Skip to content

Sokobanja arrow SOKOBANJSKI FORUMarrow Kultura, Umetnost, Muzika, Film ...arrow Lektira,pismeni i seminarski radovi...
17 Oktobar, 2021, 10:49:32 pm *
Dobrodosli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisnickim imenom, lozinkom i duzinom sesije
 
   Pocetna   Pomoc Kalendar Prijava Registracija  

Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi dole
  Stampaj  
Autor Tema: Lektira,pismeni i seminarski radovi...  (Procitano 273246 puta)
0 clanova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #36 poslato: 05 Maj, 2007, 04:21:01 pm »

Charles Dickens - Oliwer Twist

BeleŔka o piscu:

Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i ā€œniža srednjaā€ klasa (kako ih obiĆØno nazivaju Englezi), to jest državni ĆØinovnici, obrtnici, sitni trgovci itd., živeli su priliĆØno dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskoj imperiji. Ukratko, bili su to tipiĆØni malograĆ°ani koji nisu želeli nikakvih promena, zadovoljni trenutnim stanjem. U toj ā€œnižoj  srednoj klasiā€, u porodici siromaÅ”noga državnog ĆØinovnika, proveo je detinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmoro dece. Pouke koje je poneo iz detinjstva ostali su mu u neizbrisivom seƦanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao ĆØoveka i pisca.
Rano je upoznao bedu i nemaÅ”tinu. Dok je joÅ” bio dete, otac mu je zbog dugova dospeo u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. PoseƦivao ga je s majkom i zauvek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatoĆØeni. Porodica je zapala u takvu bedu da je i mali Charles morao prekinuti Å”kolovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Posle je u svojim romanima oživeo uspomene na to svoje jadno, prezreno detinjstvo.
Godina 1836. znaĆØajna je u piÅ”ĆØevu životu. PoĆØetkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove Å”to ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kƦerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. IzaÅ”ao mu je i prvi meseĆØni sveÅ”ĆØiƦ Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristiĆØnog romana. I dalje se nižu uspesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica retkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i mnogi drugi.
Posednji mu je zavrÅ”eni roman NaÅ” zajedniĆØki prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.

O delu:

Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasiĆØnim receptima. Glavni junak, koji je obiĆØno uzor kreposti i poÅ”tenja, prolazi kroz niz kuÅ”nji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opaĆØina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobednik, a ponajĆØeÅ”Ć¦e se i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lepa. PoroĆØni i zli ljudi primereno su kažnjeni, dobroĆØinitelji nagraĆ°eni. Ipak, premda obiĆØno unapred znamo kako Ʀe neki Dickensov roman zavrÅ”iti i kakva Ʀe sudbina snaƦi njegove junake, slika života koju je pisac naslikao uverljiva je i piastiĆØna.
Sve navedeno možemo naƦi u romanu ā€œOliver Twistā€, koji je napisan kao spoj tragiĆØnih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika druÅ”tvene situacije, siromaÅ”tva, primitivnosti i oÅ”tra kritika protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muĆØe do iznemoglosti. Delo nije samo kritika druÅ”tva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije, veƦ je to i galerija likova, od dobroƦudnih plemiƦa, prosjaka, beskuƦnika, lopova do nakaza i ubojica.

Opis glavnog lika:
 
Oliver Twist bio je bledo, mrÅ”avo dete, poneÅ”to niska rasta i sitan.ā€œMeĆ°utim, priroda ili nasleĆ°e usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh, koji se zahvaljujuƦi oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji Å”iriti i razvijati.ā€ Iako je Oliver izvana izgledao slabaÅ”no, iznutra je bio vrlo jak, Å”to dokazuju njegove borbe kroz život.
ā€œNisam ja gad ā€“ odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem. I nemam uopÅ”te sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroĆØe, a stanujem u Pentonvileu.ā€

Pouke i kritike:
TeÅ”ko bi bilo naƦi nekog drugog pisca koji je imao oÅ”trije oko da zapazi i najsitnije pojedinosti, i najsiƦuÅ”nije crte. Svi su njegovi prizori i likovi plastiĆØni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to zaĆØinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na juriÅ” osvojio svoje  sunarodnike, javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tera ĆØitatelja na smeh, Å”irok, zdrav i radostan.
 ā€œOliver Twistā€ sadrži mnoge tipiĆØne oznake Dickensovih djela. Knjiga je privlaĆØna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom veƦ proĆØitali, naƦi Ʀe uvek u njoj neka poglavlja, prizore i odlomke koje Ʀe rado preĆØitavati te nikad neƦe zaboraviti lica Å”to se u njoj pojavljuju.
Mislim da se najugodnije i najsigurnije oseƦao kad je pisao o deci. I tu je bio pravi majstor. NajviÅ”e je kod njih volio i najbolje umeo opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnoduÅ”an na sve one nesreƦe i zla Å”to snalaze dobrog i naivnog deĆØaka Olivera od njegovih malih nogu? DeĆØaka kojega upoznajemo na njegov deveti roĆ°endan, zatvorenog u spremiÅ”tu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika, gdje spava meĆ°u ljesovima, sam kao u grobu, i koji i posle, kad doĆ°e u London, gotovo neprestano živi negde izmeĆ°u tamnice i groba. I kako da ĆØitatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva oliĆØenja zla Å”to nadopunjavaju jedan drugoga!
Ipak, hteo bih napomenuti da se u ā€œOliveru Twistuā€ prvi put jasno oĆØituje i jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja Ʀe mu u daljnjem književnom radu viÅ”e Å”tetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne može odagnati plaĆØno i otužno raspoloženje izazvan u ĆØitaelja.
Sacuvana
« Odgovor #36 poslato: 05 Maj, 2007, 04:21:01 pm »

 Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #35 poslato: 05 Maj, 2007, 04:20:23 pm »

Franz Kafka - Preobražaj

BleŔka o piscu:

Kafka, Franz (Prag, 3. 7. 1883 - BeĆØ 3. 6. 1924), austrijski književnik. Poreklom iz imuƦne porodice praÅ”kog Jevreja. Radi leĆØenja putovao u NemaĆØku, Italiju, Francusku, Å vajcarsku. Umro od tuberkuloze grla. Kafka je odredio da se njegova književna ostavÅ”tina nakon smrti spali, ali ju je njegov prijatelj M. Brod ipak objavio.
Neprestano pod pritiskom i u teskobi, posluÅ”an sin autorativnog oca, bolesnik i osamljenik, Kafka veƦ u svojim prvencima otkriva motive i ideje koje Ʀe ga muĆØiti celoga života. Neki se poĆØetnĆØki fragmenti ili prvobitne pripovesti javljaju kasnije kao delovi romana ili kao nove, preraĆ°ene celine pokazujuƦi tematski i misaoni kontinuitet. Kafka obogaĆØuje ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforistiĆØkim izrazom. Kafkin svet nije viÅ”e onaj  klasiĆØnog realistiĆØkog romana; likovi su podvrgnuti metodi redukcije sve dok od njih ne ostane golo bezumlje. Njegov ĆØovek je usamljen i uplaÅ”en, deo mehanizma ĆØiji mu je sastav nepoznat, a cilj nedohvatljiv. Kafkin pesimizam, koji prelazi u potpunu nemoƦ pred viÅ”im silama i u nihilizam, ĆØesto prati crni humor, s elementima makabra i dvostruke perspektive. Osnova njegovog stila je jasan, aforistiĆØan izraz, doterane realistiĆØke pojedinosti i elementi vizija i fantastika. U krajnoj crti njegova metaforiĆØka proza ostavlja utisak složene alegorije, za koju nema odreĆ°enog racionalnog kljuĆØa, i svet koji ona sadržava gubi se u beskonaĆØnoj perspektivi alogiĆØnosti, pa se autorove parabole otkrivaju kao zagonetka bez konaĆØne odgonetke.

Odnosi meĆ°u likovima:

Otac: Odnos oca prma svom sinu Gregoru je grub, on njega mrzi i ne smatra ga sinom . Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu. Otac Gregora tuĆØe i ne puÅ”ta ga da uopÅ”te izaĆ°e iz kuƦe, ne puÅ”ta ga ĆØak ni iz sobe. Tako je bio grub da ga je gaĆ°ao jabukama i jednom ga je pogodio u leĆ°a, a posle umire zbog toga.

Majka: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne želi videti. Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi iÅ”la k njemu. Tako je i on bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da ĆØuje njihov glas da bi se razveselio.

Greta:  Greta je jedina u porodica koja stvarno voli  Grogora, ona se brine za njega, hrani ga i pomaže mu kad god može. Grogor je isto volio nju i stoga mu je bilo žao Å”to joj nije rekao o namerama da je upiÅ”e u konzervatoriji, buduƦi da je tako lepo svirala. No i ona ga poĆØinje zanemarivati, diže ruke s njega.

Tematika:

Kafka u ovom delu prikazuje otuĆ°enost Gregora. On je ĆØovek,  ali je sasvim drukĆØiji, razliĆØit i stoga ga nitko ne voli, cela porodica ga mrzi i hoƦe ga se reÅ”iti tako da bi ih Å”to manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Uprkos svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, celi njegov svet je mala soba iz koje nesme izaƦi. Jako se bojao oca koji ga je mrzeo i hteo je uĆØiniti bilo Å”ta da bi ga se reÅ”io. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u leĆ°a. Mama ga je takoĆ°e volela, ali upravo zbog toga ga nije želela videti jer nije podnela sve to.

ZakljuĆØak:

Kafkin je svet apstraktan i anormalan. Za njega sve Å”to je normalno je anormalno. Okolni likovi u Kafkinim romanima smatraju junake funkcionare u obliku Å”ahovskih figura. MeĆ°utim te figure žive u svojim nepojmljivim zakonitostima i umesto da im koriste pripremaju im neodgodivi mat.
Svet u kome je Kafka voĆ°en i u kome je on živeo jeste onaj Staroga zaveta. On je taj svet napustio, ali ga se nije reÅ”io, transponirao ga je u svoje vreme, zapravo ga je uĆØinio bezvremenskim. Posebna poruka sveta Starog zaveta jeste apsolutni suverenitet božiji. On je slobodan na straÅ”an besprigovoran naĆØin.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #34 poslato: 05 Maj, 2007, 04:19:44 pm »

Ivan GunduliƦ - Osman

Posljednjih godina svog života GunduliƦ piÅ”e složeni ep Osman, koji je, iako saĆØuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19. stoljeƦu. Iz neutvrĆ°enih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. i 15. ) koja je nadopunio I. MažuraniƦ. Autori starijih i manje uspjeÅ”nih nadopuna Osmana su P. SorkoĆØeviƦ i M. ZlatariƦ. I drugo GunduliƦevo slavno djelo, polimetriĆØna pastorala Dubravka, izvedena 1628. godine u Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo GunduliƦevo dramsko djelo, veƦ je on autor i deset drama, kojih se, nazivajuƦi ih porod od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje GunduliƦ spominje u predgovoru u potpunosti je saĆØuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida samo djelomiĆØno saĆØuvane. U istom predgovoru GunduliƦ se odriĆØe i svojih mladenaĆØkih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. SaĆØuvano GunduliƦevo svjetovno pjesniÅ”tvo ukljuĆØuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospoĆ°e Marije Kalandice.
Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teoloÅ”ko-meditativna pjesma Od veliĆØanstva božijeh. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo nastalo na tragu religiozno-didaktiĆØnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo i E. Valvasone). Suzama sina razmetnoga GunduliƦ utemeljuje žanr religiozne poeme, koji Ʀe nasljedovati I. BuniƦ, I. ƐurĆ°eviƦ, A. KanižliƦ i dr.
 
Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i GunduliƦevih kraƦih pjesniĆØkih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana GunduliƦa, drugo izdanje, prir. Ɛuro Kƶrbler, Stari pisci hrvatski knj. 9, JAZU, Zagreb 1919.
 
GunduliƦev je ep Osman postao predmetom znanstvenog prouĆØavanja tek krajem 19. stoljeƦa, no to ne znaĆØi da je najznaĆØajnije GunduliƦevo djelo ostalo nepoznato ĆØitateljskoj publici. Ep je veliĆØan (tekst je pisan krajem 1637. i u tijelu 1638. ), rado ĆØitan i stoga u 17. i 18. stoljeƦu viÅ”e puta prepisan. GunduliƦevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. i 15. ili 13. i 14. pjevanja, nakon koje slijedi joÅ” pet odnosno Å”est kronoloÅ”ki povezanih pjevanja. Možda GunduliƦ nije stigao dovrÅ”iti ep, jer umro je 1638. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred ĆØitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovrÅ”ene, svakako je bilo potrebno dopjevati GunduliƦevo djelo. Mnogi se likovi viÅ”e nisu pojavljivali od 16. pjevanja nadalje, a dogaĆ°aji vezani uz njih, a spominjani od 1. do 13. pjevanja, ostali su nepoznati. Dopjevatelji su, upotpunjavajuƦi ep, zaokruživali pojedina fabularne linije. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana MažuraniƦa iz 19. stoljeƦa.

GunduliƦev Osman zapoĆØinje refleksijom o ljudskoj oholosti.

Ah, ĆØijem si se zahvalila,
taŔta ljudska oholasti?
Sve Ŕto viŔe stereŔ krila,
sve ƦeÅ” paka niže pasti.

Ista govorna perspektiva poslije prelazi u  razmiÅ”ljanje o ljudskoj prolaznost. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoƦ osigurala uspjeÅ”nost pripovijedanja, a odmah je dan i sažetak epa. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h
HoƦima te smrt Osmanova.

 U prvom pjevanju Osman odluĆØuje nakon neuspjeha u Poljskoj, okupiti novu vojsku da bi povratio naruÅ”enu slavu. Zbog nepovjerenja u svoje janjiĆØare, odluĆØuje objaviti da se sprema na hodoĆØaÅ”Ć¦e u Meku. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. U drugom pjevanju oni savjetuju Å”to bi trebao uĆØiniti. Osman prihvaƦa savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao uĆØvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji Ʀe mu na kraju doƦi glave. Ali-paÅ”inu putovanju u poljsku posveƦeno je treƦe pjevanje. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima, romantiĆØnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana, o Krunoslavi, zaruĆØnici poljskog plemiƦa Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. U Å”estom pjevanju Krunoslava odluĆØuje preruÅ”ena u ugarskog plemiƦa krenuti u Carigrad, ne bi li otkupila zaruĆØnika koji je tamo zatoĆØen. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu SunĆØanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. Nakon Å”to ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob izmeĆ°u Sokolice i poljskog kraljeviƦaVladislava. Vladislav svladava SokoliĆØinu družinu, ali je zadivljen njezinom hrabroÅ”Ć¦u odmah oslobaĆ°a. Sokolica obeƦaje da viÅ”e neƦe ratovati po poljskim zemljama i kreƦe put Carigrada. Slijede pjevanja koje govore o Ali-paÅ”inu dolasku na poljski dvor i uspjeÅ”nim pregovorima. Ali-paÅ”a razgledava slike s prizorima hoƦimske bitke. On u bježeƦim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. U sljedeƦem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem Å”alje u Carigrad demone koji bi uz pomoƦ hodža trebali pobuniti janjiĆØare i narod protiv Osmana. Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. do 20. pjevanja. Pobunjenici zarobljavaju Osmana, svlaĆØe s njega odjeƦu, posjednu ga na kljuse i vode do novoustoliĆØenog sultana, njegova strica Mustafe. Ep zavrÅ”ava dugim Osmanovim monologom, u kojem se prisjeƦa slavnih predaka i žali Å”to mu carstvo otimaju podanici, i naposljetku, njegovom smrƦu.

Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hoƦimsku bitku, druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paÅ”e od Carigrada do VarÅ”ave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu naÅ”ao ženu plemenita roda. Pripovijedanje ne teĆØe kronoloÅ”kim slijedom i obraĆ°uje povijesno razdoblje od tri mjeseca. RazliĆØitim postupcima integracije u ep su uÅ”li udaljeni povijesni prostori i razliĆØito udaljena pripovjedna vremena. NeobiĆØna raslojenost potakla je neke povjesniĆØare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Postoji, naime, tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade ā€“ koja je posveƦena  zbivanjima u Poljskoj  i Smrti Osmanove ā€“ koja obuhvaƦa sudbinu mladog sultana.

Osan je u epu prikazan kao lijep ĆØovjek, crnih oĆØiju, sjajne kose i rumenog lica:
  MlaĆ°ahan se car ponosi
ispod toga lip nad svima:
crne oĆØi, zlatne kosi,
a rumeno lice ima.
Osman se svojim ponaÅ”anjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potjeĆØu iz kruga janjiĆØara. On im opraÅ”ta premda zna za njihovu pobunu i  ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaÅ”tita. BuduƦi da je stavljen u mnoge antitetiĆØke parove kao Å”to su npr. Daut, Mustafina majka pa i sam Mustafa, Osmanu su zajamĆØene ĆØitateljske simpatije. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Na poĆØetku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moƦi:

U zelenoj tuj haljini,
zlato i biser ku nakiti,
s podvitijem sprid kolini
sjedi Osman car ĆØestiti.

Veo na rusnoj glavi okolo
snježan svit mu je u sto dijela,
a u kamenu dragu oholo
sunce sja mu vrh ĆØela.
         (II, 81-88)

Na kraju ona joÅ” viÅ”e pojaĆØava stanje u kojem se junak naÅ”ao nakon pobune, kada ga janjiĆØari odvode u Jedi-kulu:

Konj bijeŔe ovi okoŔ, mladan
go, star, sadnit, tromijeh stopa:
mjeŔte uzde ga bojnik jedan
smuca za oglav konopa.

Tim gologlav car na njemu
tad u kratkoj toj haljini
po prilici i po svemu
viĆ°aÅ”e se rob istini.
                     (XX, 49-56)

Poljski kraljeviƦ Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka, kao netko tko je u tom trenutku odluĆØio o Osmanovoj sreƦi i  kao "sivi soko od sjevera"  prerasta u simbol krÅ”Ć¦anske pobjede. On je malo kad izravno ukljuĆØen u radnju; pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom, ali je ĆØesto prisutan u iskazima drugih aktera priĆØe:
ā€¦on sam turskoj vojsci odoli
i od nas mrtvijeh gore uzdiže,
i od krvi rijetke proli
od Nestera Ŕire i viŔe.
                     (IV, 61-64)

U epu se javlja i mnoÅ”tvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. Sokolica je opisana kao mlada, hrabra i romantiĆØna ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Krunoslava je zaruĆØnica poljskog plemiƦa Korevskog. Nakon Å”to ga u hoƦimskoj bitci Turci zarobljavaju, ona riskira svoj život, i odlazi u Carigrad da bi ga preruÅ”ena u ugarskog trgovca otkupila. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zaruĆØniku.

Stihovi epa veĆØinom su osmerci, ali javljaju se i duži metri (deveterci, deseterci). Rima je unakrsna:

Da poklisar caru mladu
mir donijeti bude prije
iz VarŔave u Carigradu
putujuƦi miran nije;

ne poteži mu ga tjera
želja oglasit kako uzroĆØi,
druŔtvo Sunca od Sjevera
do Mjeseca od IstoĆØi.

Analiza retoriĆØkih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Vrlo je ĆØesto upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipiĆØan za barok. To su hiperbole, personifikacija, metonimija, anafora, gradacija, simetriĆØno nabrajanje, kontrasti, igre rijeĆØima i naravno metafora i antiteza. . GunduliƦ nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad, suho zlato, sinje more, vedro ĆØelo, itd. ). Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta GunduliƦeva pjesniÅ”tva. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode, tipiĆØan za Dubravku:

O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ni poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi.
         (VII, 113-116)

Jezik Osmana je Å”tokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju , GunduliƦ je morao imati i bogat rjeĆØnik, a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao.

NajveƦe GunduliƦevo djelo, ep Osman, ĆØija je osnovna tema tursko-turski sukob, genealoÅ”ki je složen žanr. Pjesnikova oÅ”troumnost prisutna je u svakom stihu da bi ĆØitatelja Å”to viÅ”e zaĆØudila. Misaone rijeĆØi o životnoj prolaznosti, o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode ĆØitaĆØa na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #33 poslato: 05 Maj, 2007, 04:18:45 pm »

Ernest Hemingway - Starac i more


BiljeŔka o piscu:
Hemingway, Ernest (1898 - 1961), ameriĆØki književnik.
Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju iduhovnu pustoÅ” anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataÅ”a u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Å panjolskom i borbom bikova, Å”to Ʀe mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za Å”panjolskoga graĆ°anskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifaÅ”istiĆØkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna liĆØnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i meĆ°u francuskim partizanima, sudjelujuƦi i u oslobaĆ°anju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaÅ”tvu ĆØovjeka nasuprot ravnoduÅ”noj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnoÅ”Ć¦u..
Usvojim dijelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom ĆØovjeku, lutalici idobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeƦi s prirodom, odajuƦi se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja niÅ”tavilu kodeksom ĆØasti i stoiĆØkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrƦu, koja za Hemingwaya ima gotovo obredni znaĆØaj. Stil mu obilježen naizgled Å”krtim rjeĆØnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih reĆØenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristiĆØnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u naÅ”em stoljeƦu valjda jedinstven prozaik kojega jednako cijene ĆØitaoci iz najÅ”irih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.
Podaci iz:  Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1969.


Santiago:
Starac Santiago je bio tanak i mrÅ”av, s dubokim brazdamana potiljku. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa povrÅ”ine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlaĆØenja konopaca sa teÅ”kim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bijaÅ”e svijež. Na njemu je sve, osim oĆØiju, izgledako staro, a oĆØi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.

Sadržaj:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih ĆØedrdeset dana s njim je bio jedan djeĆØak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago iÅ”ao na pecanje, ovaj put iÅ”ao je joÅ” dalje od obale gdje je voda bila joÅ” dublja. Mamac je bacio na razliĆØite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se neÅ”to uhvatilo i poĆØelo je jako vuƦi. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skoĆØila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna meĆØarica. MuĆØio se Santiago s njom tri dana i tri noƦi da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i poÅ”to se nližala oluja odluƦio se za brz povratak na obalu. MeĆ°utim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokuÅ”ao im je pobjeƦi, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od meĆØarice ostale su samo glava i kosti.Iako su od ribe nije ostalo gotovo niÅ”ta, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.
SlijedeƦeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obeƦao da Ʀe od sad na dalje uvijek iƦi na pecanje s njim.

Analiza dijela:
Hemingway je u ovoj priĆØi izrekao cijelu filozofiju ā€œizgubljene generacijeā€. Ljudi se oĆØajniĆØki bore za svoju sreƦu, muƦe se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mraĆØne sile koje mu ih otimaju. ā€œSuviÅ”e bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajaloā€ kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znaĆØila Å”to i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznaĆ°u. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja Ʀe mu donijeti sreƦu, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. MeĆ°utim, kada postaje svijestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, veƦ se sprema zajedno s djeĆØakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: ā€œĆˆovjek nije stvoren da bude pobijeĆ°en. ƈovjeka mogu uniÅ”titi, ali ga ne mogu porazitiā€.

Ideja:
Hemingway upuĆØuje svoju poruku o neophodnosti ĆØvrstine i integriteta ĆØovjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i djeĆØak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.

ZakljuĆØak:
Iako nesretan, Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeƦi vlastita ograniĆØenja, svoju starost i nedostatak snage, hrabroÅ”Ć¦u i odluĆØnoÅ”Ć¦u.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #32 poslato: 05 Maj, 2007, 04:18:15 pm »

Daniel Defoe - Robinson Crusoe



Daniel Defoe, engleski pripovjedaĆØ, utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660. do 1731. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim, svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je  Ā½Å½ivot i ĆØudne neviĆ°ene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz YorkaĀ½ zasnovan je na stvarnom dogaĆ°aju.
To je priĆØa o brodolomcu koji se, udaljen od civilizacije, uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treƦi dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici  Ā½Zgode i nezgode glasovite Moll FlandersĀ½ . IstiĆØe se i njegova kronika o epidemiji kuge Ā½Dnevnik kugine godineĀ½ .   

Nakon bijega od kuƦe Robinson Crusoe doživljava brodolom. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. S nasukanog broda uspio je spasiti hranu, piƦe, oružje, alat itd. Kada je spaÅ”avanje stvari s broda bilo gotovo, poĆØeo je s gradnjom nastambe. Kada je uredio nastambu, poÅ”ao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. PlaÅ”eƦi se da se ne izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. Iako nezadovoljan svojom situacijom, uvijek je nalazio izlaze i rjeÅ”enja. PoÅ”to je imao tintu i papir pisao je dogaĆ°aje na otoku. IstraživajuƦi otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u Å”umi pronaÅ”ao razne vrste voƦa. U toj Å”umi je sagradio ljetnikovac. PoÅ”to nije mogao živjeti od mesa i voƦa, poĆØeo se baviti zemljoradnjom. Da bi odložio svoje prve plodove ĆØak je poĆØeo praviti koÅ”are od pruƦa. Zbog svoje znatiželje ĆØak je obiÅ”ao i drugu stranu otoka. Uživao je upoznavajuƦi razne vrste ptica. PoÅ”to je u trenucima bolesti poĆØeo moliti, to je obiĆØno ĆØinio na svoje godiÅ”njice boravka na otoku. Robinson je uspio sebi napraviti i posuĆ°e. Velika želja za povratkom kuƦi navela ga je na izgradnju ĆØamca. Poslije dugotrajna i naporna rada, shvatio je da je pogrijeÅ”io. ƈamac je bio jako velik, te ga nije mogao dogurati do vode. Drugi pokuÅ”aj je bio uspjeÅ”niji. Kada se sa novim ĆØamcem uputio ka puĆØini, pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. OdluĆØio je uzgajati koze radi mlijeka. NajveƦi strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah. Kada je skupio snagu i ponovno iziÅ”ao, naiÅ”ao je na neÅ”to straÅ”no. Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. PoÅ”to je strah sve viÅ”e rastao, bio je sretan kad je pronaÅ”ao spilju u kojoj se mogao sakriti. Jednog dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. Iz zaklona je promatrao njihovo ponaÅ”anje. Pojedine su klali, pržili meso i jeli. Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na puĆØini. Nadu je izgubio kada je svojim ĆØamcem doplovio do broda. Brod nije bio usidren veƦ nasukan. Posada broda ili je bila mrtva ili je veƦ napustila brod. Jedne noƦi Robinson je usnuo neobiĆØan san. Taj san mu se ostvario. Spasio je jednog ljudoždera, koji mu je kasnije postao dobar prijatelj. Iako se Robinson u poĆØetku pribojavao, odluĆØio je preodgojiti ljudoždera Petka. Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom, a i odvikao ga je od ljudskog mesa. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. PoÅ”to se Petko dobro razumio u drvo, njih dvojica zajedno su napravili ĆØamac. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok.

Pouka: Nikad se ne predati, i u najtežim trenucima tražiti izlaz.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #31 poslato: 05 Maj, 2007, 04:17:42 pm »

Dante Alighiere - Pakao


BiljeŔke o piscu:
U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsvim rijeĆØima bio je on " u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i rvi moderni pjesnik". Pisac i politiĆØar koji ljudsko djelovanje dleda u sklopu nepromjenjivih morlnih zakona. Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme izmeĆ°u dužnosti i osjĆØaja, misaonosti i akcije.

Mjesto radnje:
Pakao

Lica:
Dante Alighiere
Vegilije
Beatrice

Sadržaj:

I pjevanje
Prema Danteovu shvaƦanju ĆØovjek na pola svog života kreƦe na zagrobna putovanja. na poĆØetku svog putovanja pjesnik je zalutao. SusreƦe razliĆØite zvijeri, a od straha ne zna kuda da krene. Te zvijere koje je susreo znaĆØe oholost i lakomislenost. U pomoƦ pjesniku dolazi Vergilije, pjesnik koji je napisao Eneide i izbavi ga sa pogreÅ”nog puta, a dovodi ga do vrata svetog Petra.

V pjevanje
Tako se pjesnik zajedno s Vergilijem spuÅ”ta iz prvog u drugi krug, koji je bio manji ali zat o bolan, plaĆØan i jadniji. Nailaze na velikog Minosa koji je tu postavljen da bi odredio koliko je tko greÅ”an i gdje ga treba smjestiti tj. u koji dio pakla. VoĆ°a pjesnika razgovara sa Minosom i ne dozvoljava mu da se mepristojno ponaÅ”a prema pjesniku. Pjesnik vidi i ĆØuje straÅ”ne muke i patnje. Zanima ga tko su te duÅ”e Å”to tako pate, a voĆ°a mu govori. Tu je Kleoatra koja je bila Cezarova i Antonijeva ljubavnica. Tu su joÅ” Panis i Triston. Želja pjesnika je da razgovara sa drugim zaljubljeni duÅ”ama. Dolaze FranĆØeska i Paolo i ptiĆØaju o ljubavi, a pjesnik osjeƦa bol zato Å”to da je to dovelo dovde. Tada FranĆØeska zapoĆØinje priĆØu kada je osjetila prvu ljubav. Na kraju njezinog priĆØanja paolo pada od bola u nesvijest.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #30 poslato: 05 Maj, 2007, 04:17:06 pm »

Marin DržiƦ - Novela od Stanca


BiljeÅ”ka  o  piscu
Marin  DržiƦ,  roĆ°en  je  u  Dubrovniku  1508.,  a  pokopan  je  1567.  u  Veneciji  u  bazilici  Svetih  Ivana  i  Pavla.  PotjeĆØe   iz  iste  puĆØke  obitelji  iz  koje  je  potekao  i  Džore  DržiƦ  (1461-1501).  Od  vremena  Džore   DržiƦa,  obitelj  se  osiromaÅ”ila,  tako  da  se  je  Marin  morao snalaziti  raznim  poslovima.  Prozvan  je Vidra,  Å”to  govori  da  se  poput  te  životinje  znao  izmicati  svim,  u  njegovom  životu  brojnim  neprilikama.  Bio  je  DubrovaĆØki  sveƦenik,  orguljaÅ”,  pjesnik  i  komedijograf.  Po  obiteljskom  je  pravu  bio  upravitelj  dviju  crkava  u  Dubrovniku,  a  upuƦen  je  na  Å”kolovanje  u  Sienu,  gdje  se  ukljuĆØio  u  razvijeni  kazaliÅ”ni  život  i  upoznao  bogatu  dramsku  tradiciju. Pisao  je  ljubavne  pjesme  i  pastirske  igre  (Pjesmi  ljubavne, Mande,  Arkulin, Tirena,  Venera  i  Adon,  Plakir,  Grižula). On  u  svojim  pastoralama  unosi  realistiĆØke  elemente.  PosveƦuje  se  stvarnim  dogaĆ°ajima  i  pojedinostima,  a  sve  manje  vilama  i  pastirima.  Svojim  dramama,  zbivanjima  i  licima  dodaje  logiku  suvremenog  Dubrovnika,  ĆØime  si  osigurava  popularnost  u  suvremenog  gledaoca  i  trajnu  vrijednost.No  najviÅ”i  je  domet  postigao  svojim  komedijama  Novela  od  Stanca,  Dundo  Maroje,  Skup  i  TripĆØe  de  UtolĆØe,  koje  su  se  prikazivale  u  odreĆ°enim  prigodama,  kao  za  svadbe  i  u  doba  poklada.  Tim  je  scenskim  djelima  bio  izvor  amaterskih  družina  (Pomet  družina,  Najranjasi,  Garzarija,  Družina  od  Bizara).  SudjelujuƦi  i  sam  u  organiziranju  predstava,  postao  je  srediÅ”nja  liĆØnost  dubrovaĆØkog  kazaliÅ”nog  života.  Godine  1548.  Njegove  su  se  komedije  Pomet  i  Pjerin,  te  pastorala  Džuho  Krpeta,  tokom  vremena  izgubile.  Napisao  je  i  jednu  tragediju   Hekuba. U  komedijama  je  ĆØesto  upotrebljavao  vulgarnu  komiku,  ali  je  ona  uvijek  duhovita  i  vesela.  Glavna  svrha  DržiƦevih  komedija  je  bila  da  nasmije  publiku,  a  to  je  DržiƦu  vrlo  dobro  uspjevalo.On  je  najljepÅ”a  i  najozbiljnija  ilustracija  pobjede  i  potvrde  renesansne  životnosti  na  istoĆØnoj  obali  Jadrana,  tj.  u  hrvatskoj  kulturnoj  sferi.

BiljeÅ”ka  o  djelu
Novela  od  Stanca   u  prijevodu  znaĆØi  Å”ala  koja  je  uĆØinjenja  Stancu.  To  je  farsa  (kratka  komedija,  dramska  igra)  prvi  put  prikazana  1550  godine,  na  svadbi  Martolice  ZamanjiƦa. U  svojoj  je  sažetosti  vjerojatno  stilski  najĆØistije  i   najsavrÅ”enije  djelo  Marina  DržiƦa.   Ona  vjerno  reproducira  slike  gradskog  života  u  kasnim  noƦnim  satima. Nije  na  osobit  naĆØin  izražen  zaplet  i  sva  se  radnja  deÅ”ava    u  jednom  ĆØinu,  no  takva  joj  kratkoƦa  i  odgovara.DržiƦ  se  u  Noveli  od  Stanca   koristi  opkoraĆØenjem  (prenoÅ”enje  iz  jednog  stiha  u  drugi),  kako  bi  grubi  jezik  smjestio  u  dvostruko  rimovani  dvanaesterac:
 VLAHO
"A  ti  gdje  s'  dosle  bio?  Kako  li  s'  od  ocu  iz  kuƦe  izit  smio?   
 MIHO
''Bogme smjeÅ”na  oca  imam! "  (79.  str.)

Novela  od  Stanca  zapoĆØinje  na  sa  tadaÅ”njim  dubrovaĆØkim  govorom,  kojim  govore  Vlaho,  Miho i  Dživo,  dok  dolaskom  Stanca  poĆØinju  govoriti  Å”tokavskim  govorom.DržiƦ  prikazuje  suprotnost  izmeĆ°u  starosti  i  mladosti.  Iako  on  tu  farsu  piÅ”e  u  42  godini,  stavlja  se  na  stranu  mladiƦa.  Koristi  se  vulgarnim  humorom,  no  mladiƦi  se  žele  samo  naÅ”aliti,  poÅ”to  su  bile  poklade.

Fabula

Uvod
Razgovor  izmeĆ°u  Vlahe  i  Mihe.Vlaho  i  Miho  na  ulici  u  kasnim  satima  noƦi  razgovaraju  kako  im  je  dosadno  i  o  tome  kako  su  uspjeli  pobijeƦi  iz  kuƦa  dok    roditelji  misle  da  oni  spavaju.

MIHO
Bogme  imam  smijeÅ”na  oca!
KuƦu  mi  zatvori,  ma  ja,  kad  veĆØeram,
fengam  poƦ  leƦ  gori;  a  ja  ti  omijeram
kako  Ʀu  se  kalat  niz  njeku  funjestru
 i,  kad  poĆ°u  svi  spat,  obuĆØen  se  u  pjastru;
 ĆØelatu  na  glavu,  brokijer  na  bedru  uĆØas
stavim,  a  rĆ°avu  ovu  miĆØinu  na  pas,
pak  se  niz  konopac  na  ulicu  kalam,
a  mudri  moj  otac  u  odru  mni  da  sam.         "  (80.  str.)

Zaplet
Dživov  dolazak
Dolazi  Dživo  i  govori  Mhi  i  Vlahu,  da  se  spreme  vlahu  Å”alu  napravit. 
"DŽIVO
Nu  hod'mo  tja;
vlahu  Ʀu  njekomu  novelu  uĆØinit.          "  (82.  str.)

Vrhunac
Dživo  uvjerava  Stanca  da  se  pomladio
Dživo  odlazi  Stancu,  koji  mu  ispriƦa  kako  je  doÅ”ao  u  grad  da  proda  jare  i  sira,  ali  ga  nitko  nije  htio  primiti  da  prespava.  Dživo  mu  je  govorio  kako  ga  shvaƦa  jer  je  i  on  nekad  bio  stari  seljak,  te  se  pomladio.  Uvjerio  ga  je  da  se  i  on  može  pomladiti,  te  ispriĆØao  kako  se  to  njemu  desilo.  Bilo  je  to  na  Ivandan,  kad  su  mu  se  pokazale  ĆØetri  vile  te  plesale  sa  njim  i  na  kraju  ga  pomladile.  Stanac  se  silno  želio  pomladiti,  poÅ”to  ima  mladu  ženu.

Rasplet
Maskari
MladiƦi  susreƦu  maskare  seljaĆØki  obuĆØen,  koji  su  se  spremali  na  svatove,  te  ih  zamoliÅ”e  da  odglume  vile.  Oni  pristanu  i  odlaze  k  Stancu.  Vile  su  se  poĆØele  poigravati  sa  Stancem  prijeteƦi  da  Ʀe  ga  pretvoriti  u  pticu,  buhu  ili  straÅ”nog  stvora.
VILA
PoĆ°'mo  ga  junaka  u  pticu  stvoriti.
STANAC           
NeƦu  moƦ  bisaka  leteƦi  nositi.
Nemojte,  molju  vas!         "   (92.  str.)

Kraj
Stanac  ostaje  nasamaren
Dok  se  maskari  Å”ale  sa  Stancem,  Dživo,   Vlaho  i  Miho  preobuĆØeni  u  maÅ”kare,  zavežu  ga,  obriju  mu  bradu,  uzmu  kozle  i  sir  te  ostave  mu  onoliko  novca  koliko  je  to  bilo  vrijedno.  Kad  se  Stanac  osvjesti  poĆØne  vikati  za  njima  i  tražiti  ih.

STANAC
Kozle  mi!  Bog  te  ubio!  Je  li  tko?  Pomaga'?
Prem  ti  sam  luĆ°ak  bio!  Nije  ovo  bez  vraga!
Bijedan  se  pomladio. - ostrigoÅ”e  bradu!
Haram'je  tko  bi  mnio  da  su  u  ovomem  gradu?!
Kozle  mi  uhiti!  Je  li  tko?  Drži  ga!
A,  brate,  ĆØujeÅ”  ti?  Poteci,  stigni  ga!                     "  (97.  str.)

Lica

STANAC
Stari  seljak  iz  istoĆØne  Hercegovine,  koji  je  stigao  u  Dubrovnik    s  namjerom  da  proda  jedno  jare  i  neÅ”to  sira.  No  kad  je  stigao  u  grad  niko  mu  nije  htio  dati  prenoĆØiÅ”te.  PoÅ”to  je  on  bio  star,  a  kod  kuƦe  imao  mladu  ženu,  povjerovao  je  u  Dživovu  priĆØu  kako  se  pomladio. Vjerovao  je  da  Ʀe  se  i  on  pomladiti.
DŽIVO
Ovo  smjeÅ”nijega,  brate  vlaha  od  svijeta;
nije  ga  luĆ°ega  od  Rta  do  Mljeta.      "     (89.  str.)

MLADI  DUBROVƈANI
To  su  Vlaho,  Miho  i  Dživo  PeÅ”ica,  koji  su  se  željeli  u  karnevalskoj  noƦi  zabaviti.  Njima  je  dosadno,  kako  i  sami  kažu  oni  su  "zahrĆ°ali",  te  se  žele  samo  zabaviti.
VLAHO
Nijes'  pratik,  joÅ”  si  mlad.
MIHO
VidiÅ”  li  mĆØinu  ovu?
VLAHO
Vidim,  sva  je  rĆ°ava.       "  (77.  str.)
Dživo  je  od  njih  trojice   najdomiÅ”ljatiji.  On  je  uvijerio  Stanca  i  smislio  cijelu  Å”alu.
DŽIVO
Ogrn'  se  kapom  ti  i  hran'  mi  baretu;
sad  Ʀete  viditi,  obadva  sje'te  tu.         "    (83.  str.)

ZakljuĆØak   

Novela  od  Stanca  je   vrlo  kratka  komedije,  Å”to  joj  i  paÅ”e.  Nema  suviÅ”njeg  opisivanja  i  dosadnih  dijaloga  koji  se  ĆØesto  nalaze  u  zapletu  komedija.  Napisano  je  ono  glavno,  tadaÅ”nji  istinski  život  i  bit  same  komedije,  sukob  mladog  i  starog  svijeta.Ritam  same  komedije  je  brz,  pa  se  i  sama  komedija  morala  odvijati  u  jednom  ĆØinu.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #29 poslato: 05 Maj, 2007, 04:16:21 pm »

Antoine de Saint-Exupery - Mali Princ


BiljeŔka o piscu

Antoine de Saint-Exupery se rodio 1900. god. u Lyonu. Izgubio je oca kad mu je bilo ĆØetiri godine, a sa sedamnaest  gubi mlaĆ°eg brata. Antoine de Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu. Napisao je mnogo djela:ā€PoÅ”ta za jugā€, ā€œNoƦni letā€, ā€œZemlja ljudiā€, ā€œRatni pilotā€, ā€œTvrĆ°avaā€ i alegorijsku priĆØu ā€œMali princā€. Godinu dana nakon objavljivanja Malog princa, tj. 31. srpnja 1944. god. , leteƦi u izviĆ°aĆØkom avionu nestaje nad Sredozemljem.

Fabula

Uvod
Upoznajemo se s djeĆØakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti neĆØem drugom.

Zaplet
DjeĆØak je nauĆØio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Bio je tisuƦu milja daleko od naseljenih krajeva, a imao je vode za nepunih osam dana.

Vrhunac
DjeĆØaka budi neobiĆØan glasiƦ koji od njega traži da mu nacrta ovcu. DjeĆØak dobro protrlja oĆØi i uvjeri se da ne sanja. Upoznao je Malog princa koji mu priĆØa o svojim pustolovinama.

Rasplet
DjeĆØak I princ priĆØaju , a princa pogodi munja i on se neĆØujno sruÅ”i(princa ugrize zmija i. on umre). DjeĆØak svoj doživjljaj priĆØa ostalima.

Mjesto radnje
Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Prve je veĆØeri morao zaspati na pijesku, tisuƦu milja daleko od naseljenih krajeva. Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuƦa. PrinĆØev rodni planet je malo veƦi od obiĆØne kuƦe. Taj planet se zapravo zvao asteroid B 612. Jednog dana se probudio i na planetu naÅ”ao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. Na planetu je imao dva živa vulkana, ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao oĆØistiti. Mali princ je poĆØeo posjeƦivati asteroide 326, 327, 328, 329 i 330 ne bili tamo neÅ”to nauĆØio ili pak naÅ”ao nekakav posao. Na prvom asteroidu je živio kralj. Sjedio je na skromnom ali ipak veliĆØanstvenom prijestolju. Planet na kojem je živio taj kralj bio je joÅ” manji od prinĆØevog. Na drugom planetu  živio je umiÅ”ljenko. Na sljedeƦem planetu živio je pijanac. ƈetvrti planet pripadao je poslovnom ĆØovjeku. Taj ĆØovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Peti planet je stvarno bio vrlo ĆØudan. Bio je manji od svih drugih planeta, zapravo, na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane uliĆØna svjetiljka i njen nažigaĆØ. Å esti planet je bio deset puta prostraniji od prijaÅ”njih. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. Sedmi planet bijaÅ”e Zemlja. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. Popne se on na visoku planinu misleƦi da Ʀe jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude, ali vidje tek oÅ”tre kamene vrhove. Nakon dugog pjeÅ”aĆØenja doĆ°e u vrt pun prekrasnih ruža. Princ nastavi dalje i sretne skretniĆØara. On je imao svoju kuƦicu, CITIRAM:ā€Osvijetljeni brzi vlak , tutnjeƦi kao grom, zatrese skretniĆØarevu kuƦicu. ā€ZAVRÅ EN CITAT. Umoran, princ je tragao za studencom u pustinji.

Vrijeme radnje
Na poĆØetku knjige djeĆØak je imao 6 godina. DjeĆØak je dugo živio maĆ°u odraslima. Prije 6 god. doživio je kvar na motoru. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. god. teleskopom zamijetio prinĆØev asteroid B 612. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Morao je svaku veĆØer ružu stavljati pod stakleno zvono. Poslovni ĆØovjek veƦ po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. NažigaĆØev planet se okreƦe jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uliĆØnu svjetiljku. Princ i nažigaĆØ su razgovarali mjesec dana. U 24 sata nažigaĆØ je mogao vidjeti tisuƦu ĆØetristo i ĆØetrdeset sunĆØevih zalazaka. Trgovac je prodavao tablete protiv žeĆ°i s kojima si tjedno mogao uÅ”tediti 53 minute. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i neĆØujno. Otada je proÅ”lo Å”est godina.

Likovi

Mali princ
Kad je sreo djeĆØaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Princ je priznao da na njegovom planetu baÅ” i nema previÅ”e mjesta, odnosno bio je malo veƦi od obiĆØne kuƦe, bio je zapravo malo veƦi od njega. Njegov dom je bio asteroid B 612. Mali princ je bio divan, smijeÅ”an i želio je ovcu, CITIRAM: ā€œDokaz da je princ postojao jest Å”to je bio divan, Å”to se smijao i Å”to je želio ovcu. ā€ZAVRÅ EN CITAT   Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo ureĆ°ivao svoj planet. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio, bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. Malom princu se jako svidjela ruža. Imao je tri svoja vulkana, dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro doÅ”li za podgrijavanje doruĆØka. PosjeƦivao je neke asteroide ne bi li tamo naÅ”ao kakav posao ili neÅ”to nauĆØio. Sa nažigaĆØem je razgovarao mjesec dana. Nikad nije vidio zmiju, pa mu je to bila jako ĆØudna životinja. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao zamisliti.

Lisica
Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo priĆØati. Stalo je razmiÅ”ljala o kokoÅ”ima. Život joj je bio jednoliĆØan. . Ona lovi kokoÅ”i, ljudi love nju. Na rastanku mu je rekla:ā€Ćˆovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je oĆØima nevidljivoā€.

Kralj
Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom ali ipak veliĆØanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati, pa ĆØim je doÅ”ao Mali princ uzviknuo je : ā€œevo jednog podanikaā€. Kralj se jako držao pravila, npr. Nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposluÅ”nost. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao ĆØime vladati, no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. Kralj je bio jako razuman. Bio je jako star i nije imao vremena da obiĆ°e svoju planetu.

Poslovni ĆØovjek
Bio je toliko zaposlen da ĆØak ni glavu nije podigao kad mali princ doÅ”ao. Stalno je neÅ”to brojao, zbrajao, dodavao, množioā€¦I na kraju izraĆØunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Ali on nije shvaƦao da ne može posjedovati zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku.

Pijanac
Å utke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Pio je da zaboravi. Princ ga je pitao ĆØega , a on je odgovorio toga Å”to pije. To je princa jako rastužilo.

Tema
PrinĆØeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju.

Stil
Ovo je djeĆØji roman. PrilagoĆ°en za djecu i pomalo smjeÅ”an prikaz prinĆØevog života.

Osnovna misao pisca
Ovo je djeĆØji roman. Govori o djeĆØaku(piscu) koji je sreo Malog princa. Mali princ mu priĆØa o svojim putovanjima. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno nauĆØio, a u ostalom iÅ”ao je u ā€œsvijetā€ sa namjerom da neÅ”to nauĆØi. Sreo je mnogo ĆØudnih ljudi, koji su imali razna zanimanja. NajĆØudniji je bio nažigaĆØ; on je palio i gasio uliĆØnu svjetiljku , a buduƦi da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. DjeĆØak sa poĆØetka knjige se okuÅ”ao u slikarstvu. To mu baÅ” i nije polazilo od ruke, pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti neĆØem drugom. NauĆØio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Tamo je sreo Malog princa. Na kraju priĆØe oni dvoje razgovaraju i Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi munja). On se neĆØujno sruÅ”i. DjeĆØaka se doživljaj dojmio i on ga prepriĆØava ostalima. PriĆØa je pisana za sve uzraste. Djeca vole bajke, a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeci tu niÅ”ta nije neobiĆØno, a stariji Ʀe tu priĆØu shvatiti u preneÅ”enom smislu. Mali princ neÅ”to predstavlja. Svako je dijete zapravo mali princ, ali naravno za svoje roditelje. Mali princ je svaki ĆØovjek koji se rodi i pred njim stoji ĆØitav život. Sjemenke baobaba su sjemenke naÅ”eg djetinjstva, jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo, a one loÅ”e isĆØupamo dok se joÅ” nisu ukorjenile. Ova knjiga prikazuje razvojni put ĆØovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svrÅ”etka života.
Sacuvana
   

 Sacuvana
Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi gore
  Stampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokrece MySQL Pokrece PHP Powered by SMF 1.1.9 | SMF © 2006, Simple Machines LLC
Joomla Bridge by JoomlaHacks.com
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!

Statistika

Na sajtu su trenutno 0 gost/a i 0 clan/a.
mod_vvisit_counterDanas233
mod_vvisit_counterJuce222
mod_vvisit_counterOve nedelje2095
mod_vvisit_counterOvog meseca4151