Skip to content

Sokobanja arrow SOKOBANJSKI FORUMarrow Kultura, Umetnost, Muzika, Film ...arrow Lektira,pismeni i seminarski radovi...
25 Oktobar, 2021, 10:41:16 am *
Dobrodosli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisnickim imenom, lozinkom i duzinom sesije
 
   Pocetna   Pomoc Kalendar Prijava Registracija  

Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi dole
  Stampaj  
Autor Tema: Lektira,pismeni i seminarski radovi...  (Procitano 273299 puta)
0 clanova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #28 poslato: 05 Maj, 2007, 04:15:42 pm »

Albert Camus - Stranac
 
BiljeŔka o piscu:
 
Camus, Albert (Mondovi, Alžir, 07.11.1913 - Villeblevin, 04. 01. 1960), francuski romanopisac, dramatiĆØar i esejist. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora. 1945. postaje glavni urednik lista ā€œLe Combatā€. Od 1947. posveĆØuje se iskljuĆØivo književnosti. Poginuo u automobilskoj nesreƦi.ƈitav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Camusa muĆØi pitanje: kako pomiriti ĆØovjekovu ĆØežnju za vjeĆØnoÅ”Ć¦u i efemernost njegove egzistencije? PokuÅ”avajuƦi da rijeÅ”i tu antinomiju, Camus nalazi izlaz u Revoltu, koji životu daje sadržaj i veliĆØinu. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralaĆØki akt koji tu apsurdnost poriĆØe (ā€œstvarati znaĆØi dvaput živjetiā€). Camus istiĆØe poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom, sa ĆØistoƦom krajolika; umorna i neurotiĆØna, ne poznaje mir sijeste, vedrinu duha, blagost veĆØeri. Modernog ĆØovjekova naziva hldnim, ciniĆØnim monstrumom. Nasuprot svijetu danaÅ”njice evocira primjer stare GrĆØke, koja je ā€œu svemu znala naƦi pravu mjeruā€. Ateist s duÅ”om krÅ”Ć¦anina. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti ĆØovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života.
 
Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte, kao glavni junak romana, Raymond, najbolji prijatelj Mersaultea, njegova mama, Celeste, vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani...
 
Radnja romana dogaĆ°a se u Alžiru. Glavni junak je mali namjeÅ”tnik Mersaulte, mladiƦ s banalnim životom bezbroja malih, beznaĆØajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoĆØinje jednostavnom konstatacijom: ā€œDanas je majka umrla.ā€ Od te prve jednostavne reĆØenice u romanu svi dogaĆ°aji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaĆØajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnoduÅ”nost kojim Mersaulte putuje na pokop majke, mir koji u njemu uĆØestvuje, produžuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti naĆØin. Jedan dogaĆ°aj odjednom unosi promjenu u taj život. Za uobiĆØajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. Najgore je proÅ”ao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i ĆØinilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mesaulte piÅ”toljem ubia tog Arapina.

Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogaĆ°aja, osim ispitivanja i suĆ°enja, on sadrži osjeƦanja i misli Camusova junaka, koji ne može dati nikakvo objaÅ”njenje za svoj postupak; isto tako ne može pronaƦi nijedan razlog pokajanja, ni želi da se spasi. Smrt na koju je osuĆ°en prima potpuno ravnoduÅ”no, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnoduÅ”noÅ”Ć¦u oĆØito je užasavanje koje ĆØovjek pokazuje pred otkriƦem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u Ʀemu gora od života ni gora, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
 
Camusov Stranac  jest roman s popriliĆØno uskom usmjerenoÅ”Ć¦u, jednostavan je u svijetu punom nedokuĆØivosti i ravnoduÅ”nosti, dogaĆ°aji koji se nižu nemaju opravdanja, nemaju smisla, svi su dogaĆ°aji apsurdni, kao Å”to je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjeƦaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmiÅ”ljanjem u tim trenicima.Stranc se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholoÅ”kim razlozima, veƦ govori o neƦem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladiƦa, Mersaultea.
Sacuvana
« Odgovor #28 poslato: 05 Maj, 2007, 04:15:42 pm »

 Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #27 poslato: 05 Maj, 2007, 04:15:13 pm »

Borislav StankoviƦ - NeĆØista krv
 
O piscu:
 
B. StankoviƦ (1876. -1927. ) roĆ°en je u Vranju, u siromaÅ”noj zanatlijskoj porodici. Å kolovao se u Vranju I NiÅ”u, a zavrÅ”io je pravni fakultet u Beogradu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao, gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom ĆØarÅ”ijom I Ʀitinskim moralom. Borislav StankoviƦ bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevanĆ°ela, stari dani, Božiji ljudi, Pokojnikova žena; romani: NeĆØista krv, Gazda Mladen I Pevci (koje nije zavrÅ”io); I drame: KoÅ”tana, TaÅ”ana I JovĆØe, te memoari: Pod okupacijom. Književni rad zapoĆØeo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vrÅ”io nagli zaokret prema Evropi. Kao I mnogi njegovi vrÅ”njaci I B. StankoviƦ je boravio u Parizu, ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaÅ”tvu.
 
Kritike:
 
StankoviƦ je davao tregiĆØne sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu, u jednom druÅ”tvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim oĆØima, ali ogorĆØen nakaznim Ʀiftinskim moralom graĆ°anske klase u nastupanju, zbog koga je I sam u životu patio, on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi, svijetliji, ĆØovjeĆØniji, bolji. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika liĆØnosti u okvirima kojima je vezana liƦna sreƦa. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjeƦanja, je najĆØeÅ”Ć¦i I gotovo jedini njegov motiv; a sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kome se deÅ”avaju krupne I bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema ĆØovjeku. Svi njegovi ženski likovi nesreƦni su I tragiĆØni na isti naĆØin, presjeƦeni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima, razvijao po volji neke jaĆØe sile, nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se pod joÅ” veƦom tiranijom, pod miÅ”ljenjem ĆØarÅ”ije I Å”ta Ʀe svijet reƦi. U djelu Borislava StankoviƦa ĆØovjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom, veƦ I sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrĆ°ujuƦi ĆØesto svoju ljudskost u viÅ”e ili manje priguÅ”enoj ljubavnoj žudnji. Sve njegove liĆØnosti optereƦene su zahtjevima ā€œkrviā€, silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajuƦi nezadovoljni donose nesreƦe I prouzrokuju tragedije.
 
Tema:
 
Tema ovog djela je težak život Sofke, koji je u poĆØetku bio raskoÅ”an I ugodan, da bi se poslije oĆØeve propasti zavrÅ”io tragiĆØno I bolno za njih.
 
Ideja:
 
Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemoguƦenih ljudi, koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to druÅ”tvo postavilo. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I liÅ”eni vlastitih radosti.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #26 poslato: 05 Maj, 2007, 04:14:45 pm »

Dante Alighieri - Božanstvena komedija
 
PoneŔto o piscu:
Dante Aliaghieri roĆ°en je 1265. u Firenzi, a umro je izmeĆ°u 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. VeƦ kao mlad pjesnik istakao se u novom ā€œslatkom stiluā€ (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralaÅ”tva je za sigurno postigao ā€œBožanstvenom Komedijomā€. Od drugih njegovih djela istiĆØu se ā€œNovi životā€ i ā€œDe vulgari eloquentiaā€.
 
Najosnovnije crte fabule:
Dante se na polovici života naĆ°e u Å”umi. Dugo luta Å”umom i izaĆ°e iz nje, te doĆ°e do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zaprijeĆØe gepard, lav i vuĆØica. On krene natrag, ali doĆ°e Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i ĆØistiliÅ”te u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duÅ”e grijeÅ”nika, a rasporeĆ°eni su po težini grijeha - Å”to su grijesi teži to su krugovi niži i uži.
 
Prvi Krug
U prvom krugu - Limbu nalaze se duÅ”e nekrÅ”tenih. Njihove duÅ”e se ne muĆØe i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antiĆØke liĆØnosti koje su se rodile prije stvaranja krÅ”Ć¦anstva; Homer, Ovidije, Vergilije...
 
Drugi krug
U drugom krugu nalaze se duÅ”e ljubavnika, kojima vitla paklena oluja. ƈuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže grijeÅ”nike. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.
 
TreƦi krug
U treƦem krugu muĆØe se duÅ”e proždrljivaca. Njihove muke su da ih, polijegale po blatu, Å”iba kiÅ”a i snijeg dok ih Kerber, mitski ĆØuvar Hada, rasĆØetvoruje.
 
ƈetvrti krug
U ƈetvrtom krugu su duÅ”e raspinika i Å”krtaca. Oni prsima guraju teÅ”ke terete, a ĆØuva ih Pluton.
 
Peti krug
Peti krug je krug duÅ”a srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a ljeni se dave pri dnu. ƈuva ih Flegija.
 
Å esti krug
To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje Dante priĆØa s Farinatom i Cavalcantiem.
 
Sedmi krug
Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega, a ĆØuvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u Flagetont, rijeku od vruƦe krvi, gaĆ°aju strelicama. U drugom pojasu nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te rasipnike, koji gonjeni Harpijama trĆØe kroz Å”ume samoubojica. U treƦem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, leže nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trĆØati i protiv rada, moraju sjediti. Ovdje Dante sreƦe Brunetta Latinija, protivnika prirode, njegovog uĆØitelja i uglednog književnika, te mu on proriĆØe da Ʀe biti prognan iz Firence.
 
Osmi krug
Metabolge ili zle jaruge, kako se joÅ” zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. U prvom rovu su zavodnici žena (njih biĆØuju Ć°avoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku neĆØist. U treƦem rovi su simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene ĆØasti, naglavce zabodeni u Å”uplju stijenu. Tamo Dante sreƦe Papu Nikolu III. U ĆØetvrtom krugu se nalaze vraĆØevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a ĆØuvaju ih vrazi. U Å”estom krugu su licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaƦenim kabanicama. U sedmom rovu su lupeži koji trĆØe progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni savjetnici, a meĆ°u njima Dante sreƦe Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom rovu su sijaĆØi nesloge, koje vrag ranjava maĆØem, a u desetom rovu su krivotvoritelji, kažnjeni straÅ”nim bolestima.
 
Deveti krug
U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je podjeljen na ĆØetri zone; Kain - zona izdajica roĆ°aka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobroĆØinitelja.
U srediŔtu Kocita, ujedno i srediŔtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije.
 
Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi ĆØistiliÅ”te u obliku brda.
 
Tema djela:
Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život, tj. kroz pakao, ĆØistiliÅ”te i raj.   
 
Simbolike:
Dante - simbol greÅ”nog ĆØovjeka
Vergilije - simbol mudrosti i razuma
Beatrice - simbol božanske milosti i objave
mraĆØna Å”uma - simbol greÅ”nog života
 
Struktura:
   Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a ā€œPakaoā€ ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja.
   Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi rimuje s treƦim, a drugi s prvim iz sljedeƦe strofe.
 
Karakterizacija likova:
Francesca je grijeÅ”nica iz poravednih razloga, a njena duÅ”a je bez ikakve sumnje ĆØiÅ”Ć¦a od mnogih koje stižu u raj. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.
Farinata je u neku ruku proglaÅ”en krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv Dantea po politiĆØkom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim.
Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je joÅ” jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, veƦ krivnja njegove okoline. U suÅ”tini je on dobar ĆØovjek, koji se naÅ”ao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Papa Nikola III je, za razliku od proÅ”la tri grijeÅ”nika, osoba koja je u potpunosti zaslužila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati niĆØim osim pohlepom.
Odisej je joÅ” jedan grijeÅ”nik, ĆØija djela ovise o kutu gledanja. OpƦenito je on lukavÅ”tinom uniÅ”tio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junaĆØko djelo.
Alberigo del Manfredi je okrutan ĆØovjek, koji je bio u stanju ubiti roĆ°aka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao.
 
MiŔljenje o djelu:
Djelo je tajanstveno i mistiĆØno. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondaÅ”njeg vremena. Vrlo je naporno za ĆØitanje, jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opƦe kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz ĆØovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak uĆØinio svoje i uĆØinio ovo djelo nedostupno veƦini ĆØitatelja.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #25 poslato: 05 Maj, 2007, 04:14:08 pm »

Homer - Odiseja

Odiseja je starogrĆØki ep nastao u VIII st. p.n.e. Spjevao ga je slijepac, Homer koji je živio oko 800g. p. n. e.Za njega su vezivana i niz drugih epova, Å”aljivi spjev ā€œBoj žaba i miÅ”evaā€ i dr. djela, ali se u 18 st. pojavila sumnja u njegovu egzistenciju. Interesantni su njegovi opisi i heksametri (stihovi od 6 slogova). Vjeruje se da je ā€œIlijaduā€ napisao u ranijim a ā€œOdisejuā€, kao nastavak, u kasnijim godinama. Po Homerovim spjevovima možemo zakljuĆØiti kakvi su bili stari Grci.U ā€œOdisejiā€ se opisuju lutanja Odiseja, grĆØkog junaka po zavrÅ”etku Trojanskog rata pri povratku na Itaku vjernoj ženi Penelopi i sinu Telenahu. Odisej je hrabar, lijep junak koji se trudi vratiti svojoj supruzi. To mu daje snage da prebrodi sve teÅ”koƦe koje mu se isprijeĆØe na putu.

Pored njega tu se pojavljuju i drugi likovi:
Penelopa, njegova žena koja odbija sve prosce, i kada viŔe nije bila sigurna da je Odisej živ.
Telenah , njegov sin sliĆØan ocu po svojo hrabrosti, naroĆØito nakon Å”to ga je Atena ohrabrila da otjera sve prosce.
Atena ā€“ grĆØka boginja lova koja pomaže Odiseju i olakÅ”ava put koliko može.
Posejdon - grĆØki bog mora koji otežava put Odiseju, jer je ovaj oslijepio njegovog jednookog sina (KIKLOPA Polifema)
I dr. -Zeus, Apolon, Kalipsaā€¦

Fabula:
Nakon Å”to je niz godina proveo u zarobljeniÅ”tvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju, bogovi Odiseja oslobaĆ°aju, te on žuri da doĆ°e kuƦi. Za to vrijeme Atena pomaže Telenahu (Odisejevom sinu) da otjera prosce njgove majke, nagovjeÅ”tavajuƦi mu da Ʀe otac uskoro doƦi. MeĆ°utim Posejdon razbije Odisejev brod od  obale ostrva Sherije. Tu Odisej, uz Ateninu pomoƦ, sreƦe Nausikoja, kƦi tamoÅ”njeg kralja, koja mu pomaže da doĆ°e do grada. Tamo Odisej dolazi do kralja Alkonija te mu opisuje svoje doživljaje. Nakon Å”to napokon stiže na Itaku, Penelopa ga jedva prepoznaje, a otac je presretan Å”to vidi sina.

Mestor adnje: IstoĆØni i srednji dio Mediteranskog mora

Vreme radnje: Nakon zavrŔetka Trojanskog rata.
Ideja:Ideja je, po svemu upornost i da se ĆØekanje  isplati.Da Odisej nije bio uporan da doĆ°e do Itake, i da ga Penelopa  nije uporno i vjerno ĆØekala nebi bili sretni.
Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak porodici uz pomoƦ Bogova.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #24 poslato: 05 Maj, 2007, 04:13:29 pm »

Ivo AndriƦ - Prokleta avlija


Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,

Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan KaraĆ°os, zatvorenik Haim ā€“ Židov iz
      Smirne, zatvorenik Ɔamil-efendija ā€“ bogati, mladi zatvorenik iz Smirne

Vrsta: roman


Sadržaj:

   Zima je. Prevladava samo jedna boja ā€“ bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je iÅ”la pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo JosiƦ, mladi fra Rastislavā€¦ Popisuje se imovina fra Petra. To je veƦinom raznovrstan alat. JoÅ” prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga viÅ”e nema. NajviÅ”e nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je ĆØesto priĆØao dogaĆ°aje iz svog života. NajviÅ”e je priĆØao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju OstojiƦa i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveƦenika iz  Albanije koje je bilo upuƦeno austrijskom internunciju u Carigrad. PismonoÅ”a je pobjegao, a poÅ”to u Carigradu nije bilo drugih sveƦenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni sasluÅ”ao.
   Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih  i krupnih prijestupnika. Od djeĆØaka koji su sa ā€œÅ”tandaā€ ukrali smokvu do viÅ”estrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. ā€œprolazniciā€ koji su upuƦeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kuƦi ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvoriÅ”te, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se Å”etaju po dvoriÅ”tu, a po noƦi odlaze u Ʀelije ā€“ petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noƦi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svaÅ”ta dovikuju i svaĆ°aju se te ĆØesto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz Ʀelija i stvaraju male skupove gdje priĆØaju o raznim stvarima. NajviÅ”e se ljudi okuplja oko malog ĆØovjeĆØuljka Zaima koji je uvijek priĆØao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenĆØanjima. Neki su ga sluÅ”ali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili ĆØim bi on poĆØeo priĆØati.
   Sam položaj Proklete avlije bio je ĆØudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. ObiĆØno je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblaĆØilo, poĆØeo je puhati južni vjetar donoseƦi zadah truleži i smrad iz pristaniÅ”ta. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. ƈuvari su pokuÅ”avali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguƦe uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izaÅ”li na dvoriÅ”te zaboravljajuƦi svaĆ°e i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan KaraĆ°oz (groteskna liĆØnost turskog kazaliÅ”ta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj Å”koli. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, ĆØak i fiziĆØki. Napustio je Å”kolu i poĆØeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konaĆØno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova proÅ”lost jer je poznavao njihova okupljaliÅ”ta. Latifaga je imao kuƦu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doƦi od kuƦe do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje Ʀe se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako Ʀe se ponaÅ”ati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. ƈeste su bile i pritužbe na KaraĆ°oza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom.
   Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaÅ”titio od tuĆØnjava fra Petar je izabrao jedan zabaĆØen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graĆ°anina iz Bugrske koji su ga primili bez rijeĆØi. Fra Petar je zakljuĆØio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeƦi dan probudio prvo Å”to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridoÅ”log mladiƦa bilo je bijelo, blijedo. Oko oĆØiju je imao tamne kolute. Razgovor je poĆØeo sam od sebe. MladiƦ se zvao Ɔamil. ƈesto su razgovarali, a onda su po njega doÅ”li neki stražari. Bez rijeĆØi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrÅ”av, tanak ĆØovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ɔamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poĆØeo priĆØati. Ɔalim je bio ĆØovjek mjeÅ”ane krvi. Otac mu je bio TurĆØin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojĆØicu. Kada je djevojĆØica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roĆ°aci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. OtiÅ”la je u Atenu da bar tamo spasi naslijeĆ°e. Kada se vraƦala nazad, umrla joj je kƦerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreƦu, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti joÅ” jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojĆØicom baĆØen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo neÅ”to neoĆØekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojĆØici i ispriĆØala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaĆ°ale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriĆØala drugima. Tako je priĆØa doÅ”la i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opƦe iznenaĆ°enje udala za nekog TurĆØina, Tahir-paÅ”u, i snjim imala sina i kƦerku. Sin je bio snažan, a kƦerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeƦe godine. Sin koji se zvao Ɔamil sve se viÅ”e predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paÅ”a, a mladiƦ je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za TurĆØina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Ɔamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i ĆØitao knjige. Tada su poĆØele glasine da su Ɔamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se proĆØulo i Ɔamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Ɔamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli niÅ”ta napraviti pa je Ɔamil odveden u zatvor. KaraĆ°oz nije volio politiĆØke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. VeƦ drugi dan ĆØovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod viÅ”e vlasti da se Ɔamil izdvoji i da mu se da posebna soba Å”to je i uĆØinjeno. IduƦih je dana fra Petar hodao dvoriÅ”tem, ali nije vidio Ɔamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ɔamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo poveƦalo. Odjednom Ɔamil poĆØne priĆØati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio).           
   To je bila priĆØao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jaĆØi, a drugi ĆØovjek zle sreƦe i pogreÅ”nog prvog koraka. Ta su dva brata doÅ”la u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlaĆ°i Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivaĆØ i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjediÅ”te nekog katoliĆØkog reda i gdje je zatražio utoĆØiÅ”te. Primio je ga je Pierre dā€™Aubusson i doĆØekao s carskim poĆØastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je doÅ”ao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatoĆØen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je dā€™Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatoĆØeniÅ”tvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a dā€™Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Å panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema. Papa je to uĆØinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poĆØastima. Dok je Ɔamil to priĆØao fra Petar ga ĆØesto nije mogao sluÅ”ati i pratiti, ali Ɔamil to nije ni primjeƦivao. Jednog se dana Ɔamil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod Ɔamila doÅ”li neki ĆØinovnici, da je doÅ”lo do svaĆ°e i obraĆØuna. Ne zna se da li je Ɔamil mrtav ili samo premjeÅ”ten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar ĆØesto razmiÅ”ljao o Ɔamilu. Jednom dok je tako razmiÅ”ljao netko mu je u ruku stavio poruku da Ʀe za dva dana biti osloboĆ°en. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci, a onda je puÅ”ten i otiÅ”ao je u Bosnu.
   I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Nema viÅ”e priĆØanja. MladiƦ ĆØuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: ā€œDalje!ĀØPiÅ”i: jedna testera od ĆØelika, mala njemaĆØka. Jedna!ā€
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #23 poslato: 05 Maj, 2007, 04:12:50 pm »

Narodna pjesma Hasanaginica


BiljeŔka o pjesniku:
Ovo je narodna pjesma.

Vrsta pjesme:
Lirsko ā€“ epska pjesma, Balada

BALADA ā€“ je mjeÅ”ovita književna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski, epski i
      dramski elementi
Tema pjesme:
Tema pjesme je tragiĆØna sudbina Hasanaginice

Mjesto radnje:
Južna Hrvatska

Vrijeme radnje:
Za vrijeme rata s Turcima

Kratak sadržaj:
Sve poĆØinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjeƦuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.
Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kuƦi da ga ne ĆØeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer Ʀe morati ostaviti petero djece. Na to doĆ°e njezin brat PintaroviƦ ā€“ beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad Ʀe se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao
da ima srce kameno zato jer se neƦe smilovati djeci.
Kad je Hasanaginica to ĆØula umrla je od tuge.

Glavni likovi:
Hasanaga, Hasanaginica, PintaroviƦ beg i Imotski kadija

Karakterizacija glavnih likova:
Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htjela posjeƦivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju.
PintaroviƦ ā€“ beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestruā€¦
Hasanaginica: dobra, voli djecu i muža, jadna, tragiĆØna
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #22 poslato: 05 Maj, 2007, 04:12:18 pm »

- Sam zloĆØin izgledao je ovako:
"Ni ĆØaska viÅ”e nije smio ĆØekati. Izvadi sjekiru, zamahne objema rukama, jedva i znajuƦi za sebe, i gotovo bez napora, gotovo makinalno, spusti uÅ”icu babi na glavu. Kao da uopƦe nije uložio u to ni trunka snage. Ali, ĆØim je spusti sjekiru, nadoĆ°e mu snaga."
"Tada je udari svom snagom joÅ” jednom, pa joÅ” jednom, sve uÅ”icom i sve po tjemenu. Krv je briznula kao iz prevaljene ĆØaÅ”e i tijelo se izvalilo nauznak. On se odmakne, pusti je da padne i odmah se nagne nad njeno lice; bila je veƦ mrtva. OĆØi joj bijahu izbeĆØene, kao da Ʀe iskoĆØiti iz duplja, a ĆØelo i cijelo lice naborani i iskrivljeni od grĆØa."

- Kao Å”to sam veƦ rekla, Raskoljnikov nije namjeravao ubiti Lizavetu. Ona se jednostavno naÅ”la na krivom mjestu u krivo vrijeme, a da bi prikrio sve dokaze koji bi vodili do njega, morao ju je ubiti jer nije imao drugog izbora.
"Usred sobe stajaÅ”e Lizaveta, s velikim zavežljajem u rukama, i zgranuto, blijeda kao krpa, gledaÅ”e ubijenu sestru. ƈinilo se da nema snage da vrisne. Kad ugleda njega kako je dojurio, zatrepta sva kao list na vjetru, pripodigne ruku, otvori veƦ usta, ali ipak ne vrisne nego poĆØne polagano uzmicati natraÅ”ke pred njim, gledajuƦi ga uporno, netremice, ali nikako ne puÅ”tajuƦi glasa od sebe, baÅ” kao da joj nedostaje zraka da bi mogla vrisnuti. On nasrne na nju sjekirom: njoj se usne iskrive žalostivo, kao u sasvim male djece kad se neĆØega uplaÅ”e pa se zagledaju u ono Å”to ih plaÅ”i i spremaju se da zavriÅ”te. I toliko je ta nesretna Lizaveta bila priprosta, jednom zauvijek zatucana i zaplaÅ”ena da nije ni ruke podigla da zaÅ”titi lice, iako bi to bila najnužnija i najprirodnija kretnja u tom ĆØasu jer joj je sjekira visila nad glavom. Samo je malko pridigla svoju slobodnu lijevu ruku, ni blizu lica, i polako je ispružila prema njemu, kao da ga želi skloniti s puta. Udarac ju je pogodio ravno u lubanju, oÅ”tricom, i odjednom joj prosjekao cijeli gornji dio ĆØela, gotovo do tjemena. Samo se stropoÅ”tala. Raskojnikov posve izgubi glavu, dohvati njen zavežljaj i opet ga baci pa odjuri u predsoblje."

- Koliko god se za Raskoljnikova mora reƦi da je veliki grijeÅ”nik toliko bi se trebale istaknuti i njegove dobre osobine. Nije htio iskoriÅ”tavati Dunjinu udaju zbog sebe niti je krao ili tako neÅ”to. ƈak, Å”toviÅ”e, iako nikada nije imao ni prebijene pare, sav je svoj novac dao Katerini Ivanovoj da sahrani muža, a nije ĆØak ni bio dobar s njima. TakoĆ°er je dao novac i onda kada su naiÅ”li na onu pijanu djevojku i otjerali od nje onog postarijeg ĆØovjeka koji nije imao ĆØasne namjere. Pa, na kraju krajeva, on se sam predao u ruke policiji, a nije morao jer oni nisu imali nikakvih dokaza protiv njega. Bio je viÅ”e poÅ”ten nego Å”to je i on sam mislio.
" - Vama je zlo, dajte stolac! Izvolite, sjednite ovamo, sjednite! Vode!
Raskoljnikov se skljoka na stolac, ali ne odvoji oĆØiju od lica vrlo neugodno izneneĆ°enog Ilje PetroviĆØa. ƈasak su se tako gledali i ĆØekali. Donesu vode.
- Ja sam... - poĆØne Raskoljnikov.
- Popijte malo vode.
Raskoljnikov otkloni rukom vodu i tiho, isprekidano, ali razgovijetno izusti:
- Ja sam onda ubio sjekirom onu staru ĆØinovniĆØku udovicu i njezinu sestru Lizavetu.
Ilja PetroviĆØ zine. Sjate se ljudi sa svih strana.
Raskoljnikov ponovi svoj iskaz..."

   

Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #21 poslato: 05 Maj, 2007, 04:11:40 pm »

- Svidrigajlov je bio vrlo bezobziran , pohotan ĆØovjek koji nije birao sredstva da ostvari svoj cilj i naum.
"PazikuƦa je stajao na vratima svoje sobice i pokazivao ravno u njega nekom oniskom ĆØovjeku koji je vanjÅ”tinom liĆØio na obrtnika, u prsluku i neĆØim nalik na kuƦnu haljinu; izdaleka bi se reklo da je žensko. Glavu je, u masnoj kapi, oborio, pa i sav je bio nekako pogrbljen. Podbuhlo, smežurano lice govorilo je da je prevalio pedesetu; sitne oĆØi urasle u salo gledale su nekako mrzovoljno, strogo i nezadovoljno."
"...neznanac svejednako stoji na istom mjestu i netremice ga motri. Najednom oprezno preskoĆØi prag, brižljivo zatvori za sobom vrata, priĆ°e stolu, poĆØeka ĆØasak - za sve to vrijeme nije odvajao oĆØiju od njega - i polagano, neĆØujno sjedne na stolac do ležaja; Å”eÅ”ir odloži do sebe na pod, pa se objema rukama podupre o trskovac i bradu nasloni na ruke. OĆØito je bio spreman da dugo ĆØeka. Koliko je Raskoljnikov mogao razabrati kroz trepavice kojima je treptao, bio je to ĆØovijek veƦ u godinama, stamen, bujne, svijetle, gotovo bijele brade..."

- Andrej SemjonoviĆØ je bio cimer od Petra PetroviĆØa.Dokazao je svoje poÅ”tenje time Å”to nije htio lagati  da je Sonja ukrala Lužinu novac veƦ je rekao istinu, tj. ono Å”to je vidio, a to je da je Lužin podmetnuo novac Sonji i  optužio ju za kraĆ°u.
"JoÅ” je u provinciji bio ĆØuo o Andreju SemjonoviĆØu, svom bivÅ”em Å”tiƦeniku, da je jedan od najistaknutijih mladih naprednjaka i, Å”toviÅ”e, da navodno igra važnu ulogu u nekim zanimljivim i famoznim druÅ”tvima."
"Taj je Andrej SemjonoviĆØ negdje služio, a bijaÅ”e neishranjen i skrofulozan ĆØovjek niska rasta, nevjerojatno plav, sa zaliscima u obliku kotleta na Å”to je bio neobiĆØno ponosan. Uz to su ga vjeĆØito boljele oĆØi. Bio je priliĆØno meka srca, ali je govorio vrlo samouvjereno, a koji put ĆØak i izvanredno uznosito, Å”to je, s obzirom na njegovu sitnu pojavu, bilo gotovo svagda smijeÅ”no. Amalija Ivanova ubrajala ga je, inaĆØe, meĆ°u uglednije stanare jer se nije opijao, a uredno je plaƦao stanarinu. Ya sve te svoje vrline, Andrej SemjonoviĆØ bio je zaista priglup. A progresu i "naÅ”em mladom naraÅ”taju" bio se prikrpio zbog nekakve strasti. BijaÅ”e to jedan iz one nebrojene i Å”arene legije tikvana, mlitavih žgoljavaca i nedouĆØenih uobraženjaka koji u tili ĆØas pristanu svakako uz trenutno najpomodniju ideju kako bi je odmah vulgarizirali, kao bi uĆØas napravili karikaturu od svega ĆØemu sami gdjekad sami služe."
"Radilo se o tome da je Lužin instinktivno poĆØeo nasluƦivati da Lebezjatnikov nije samo vulgaran i priglup ĆØovjek nego možda i lažljivac, i da nema nekih važnijih veza ĆØak ni u svom druÅ”tvu, te da je samo poneÅ”to ĆØuo iz treƦe ruke; Å”toviÅ”e, ni svoj propagandni posao možda i ne zna kako treba jer se svakako previÅ”e zapleƦe u tumaĆØenja - a gdje bi on mogao biti neki raskrinkavaĆØ!"

- razlozi koji su Raskoljnikova naveli na ubojstvo
"Sve, sve muke tog naklapanja podnio sam, Sonja, i htio sam ih skinuti sa vrata, poželio sam, Sonja, da ubijem bez kazuistike, da ubijem zbog sebe, samo zbog sebe! ƈak ni sebe nisam htio o tome obmanjivati! Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeÅ”ta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ĆØovjeĆØanstva! Jednostavno sam ubio; zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe: a bih li ikad postao neĆØiji dobrotvor ili bih do kraja života, kao pauk, lovio sve oko sebe u pauĆØinu i svima im pio krv, to mi je u onom trenutku zacijelo bilo sasvim svejedno!...I, Å”to je najvažnije, nisu meni novci bili potrebni, Sonja, kad sam ubio; nisu mi toliko bili potrebni novci koliko neÅ”to drugo...Sve ja to sad dobro znam...Shvati me, kad bih opet iÅ”ao tim istim putem, možda se nikad viÅ”e ne bih latio ubojstva. NeÅ”to sam drugo morao doznati, neÅ”to me drugo guralo naprijed: morao sam doznati, i to Å”to prije doznati, jesam li gnjida kao i svi, ili sam ĆØovjek? HoƦu li moƦi preskoĆØiti zapreku ili neƦu? HoƦu li se odvažiti da se sagnem i uzmem ili neƦu? Jesam li puzav stvor ili imam pravo..."

- Raskoljnikov je toliko oĆØajan svojim ĆØinom da razmiÅ”lja i tome da ode na policiju, sve im prizna i preda se
"Da odem ili da ne odem? - razmiÅ”ljaÅ”e Raskoljnikov, stojeƦi nasred kaldrme na raskrÅ”Ć¦u i gledajuƦi oko sebe, kao da od nekog oĆØekuje presudnu rijeĆØ. Ali nigdje se niÅ”ta ne odazva; sve bijaÅ”e nijemo i mrtvo, kao kamenje po kojem je gazio, mrtvo za nj, jedino za nj...Najednom u daljini, oko dvjesto koraka od njega, na kraju ulice, u sve guÅ”Ć¦oj tami, opazi svjetinu, zaĆØuje žagor, uzvike...Usred svjetine stajaÅ”e nekakva ekipaža...Nasred ulice zatreperi slabaÅ”no svijetlo. Å to je to? Raskoljnikov skrene desno i poĆ°e prema svjetini. BaÅ” kao da se za svaku sitnicu hvatao. Kad je to pomislio, hladno se podsmjehne jer je veƦ bio tvrdo naumio da Ʀe na policiju, pouzdano je znao da Ʀe uskoro svemu doƦi kraj."

- Cijeni ljubav iznad svega i zato ne želi da se Dunja uda za Lužina samo iz raĆØuna i da bi se obitelj izbavila iz siromaÅ”tva
"- Dunja - nastavi Raskoljnikov na jedvite jade - ja ne želim taj brak, pa ƦeÅ” odmah sutra morati, ĆØim se budeÅ” vidjela s njim, otkazati Lužinu, da ne bude viÅ”e ni spomena o njemu!"
" - MisliÅ” da bulaznim? Ne bulaznim...Udala bi se za Lužina radi mene. Ali ja ne prihvaƦam tvoju žrtvu. I zato mu napiÅ”i do sutra pismo...otkaži mu... Donesi mi ujutro da proĆØitam i kvit posla!"

- Žali za naĆØinom života kakav je vodio prije ubojstva i iskreno se kaje
"Sad se odjednom živo sjeti tih svojih nekadaÅ”njih pitanja i sumnji i uĆØini mu se da ih se nije sluĆØajno sjetio. VeƦ mu se to uĆØinilo fantastiĆØnim i ĆØudnovatim Å”to je stao na onom isto mjestu kao i nekad, kao da je diosta uvrtio sebi u glavu da može misliti o onom istom kao nekad, i da ga mogu zanimati one iste nekadaÅ”nje teme i slike koje su ga zanimale...joÅ” ne tako davno. To mu je, Å”toviÅ”e, bilo gotovo smijeÅ”no, a u isti ga mah neÅ”to bolno steglo u prsima. Sve to nekadaÅ”nje, proÅ”lo uĆØini mu se sad kao da je negdje duboko, dolje, jedva da ga vidi pod nogama, i one nekadaÅ”nje misli, i nekadaÅ”nji zadaci, i nekadaÅ”nje teme, i nekadaÅ”nji dojmovi, i cijela ta panorama, i on sam, i sve, sve... Kao da leti nekamo uvis, a sve se gubi pred njegovim oĆØima..."

- Raskoljnikovu se sav život poĆØinje vrtjeti oko poĆØinjenog zloĆØina i to ga sve viÅ”e i viÅ”e opsjeda, te sa on poĆØinje gubiti i poticati sumnju okoline
" - Da, sam ga je vrag donio, možda je sad sve pokvario. A jesi li primijetio kako je Raskoljnikov na sve ravnoduÅ”an, kako preko svega Å”utke prelazi, osim neĆØega Å”to ga upravo izbezumljuje, tog ubojstva... - Jest, jest - priklopi Razumihin. - Kako ne bih primijetio! Zanima me to i plaÅ”i. BaÅ” su ga onog dana kad se razbolio zaplaÅ”ili, u policijskoj stanici, ĆØak je i u nesvijest pao. - PriĆØat ƦeÅ” mi opÅ”irnije o tome veƦeras, pa Ʀu i ja onda tebi kojeÅ”ta reƦi. Zanima me to, zbilja. Navratit Ʀu opet za pola sata do njega...InaĆØe, upale neƦe biti..."

- Iako u velikom strahu zbog plana koji je naumio izvrŔiti ipak ostaje pri tome i pomno i pažljivo planira ubojstvo
"Å to se pak tiĆØe petlje, to je sam vrlo lukavo smislio; petlja je bila za sjekiru. Nije ipak mogao ulicom nositi sjekiru u ruci. A da ju je sakrio pod ogrtaĆØ, opet bi je morao pridržavati rukom, Å”to bi se lako primijetilo. A sad, kad ima petlju, treba samo u nju utaknuti oÅ”tricu sjekire pa Ʀe mu lijepo cijelim putem visiti unutra ispod pazuha. Ako turi ruku u džep sa strane, može pridržavati držalo da se ne klati u hodu; a kako mu je ogrtaĆØ vrlo Å”irok, prava vreƦa, neƦe se izvana uopƦe primijetiti da kroz džep pridržava neÅ”to rukom."
"PoÅ”to je sastavio te obje ploĆØice, od kojih je željezna bila manja od drvene, ĆØvrsto ih koncem sveže unakrst; zatim ih uredno i zgodno umota u ĆØist bijel papir i sveže tako da bude malo teže odvezati. To je bilo zato da odvrati na neko vrijeme babinu pozornost te tako uluĆØi zgodan trenutak dok se ona bude baktala s tim zavežljajĆØiƦem. A željeznu je ploĆØicu primetnuo radi težine, da se baba bar u prvi mah ne dosjeti da je "stvar" drvena."
"Napomenut Ʀemo samo uzgred jednu osobitost u svim tim konaĆØnim odlukama Å”to ih je veƦ bio donio. Sve su one imale jednu neobiĆØnu osobinu: Å”to su bivale odreĆ°enije, to su u njegovim oĆØima bivale u isti mah neskladnije, nesuvislije. Uza sve muĆØnu borbu u samom sebi, nije mogao ni na ĆØas, za sve to vrijeme, povjerovati u ostvarivost svoje zamisli."
"Trebalo je, dakle, samo kradom uƦi u kuhinju, kad kucne ĆØas, i uzeti sjekiru, i poslije, sat kasnije (kad sve veƦ bude gotovo), vratiti sjekiru na mjesto."
Sacuvana
   

 Sacuvana
Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi gore
  Stampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokrece MySQL Pokrece PHP Powered by SMF 1.1.9 | SMF © 2006, Simple Machines LLC
Joomla Bridge by JoomlaHacks.com
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!

Statistika

Na sajtu su trenutno 3 gost/a i 0 clan/a.
mod_vvisit_counterDanas121
mod_vvisit_counterJuce276
mod_vvisit_counterOve nedelje121
mod_vvisit_counterOvog meseca6101