Skip to content

Sokobanja arrow SOKOBANJSKI FORUMarrow Kultura, Umetnost, Muzika, Film ...arrow Lektira,pismeni i seminarski radovi...
23 Septembar, 2021, 01:05:29 am *
Dobrodosli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisnickim imenom, lozinkom i duzinom sesije
 
   Pocetna   Pomoc Kalendar Prijava Registracija  

Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Idi dole
  Stampaj  
Autor Tema: Lektira,pismeni i seminarski radovi...  (Procitano 272942 puta)
0 clanova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #4 poslato: 05 Maj, 2007, 03:50:14 pm »

Homer - Ilijada


Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. Postoji joÅ” par motiva ljubavi (npr. Ahilejeva ljubav prema Briseidi,  Patroklu) , ali oni nisu toliko bitni, jer  samo stvaraju dva glavna motiva, koji su pravi pokretaĆØi radnje. PoĆØetni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. pjevanja, ali onda kao da nestaje, a pojavljuje se novi motiv - srdžba na Herakla, koji potpuno prekida prvi motiv. Na kraju i taj motiv nestaje.

Karakterizacija likova:
   
Ahilej  je bio najveƦi grĆØki junak i kao takav je trebao biti savrÅ”en. Ipak, kao i obiĆØno u grĆØkoj mitologiji, gdje ni bogovi nisu bili savrÅ”eni, Ahilej je imao svoje mane. Bio je poÅ”ten i vrijedan, no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. Kada se ljutio na Agamemnona, nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari deÅ”avaju (tako je ustvari i doÅ”lo do druge srdžbe), veƦ se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv, jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo ĆØekao da mu ovaj padne pod noge, nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Drugim rijeĆØima, da nije bilo njegovog muÅ”kog ponosa puno manje bi ljudi umrlo, a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti).
             
Apolon je mladi Bog sunca, svjetlosti i proroÅ”tva. Veliki je prijatelj i pomagaĆØ Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno viÅ”e puta spasio od Ahileja.
   
Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca, ali samo zato Å”to ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim položajem ne može doƦi do punog izražaja.
   
Atena je Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoÅ”tenije, no u veƦini situacija ipak postupa  poÅ”teno.
   
Hefest je bio Bog vatre i kovaĆØkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umjeÅ”ali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivÅ”i Zeusa i Heru.
   
Hera je Zeusova žena, zaŔtitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.
   
Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poÅ”tenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada daje prednost majĆØinskoj ljubavi.
   
Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom Å”krtoÅ”Ć¦u je izazvao bijes boga Apolona i ustvari zapoĆØeo Ilijadu. Poslije u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio Å”to je uĆØinio.
   
Hektor je bio trojanski junak. Bio je priliĆØno svojeglav (to ga je na kraju koÅ”talo glave), ali se barem borio za ono u Å”to je najĆØvrÅ”Ć¦e vjerovao -  domovinu.
   
Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su neŔto kao pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuŔtenje za odlazak u boj.
   
Prijam  je bio kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviÅ”e istiĆØu u 24. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.


1. pjevanje:
Radnja zapoĆØinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju, njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. U ahejski tabor dolazi Hriso, koji želi otkupiti kƦer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Agamemnon odbija ponudu, a Hriso, sveƦenik Apolonov, moli Apolona za pomoƦ. Apolon na Ahejce poÅ”alje kugu. Desetog dana epidemije Ahejci vjeƦaju i vraĆØ Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kƦer Hrisovu. Agamemnon nevoljku pristaje, ali traži dar za taj postupak. Nitko mu ga ne želi dati, a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. Ahilej se jako rasrdi i napuÅ”ta rat, a njegova majka, božica Titeda, moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem.
   Citat: ā€œAko, Zeuse o oĆØe, med besmrtnicima tebi
      Djelom ilā€™ besjedom kojom ugodih, izvrÅ”i mi želju:     
      Mojega sina poĆØasti, od ostalih koji je ljudi
      NajkraƦeg vā€™jeka, a sada junacima kralj Agamemnon
      Pogrdi njega, jer uze mu dar i ima ga sada.
      Nego otiĆ°i i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
      Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci
      Moga ne poĆØaste sina i dikom ne uzvise njega.ā€
Zeus joj ispuni želju, ali se Hera zbog toga poĆØne s njim prepirati. Dolazi Hefest i razveseljava ih.
   
16. pjevanje
U 15. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. Da bi to sprijeĆØio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike, kako bi potukao Trojance.
   Citat: ā€œA ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu
      Meni deder pridruži, da svane Danajskom rodu.
      Svoje mi oružje na pleƦi daj, da se njime oružam,
      Ne bi lā€™ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi lā€™
      Prestali, ahejski ne bi lā€™ odahnuli ubojni siniā€
Ahilej mu da oružje, ali ga upozori da na kreƦe u napad nego samo obrani brodove i tabor. Kada  su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se  uplaÅ”ili, te razbježali. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona, a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju. Uto doĆ°e Hektor i ubije Patrokla.

18. pjevanje
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. To ĆØuje njegova majka Tetida i doĆ°e utjeÅ”iti sina, te mu kaže da ne kreƦe u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. pjevanju, a uzeo ga je Hektor u 17. pjevanju), jer Ʀe ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje.
   Citat: ā€œ Stog ti pred koljena padam, kratkovjeĆØnom mojemu sinu
      Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i Å”tit,
   Nazuvke prekrasne ktom, Å”to ih kopĆØe spuĆØaju kruto,
   I joÅ” oklop, jer onaj, Å”to imaÅ”e, izgubi vjerni
   Ubiti drug mu, a on na zemlji žalostan leži.ā€
Hefest pristaje i poĆØinje kovati novo oružje. Te noƦi Trojanci joÅ” jednom pokuÅ”avaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera Å”alje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplaÅ”ili. Ahilej se proÅ”eta opkopom, a Trojanci uplaÅ”eni bježe, pa Ahejci konaĆØno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noƦ i Trojanci vjeƦaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noƦi svi vrate u grad, jer bi inaĆØe bili previÅ”e izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli posluÅ”ati njegov pametni savjet, veƦ su ostali vani.

24. pjevanje
U 22. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuĆØe Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus poÅ”alje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati  Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu poÅ”alje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noƦi i ujutro se vraƦa u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomaĆØi.


Stilska sredstva: Poredbe, stalni pridjevi, epiteti

Jezik i stih:Jezik je potpuno arhaiĆØan s puno vrlo ĆØudnih i krajnje nepoznatih rijeĆØi, a razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grĆØkim jezikom. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara.

Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12.st.pr.K.
 
Doživljaj Ilijade: Kao praktiĆØnog ĆØovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna djela, ne mogu reƦi da me Ilijada iskreno oduÅ”evila. ^ak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep veƦinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje ĆØak i klanje), a iako je to nažalost stvarnost, nisam siguran da me to uzbuĆ°uje. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje priliĆØno su dosadni i vrlo razvuĆØeni. S druge strane nije sve baÅ” tako crno, jer ipak se pojavljuje i traĆØak ljubavi, a to se najjasnije oĆØituje u 24. pjevanju gdje Prijam s poÅ”tovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i  ugoÅ”Ć¦uje Prijama. Isto tako postoji i majĆØinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu.
Sve u svemu Ilijada me viÅ”estruko nadilazi svojim stilom, koji joÅ” uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumaĆØio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela.
Sacuvana
« Odgovor #4 poslato: 05 Maj, 2007, 03:50:14 pm »

 Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #3 poslato: 05 Maj, 2007, 03:48:56 pm »

William Shakespeare - Hamlet

BeleŔke o piscu

William Shakespeare (1564-1616. godine) bio je pesnik i dramatiĆØar. Mnogi tvrde da je najveƦi dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on - Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde deluje kao glumac, reditelj i pozoriÅ”ni pisac. Napisao je trideset i Å”est drama koje obiƦno delimo na :
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth;
2. Komedije: UkroƦena gospodarica, San Ivanjske noƦi, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo vike ni za Å”ta;
3. Romane: Romeo i Julija, Zimska priĆØa i oluja;
4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik ĆØetvrti, Henrik peti, Henrik Å”esti, Richard treĆØi, Henrik sedmi.

Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaƦivao podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i iz svakidaÅ”njeg pripovedanja. Sve to samo znaĆØi da svi podaci potiĆØu iz ljudskog ponaÅ”anja, nezavisno od toga gde i kada ĆØovek živi. 1609. godine  izaÅ”li su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je veƦina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. KritiĆØari obiĆØno istiĆØu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se  da je svoje priĆØe  za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov neÅ”to mlaĆ°i savremenik  Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povesniĆØara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih ĆØestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.   

Hamlet

Osobe

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadaŔnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laret, Polonijev sin
Voltimande,
Kornelije, danski poklisari u NorveŔkoj
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadaÅ”nji Hamletovi prijatelji na sveuĆØiliÅ”tu
Osric, smeŔni dvoranin
Marcel,
Bernardo, ĆØasnici na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga
Fortinbras, norveÅ”ki kraljeviƦ
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kƦi
Jedan gospodin
Jedan sveŔtenik
NorveŔki kapetan
Engleski poklisari
PlemiƦi, plemkinje, ĆØasnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja,                               
Duh Hamletova oca.

Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingƶr, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela :  Hamletova osveta

Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet ĆØinova, delo je pisano u stihu .

Sadržaj
Beernardo i Marcelo stražarili su preko noƦi na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet ā€œnekim nesretnim sluĆØajemā€ umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviÅ”e smetalo Hamletu, sinu  pokojnog kralja. Nije mogao gledati striĆØeve greÅ”ke, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oĆØeve smrti. Nije voleo ni o ĆØemu priĆØati i živeo je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoƦi, poĆØeo javljati duh koji je liĆØio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Jedne noƦi Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuƦi ga ko je i zaÅ”to dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrƦu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivÅ”i mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. RekavÅ”i mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeƦa da Ʀe se ravnati prema zahtevima duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori sveĆØanu odluku da Ʀe smesta zaboraviti sve Å”to se nalazi u njegovom seƦanju, sve Å”to je nekad nauĆØio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neƦe ostati niÅ”ta drugo, nego samo ono, Å”to mu je duh rekao i zamolio da uĆØini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da Ʀe Ʀutati o onom, Å”to su videli te noƦi. U strahu, da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on neÅ”to sprema protiv njega, ili da je doista viÅ”e saznao o smrti svoga oca nego Å”to se moglo misliti, odluĆØio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da Ʀe izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji ĆØin, a da Ʀe tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet poĆØeo oblaĆØiti
veoma ĆØudno i neobiĆØno , govoriti i vladati se tako da je savrÅ”eno  glumio ludaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je oĆØeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu niÅ”ta znali o pojavi duha ), nego su zakljuĆØili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronaÅ”li predmet njegove ludosti. Prije nego Å”to se je Hamlet poĆØeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kƦer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje oseƦaje navaljujuƦi na nju svojim udvaranjem Å”to je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, uĆØinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mesto da mu zameri Å”to je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobiĆØnih reĆØi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludoÅ”Ć¦u. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce kreƦe, neka sumlja da istina laže i dr... .
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu viÅ”e sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od  tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodluĆØnost stigoÅ”e na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. SrdaĆØno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sliĆØila na umorstvo njegova oca. SledeƦi dan za vreme predstave ;
Pantomima:                                                                                                                 Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )"  koa nežni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvetnu leju; kad  je vidi
da je usnuo, ostavi ga samog. Odmah zatim uĆ°e neki ĆØovek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izaĆ°e. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. TrovaĆØ opet uĆ°e s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo telo. TrovaĆØ daruje Kraljicu darovima; neko se vreme ĆØini da se ona opire i da okleva, ali na kraju prihvaƦa njegovu ljubav.VidevÅ”i to kralj Klaudije napuÅ”ta predstavu i izaÅ”avÅ”i iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reĆØi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet poseƦuje majku želeƦi joj neÅ”to važoi reƦi i misleƦi da  kralj  prisluÅ”kuje iza zavese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga Å”alje  brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteƦi izdajstvo, izvadi potajno noƦu pismo, veÅ”to izbriÅ”e svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. StigavÅ”i kuƦi, pred oĆØi pojavio mu se tužan prizor, obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije, nekadaÅ”nje njezine ljubavi, koja je veÅ”ajuƦi venac  na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti nagovorivÅ”i ga da za vreme takmiĆØenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to Å”to mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuƦi Å”to ga ĆØeka.

Na dan takmiĆØenja:Tom je takmiĆØenju prisustovao celi dvor, a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote, ko Ʀe pobediti, buduƦi da su obojica, bili poznati kao vrsni maĆØevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuĆØi u Lareta i ne brinuƦi se da ispita Laretovo oružje, koje je mesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima maĆØevanja, uzeo oÅ”tru i otrovnu. Na poĆØetku se Laret s Hamletom igrao i dopuÅ”tao mu da ga nekoliko puta poseĆØe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim maĆØem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbesni i neznajuƦi za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim   maĆØem i probode ga njegovim vlastitim maĆØem. U taj ĆØas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smesta pala mrtva. Hamlet sumljajuƦi u izdajstvo, zapovedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronaĆ°e izdajnike. Laret mu reĆØe, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i oseƦajuƦi da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. ReĆØe Hamletu da je vrh maĆØa bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema naĆØina koji bi ga mogao izleĆØiti od otrova, UmirajuĆØi Laret zadnjim rijeĆØima optužuje kralja Klaudija kao zapoĆØetnika te nesreƦe.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je joÅ” ostalo otrova u maĆØu, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu Å”iljak maĆØa u srce. Hamlet oseĆØajuƦi da mu ponestaje daha i da ga život napuÅ”ta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i umirauƦim ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svetu ispriĆØa taj dogaĆ°aj.
Horacije obeƦa da Ʀe sve verno ispriĆØati svim tajnama, koje su podstakle  te dogaĆ°aje. Tim obeƦanjem "puĆØe" plemenito Hamletovo srce.

Hamlet :
 Danski kraljeviƦ koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgaĆ°a osvetu zbog svoje neodluĆØnosti, jer on za celu situaciju viÅ”e tereti majku nego   
Klaudija.

Hamletova smrt : Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u  zbivanju Hamleta, nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obiƦi, kao sto ga je obiÅ”ao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragiĆØnog junaka predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se dogaĆ°ale da bi se junak na njima okuÅ”ao i potvrdio nesavladljivost onoga Å”to ga ĆØini velikim ĆØovekom. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu ĆØovjeka i svoj zadatak kraljeviƦa shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i raĆØuna, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao.
Jer je tragiĆØni junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam izmeĆ°u dve moguƦnosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije :. . je Hamletov srtic, pohlepan ĆØovek. Ubija svog brata kako  bi se domogao veƦe moƦi, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne  pokazuje i to kako je na sve naĆØine bez straha pokuÅ”ao ubiti svog neƦaka Hamleta. Hamlet je znao od poĆØetka kakav mu je stric, no viÅ”e zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. Klaudije na kraju dobija sigurno ono Å”to je i zaslužio  - " sigurno mesto u  9 krugu pakla " -

Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin je viÅ”e krivi zbog oĆØeva ubistva nego strica. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i Å”toviÅ”e, udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za  njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna Å”ta je u ĆØaÅ”i, a to ĆØini verovatno zbog oseƦaja krivicee i sinova prebacivanja koje  viÅ”e nije mogla podnositi, a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija :Hamletova ljubav. Lepa i mlada devojka, opraÅ”ta Hamletu iako on prema njoj ponaÅ”a surovo. Grubim reĆØima je tera od sebe. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog Å”minke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom skrivaju  svoje pravo lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do  krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga Å”to se ona  utopila. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na nju obesi svoj venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu  zajedno s cveƦem koje je sa sobom ponela.
               
Polonije :Laretov i Ofelijin otac. ƈovek doista niskog morala sliĆØan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen Å”to pokazuje da ima
neke istine u uzreĆØici " Znatiželja je ubila maĆØku ".

O delu - važno je uoĆØiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o tragiĆØnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " neÅ”to trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ), nego državi preti i vanjska opasnost. PojaĆØane su straže i zemlja se grozniĆØavo naoružava a da narod ne zna zaÅ”to. Tako stražar Marcel pita uĆØenog Horacija :
... i nek mi kaže taj ko znade,
ZaŔto te iste i brižnjive straže
Svaku noƦ muĆØe podanike ove zemlje ;
ZaÅ”to se dnevno liju bronĆØani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Å to brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luĆØe od radnog tjedna ?
Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba
Sad ĆØini noƦ u trudu sapatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?

na Å”ta Horacije objaÅ”njava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremeƦenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obeƦava Duhu svog oca da Ʀe :
... da na brzinu krilima,
Ko Ŕto su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.

Paradoks je tragedije da je ono Å”to sledi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno dogaĆ°a, na kraju se i pogreÅ”no usmeruje i zavrÅ”ava opÅ”tim krvoproliƦem. Jedno su namere, a drugo ostvarenje uhvaƦena u mreži sluĆØajnosti, tako da nas to, po Hampetu, uĆØi ;
Da ima Bog Ŕto oblikuje naŔe sudbe
Ma koliko ih mi krojili...
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #2 poslato: 05 Maj, 2007, 03:47:49 pm »

Sofoklo - Antigona

BiljeŔke o piscu:

ƈitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta liĆØnost javnog života, bio je vojskovoĆ°a i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. SaĆØuvano je samo sedam njegovih tragedija. VeƦinu tih tragedija i danas izvode pozoriÅ”ta Å”irom svijeta.

Lica:
Antigona - kƦer Edipova
Izmena - kƦer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Tema:
Sukob zakona i individualnog svaƦanja života

b]Mjesto radnje:[/b]
Teba

Sadržaj:

I ĆØin
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaÅ”e zbog napada na grad i svog brata osuĆ°en da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj.

II ĆØin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da Ʀe mu biti vjeran te da ga neƦe nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren  priopƦava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da naĆ°e pravog krivca ili Ʀe inaĆØe umrijeti straÅ”nom smrƦu.

III ĆØin
Dolazi stražar vodeƦi Antigonu kao krivca. IspriĆØavÅ”i Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuĆ°en zapita Antigonu zaÅ”to je to uĆØinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoĆØinje priĆØu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajuƦi svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuĆ°ena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaruĆØnicu svog sina. No on to odbija.

IV ĆØin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopƦavajuƦi ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeĆ°en okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obeƦava da Ʀe Antigonu ubiti pred njegovim oĆØima, no Hemon iznenaĆ°en oĆØevim ponaÅ”anjem odlazi pun sržbe u nadi da Ʀe nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona Ʀe biti živa zazidana u kulu svog doma.

V ĆØin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuĆ°ujuƦi ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog ĆØina govori o svijim roditeljima i braƦi kojima Ʀe se uskoro pridružiti.

VI ĆØin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vraĆØ koji priopƦava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da Ʀe zbbog toga nna njegovu obitelj doƦi straÅ”na nesreƦa. Kreont govori starcu da laže i neƦe poniÅ”titi nalog i zbog toga ovaj na njega Å”alje kletvu. Sav uplaÅ”en Kreont ipak popuÅ”ta te u dogovoru sa svojim zborovoĆ°om obeƦava da Ʀe osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveƦoj tajnosti.

VII ĆØin
Glasnik izgovara tuÅ”nu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te ĆØuvÅ”i vijest odlazi ne izgovaravÅ”i niti jednu rijeĆØ. Tada glasnik ispriĆØa kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, poÅ”ao je osloboditi Antigonu. DoÅ”avÅ”i do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. ŽeleƦi Hemena odgovoriti on nemilog ĆØina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivÅ”i svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopƦavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeƦi svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova:

Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeƦe. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog ĆØina uĆØinila se poput nedodirljive božice. ZraĆØila je i unutraÅ”njom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.



2. Antigona

Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je roĆ°en 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. ƈitavog je života bio istaknuta liĆØnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovoĆ°a i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio GrĆØko kazaliÅ”te i dramu uopƦe. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kƦeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvaĆ°ali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je poĆØasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato Å”to je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je doÅ”la u Tebu i odluĆØila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. PokuÅ”ala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoƦi. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odluĆØili pomoƦi Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu niÅ”ta vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek Å”to ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije poĆØinila zloĆØin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti veƦ ĆØezne za njom. Kreont se na te rijeĆØi joÅ” viÅ”e naljutio te je odluĆØio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepoĆØinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeƦi joj pomoƦi, poziva i na Antigoninog zaruĆØnika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neƦe biti žena, a ovaj mu odvraƦa da neƦe ni umrijeti sama. Kreont odluĆØuje da Antigona neƦe umrijeti, ali neƦe ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon Å”to odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer Ʀe inaĆØe prekrÅ”iti Božje zakone, te Ʀe to izazvati joÅ” smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluĆØi pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi sveĆØan pogreb Poliniku, ali kada doĆ°e osloboditi Antigonu naĆ°e ju objeÅ”enu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuÅ”a ga ubiti, ali ne uspije, te poĆØini samoubojstvo. Njegova majka Euridika poĆØini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam poĆØne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.

Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove kƦeri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova žena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Stražari, glasnici, zbor

Karakterizacija likova: Antigona je odluĆØna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga Å”to je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadaĆØ na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odluĆØan, te drži svoju rijeĆØ. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time Å”to umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluÅ”a miÅ”ljenje drugih ljudi, veƦ ĆØini samo ono Å”to on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju rijeĆØ i ĆØini ono Å”to je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duÅ”i je ipak samo ĆØovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajuƦi tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogrijeÅ”io i o Božje zakone postoji i sukob izmeĆ°u Bogova i Kreonta, a buduƦi da su Bogovi svemoƦni, tu gubitnik mora biti Kreont.

Ideja: Treba poÅ”tovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiĆØu ljudsko dostojanstvo.

Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeƦa prije Krista.



3. Antigona

O piscu:
Sofoklo (497.-406. pr. Kr. U Ateni), dobro obrazovan, materijalno osiguran, nije napuÅ”tao domovinu i stekao je ogromnu popularnost joÅ” za života. Nakon smrti je proglaÅ”en herojem. Bio je inovator teatarske umjetnosti ā€“ uveo je treƦeg glumca, te je poĆØeo sastavljati trilogije od kojih svaka ĆØini zasebnu cjelinu. Od 123 dramskih djela koja je napisao, u cjelosti je saĆØuvano samo nekoliko: "Antigona", "Ajant", "Kralj Edip", "Trahinjanke", "Filoktet", "Edip na Kolonu"...

Tema: Antigonina sudbina

Mesto radnje: grad Teba

Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr.

Radnja je podijeljena na ĆØinove.

Prvi ĆØin:  u njemu se odvija razgovor izmeĆ°u dviju sestara, Antigone i Izmene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da Ʀe bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. ZnajuƦi za kaznu onoga koji prekrÅ”i zakon, Izmena upozorava Antigonu da taji svoj plan.
          "Al' sudi, kako hoƦeÅ”, ja Ʀu ovoga
                      Sahranit!"

Drugi ĆØin: opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat -> dolazi  straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu.
Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika:
      "Za njega gradu evo ja proglasih sad,
       da grob mu nitko ne spremi nit ožali,
       bez groba nek mu tijelo pusti pticama
       i psima da ga žderu ā€“ grdno pogledat!"
Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao:
      "Pa kažem.
       BaÅ” mrtvaca netko sahrani
       I ode suhim prahom tijelo posuo mu
       I sveti obred kako treba obavi."

TreƦi ĆØin: stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara.
Antigonino priznanje: "Pa priznajem ā€“ uradih, i ne poriĆØem."

ƈetvrti ĆØin: Hemon govori ocu kako je u krivu Å”to se tiĆØe Antigonine kazne. Kreont govori kako
         neƦe promijeniti miÅ”ljenje. Hemon prijeti ocu svojom smrƦu i govori kako cijeli
         grad žali Antigonu. Kreont odluĆØuje poÅ”tedjeti Izmenu.
Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu:
      "...a ja iz prikrajka ti sluÅ”at mnogu to,
       tu djevu kako žali grad, Å”to s najgorom
       sad smrƦu gine zbog ĆØina predivnog,
       a od svih žena najmanje to zavrijedi..."

Peti ĆØin: Antigonu vode do groba u koji Ʀe biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj
          sestri i svojoj mrtvoj obitelji o veliĆØini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju
          sudbinu.
Kreont nareĆ°uje slugama da odvedu Antigonu:
      "Pa neƦete l' je brže voditi? Grobu je
       Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
       Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
       Il' živa pod onakvim krovom poĆØiva!
        Ta mi smo ĆØisti Å”to je do te djevojke;
       A s nama tu na svijetu neƦe boravit."

Å esti ĆØin: Tiresija govori Kreontu zastraÅ”ujuƦe proroĆØanstvo -> da Ʀe se dogoditi neÅ”to straÅ”no ako
             ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti
Tiresija o proroĆØanstvu:
      "A zato osvetnice tebe vrebaju
       Erinije ā€“ biĆØ zatomi Hada, bogova,
       Te ista ta Ʀe tebe stiƦi nevolja,
       I pazi da li i to srebrom potkupljen
       Sad govorim. Ta neƦe tamo dugo bit,
       A ljudi, žena jaukom Ʀe jeknut dvor."

Sedmi ĆØin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona.
              Euridika izvrÅ”ava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaƦa da je pogrijeÅ”io i ostaje sam u
              boli okajavati svoje greÅ”ke
Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo:
      "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se
       obijesila i omĆØom rupca platnena
       njega stegnu..."
      "Taj jadnik na se ljutit, kakav bijeÅ”e,
       Naperiv, maĆØ zatjera posred rebra..."
Euridikina smrt:
      "Mrtva je žena, mati ovog umrlog,
       Od udarca njoj jadnoj netom zadanog."

Likovi:
Antigona:  hrabra, uporna, puna osjeƦaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg
      nauma, ĆØak ni pod prijetnjom smrƦu. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se
      pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da
      se pokojnik pospe prahom da dobije moguƦnost smirenja u svijetu mrtvih duÅ”a.

Kreont:       ponosan, umiÅ”ljen, preponosan da pogazi svoju rijeĆØ -> to znaĆØi da je ĆØovjek od rijeĆØi
      <- ne poÅ”tuje tuĆ°e miÅ”ljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo ĆØovjek, i to pjevajuƦi
      tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene

Hemon:         neizmjerno voli Antigonu Å”to dokazuje time Å”to umire kraj nje. VeƦinu života se
      Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod.

Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar...

"Antigona" je tragedija pisana u stihovima.
Radnja ove tragedije se zasniva na mitu.
"Antigona" ima mnoga obilježja tragedije:
1.   TRAGIƈKI JUNAK (Antigona)
2.   TRAGIƈKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta)
3.   TRAGIƈKI SVRÅ ETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti)
UZVIÅ ENI STIL (pjesma na kraju svakog ĆØina)
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #1 poslato: 05 Maj, 2007, 03:46:46 pm »

1.

Jules Verne ~ Žil Vern  - 20 000 milja pod morem


Lica :profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo

Mesto radnje:u dubinama mora

Vreme radnje:19.vek

Tema: pustolovine i plovidba podmornicom

Osnovna misao: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem

Sadržaj:
Godinu  1886. svi ljudi istražuju morsko ĆØudo. Koji god bi brodovi iÅ”li na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudoviÅ”te neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok neÅ”to ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov veĆØni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali ĆØudoviÅ”te.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skoĆØili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne Å”koljke, ribice i razliĆØite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se ĆØudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidiĆØ camac. Na palubi je bilo nekolko leÅ”eva jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. UÅ”li su u camac i bili naoružani elektriĆØnim puÅ”kama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom Å”umom. Iz dana u dan su iÅ”li na ostrvo. Jednog dana  kada su bili na ostrvu  i grejali se na vatri, poĆØne padati kamenje na njih. UhvatiÅ”e puÅ”ke i pobegoÅ”e u ĆØamac. Uto iz Å”ume izadoÅ”e divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su ĆØekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili naÅ”li su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" DoÅ”la je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaÅ”e se u ĆØamac. U tom trenutku  podmornica se naÅ”la u vrtologu. ƈamac se otkaĆØio i naÅ”ao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni Å”to su živi.


2.

20 000 milja pod morem

O piscu i delu: Jules Verne (1838 - 1905) je bio slavni francuski pripovjedaĆØ i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno - fantastiĆØnog sadržaja. Polovicu toga ĆØine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehniĆØke izume koji su danas dio naÅ”e stvarnosti i naÅ”e tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve Å”to jedan ĆØovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti. "

Tema: Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika doživljavaju mnoga ĆØuda i nevolje putujuƦi pod morem.

Vreme radnje: 1866. godina
         -dokaz: . . . kojom se istakla godina 1866.

Mesto radnje: U morima i oceanima.
         -dokaz: ĆØ

Ideja: Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom)

Najuzbudljiviji odlomak: " Uostalom gledajte, neman se miĆØe. MiĆØe se naprijed natrag!Napast Ʀe!

Obrazloženje: Ovaj odlomak mi je najuzbudljiviji zato Ŕto neman napada, a posada je prestraŔena i vrlo uzrujana.

Likovi: Ned Land- kanaĆ°anin, bilo mu je oko 40 godina, bio je visok i snažan, ozbiljan, katkad nagao i veoma naprasit kad mu se prigovara.

Sadržaj: Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronaxa da ide s njim  na
putovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naiŔli su na
neman. Brod je udario (isto tako bi se moglo reƦi da je neman udarila u njih) u tajanstveni predmet i gosp. Aronax, Konseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani, a neki morski ljudi su ih grubo odveli u utrobu morske nemani. Tu su se sprijateljkili i poĆØeli priĆØati o pustolovinama Å”to su ih doživljavali Putovali su pod morima i ustanovili da se podmornica naziva Nautilus, a da se kapetan Zove Nemo. Tada su gosp. Aronax  i njegovi prijatelji saznali od Nema da se iz mora dobiva  hrana, papiri, zavoji i joÅ” mnoge stvari potrebne za život. Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihog oceana i oplovili svijet.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« poslato: 05 Maj, 2007, 03:45:40 pm »

Evo mesta gde mozete pomoci jedni drugima...Ukoliko imate potrebe da prepricate lektiru,ili postavite pismeni ili seminarski rad,ovo je mesto za to!Samo obratite paznju da se ne ponavljaju isti postovi!!!






« Poslednja izmena: 05 Maj, 2007, 05:02:38 pm Dacha » Sacuvana
   

 Sacuvana
Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Idi gore
  Stampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokrece MySQL Pokrece PHP Powered by SMF 1.1.9 | SMF © 2006, Simple Machines LLC
Joomla Bridge by JoomlaHacks.com
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!

Statistika

Na sajtu su trenutno 1 gost/a i 0 clan/a.
mod_vvisit_counterDanas16
mod_vvisit_counterJuce197
mod_vvisit_counterOve nedelje648
mod_vvisit_counterOvog meseca4502