niska roda postao babilonski sultan, živio raskošnim životom, te na taj naèin protratio umetak
Melkizedeh

Uman, mudar èovjek, lihvar koji je posuðivao uz velike kamate, veoma škrt

Landolfo Rufollo
Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva, pa je stalno pronalazio naèine kako da se još više obogati dok na kraju nije postao puki siromah, no onda odluèuje pošteno živjeti.

[Dacha]

Ivan Mažuraniæ - Smrt Smail Age Èengiæa

Beleske o piscu:
Mažuraniæ, Ivan (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. - Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i politièar. Pravo završio u Zagrebu. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevoða Hrvatskog sabora; glavni radaktor saborskih zavoda i zakljuèka. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 1873. - 1880. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povuæeno, baveæi se matematikom i astronomijom.
Mažuranic je poæeo pisati pjesme veæ kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveæe i najznacajnije djelo, ep Snrt Smail - age Æengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasièni i dubrovaèki utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasèan junaèki ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad æitavu ilirsku poeziju.
1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoæ Rusije ugušila oslobodilaèke pokrete u monarhiji, Mažuranic je kao èinovnik beèke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajuæi ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija izmeðu madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali više kao pasivni promatraè nego aktivni politièki voða, usmjerujuæi sva svoja nastojanja na kulturno unapreðenje zemlje. Pjesnièki rad Mažuranica nije bio zahvaæen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova politièko - èinovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranic je definitivno prestao pisati.

Lik Smail -Age:
Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemiæ Smail - aga Æengiæ, koji je prikazan kao krvnik i muæitelj. Izvana gledajuæi doima se kao junak, meðutim analizirajuæi njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva muæeæi nevine i nedužne ljude, naslaðujuæi se u njihovim patnjama.

Sadržaj:
U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail - aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. Smail - aga siðe na polje pred kulu i poæne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira što gubi, raja pobjeðuje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smræu. Smail - aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatoæio, jer mu je ovaj svojedobno savjetovano, da ne muæi raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail - aga kaznjava starca vjesanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.
Durakov sin Novica potajno kreæe noæu Crnogorcima da iznenadi Smail - agu. Do toga èasa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili, da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica æe izdati agu, da bi mu se na taj naæin osvetio za vješanje njegova oca, on æe ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru.
Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži, da se želi boriti na strani Crnogoraca. Sluga ga propušta u grad.
Sapat saziva junake, èeta se sabrala i stigla na obale Morace, hladne vode. Sveæenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obeæava, da æe ih povesti u Smail - agin logor, a da postane dostojnim vodiæem Novica se mora pokrstiti. Sunce zaðe za planinu i èeta krene na put. U èetu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Strašnom Smail - agi suprostavlja se glas starca sveæenika. Obojici glas podrhtava. Rijeæi su povišene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoæa i odluænost. Sad je veæ jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, veæ i o sukobu dobra i zla.
Smail - aga kupi haraæ po Gaèkom. Harlije se raziðoše, a on krati vrijeme junaèkim igrama. Ima ostro oko, hrabro srce i junaèku sigurnu ruku. Haraèije se vraæaju bez haraèa i vode raju. Aga je bijesan, sto nema haraèa. U meduvremenu na polju je oluja. Èeta se priblizava logoru, razvi se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoæ tome èeta je pobijedila.

Analiza dela:
Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji voðeni ljubavlju i odluènošèu žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio znaèajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio èovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.



2. Smrt Smail Age Èengiæa

Bilješke o piscu:
Ivan Mažuraniæ rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je završio njemaèku puèku školu. Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradiæu, a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim i njemaèkim nastavnim jezicima. Gimnaziju je završio s odliènim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatièe Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. Ujesen 1835. vraæa se Mažuraniæ u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Svršivši i te nauke 1838. namješta se kao pravnik u odvjetnièkom uredu. 1873. godine Ivan Mažuraniæ postao je hrvatski ban, prvi “ban puèanin”. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom. Posljednje godine života proveo je u miru baveæi se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.   Mažuraniæ ja autor malog broja djela, ali po umjetnièkoj vrijednosti jedan je od najznaèajnijih hrvatskih književnika. Mažuraniæ je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gunduliæeva epa “Osman”. Mažuraniæevo životno djelo “Smrt Smail-age Èengiæa” objavljeno je 1846. u almanahu “Iskra”. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje, Noænik, Èeta, Haraè i Kob) i donosi stvarnim povijesnim dogaðajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji.
 
Sadržaj:

Agovanje
Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemiæ. On je bio poznat kao muèitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Željan da gleda krv i muèenje aga naredi svojim slugama ðelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da æe mu se Crnogorci osvetiti. Aga muèi Crnogorce na razne naèine. Jedne je dao nabiti na kolac, druge vješati, a treæima je dao odrubiti glave. On se je nadao da æe èuti jauke, vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Zbog toga agu obuze panièan strah koji je krio u sebi. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braæe. Durak je molio, pištao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Sve je to gledao starèev sin Novica i on se zakune da æe se osvetiti agi za njegovo nedjelo.

Noænik
Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem ðelatu naiðe na protivnika. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Meðutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Došavši pod zidine noænika Novica naiðe na stražara preobuèenog u crnogorsku nošnju. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Novica za osvetu agi odlazi meðu Crnogorce, odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu.

Èeta
Jedne tamne noæi kretala se po planinama jedna kolona, a pravac joj je bila Hercegovina. Šuteæi, prolazila je èeta od stotinu Crnogoraca na èelu sa Mirkom kao harambašom. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Da bi èeta ostala neprimjeæena putovala je samo noæu. Jednog sunèanog dana èeta se odmorila. Veæ pred veèer èuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Moraèe. U to vrijeme do èete je došao starac i poèeo ih je ispovijedati, blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan èovjek. Starac je rekao èeti da treba da se bore protiv Turaka. Starac ode ali nakon njega doðe neki èovjek koji je bio obuèen u odijelo turskog ðelata. Svi se Crnogorci odmah uhvate za maèeve. Tada im on kaže da æe se zajedno osvetiti Smail-agi.

Haraè
Jednog lijepog sunèanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haraèlijama na granicu Crne Gore. Šatore je razapeo i poslao haraèlije. Oni se svi vraæaju praznih ruku. Haraèlije traže od raje po glavi zlatnik, a od porodice jednog ovna. Raja nije platila haraè jer nije imala novaca. Aga naredi da mu se dovede raja. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Baciv se "ðilitom" umjesto raje pogodi Turèina usred oka. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle toèke koje su se dobro isticale u tamnoj noæi. Bijahu to Crnogorci. Èuje se pucanj, jedan, dva, tri a zatim se èuje agin glas koji vièe slugama da mu dovedu konja. Pade tu mrtav aga i sluge. Jedino se spasi Bauk. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turèin ubi. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu.

Kob
Pod Lovæenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuæa. U njoj živi jedan Turèin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut meðutim to samo izgleda. Taj èovjek je Smail-aga. To je njegovo èelo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi obješeno i tužno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mažuraniæ nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan.
 
Karakterizacija likova:
Smail-aga Èengiæ
Krvoloèni tiranin, bezobzirno i nemilosrdno ubija Crnogorce, utjeruje haraè, ubija starca Duraka (Novièin otac), boji se osvete Crnogoraca, na kraju djela biva ubijen

[Dacha]

Gustave Flaubert - Gospodja Bovary

Roman Madame Bovary ogledalo je i slika života jednog senzibilnog i osjeæajnog biæa koje cijeli svoj život i postojanje podreðuje svojoj mašti, traženju i uživanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da æe živjeti životom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom èitala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary èinio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je željela pobjeæi od “dosadnog sela , tupoglavih malograðana i osrednjosti života” koji su je okruživali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom braènom životu poèela se je gasiti spoznajom da je njezin muž samo prosjeèan èovjek , ogranièena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i sažaljenja te ga je s vremenom poèela mrziti. Izgledao joj je “kukavan, slab, ništavan, ukratko bijednik u svakom pogledu”. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a “buduænost je bila jedan mraèan hodnik s dobro zakljuèanim vratima”. Svi dani bili su joj isti, ali “ipak u dnu duše ona je oèekivala neki dogaðaj. Kao mornari u nevolji, ona je oèajnim pogledom prelazila po pustoši svog života tražeæi u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije znala kakav je to bio sluèaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali æe je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun blaženstva do prozorèièa na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i osluškivala svaki šum, naglo ustajala i èudila se što ga još nema; a zatim, pri zalasku sunca sve žalosnija, željela je da bude veæ sutrašnji dan.” Uvijek je zamišljala ljubav kao “uzdahe na mjeseèini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i nježne ljubavne èežnje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduèiæa punih cvijeæa, od postelje na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i širita na livrejama.”
Charl je doslovce obožavao svoju ženu (“On se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen èešalj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmiješena, a napola zlovoljno kao što radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata.”). Ipak njegovi “izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odreðenim satima. Bila je to još jedna navika meðu ostalima kao kakva unaprijed predviðena poslastica poslije monotonog ruèka.” Bio je dobar èovjek, èak dobrodušan i pažljiv muži otac, ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.
Jednog dana ona zapoène živjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama postala e preljubnica. Pokušavala je biti dobra majka, dobra žena, ali taj osjeæaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog zavoljela, no on je ubrzo otišao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve što je ona oduvijek željela, smion, grub, provokativan i energièan i kao nijedan prije on ju je èinio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje dražesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo još jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivši pismo cijeli njezin svijet se je srušio, sva maštanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom životu razbile su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena.
Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova žena. Postala je poslušna, bila dobra mati, a još bolja supruga. Èitala je pouène knjiga, išla u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zapoènu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila muža, zapustila dijete i trošila novac koji je malo po malo nestajao. Zapavši u dugove Emma moli za pomoæ i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se “njezin položaj ukaza kao kakva provalija.” ( “Stajala je kao obamrla, znajuæi za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uèini kao zaglušna muzika koja izlazi iz nje i širi se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je mekša od vode, a brazde su joj se uèinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi iziðoše joj najedanput u isti mah pred oèi kao tisuæu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplaši i uspije se pribrati, doduše nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog užasnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi osjeæala je kako je duša ostavlja kroz tu uspomenu, kao što ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeæaju kako im život odlazi kroz ranu koja krvari.”) Umrla je s Božjim blagoslovom ne mrzeæi više nikoga.
Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poražen skromno živjeti sa svojom malom kæerkom Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i niša u èemu bi pronašao utjehu. Umro je kako je i živio, neprimjetno i neèujno, ostavivši djevojèicu samu...
Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savršeno slikaju postupke, maštanja, ali i sveukupni život jedne žene, malograðanskog srednjeg obrazovanja, ne baš dobrog ukusa i površnog talenta koja je samo htjela pobjeæi od dosade koje je se je toliko bojala. Njezina razmišljanja romantièna su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj živi okrutna je realnost od koje ona tako oèajno želi pobjeæi. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv èega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg.
S naturalistièkog gledišta ona je bila bludnica, žena koja je težila uvijek veæim uzbuðenjima i strastima, koja je bila gotovo oèajna da ih doživi. Njezino samoubojstvo možda je romantièno, ali njezina smrt užasava i samog èitatelja (“Emma se diže kao kakav vještaèki oživljen leš, raspletene kose, ukoèena pogleda, zaèuðena. Stade se smijati užasnim, mahnitim, oèajnim smijehom, misleæi da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vjeènoj tami kao neko strašilo.”).
Emma Bovary žrtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obiènu domaæicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjeènog muža. Njezin svijet kojeg je tako pažljivo složila od detalja svoje mašte srušio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je završetak sasvim u stilu Emme Bovary.
Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokušaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici.
Pišèeva izjava: “Emma Bovary to sam ja!” , èesto je služila kao polazna toèka u tumaèenju tog djela. Ono je shvaæeno kao neka vrsta intimne biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog biæa; svoje mladenaèke iluzije, neostvarive èežnje, sukob izmeðu apstraktnih, romantièarskih težnja i prozaiène svakidašnjice.
On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao što mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih, predmete, koji ih okružuju.
I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska duša zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvarnosti.

Sadržaj :
U Emmu Rouault, kæer seoskog imuænog gospodara, nakon povratka iz samostana uršulinki, gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lijeènik iz obližnjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je došao da izlijeèi nogu njena oca. Bovary je èesto posjeæuje i jednog dana odluèi da zaprosi njenu ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosaðivala i koja je o braku sanjarila zamišljajuæi da je èeka sreæa, smirenje, ljubav i blaženstvo, o èemu je toliko èitala u romanima u samostanu, takoðer pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosaðivati, pitajuæi se: “Bože, zašto sam se udala?” Charles, nepokretan, nespretan, dobroæudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Meðutim, ona sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se više i više otuðuje od muža i nezadržljivo èezne za drugim, sretnijim životom, Stade zanemarivati i kuæu i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona, pisara, s kojim održava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim doživljava svoj prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlaže da je otme i da pobjegnu. On joj obeæa, ali kasnije joj piše pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doživljava slom živaca. Buduæi da se dosaðivala, muž je radi razonode odvede u kazalište u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u meðuvremenu ona upada u sve nove dugove, tako da u njih uvlaèi i svoga muža (piše pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju što hitnije). Zatim napušta Leona i vraæa se ponovo Rodolphu, od kojeg traži da je spasi od duga. Kad on odbija, ona èak okrade svog ljubavnika, ali ništa ne pomaže jer su je povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne našavši izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je èeznula za nedostižnim životom, tražeæi sreæu i zadovoljstvo.

Likovi:
Emma Bovary – Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mašte, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoða što se onesviješuju u samotnim paviljonima i sliènih romantiènih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izašavši iz samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je èekala da život poène, da se maštanja obistine.
“ Emma je, naprotiv željela da se vjenèa u ponoæ, uz buktinje;..”
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleæi da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obièan i ljubav kojom je zasiplje više je guši, nego bilo što ostalo, tu nema ni trunke romantike iz romana, sve je obièno i rijeèi koje joj izgovara.
“Njen je pak život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema pauèina plela potajno svoju mrežu po svima kutovima njena srca.”
Kad je zahvati depresija oni se èak sele u Jonvil-l’ Abei. Ondje Emma raða, ali curica joj uopæe ne mijenja raspoloženje iako je voli. Meðutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doživljava platonsku vezu, buduæi da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. No on ju uopæe na shvaæa, ona je njemu još samo jedna u nizu, obièna snovima zanesena provincijalka, malograðanka. I, naravno da je on napušta kad ona predloži da pobjegnu – to je potpuno slama i ponizuje. Meðutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poèinje gubiti, živi u snovima, zadužuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuæu, a Rodolphe joj ne želi posuditi novac, otruje se. Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo žali što joj nije bila suðena.
Buduæi da je dosta neuravnotežena, ona se zanosi svakakvima mislima;
jednom se trudi da bude što bolja domaæica i majka – sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi željenu sreæu jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se spušta na život, otresa ga, èupa volu kao lišæe i cijelo srce nosi u ponor...” a ne zna da su prave ljubavi tužne i da se vrlo rijetko dogaðaju.
“Šarl je bio iznenaðen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, oštri pri vrhu, èistiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije, možda, bila sudovoljno bijela, dok je u èlancima bila malko suha; bila je i suviše dugaèka bez blagih pregiba na oblinama. Ono što je na njoj bilo lijepo bile su oèi; iako su bile smeðe, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na èovjeka slobodno, s nekom prostodušnom smjelošæu.
”Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraæenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako spuštao po krivini lubanje; i ostavljajuæi jedva vidljive ušne rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepooènicama, sastavljale pozadi u veliku punðu, što je naš seoski ljekar opazio prvi put u svom životu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao muškarac koštani lornjon, provuèen izmeðu dva dugmeta na bluzi.”
Charles Bovary – veoma dobar èovjek, prostodušan, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj ženi za koju je smatrao da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreæio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronašla sreæu.
Emma i Charles bili su kontrasti.
U kazalištu on je pita gledajuæi jednu scenu:
“ – A zašto je – upita Bovary – taj gospodin progoni?
Ali je on ne progoni – odgovori ona – to je njen ljubavnik.”

Pejsaž:
“Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajuæi od bjeline, na èistom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljajuæi se, on spusti na rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave, pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svijeænjak na kojem su se cijelom dužinom blistale kapljice rastaljena dijamanta. Tiha noæ se šrila oko njih , gusti mrak je zastirao lišæe. Emma je, s upola zatvorenim oèima, duboko udisala svjež vjetar koji je pirio. Nisu ništa govorili jer su bili i suviše utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu tekla, s tavom èudnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u njihove uspomene mnogo veæe i mnogo sjetnije sjene nego što su sjene onih nepokretnih vrba koje su se pružale po travi. Èesto bi kakva noæna životinja, jež ili lasica, polazeæi u lov, pomicala lišæe, ili bi se, pak, na mahove èula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na osmanluku.
“Ah divne li noæ!” reèe Rodolphe. ==> ujedno i
“Imat æemo ih još!” odgovori Emma. ==>lirski moment

[Dacha]

Lica

Akakije akakijeviè
Obièan èinovnik za prepisivanje s godišnjom plaæom od èetristo rubalja. Zadovoljan je svojim životom iako se on sastoji od posla i boravka u kuæi:“Mijenjali su se direktori i razne druge starješine, a on je uvjek mogao da se vidi na jednom te istom mjestu, na istom položaju, stalno na istoj dužnosti, kao èinovnik za prepisivanje službenih spisa;” (str. 198)Nizak je, ospièav i riðokos. Kratkovidan, s borama na obje strane obraza i hemoroidiène boje lica. Nije se brinuo o svom izgledu i odjevanju:“Uopšte nije mislio o svome odjevanju: gornji kaput nije mu bio zelen, veæ nekakve riðastobrašnjave boje. Okovratnik na njemu nije bio dugaèak, izlazeæi iz tog ovratnika, èinio baš neobièno dugim. ” (str. 200)Nije prepuštao nikakvim užicima:
“…lijegao bi, unaprijed se smješkajuæi pri pomisli na sutrašnji dan: što li æe mu bog sutra poslati da prepisuje?” (str. 202) “…u govoru najviše upotrebljavao prijedloge, priloge i, naposljetku, takve rijeèice koje nemaju baš nikakvog znaèenja. ” (str. 205)

Petroviè

Bivši kmet, postao krojaè. Imao je ženu koja se nije mogla pohvaliti svojom ljepotom. Bio je dobre èudi te je pristao da sašije Akakiju kabanicu za gotovo ništa novaca. Volio se razbacivati cijenama i opijati.
“Na licu mu se pomolio tako dostojanstven izraz kakav Akakije Akakijeviè dotad nije imao prilike da na njemu vidi. Kao da je Petroviè u srcu osjeæao da je uradio neku veliku stvar i time najbolje pokazao onaj jaz koji dijeli krojaèe što ne idu dalje od stavljanja postave i prekrajanja starih odijela od onih koji šiju od novog materijala. ” (str. 211)

Važna osoba

Viši policijski general kojemu se obratio za pomoæ Akakije. Volio se praviti važan:
“Najzad, ta osoba nastojala je da uzdigne svoj ugled mnogim drugim sredstvima, a evo kojim: uvela je obièaj da je sitni èinovnici doèekuju na stepenicama, kad je dolazila na dužnost; niko, zatim nije smio da joj se obrati direktno, veæ u strogo predviðenom redu: koleški registrator podnio bi izvještaj gubernijskom sekretaru, gubernijski pak titularnom, ili nekom drugom, pa bi tek tada predmet stizao do nje, te važne osobe. ” (str. 219)
Bio je dobre duše samo što ga je èin generala promijenio. Kad bi se obraæao osobama nižeg èina volio se razbacivati rijeèima:
“- Znate li kome vi to govorite? Shvaæate li ko stoji pred vama? Shvaæate li vi to, shvaæate li?- pitam ja vas. ” (str. 222)

Zakljuèak

Gogolj u Kabanici opisuje život jednog siromašnog èinovnika odbaèenog i zaboravljenog od èitavog svijeta. Stvara neku vrstu antijunaka u kojeg se nebi nitko ugledao. U èitaoca istovremeno izaziva sažaljenje prema, poniženom i uvrijeðenom, Akakiju i ujedno pripovijeda kroz groteskni humor. Takav humor postiže isticanjem negativnosti, karikiranjem, ismijavanjem i  izoblièavanjem Akakija, kabanice i okoline. Osim humora, karakteristièno je za Gogolja njegova jednostavnost u pripovijedanju. Sa malo rijeèi uspijeva predoèiti èitaocu i stanje unutar likova i stanje u okolišu. Gogolj u Kabanici daje kritiku društvu i sudi protiv neèovjeènog  odnosa i ponašanja ljudi. No ipak na kraju priznaje da nije sve tako crno, jer postoji savijest koja spašava èovjeka.


3. Kabanica

 Kabanica je Gogoljeva novela èija je prièa vrlo jednostavna. Jadni mali èinovnik donosi veliku odluku. Odluèuje nabaviti novu kabanicu koja postaje san njegova života. Prvu noæ kada je obuæe, otmu mu je u jednoj mraènoj ulici. On umire od tuge i njegov duh luta gradom u potrazi za svojom kabanicom.. Ovo je sve što se tièe osnovne zamisli, ali naravno  prava prièa (kao i uvijek kod Gogolja) leži u stilu, unutrašnjoj strukturi ove anegdote. Djelo je, inaèe, prožeto otužnim humorom, a njezin fantastièni završetak daje cjeloj, veæ na realistièkim temeljima izgraðenoj, pripovijesti ponovno groteskni tonalitet.  Akakije Akakijeviè Bašmaèkin bio je ne posebno upadljivi èinovnik “nizak, pomalo kozièav, pomalo crvenokos, pomalo èak na prvi pogled i kratkovidan, a s omanjom æelom iznad èela, naboran  s obje strane obraza, i takozvane hemoroidalne boje lica. Uopæe nije vodio raèuna odijevanju: odora mu nije bila zelena nego nekakve crvenkastobrašnaste boje. Ovratnik mu bijaše vrlo uzak i nizak tako da mu je vrat, iako nije bio osobito dugaèak, virio iz ovratnika i doimao se neobièno dugaèak. I uvijek bi mu se nešto prilijepilo za odoru, a na šeširu vjeèito je nosio kore od lubenice ili dinje i tome slièno smeæe.”) Njegova najveæa radost bila je prepisivanje, on je živio cijelim svojim srcem za svoja slova (“Malo je kazati da je služio revno – ne, on je služio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se je priviðao neki njegov svijet, šarolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio užitak; neka slova volio je više od drugih, pa kad bi došla na red, topio bi se od radosti: i smijuckao se, i namigivao, i micao usnama, tako da se je èinilo da mu na licu možeš proèitati svako slovo što ga ispisuje.  -> groteskno). Iako je imao moguænost napredovanja na poslu, on je radije prepisivao raznolike spise. (“U svemu je vidio svoje uredne, ravnomjernim rukopisom ispisane retke i tek kada bi mu se odnekud konjska njuška naslonila na rame i puhnula mu iz nozdrva za vrat kao vjetar  primijetio bi da nije nasred retka nego nasred ulice. Èim bi se vratio kuæi sjeo bi za stol, pokusao bi na brzinu šèi i pojeo komadiæ govedine s lukom, a da ne bi osjetio pravi okus jela. Pojeo sve skupa s muhama i svim ostalim što bi mu Bog poslao u tom trenu.” -> groteskno).
Nabrajanjem Gogoljevih slika, izaziva se podsmjeh. On ga ironijom i hiperbolom želi pretvoriti u karikaturu, predstaviti ga kao tipiènog èinovnièiæa zaljubljenog u svoj posao.
   Jednog dana otkrivši da mu je potrebno popraviti kabanicu Akakije odlazi svom krojaèu  Petrovièu. Ovaj nakon ne baš dugog razmatranja uvidi da se ovo pohabano odijelce ne može popraviti i savjetuj mu da kupi novo. Iako isprva nevoljko, èinovnik se svim srcem predaje nabavku nove kabanice (Kako je nabaviti? ”Mislio je Akakije Akakijeviè, mislio, i zakljuèio da æe morati smanjiti svoje uobièajne troškove, barem na godinu dana: odreæi se èaja uveèer, ne paliti svijeæu, a kako baš bude morao nešto raditi, otiæi æe gazdarici u sobu i raditi uz njezinu svijeæu; kad bude hodao ulicama, morat æe gaziti što lakše i opreznije po kaldrmi i kamenim ploèama, tako reæi na prstima da ne bi prerano iznosio potplate; morat æe što rjeðe davati pralji rublje na pranje, a da se ne bi pohabalo, morat æe svaki put, kad se vrati kuæi svuæi i obuæi samo polu pamuèni haljetak, vrlo star koji èak i samo vrijeme štedi         Istini za volju, isprva mu je bilo malo teško naviknuti se na takva ogranièenja, ali onda se veæ nekako navikao i bilo je sve u redu; navikao se èak da naveèer ništa ne jede, ali se zato hranio duhovnom hranom, ne rastajuæi se u duhu od vjeèite misli na buduæu kabanicu. Od tada kao da mu je sav život nekako postao puniji, kao da se oženio, kao da je još neka druga osoba uz nj, kao da više nije sam, veæ kao da je neka draga životna družica pristala da s njim kroèi životnom stazom, a ta družica nije nitko drugi do debelo vatirana kabanica, sa èvrstom nepoderivom podstavom. Postao je nekako živahniji, èak i èvrstog karaktera kao èovjek koji je veæ postavio i odredio sebi cilj. S lica mu je i iz postupaka nestala sama od sebe sumnja, neodluènost, jednom rijeèju sve one kolebljive i neodreðene karakterne crte.”). Proces odijevanja kroz koji prolazi Akakije Akakijeviè, šivanje i navlaèenje šinjela, u stvari je njegovo razodijevanje i njegov zaokret ka potpunoj nagosti njegova duha. Kad je konaèno obukao kabanicu ”kroèio je u najsveèanije raspoloženje”, obuzela ga je radost i sreæa tako da i nije primjeæivao kako bi dolazio do ureda veæ se je jednostavno tamo našao. Uslijedili su dani potpune sreæe. Ali jednom dok se je vraèao sa zabave kod pomoænika predstojnika odjela, u jednoj mraènoj i pustoj ulici ukrali su mu kabanicu (“Akakije Akakijeviè osjetio je kako svlaèe s njega kabanicu i udaraju ga koljenom tako da pada nauznak u snijeg, i ništa više ne oètuje.”). Iako se je žalio naèelniku policije ništa nije postigao i onako uništen odluèio se  je obratiti visokoj liènosti (“Uostalom, ovaj se trsio uzdiæi na visinu svoga položaja i mnogim drugim sredstvima, ato su: uveo je obièaj da ga niži èinovnici doèekuju veæ na stubištu kad dolazi na posao; da se nitko ne usudi doæi ravno k njemu nego da sve ide najstrožijim redom; koleški registrator najavljivao bi neèiji dolazak gubernijskom sekretaru, gubernijski sekretar-titularnom ili nekom drugom savjetniku pa bi na taj naèin najava napokon stizala do njega. Kako je sve veæ u našoj svetoj Rusiji zaraženo oponašanjem svaki izigrava i oponaša svoga šefa. Tako prièaju da je neki titularni savjetnik, kad je postavljen za šefa neke male zasebne pisarnice, odmah prigrabio sebi posebnu sobicu i nazvao je “službenim nadleštvom” i postavio na vrata nekakve vratare u livrejima, crvenim ovratnicima i gajtanima koji su svakom posjetitelju otvarali vrata iako je u “službeno nadleštvo” jedva mogao stati jedva pisaèi stol. Manire i navode visoke liènosti bijahu ozbiljne i dostojanstvene, ali ne i odviše složene. Temelj njegova sustava bijaše strogost.”Strogost, strogost i strogost” govorio je obièno i pri posljednjoj rijeèi obièno gledao vrlo znaèajno u lice onoga kome se obraæao. Za to doduše i nije bilo nekog posebnog razloga jer je onih desetak èinovnika, koji su tvorili administrativno osoblje njegova ureda, ionako živjelo u doliènom strahu: èim bi ha izdaleka ugledali, ostavljali bi odmah posao i èekali ga u stavu pozor sve dok šef ne proðe kroz sobu. Njegov uobièajeni razgovor s podreðenima odlikovao se strogošæu i sastojao se tako reæi od tri reèenice: “Kako se usuðujete? Znate li vi s kim govorite? Je li  vam jasno
 Tko stoji pred vama?”-> hijerarhija birokratskog aparata)
Ali ni ona mu nije pomogla. Naprotiv grubo ga je istjerala i možemo èak reæi poslala u smrt. Od tuge za kabanicom Akakije je pao u vruæicu i zahvaljujuæi petrogradskom podneblju ubrzo umro.
   Prièa ipak nije gotova. Nedugo nakon njegove smrti pojavio se je duh. Po Pterogradu se je proširio glas da kod Kalinskog mosta javlja mrtvac u liku èinovnika i krade kabanice. I taj je duh živio sve dok jedne veèeri nije skinu šinjel sa viske liènosti i tako zadovoljio svoju pravdu. Nakon toga on je nestao.
    Jedna od najvažnijih strukturalnih ideja je ovdje namjerno zamaskirana (jer sva stvarnost i je maska). Èovjek za koga misle da je neogrnuti duh Akakija Akakijevièa, u stvari je èovjek koji je njemu ukrao ogrtaè. Ali duh Akakija postojao je samo zahvaljujuæi èinjenici da on nema ogrtaè, a žandar, upadajuæi u najneobièniji paradoks ove prièe, misli da je duh upravo ona osoba koja je njegova antiteza, èovjek koji je ukrao šinjel.   
     I tu je kraj pripovijesti o jednom malom èinovniku koji je cijeli svoj život posvetio svojim slovima i kabanici. Ona mu je bila jedina životna radost, jedino što ga je èinilo sretnim, ali na kraju i to mu je bilo oduzeto. Iako pomalo smiješan, Akakije ipak na kraju u nama izaziva tugu i suosjeæanje jer njegova je sudbina prvenstveno tragièna.

[Dacha]

Nikolaj Vasiljeviæ Gogolj - Kabanica


Beleske o piscu:
Nikolaj Vasiljeviè Gogolj je ruski književnik. Roðen je 20.3.1809. u Soroèincima, Poltavska gubernija, a umro je 21.2.1852. godine u Moskvi. Godine 1829. seli se u Petrograd. Odgojitelj po velikaškim kuæama, niži èinovnik, jedno vrijeme predavaè povijesti na Petrogradskom univerzitetu. 1836. godine izvodi se prva predstava Gogoljeve komedije Revizor.Od 1836. do 1849. boravi u Italiji, Njemaèkoj, Francuskoj. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve duše. Približavanje slavjanofilima, nevjerica u vlastitu darovitost, osjeæanje krivice i religiozno-mistièno raspoloženjeobilježavaju dalji Gogoljev život. On hodoèasti u Jeruzalem, orièe se ranijeg rada, spaljuje drugi dio Mrtvih duša, brani crkvu i samodržavlje u knjizi Odabrana mjesta iz prepiske o prijateljima (1847.). Pismo Bjelinskoga i negodovanje napredne javnosti navode ga da objasni svoj stav, da objavi tzv. autorsku ispovjed. Puslijednje godine provodi u Moskvi. Pisac idilièna pejzaža, seoskih obièaja, praznovjerja i dr. Gogolj je vješto povezivao zbilju s predajom, zgode stvarnog života prožimao "strašnim prièama", smiješno miješao sa žalosnim, realno s fantastiènim. Gogoljeva je Ukrajina vedra, raskalašena, prostodušna, sva u šarenilu, pjesmi i plesu; ljudi su dobroæudni, aDnjepru nema rijeke "ravne na svijetu". U prvim pripovijestima iz ukrajinskog života Veèeri na majuru kraj Dikanjke dolazi do izražaja folklor, vedro i romantièno raspoloženje, u drugoj je knjizi Mirogod dao sliku starinskog junaštva (Taras Buljba), progovorio je o strogim obièajima, surovom poimanju èasti, pisanim i nepisanim zakonima Zaporožaca. U pripovijestima Starinski posjednici; Pripovijest o tome kako su se posvadili Ivan Ivanoviè i Ivan Nikiforoviè, Gogolj pokazuje svu prazninu vlasteoskog života, sitne interese, tmuran, štur i bezbojan svijet u kome se ništa ne dogaða. U Petrogradskim pripovijestima , Gogolj govori o bijedi èinovnièke egzistencije. U najjaèoj pripovijesti ovog ciklusa Kabanica on u liku sitna èovjeka Bašmaèkina žali sve uvrijeðene i nepriznate. U Revizoru razgoliæuje pokvarenost èinovništva, šiba lakomisleni provincijski mentalitet, osvjetljuje ruske prilike onoga vremena. Gogolj osjeæa potrebu "da skupi na gomilu sve ono što ne valja u Rusiji". Stoga stvara sveobuhvatno djelo, koje æe utrti put iz "pakla" pokvarenosti i egoizma, preko "èistilišta" i moralnog preobražaja, u "raj" idealne sutrašnjice. U djelu Mrtve duše Gogoljev junak Èièikov, putuje Rusijom, otkupljuje "mrtve duše", snuje o posjednièkim ugodnostima i uvjeren je da nema stvari koju ne bi mogao dobiti za novac. Kritièan duh koji vidi mnoge slabosti svojih suvremenika i ruga im se tako da smijehom ne prikriva tugu (gogoljevski humor), Gogolj je stvorio likove koji su u ruskom društvu postali obrasci za lijenost, glupost, sebiènost, lakoumnost i korupciju (Manilov, Sobakeviè, koroboèka, Èièkov, Bopèinski i Dopèinski, Hljestakov i dr.).

Kratak sadržaj:
U jednom odjeljenju služio je jedan èinovnik. Za tog èovjeka ne bi se baš moglo reæi da je dopadljiv, bio je onizak, malko riðokos, s borama s obje strane obraza.Zvao se Akakije Akakijeviè i bio je pomalo èudan. Bio je pisar i bio je vjerojatno jedini u tom odjeljenju koji je radio svoj posao s ljubavlju i poštovanjem. Drugi èinovnici ga uopæe nisu poštovali, pa èak ga nisu ni pozdravljali, a kad bi mu nosili nešto da prepiše to bi bilo veoma neljudski i bez molbe. Veæina èinovnika ga je ismijavala izgovarajuæi šale na njegov raèun. No usprkos tome on se nije dao pokolebati i radio je dalje svoj posao s dušom i poštovanjem. Veoma se razlikovao od drugih èinovnika. Dok su drugi naveèer izlazili na ulice kako bi porazgovarali s prijateljima i malo se zabavili, on je sjedio u toplini svoga doma i prepisivao neki spis ili tekst tek tako za svoju dušu. Može se reæi da je u svakom napisanom slovu uživao. Bio je toliko uživljen u pisanje da je u svemu što je gledao vidio svoje jasne, ujednaèenim rukopisom ispisane redove. Stoga nije obraæao pogled na svoju staru kabanicu koja je èesto bila meta izrugivanja drugih èinovnika. No kad se pojavila oštra sjeverna studen, Akakije Akakijeviè je osjetio kako ga studen naroèito jako pali po leðima i ramenima, bez obzira što je pokušavao što prije proæi razdaljinu od svog doma do radnog mjesta. Kada više nije mogao izdržati hladnoæu uputio se njemu dobro znanom krojaèu Petrovièu misleæi da æe mu on uspjeti zakrpati kabanicu. Petroviè je bio èovjek bez jednog oka, a vrlo èesto je volio popiti koju èašicu. dok je bio trijezan znao je uspješno popraviti èinovnièku uniformu. Došavši kod petrovièa Akakije Akakijeviè mu je pokazao svoju kabanicu rekavši da to nije meki veliki problem da samo treba staviti nekoliko zakrpa na ramena i leða. No Petroviè ga je odbio i rekavši mu da se kabanica nemože pokrpati jer se podstava raspada. Tako je Akakije Akakijeviè sav uznemiran otišao kuæi misleæi da je petroviè danas Trijezan. Pomislio je kako æe donjesti kabanicu Petrovièu u nedjelju ujutro kad æe Petroviæ biti mamuran od subotnjeg provoda. Tako je i bilo donio je kabanicu a mamurni Petroviæ pogledavši ju odmah se razbistrio i rekao još jednom kako se to nemože popraviti i kako treba sašiti sasvim novu kabanicu. Tada je Akakijevièu bilo jasno da stvarno mora naruèiti novu kabanicu. Ali muèio ga je jedan problem a to je bio novac. Tako je silno odluèio da æe odted malo skromnije živjeti, da neæe piti èaj uveèer, da æe odjeæu što manje nosti pralji na pranje kako bi uštedio novac. Kroz par mjeseci skupio je novac i pošao s Petrovièem u trgovine kako bi kupio tkaninu. Petroviè mu je uskoro napravio novu kabanicu i Akakijeviè je uskoro došao na radno mjesto u sasvim novoj kabanici. Bio je jako ponosan na sebe i to iz dva razloga zato što mu više nije bilo hladno a i kabanica je izgledala vrlo lijepo. Naravno drugi èinovnici su odmah uoèili novu kabanicu i rekli Akakijevièu da bi u povodu kupnje nve kabanice trebao odrzati proslavu. Tada se Akakijeviè našao u neugodnoj situaciji ali se našao jedan èinovnik koji je rekao da æe organizirati proslavu umjesto njega. Te veèeri Akakijeviè se uputio ka èinovniku kod kojeg æe se održati proslava. Hodajuæi ulicama prada bio je ponosan što može tako uredno sreðen prošetati i grag mu se tog trenutka èinio puno ljepši nego prije. Došavši na proslavu sjeo je kraj stola kartaša ali buduæi da je veæ došlo vrijeme kad je on obièno išao u krevet, potajno se iskrao i otišao kuæi. Na putu do kuæe prolazeæi kroz sve tamnije i mraènije ulièice udjednom je osjetio kako su ga ulovila dvojica ljudi udarili ga nogom i oteli mu kabanicu. Akakijeviæ se onesvjestio a kad je nakon nekoliko minuta došao k sebi više nije bilo nikoga ali ni njegove nove kabanice. Bio je sav rastrešen te je drugi dan potražio pomoæ policijskog nadzornika. Buduæi da to nije pomoglo potražio je pomoæ važne osobe. Važna osoba je baš u to vrijeme imala sastanak s prijateljem iz djetinstva ali ga je ipak nakon nekog vremena primila u svoj ured. Buduæi da važna osoba nije htjela pomoæi Akakijevièu on se poupio i otišao. Na povratku kuæi puhao je jak vjetar tako da se Akakije Akakijeviè razbolio. Bio je toliko bolestan da je lijeènik upozorio njegovu gazdaricu kako je najbolje da odmah kupi lijes jer æe Akakijeviè uskoro umrijeti. Tako je i bilo. Akakijevièa pokopaše ali se nakon nekog vremena proèulo po gradu kako u kasne noène sate kod Kaljinkina mosta pojavljuje neki mrtvac u liku èinovnika koji skida i otima kabanice prolaznicima. Tako je jedne veèeri kad je važna osoba išla u posjet koèijom Karolini Ivanovnoj ostala bez kabanice. Naime mrtvac s likom èinovnika se na taj naèin osvetio za ono što mu nije želio pomoæi oko pronalaženja ukradene kabanice.
Od tada više nitko nije ni vidio ni èuo za mrtvaca s likom èinovnika. Oèigledno mu je generalova kabanica sasvim odgovarala.

Karakterizacija likova:

Akakije Akakijeviè - Nije baš bio dopadljiv, bio je onizak, malo riðokos i pjegav po licu, imao je bore s obje strane obraza. Bio je vrlo privržen poslu i svaki svoj spis ili tekst koji je prepisivao je prepisivao s ljubavlju i poštovanjem. Uživao je u svakom napisanom retku ili slovu. Vrlo je hladnokrvan i ravnodušan upravo radi toga što se ne obazire na izrugivanja drugih èinovnika. Ima jak karakter i kad nešto naumi to æe i uèiniti pod bilo koju cijenu. Takav je sluèaj sa skupljanjem novca za novu kabanicu, odricanja od veèernjeg èaja, èuvanja odjeæe kako bi što duže potrajala. Vrlo je štedljiv, pomalo lukav, vesele ga vrlo male sitnice.

Petroviè - Petroviè je stari krojaè bez jednog oka, pjegav po licu, voli popiti koju èašicu, vrlo sposoban i vješt jer uspjeva uspješno popraviti èinovnièku uniformu. U nekim situacijama je okrutan zato jer voli natuæi cijenu svoga rada toliko koliko sam ne vrijedi. u nekim situacuacijama pošten zato jer je Akakijevièu sašio kabanicu za vrlo nisku cijenu shvaèajuæi u kakvoj je situaciji Akakijeviè. Tvrdoglav je jer ga èak ni u situaciji kad je mamuran nije moguæe odgovoriti id njegove namjere ili odluke.

Važna osoba (general) - On je u duši dobar èovjek, lijepo se odnosi prema drugima, ljubazan je prema njima, samo što ga je generalski èin sasvim pomeo. Nakon što je dobio generalski èin on se nekako sapeo, iskliznuo s uobièajenog kolosijeka i uopæe nije znao kako se ponaša. Ako bi bio u društvu s ljudima ravnima sebi, on bi još i bio èovjek na svome mjestu, èovjek sasvim valjan,ali u pogledu nikako glup èovjek. Ali èim bi se zatekao meðu ljudima koji su makar za jedan èin niži od njega bivao bi sasvim drukèiji. Šutio je i takvo njegovo stanje izazivalo bi sažaljenje, tim prije što je on i sam osjeæao da bi to vrijeme mogao ispuniti neèim mnogo ljepšim. U njegovim se oèima ponekad opažala silna želja da se ukljuèi u neki zanimljiv razgovor i da priðe nekoj manjoj grupi ljudi, ali ga je uvijek zaustavljala misao:da neæe to biti malo previše s njegove strane, da neæe to biti malo previše familijarno, neæe li time on izgubiti na ugledu? I usljed takvih razmišljanja i dalje je ostao u onom svom jednom te istom, nepromjenjivom šutljivom stanju, i tek bi ponekad izustio nekakve kratke zvuke. Zbog svega toga stekao je naziv vrlo dosadnog èovjeka.

Dojam o delu:

Djelo mi se poprilièno svidjelo upravo radi svoje kratkoæe. Naime neki pisci mogu na nekoliko stranica iskazati sve što su željeli reæi a neki to nemogu ni na puno više stranica. Inaèe djelo je vrlo interesantno, ima dobru radnju i nije dosadno za èitanje.


2. Kabanica

Sadržaj

U jednom odjeljenju u Petrogradu radio je jedan obièan mali èinovnik po imenu Akaki Akakijeviè. Iako su se tamo èesto mijenjali direktori i viši èinovnici, on je uvijek ostajao na svom mjestu kao èinovnik za prepisivanje službenih spisa. Bio je zadovoljan svojim poslom i radovao se pri pomisli što æe ga sve slijedeæeg dana èekati za prepisivanje. Nudili su mu da umjesto obiènog prepisivanja, za veæu plaæu, malo izmjeni tekst, da promjeni adresu i prebaci iz prvog u treæe lice. No njemu je to zadavalo previše briga te se brzo vratio starom poslu.
Nije obraæao pažnju na svoje odjevanje ni na zbivanja izvan mjesta gdje radi. Zbog njegovog izgleda, posla i posebno zbog kabanice, bio je omiljena meta šale ostalih èinovnika u tom odjeljenju.
“Pregledavši ju dobro kod kuæe, on otkri da je na dva-tri mjesta i to baš na leðima i na ramenima ona postala prava razvlaka; sukno se toliko itzlizalo da je postalo providno, a postava se sva raspala... Doista, ta kabanica imala je èudan izgled - prostrani okovratnik joj se svake godine sve više i više  smanjivao, pošto je služio za podšivanje i krpanje drugih njenih dijelova. “ (str. 203)On na to nije obraæao pažnju. No kad su došle hladne ruske zime, vidio je da treba nešto uèiniti sa svojom starom, poderanom kabanicom. Vjerovao je da je potrebno samo da je odnese krojaèu. No krojaè Petroviè mu je izjavio da je nije moguæe zakrpati, jer bi se ona raspala èim bi je ubo iglom. Petroviè mu je preporuèio da kupi novu postavu i da æe mu je on zašiti.
To je Akakija zabrinulo. Nije znao gdje bi mogao nabaviti osamdeset rubalja, što je bila najniža cijena. Doduše imao je oko èetrdeset rubalja ušteðevine, no ona je veæ bila predodreðena za nove pantalone, košulje i za plaæanje dugova. Polovicu potrebnog novca, oko èetrdesetak rubalja, znao je da æe dobiti za nagadu, no nije znao kako dogurati do druge polovice. U mislima je poèeo razmišljati èega bi se sve trebao odreæi. Odluèio je da više neæe veèerati, tj. da neæe piti èaj naveèer, neæe paliti svijeæu, gazit æe što je moguæe lakše da ne uništi pete, rijeðe æe davati pralji prati rublje da se ne pocijepa…I tako je oko pola godine Akaki štedio i redovito sa Petrovièem posjeæivao trgovine sa postavama, raspitivajuæi se za najjeftiniju. Sve je to podnosio s lakoèom kad bi pomislio na sve prednosti nove kabanice. No kad je za nagradu dobio, umjesto èetrdeset, još dvadeset rubalja imao je dovoljno za postavu. Kupio ju je i dao Petrovièu, koji je pristao da saši kabanicu za minimalnih dvanaest rubalja. Akakiju je najvjerojatnije najsretniji dan u životu bio onaj kad je došao na posao sa novom kabanicom. Na poslu su ga doèekali pljeskom, te se jedan mladi èasnik ponudio da èasti svih za Akakijevu novu kabanicu. Akakije se tada, naveèer u kuæi onog èasnika, prvi put ukljuæio u život izvan posla. Sve mu je bilo neobièno i pomalo neugodno. Nelagoda mu se poveæala kad se vraæao kuæi mraènim ulicama. Na tom putu napali su ga dva èovjeka i oteli mu kabanicu, pustivši ga ošamuèenoga na podu.
Kad se osvjestio, potražio je pomoæ kod policajca u obližnjoj ulici no on mu nije htjeo pomoæi. Èuvši što mu se desilo, gazdarica ga je savjetovala da treba otiæi ravno policijskom naèelniku. Akakije je to i uèinio. Otišao je jednoj važnoj osobi. Morao se prije najaviti, te doæi u dogovoreno vrijeme. No u to je vrijeme ta važna osoba razgovarala s nekim svojim prijateljem kojeg nije davno vidjela. Da mu prijatelj shvati kako je on važna osoba, pustio je Akakija da èeka, a kad ga je napokon primio poèeo se derati i grditi na njega. Akakije je silno prestrašen pobjegao kuæi. No tada je vladala jaka ruska zima i on se razbolio. Nakon nekoliko dana je i umro:
“A Petrograd ostade bez Akakija Akakijevièa, kao da ga u njemu nikada nije ni bilo…a veæ sutradan na njegovom je mjestu sjedio novi èinovnik, rastom znatno viši od njega, koji veæ nije ispisivao slova onako uspravnim rukopisom kao Akakije Akakijeviè, nego  mnogo nagnutije i kosije. ” (str. 224)No tu ne završava prièa o Akakiju Akakijevièu. Naime nakon njegove smrti u gradu se pojavio neki mrtvac koji je krao kabanice ljudima tražeæi svoju. Mnogi su tvrdili da su u tog mrtvaca prepoznali Akakija Akakijevièa. Taj je mrtvac prestao sa kraðom kabanica tek nakon što je dobio kabanicu važne osobe:
   “Ha! Eto napokon i tebe! Najzad sam te, ovaj, šèepao za jaknu! Baš mi tvoja kabanica treba! Nisi htio da se zauzmeš za moj, pa si me još i ispsovao - pa daj mi sada svoj!” (str. 227)

[Dacha]

Aleksandar Sergejeviè Puškin

Pikova dama

Beleška o piscu:
Aleksandar Sergejeviè Puškin je ruski pjesnik roðen 6.VI 1799. godine u Moskvi, a umro je 10. II 1837. godine u Petrogradu. Potomak stare osiromašene plemiæke porodice, u ranom djetinstvu prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i osloboðene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlièno poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u plemiækom uèilištu u Carskom Selu, u kome je, zahvaljujuæi liberalnim nastavnicima, vladao duh politièkog slobodoumlja. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku "Arzamas". Od 1814. godine Puškinovi stihovi se štampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. Apstraktno plemiæko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmu te oslobodilaèke ideje izazvane 1812. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Na Puškina je u tom smislu snažno djelovao istaknuti mislilac P.J. Èadajev. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radišèeva i Voltairea, kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova. Kretao se u društvu progresivnih intelektualaca (K.F. Riljejev, V.K. Kjuheljbeker, A.A. Deljvig, I. Pušèin). Godine 1819. stupio je u literarni kružok "Zelena svjetiljka". Njegovi necenzurirani stihovi i politièki epigrami kruže u prijepisima. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njegov voða Riljejev: "U tebe su uperene oèi Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i graðanin." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije, koje je potrajalo od 1820. do 1824. godine. U besarabijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližio s aktivnim èlanovima "Južnog društva" Pesteljem, Orlovom i Rajevskim. Revolucionarna previranja u Europi ojaèala su pjesnikovo buntovno raspoloženje. U pjesmi Bodež (1821. godine) Puškin govori o careubojstvu, a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije. Puškin je 1824. godine otpušten iz službe i prognan u zavièajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. Na dan dekabristièkog ustanka 1825. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila od kazne koja je zadesila sudionike ustanka. Novi car Nikola I "oprašta" Puškinu (1826. godine) i dozvoljava mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. Teško podnoseæi reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugušenja dekabristièkog ustanka, Puškin misli na bijeg u inozemstvo, što mu ne polazi za rukom. Godine 1831. ženi se Natalijom Gonèarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i osveæivao mu se intrigama i klevetama. Car želi poniziti autora jetkih epigrama pa ga 1834. godine imenuje kamerjunkerom, zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Kojekakve udovice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na odveæ intimne veze njegove supruge i cara. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. I 1837. godine) Francuza D*Anthesa, avanturistu i intriganta u dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka. Književno formiranje Puškinovo poklapa se s vremenom kad u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije. Osamnaestogodišnji Puškin izražava mržnju prema samovlasti i istièe misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. Omladina uèi napamet Puškinove stihove, koji su izražavali osnovne ideje dekabrista. Oko 1820. godine Puškin poèinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja. Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije, Puškin je èitao engleskog romantika Byrona. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja, kojima ujedno poèinje u ruskoj književnosti "romantizacija prirode". Napose su za ruski romantizam znaèajne poeme Kavkaski zarobljenik; Braæa razbojnici; Bahèisarajski vodoskok; Cigani. Njegovo glavno djelo, roman u stihovima Jevgenij Onjegin, koji je zapoèeo pisati na jugu 1823. godine, prožeto je skepsom, pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom". Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina, dovršio poemu Cigani, napisao dramolet Scena iz Fausta, roman u stihovima Grof Nulin, zatim Pjesme o Stjenki Razinu (posve u duhu narodne pjesme), nekoliko znaèajnih i originalnih rasprava o romantièkoj i klasiènoj poeziji te o basnama Krilova. Njegova lirika iz tog razdoblja dostiže vrhunac. Dvogodišnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom prošlošæu i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov, u kojoj je postavio problem odnosa izmeðu naroda i cara despota. Po povratku u Petrograd, Puškin piše lirske pjesme (Arion, U dubini sibirskih ruda...) te poemu Poltava. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. U Boldinu je 1830. godine napisao svoje "male tragedije": Škrti vitez; Mozart i Salieri; Pir za vrijeme kuge; Kameni gost, zatim Pripovjesti Pokojnog Ivana Petrovièa Belkina, Bajke o Baldi, O ribaru i ribici, dovršio Jevgenija Onjegina. Tridesetih godina stvara Bronèanog konjanika, genijalnu apoteozu Petra Velikoga. U Dubrovskom i Kapetonovoj kæeri postavlja problem seljaèke pobune i ozbiljno prouèava povijest Pugaèova. Puškin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. Marx je u svojim politièkim radovima o Rusiji citirao Onjegina, tu "enciklopediju ruskoga života dvadesetih godina" (V.G. Bjelinski). Puškin je bio publicist, pisac kritièkih èlanaka o amerièkoj i engleskoj demokraciji, o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna, te ropstvu amerièkih Crnaca. U ruskoj književnosti Puškin je novator jezikom, stilom i sadržajem. U Borisu Godunovu prekinuo je, nadahnut èitanjem Sharespearea, s tradicijom pseudoklasiène drame. Nedovršena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost. U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav, intimni doživljaji, lirski zanosi, ljudske strasti, odnos prema društvu, prijatelji i neprijatelji, slike prirode, starina i suvremenost. Sve to odjekuje u Puškinovoj lirici. Na polju umjetnièke proze probio je put u realizam. Prije Gogolja, Dostojevskog i èehova dao je galeriju priprostih, jednostavnih, tzv. malih ljudi. U Puškinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok, klasièan svijet, srednji vijek, narodi Europe, Rusija, epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko društvo. Prema Bjelinskom, njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka, sve pritoke prethodne izvorne književnosti i vrativši ih svijetu u novom, preobraženom obliku, odredila daljnji sjajan put ruske literature". Svojom visoko razvijenom svješæu o pozivu pjesnika, svojim humanistièkim idejama i naprednim pogledima na svijet, a i kreativnim snagama roðenoga genija, Puškin je ivanredna liènost ne samo ruske nego i svjetske književnosti. Još 1842. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. godine). Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko Harambašiæa i Martiæa do Kombola, Krkleca i Cesariæa.

Kratki sadržaj:
Kartali se jednom kod Narumova, konjièkoga oficira u gardi. Duga zimska noæ prolazila je neosjetno te su kartaši oko pet sati ujutro sjeli za stol veèerati. Onaj tko je imao sreæe u igri jeo je s velikim apetitom, a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima. U prostoriji je bio muk i tišina sve do trenutka kad se donio šampanjac. Tada svi zapoènu razglabati oko odigranih partija. Domaæina i Surina je uporno muèila misao zašto mladi inžinjer Herman nikad nije došao u iskušenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima buduæi da je èak i po pet sati znao sjediti uz kartaški stol i pratiti njihovu igru. Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra jako zanima, ali da ne može žrtvovati ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suvišno. Domaæin i Surin su to meðu sobom prokomentirali rijeèima da je Herman Nijemac koji sve radi s raèunom. Tako razgovarajuæi Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodišnju bakicu groficu Anu Fedotovnu. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapažena. U to doba gospoðe su igrale faraona. Jedamput je grofica igrajuæi s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi dužna. Po povratku kuæi sve je isprièala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. Èuvši što grofica želi djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. Ne znajuæi što da radi grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan èovjek. Stari èovjek je odmah došao i zatekao je u velikoj muci . Ona mu isprièa sve što se dogodilo, i kaže mu za muževu surovost tražeæi od grofa Saint-Germaina pomoæ. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartaši dobro platili. Istu veèer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. Banku je držao vojvoda Orleanski . Bakica mu se nekako isprièala što mu nije donjela novac i zapoène igrati protiv njega. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom. Sve tri karte su joj donjele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Bakica baš i nije trpjela ispade mladih ljudi, ali joj se smilio jedan mladiæ po imenu Èaplicki koji je takoðer zapao u dug kao i ona. Bakica mu je pomogla da povrati dug rakavši mu one tri karte. i tako je Tomski prekinuo prièu o bakici buduæi da je bilo vrijeme za spavanje. Došavši kuæi Herman je poèeo smišljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. Ubrzo je smislio plan. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajuæi kroz prozor. Jedno kad je bakica išla u šetnju povela je Lizavetu. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce koje je ona vrlo vješto sakrila u rukavicu da ga nitko ne vidi. Tako je zapoèela veza izmeðu Lizavete i Hermana. U poèetku je Lizaveta odbijala pisma vraæajuæi ih, ali ih je naposlijetku ipak vrlo rado èitala. Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Lizaveta je poruèila Hermanu da æe na plesu ostati do dva sata, a da æe se nakon toga posluga raziæi. Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu. Herman je bio toliko uznemiren da je veæ u jedanaest sati bio pred kuæom grofice. Kad se navršilo pola dvanaest, Herman je ušao u kuæu, ali nije otišao u Lizavetinu sobu veæ je otišao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. Grofica je bila u spavaæici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine. Odjedamput se Herman odluèi otiæi do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Herman se nije ustruèavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata. Nakon što mu grofica nije odgovorila èak niti jednom rjeèju, Herman se naljuti i izvadi pištolj te zapoène prijetiti grofici. Grofica podigne ruke da bi se tobože zaštitila od metka, ali u tom trenutku ona ostade nepomièno sjediti u naslonjaèu. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmišljala o rijeèima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zloèina na duši. U taj trenutak vrata sobe se otvoriše i na vratima se pojavi Herman. Lizaveta se užasno prestrašila, a pogotovo nakon toga kad joj je Herman isprièao što se dogodilo s starom groficom. Lizaveta je shvatila da Herman nije željan ljubavi veæ je samo željan novca. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuæe kako ga èuvar na ulazu ne bi opazio. Vraèajuæi se kuæi Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. Osjetivši grižnju savjesti Herman je odluèio otiæi grofici na sprovod. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i u jednom trenutku mu se uèinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko. Naravno on je to shvatio kao priviðenje. Te veèeri legao je u krevet, ali dugo u noæ nije mogao zaspati. U jednom trenutku je zaèuo korake u susjednoj sobi. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraæa iz noæne šetnje. Ali koraci su bili drukèiji, nekako nepoznati. Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je ušla stara žena u bijeloj spavaæici. Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja, ali bolje pogledavši imao je što i vidjeti. U sobu je ušla stara grofica govoreæi mu da dolazi protiv svoje volje, ali da joj je nareðeno da doðe. Pristala je reæi tajnu triju karata govoreæi ove rijeèi: "Trojka, sedmica i kec dobivat æe ti jedno za drugim, ali dvadeset i èetiri sata smiješ igrati samo jednu kartu, a poslije za èitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt, ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom... Poslije ovih rijeèi grofica je izašla iz sobe i ubrzo nestala, a Hermanu nije bilo jasno što se dogodilo.Iduæeg dana Herman se veæ spremio i otišao okušati sreæu na kartama kod Èekalinskog. Herman je na svoju kartu stavio svotu od èetrdeset i sedam tisuæa. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedamput. Ubrzo Èekalinski poène dijeliti karte. Desno pade devetka, a lijevo trojka. Dobiva! vikne Herman i pokaže svoju kartu. Iduæeg dana Herman je ponovo okušao sreæu stavivši kao ulog sve što je dan prije zaradio. Èekalinski je poèeo dijeliti karte. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kuæi. I treæi dan je pošao kartati, misleæi da i ovaj put sigurno dobiva. Uložio je sav novac što je do tada zaradio. Èekalinski je podijelio karte. Desno je pala dama, a lijevo kec. Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujuæi svoju kartu. Pokazavši kartu imao je što i vidjeti! Umjesto keca u ruci je držao PIKOVU DAMU !!!.

Karakterizacija likova:

Herman je bio sin Nijemca, pretopljenoga u Rusa, koji mu je ostavio nešto malo novca. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojaèa svoju nezavisnost, Herman nije trošio èak ni kamate od nasljeða, nego je živio samo od plaæe lišavajuæi se i najmanje raskoši. Bio je, uostalom, èovjek zakopèan i èastoljubiv, pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da da mu se rugaju zbog pretjerane štedljivosti. Bio je èovjek jakih strasti i bujne mašte, ali ga je èvrstina karaktera spasavala od svakidašnjih zabluda mladosti. Tako, naprimjer, iako je bio od prirode strastven kartaš, nikada nije uzimao karte u ruke, jer je proraèunao da mu njegovo stanje ne dopušta da žrtvuje ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da æe dobiti suvišno, a meðutim po cijele noæi presjedio bi za kartaškim stolom i sav u groznici pratio razlièite obrte u igri. Herman je èovjek promjenjivog karaktera što se oèituje iz onoga što je uèinio nakon što je saznao tajnu triju karata. Nakon toga se sasvim promjenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. Lizavetu uopæe nije volio. Sva ta "lažna" ljubav bila je iz interesa da bi se došlo do grofice koja zna tajnu triju karata.

Lizaveta je jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu. Ona jedina zna kako je teško biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je teško živjeti u kuæi koja pripada nekom drugom. Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve što se staroj grofici ne sviða. Èesto je vrijeðana od strane grofice buduæi da su grofice vrlo zahtjevne žene. Što se tièe ljubavi s Hermanom ona je mislila kako je Herman stvarno istinski voli i kako je Herman zaista jako zaljubljen u nju. Naposljetku biva veoma razoèarana vidjevši da je Hermanova ljubav iz interesa. Na kraju pripovjetke Lizaveta ipak pronalazi sreæu udajuæi se za jednoga veoma dragoga mladiæa koji ima veliko imanje i uz to je sin bivšeg upravitelja stare grofice.


Citat rijeèi stare grofice:
" Dolazim ti protiv svoje volje, ali mi je nareðeno da ispunim tvoju molbu. Trojka, sedmica i kec dobivat æe ti jedno za drugim, ali dvadeset i èetiri sata smiješ igrati samo jednu kartu, a poslije èitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt, ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom..."

Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga što govori o tome kako èovjek može vrlo lako ako mu se ukaže prilika promijeniti i sebe i svoj naèin ponašanja. Bolje reèeno èovjek vrlo lako mijenja svoju liènost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova liènost iz jednog štedljivog èovjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog èovjeka kojem osim novca na svijetu ništa drugo nije važno.

[Dacha]

Sofoklo - Kralj Edip

   
Kratak sadržaj:

I. èin: 
Razgovor Tebanskog kralja Edipa s sveštenikom. Sveštenik podseæa Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to veæ zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena oèekuju da se vrati Kreont koji æe doneti vesti iz proroèišta boga Feba. Dolazi Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje æe izaæi nevolja kada naðu ubicu svog vladara Laja na èijem prestolu sada stoji Edip.

II. èin:       
Edip èuvši za proroèanstvo nudi u ime boga da se pronaðe krivac za ubistvo i da  se istera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronaæi krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali nije hteo reæi. Meðutim, na zahtev Edipa ipak je otkrio. Ubica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši proroèanstvo, a ono je bilo da æe Edip postati slep.

III. èin:     
Svaða Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuðuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umeša Jokasta i razljuti kada vidi oko èegase svaðaju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati šta je to uznemirilo njenog muža. U njihvom daljem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proroèanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svedok ubojstva.
         
IV. èin:       
Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, a i isto da mu on nije otac. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uveren da mu je Polib otac. Meðutim, glasnik mu reèe da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta probledila jer je znala ko je Edip.
         
V. èin:       
Dolazi pastir koji mu isprièa kako je došao do njega. Edip je shrvan bolom i besom. On je sin Jokaste i Laja. Sada mu je sve jasno. Oženio vlastitu majku, a ubio vlastitog oca.
         
VI. èin:     
 Saznavši koje je grehe Jokasta napravila obesila se, Edip  je iskopao oèi, te sam sebe onom kletvom isterao iz zemlje sam bez igde ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.
 

Tema dela:
Traganje kralja Edipa za istinom njegova porekla.

Ideja dela:
Nemože se pobeæi proroèanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokuša spreèiti, a ne spreèi temeljno kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila.
 
Glavni likovi:
Edip-glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan èovek što se tièe njegove psihe, ali sticajem okolnosti on postaje bedan i jadan. Edip je radoznao, istinoljubiv, hrabar, snalažljiv, ali i nemože podneti nesreæu koja ga je snašla, da je oženio vlastitu majku, a ubio oca.
Jokasta-dobra prema svom mužu, brine se što ga muæi, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njenog deteta za kojim je cieli život tugovala misleæi da je mrtvo, a njeno djete je bio njen muž.
Kreont-veran vladaru, dobar govornik i èovek kojeg narod voli poštuje. Možda on negde u dubini srca želi postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna što treba reæi u kojem trenutku.
Tiresija-prorok koji uprkos slepoèi uz pomoæ proroèkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. Od davno skriva istinu jer zna da æe ga razbjesniti njegovog vladara, no netrpi uvrede, a kada govori, uvek ima istinu za obranu.


2.Kralj Edip

1.èin
-sveæenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj
-dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba (Apolona) sa vijestima zašto se to dogaða i kako to riješiti
-Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijašnjeg kralja Laja i Edip se raspituje za njega (kako je umro)
-Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu

2.èin
-Edip nareðuje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti, proklinje ubojicu i govori kako æe kazna stiæi svakog tko šuti a nešto zna
-doðe Tiresija po kojeg je po kojeg je Edip takoðer poslao, Tiresija nakon dugog nagovaranja govori da je Edip ubojica kojeg on sam traži
-Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po njegovom mišljenju želi svrgnuti s vlasti
-Tiresija govori Edipu kako æe svojoj majci biti i muž i sin, svojoj djeci i brat i otac i  ubojica svog oca, zatim odlazi
-zbor pjeva o Tiresijinom proroèanstvu

3.èin
-Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona proroèanstva, svaðaju se, Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti
-dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu, narod takoðer podržava Kreonta
-Kreont odlazi, a Edip objašnjava Jokasti što se dogodilo, Jokasta prièa kako je prorok Laju rekao da æe umrijet od ruke svog sina
-u razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu pa pošalje po pastira koji je preživio

4.èin
-dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i Korintu umro i oni žele Edipa za novog kralja
-Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno Polib umro
-Edipu je to možda i bilo olakšanje jer ga on nije ubio a tako stoji u proroštvu
-glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu nakon što mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi
-Edip želi naæi tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga Jokasta odgovara od tog nauma

5.èin
-dolazi Lajev pastir i glasnik potvrðuje da je to on
-Edip ga ispituje o sebi, odnosno o djetetu koje je predao glasniku
-sluga (pastir) govori da je on taj djeèak Lajev sin
-Edip shvati da je ipak oženjen majkom i ubio oca

6.èin
-Jokasta se objesila, dolazi Edip i skine ju sa užeta, uzme zlatnu iglu sa Jokastine haljine i probode si zjenice, kaže da æe sam sebe prognati iz zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik prièa narodu odnosno zboru)
-Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom
-narod savjetuje Edipu da kad veæ odlazi Kreontu ostavi vlast
-Kreont dolazi i Edip mu zapovjedi da ga progna iz zemlje, ali kreont želi prvo upitati boga što mu je èiniti
-Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu, svoje kæeri
-na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip završio i zbor zakljuèuje da više neæe slaviti nikog tko još nije umro jer se svašta može desiti.