Lektira,pismeni i seminarski radovi...

[Dacha]

Ana Karenjna deo osmi:

4. Ana Karenjina

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraðeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoèiti velikih sliènosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruèja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaðaje  oko roðenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike, muke svoje savjesti, razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
      U djelu se isprepliæu tri braka- Stjepan Arkadjiè Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaðom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviæem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviæu Vronskome.
      Najviše osuðivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Èini se kao da idilièni osjeæaji izmeðu Kiti i Levina služe samo da bi se pojaèala osuda Anine pogubne strasti.
       Sam Anin lik u poèetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinièno uživa u boli koju zadaje drugima. Meðutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu èija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivši je, odluèi skonèati život.
       Po Tolstojevu shvaæanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaèi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitièar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pišèevo izjašnjenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali  vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreæu visoke peterzburške liènosti koje obalatno osuðuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomièno opravdan jer je svoja  nedjela uèinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog èovjeka.

“… Oni kažu: religiozan, karakteran, pošten, pametan èovjek, ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Oni  ne znaju kako je on osam godina gušio moj život, gušio u meni  sve što je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ”

Ana je opisana kao uzvišeno tragièan lik od krvi i mesa u èijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guši i osuðuje, osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim više što- iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu - ona, prije sviju  ostalih to javno  priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreæom koja joj je pružena.

       “ Ja sam loša žena, ja sam propala žena”, razmišljala je “ali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, šta li on osjeæa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.”

         Ona tako razmišlja u sebi jer osuðuje tipièno ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama, ponaša se kao da se ništa nije desilo. Nju straše licemjerje i dvoliènost jer ona je u potrazi za èistom sreæom iako je svijesna da je neæe naæi i da æe svugdje biti osuðivana i dalje se ne odrièe ljubavi sve  dok ljubav ima smisla u njezinim oèima…

“Èinilo joj se da æe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. Taj novi položaj može biti i loš ali æe biti odreðen, u njemu neæe biti nejasnoæa i laži.”

          Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su èekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeæivana gdje god se pojavljivala.

      “ Veæina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je veæ davno dodijalo to što je zovu pravednicom, radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su èekale potvrdu suprotnog društvenog  mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.”

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaæanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
   Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog èina, veæ zašto ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreæu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. Èak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreæom.
   
“ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoðer mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošæu. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.”

Dobar dio razloga za ono što se konaèno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liènosti. Sama æe u jednom trenutku reæi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.”
     U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandrovièu:
“… Evo šta sam htjela da kažem. Nemoj mi se èuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,…. ali to æe se brzo svršiti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne, ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviše dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.”

     U toj njenoj slabosti uviðamo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaðaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao èovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.
Ta druga Ana razara njezinu liènost i raða se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, društvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veæu mržnju prema njemu.

“- Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite- reèe Ana shvativši ono što on nije dorekao. - Ali ja to neæu, to je sporedno. Ja hoæu ljubav, a nje nema. Znaèi- sve je svršeno! “

  Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
  “ Zašto nisam umrla?”- sjeti se svojih tadašnjih rijeèi i svog tadašnjeg osjeæaja. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da, umrijeti!”
I stid i bruka Alekseja Aleksandrovièa, i Serjoža i moj strašni stid- sve se spašava smræu. Umrijeti- i on æe se pokajati , biæe me žao, voljeæe, patiæe  zbog mene.”
….. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim æe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema  njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.”

[Dacha]

Ana Karenjna deo sedmi:

 Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza, no vjerojatno je najvažnija ona koja ukljuèuje lik Ane Karenjine, odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan, naravno da nije, i time bi ova teza jednostavno bila negativna, no to je vrlo plitka i nepromišljena osuda. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti, no te strasti su zarobljene u kuæi Karenjina, i Ani ne preostaje ništa drugo nego potraga za oslobaðanjem te zarobljene osobe. Ona u poèetku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim, no upornost Vronskog, a i ta Anina želja za oslobaðanjem tjeraju je na preljub. Tim èinom ona se oslobaða i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. No, zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjeæajima, i nekad mirna i uvijek stabilna Ana, postaje sada vrlo histerièna, posesivna i sumnjièava osoba. To je dovodi i do samoubojstva. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. Ana i Karenjin vjenèali su se ne iz ljubavi veæ zato što je tako bilo ureðeno. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala što drugo uèiniti nego osloboditi svoj pravi karakter, svoju osobnost, strast i ljubav. Ova teza afirmativna je, jer mislim da problem nije u Ani, nego u Karenjinu. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv, dosadan, neromantièan, uvijek zaposlen, “vrijeme je novac” mu je vjerojatno glavni moto).

  “ Neæemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetnièkim djelom; smatrat æemo je dijelom života. Dio života i je.” 
  Dio života i je. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan naèin. Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susreæemo svaki dan u životu, i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguæe naèine - psihološki, moralni, estetski, socijalni... i time ih uèinio svakim za sebe vrlo posebnim, i u nama time budi naše vlastito rasuðivanje - tko je dobar, tko je loš. Obièno smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni, ali ovaj puta svi se èine pozitivnim u poèetku, no kasnije svaki èitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Tolstojevo remek-djelo dio je života, kako njegovoga tako i našega. Tolstoj je izvanredno znao opisati psihološke osobine svojih likova i èitajuæi djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi, o tome kakvi ljudi zaista jesu, a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sliènom sudbinom kao na primjer Ana, Levin, Vronski i drugi. Konaèan zakljuèak je samo dvije rijeèi: remek-djelo.

[Dacha]

Ana Karenjina deo sesti:

  U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utjeèu više ili manje na tijek dogaðaja. To su Ana Arkadjevna Karenjina, Aleksej Kiriloviè Vronski, Konstantin Dmitriè Levin, Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Šèerbacka), Aleksej Aleksandroviè Karenjin, Stjepan Arkadjiè Oblonski - Stiva, Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli).
  Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. Poput Ane i Tolstoj je uèinio preljub i tako napustio dijete, i nakon toga osjeæao veliku krivnju. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnošaja raðanje djece, a ne osobno zadovoljstvo. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. Ana, s druge strane, smatra seks kao osobno zadovoljstvo, i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. Odkad živi s Vronskim, odnosno u grijehu, biva odbaèena od društva. Vronski se želi vratiti svakodnevici i obiènom životu, što Ana tumaèi kao uvredu prema njoj. Od tada poèinje sumnjati u ljubav Vronskoga, koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. No, mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjeæaja krivnje i odbaèenosti te želje za osvetom. Podsvjesno, Ana optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti - napuštanje svoga sina Serjože. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom, i želi da Ana bude s njim jer ju voli, no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjièava i osvetljiva prema njemu. Ne može se pomiriti s èinjenicom da je napustila sve za što je živjela, da bi postala neèija svakodnevica. Žedna i gladna zbog izgubljene energije, Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu, za svoje napuštanje voljenog sina. No, spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odluèuje na osvetu. Ana pada u oèaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži, poruka, ucjena, pisama upuæenih Vronskom. Neprestano se svaða s Vronskim, upada u histerièna stanja, a noæu uzima morfij.
  S druge strane gledišta, Vronski je vrlo odluèan u ljubavnom životu s Anom. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske, samo da bi bio s Anom. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije inzistirao da Anu prihvate u društvo, jer ipak, Anini prijatelji su i njegovi. Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. S Anom je u tim trenucima teško živjeti. No bez obzira na njenu ljubomoru, narav, i njene suze, Vronski ju i dalje voli, ostaje joj vjeran, i ne pomišlja da ju ostavi. No, što se Vronski više vraæao onom što zaista je, svojoj obiènosti i svakodnevici, Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj. Jer, upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obièna žena. Vronski je svoje pravo na obièan i društveni život želio zadržati, ne shvaæajuæi bol, zavist i osvetoljubivost Ane, koja ga je baš zbog toga progonila. Ana je sve oèajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana. Osjeæajuæi da Vronskom postaje navika, teret ili fizièka potreba, reagirala je osvetoljubivo i ogorèeno. I tako je Ana uništila svoj život iz èiste osvetoljubivosti, jer svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje optereæen osjeæajem krivice. Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj dogaðalo, i Vronski je dio toga osjetio.
Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraæa vojsci i ratu protiv Turaka. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt, u èasno samoubojstvo ili je Vronski ipak odluèio nešto uèiniti sa svojim životom nakon svega?
  Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu:
  “ Silno je bogat, lijep, jakih veza, krilni aðutant i uza sve to - vrlo je drag, dobar momak. I još više nego naprosto dobar momak. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan; to je èovjek koji æe daleko dotjerati.” 
Fizièki izgled Vronskog:
 “ Vronski je bio onizak, èvrsto graðen tamnoputac, dobrodušna i lijepa, neobièna i mirna i odluèna   lica. Na njegovu licu i pojavi, od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme, sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. “ 
  S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme, kako ljubavne, tako i poslovne.
  “ Levin je junak “Ane Karenjine”. U biti, neki èitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. Gdje se Ana histerièno mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu, Levin nastoji pronaæi suvislost u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je portret poremeæenja uma; Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. U Ani, vidimo moralni slom gradskog društva; u Levinu, vidimo Tolstojeve nade za buduæu Rusiju.” 
Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Dok njegov brat Nikolai umire, on smatra da smrt uzima svako znaèenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao. No, poslije vjenèanja s Kiti, smrti njegova brata i roðenja sina, Levin shvaæa život na drugaèiji, religiozniji naèin i ne boji se više smrti. Levin Kiti može ponuditi siguran život, ali ne može joj dati romantiènu avanturu i strast kakvom zraèi Vronski. Kada ju je zaprosio prvi puta, Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. Nakon što je odbijen, Levinu se budi nesigurnost u sebe, još veæa od one kad ju je zaprosio: “...Ali Levin bijaše zaljubljen, i zato mu se èinilo  da je Kiti u svakom pogledu takvo biæe ponad svega zemaljskoga, a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi, a i ona sama, ocijenili kao nje dostojna.” 
Tada više nije znao što uèiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri, on se povlaèi, odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugaèiji naèin. Ona je razoèarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju, što ju nije zaprosio. No, Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti:
 “ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima odreðeno ime, da je to zavoðenje gospoðica bez ženidbene namjere i da je to zavoðenje jedan od ružnih postupaka koji je uobièajen meðu istaknutim mladim ljudima kao što je on (...) da je mogao saznati da æe Kiti biti nesretna  ne uzme li je za ženu, veoma bi se zaèudio (...) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu, a pogotovo njoj, pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. Još manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti.” 
Kiti tada oboljeva, te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi. Odluèuje da se želi udati za Levina, i tako bude. Fizièki opis Kiti:
 “ Kad je mislio o njoj (Levin), mogao ju je svu sebi živo predoèiti, posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom djeèje jasnoæe i dobrote, tako slobodno smještene na visokim djevojaèkim ramenima. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa saèinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaæao; ali ono što je neoèekivano vazda iznenaðivalo na njoj, bijaše izraz njenih oèiju, blagih, mirnih i iskrenih, a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u èarobni svijet ... svoga ranog djetinjstva.”   
Kiti i Levin žive sretno, i kasnije imaju sina. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski život:
 “ Kiti pronalazi svoju najveæu sreæu u ulozi žene i majke, ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. Potpuno sigurna u sebe, ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši. Ima veliko poštovanje prema ljudskom krugu roðenja, života i smrti, i ne boji ga se. Iako ne uvijek dobro shvaæena, Kiti je vrlo pametna i jako realna. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga.”   
  Aleksej Aleksandroviè Karenjin je jedna vrlo neromantièna i pomalo dosadna osoba. Stalno gleda na sat, i uvijek ima unaprijed izraèunato što i kada treba uèiniti, što ga èini vrlo predvidljivim. Njegov odnos prema Ani u braku èisto je formalan, i njihov je brak dosadan i monoton, što Anu èini željnom uzbuðenja, željnom prave i strastvene ljubavi. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina, èini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. Njemu je važnije što æe drugi govoriti o njegovu braku, nego njegova vlastita sreæa. On je kontrastan lik Levinu što se tièe religije. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi, Karenjin èini upravo suprotno jer njegovo Kršæanstvo slabi, te postaje laki plijen Lidije Ivanovne, žene koja koristi svoju tzv. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe, i dalje od Ane. Karenjin je na kraju željan osvete.
  Treæa strana prièe govori o odnosima Doli i Stjepana Arkadjièa - Stive. Stjepan Arkadjiè bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time zapoèinje knjiga. Nakon razgovora s Anom, ona prihvaæa Stivu natrag u svoj život. Zahvaljuje joj se rijeèima:
 “ Upamti Ana: ono što si ti za mene uèinila nikad neæu zaboraviti. I upamti da sam te voljela i da æu te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja.” 
Doli kasnije i potvrðuje te rijeèi jer ona æe jedina posjeæivati Anu nakon što je svi “izbace” iz društva. Kasnije veza izmeðu Ane i Stive postaje ponovo krhka:
 “ Spona što ju je Ana napravila pokazala se krhkom, te je porodièna sloga opet napukla na onom istom mjestu. Nièeg odreðenog nije bilo, ali Stjepana Arkadjièa gotovo nikad nije bilo, a slutnje u nevjeri postojano su muèile Doli, i ona ih je sad odgonila od sebe bojeæi se proživljenih muka ljubomore. Prva provala ljubomore, jedanput proživljena, više se nije mogla pojaviti, pa èak ni otkriæe nevjere ne bi više moglo na nju onako djelovati kao prvi put. Takva bi je otkriæa sada samo lišila njenih porodiènih navika, te je dopuštala da je vara preziruæi zbog te slabosti njega, a ponajviše sebe.”   
Stiva je bio uvijek veseljak, osoba puna šarma, ali i nevjere. Voli dobru gozbu i piæe, muziku, zabavu, ali i pretjerano budi zanimanje za žene. Svi vole Stivu u društvu jer uvijek podiže atmosferu, i izazive smijeh. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli, ženi koja ga uistinu voli. No, ne može si pomoæi - jednostavno je takav. Stiva ima još jednu lošu osobinu, a to je kockanje. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac, a sada poèinje uzimati i novac od Doli, novac koji joj je naslijedila, za isplaæivanje svojih kockarskih dugova. No bez obzira na sve, Doli Stivu uvijek voli, a i Stiva voli nju.

[Dacha]

Ana Karenjina deo peti:

Leo Nikolaieviè, Grof Tolstoj roðen je blizu Moskve 28.08.1828. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. Osirotio u devetoj godini života, odgojen je i obrazovan kod tetke. Godine 1844. upisao je Sveuèilište Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvršio francuski pisac Jean - Jacques Rousseau. Napustio je sveuèilište 1847. godine bez dobijanja diplome.
  Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima, imao je osjeæaj krivnje i nije znao zašto. Sit gradskog života, odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaæaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemiæ želio pomoæi seljacima. Neshvaæen i razoèaran, vratio se u Moskvu gdje provodi još dvije godine živeæi “na visokoj nozi”. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladiæa u potrazi za kockanjem i noænim provodima sa ženama. Tada poèinje njegova karijera kao pisac, 1852. godine. Godine 1851. ukljuèio se u rat prateæi tako svoga brata Nikolaia. Vojsku napušta 1855. godine i tada putuje po Europi. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogoðen. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata, koji se isto tako zvao Nikolai.
  Godine 1862. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. Od tada piše svoja najznaèajnija djela “Rat i mir” od 1864. do 1869. godine, a “Anu Karenjinu” završio je 1876. godine. U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima, ali i iskustvima drugih oko sebe. To je najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. Izjavio je da je oduvijek želio napisati “knjigu o suvremenom životu”. Brak bi bio glavni problem, a preljub zaplet radnje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj uèinio i tako napustio dijete, a kasnije se osjeæao krivim zbog toga èina. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku, u Ani Karenjinoj. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina prikazao je sebe, a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje.
  Mnogi èitatelji smatraju Tolstoja jednim od najveæih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne.
  U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamæenje ozbiljno zakazuje i pati od èestih napada prilikom kojih gubi svijest. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim roðacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeæa. Mjesec dana nakon jednog od napada, 20. studenoga, 1910. godine, Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo, nakon što je konaèno odluèio otiæi iz Yasaya Polyana - sela u kojem je živio.
  Leo Tolstoj bio je èovjek mnogih èinova - vojnik, seoski plemiæ, pisac, uèitelj, kritièar itd. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje, ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje èitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim.

  “Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Na temelju te dvije radnje možemo zakljuèiti više tematskih slojeva. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romantiènu ljubav iako bi to znaèilo da treba uèiniti grijeh - preljub; Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duševno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Mislim da je i osnovna tema djela brak. Pratimo lik Ane Karenjine od poèetka gdje se prikazuje kao dobra majka, vjerna žena i dobra prijateljica prihvaæena od društva. No, upoznavanjem s grofom Vronskim poèinje pad njene liènosti, njene naravi. Ona se strasno zaljubljuje i èini preljub s Vronskim koji ju takoðer strasno obožava. Tu poèinju braèni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantiènosti, uzbuðenja, niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. Zato se Ana odluèuje na preljub, i smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti. Tolstoj taj brak smatra idealnim , jer je to brak izmeðu dvije osobe koje se meðusobno vole i poštuju, te slažu oko svega. U braku s Karenjinom, Ana je rodila i sina Serjožu. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. Ana je u poèetku vrlo dobra majka, Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu. Mislim da je ljubav uništila pravu liènost Ane Karenjine. Mnogi kritièari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom, no ja se ne slažem s time. Ana je kroz ljubav izgubila osjeæaj stvarnosti, nije mislila racionalno veæ srcem, a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga. Ana se mijenja, postaje vrlo ljubomorna na Vronskog, biva izbaèena iz društva jer živi u grijehu, a jedino joj Doli dolazi u posjetu. Strasti izmeðu Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj, ne pronalazi svoju sreæu i oduzima si život. No, tim èinom ipak je ostvarila dio svoga cilja, nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama, nanijela je bol Vronskome. Dala mu je svoj osjeæaj krivnje, da i on osjeti kako je to. Levin, kontrastno Ani, uspijeva u potrazi za sreæom i živi sretno s Kiti.
  Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost, a to je druga polovica 19. stoljeæa (oko 1870. godine). Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. Oni se kreæu iz sela u grad, iz grada u selo (Petrograd, Moskva, selo blizu Moskve). Glavna pripovijedaèka tehnika je tzv. “sveznajuæi govornik”, odnosno to je sam Tolstoj. Tolstoj izražava svoje vlastito mišljenje, a time manipulira našim, kroz svoje likove. Levin, koji je u biti Tolstoj, je glasnogovornik Tolstoja. Ana, iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio, otišla je izvan njegova shvaæanja svijeta i zato ju je uništio. Tolstoj je život shvaæao kao jedan dio zatvorenog kruga -> roðenje, život, smrt, i to mora tako biti. Kroz brojne monologe u djelu, Tolstoj opisuje u detalj misli i osjeæaje svojih likova. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor gledišta je Kiti, a ponekad se mijenja taj izvor gledišta radi postizanja veæe dramatiènosti prièe.
  Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno izmeðu Ane i Levina, postoji još jedna manje važna za glavni tijek dogaðaja. To su kuæne nesuglasice te financijske i obiteljske svaðe obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). Sve te prièe odvijaju se u vremenu kronološkim slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne prièe na drugu.
  “Ana Karenjina” komponirana je u dvije knjige. Svaka knjiga sastoji se od èetiri dijela. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim; Levin se zaruèuje s Kiti). U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjeæajima, te osuðuje Vronskog, što na kraju dovodi do tragiènog samoubojstva.

[Dacha]

Ana Karenjina deo cetvrti:

2. Ana Karenjina

Bilješke o piscu:
Ruski pisac, jedan od najveæih pisaca u doba realizma. Roðen je 9. rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo razoèaran gradskim društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem seljaka. posveæuje se svojoj obitelji i književnom radu. U publicistièkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se «Kozaks». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875 i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Bio je jedan od najveæih mislilaca svog doba. Tolstojev bogati književni rad i ideologija znaèajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u završnici 19 i na poèetku 20 stoljeæa. Umro je 20 studenog 1910.

Tema: Preljub Ane Karenjine

Vrijeme radnje: 70-tih godina 19 stoljeæa

Mjesto radnje: Moskva, Petrograd

Vrsta: Roman ideja

Likovi:
Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej Kirioviè Vronski, Konstantin Dimitrie Levin

Sadržaj:
Roman govori istodobno o dvije ljubavne prièe. Sretan brak Levina i Kiti te tragièna afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemiæ i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u Vronskog. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila , nadajuæi se da æe Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi na selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na ljeèenje. Vani stvara nova poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo prosi Kiti, ali ovaj put ona prihvaæa. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Raða sina Dimitrija. Levin je nakon vjenèanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao izlaz u vjeri u Boga. Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni službenik. Njihov odnos je korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu, ali Levin je slijedi. Ana i Levin viðaju se svaki dan i ljudi su poèeli širiti glasine. Aleksej uplašen zbog skandala moli Anu da prikrije vezu, ali ga ona i dalje nastavlj viðati. Ostaje u drugom stanju i to priopæava Vronskom prije jedne konjièke utrke. Na putu kuæi Ana priznaje mužu svoju vezu, braneæi svoju ljubav. Aleksej želi saèuvati svoj brak, ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuæu. Prilikom poroda došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. On oprašta i Ani i Vronskom i prihvaæa dijete. Ana raskida s mužem, a on joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojèica odlaze u inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina èežnja za sinom ih vraæa nazad u Moskvu. Ana i Vronski pokušavaju uæi u visoko društvo. Levin je rado viðen, ali Ana doživljava javnu osudu. Povlaèe se na selo gdje vode luksuzan život. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja, ali on to odbija zbog religioznih naèela. Ana sve više kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina, upada u histerièna stanja, a noæu uzima morfij. Na kraju teškog razdoblja baca se pod vlak. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u Srpsko-Turski rat.
 
Karakterizacija likova:

Ana Karenjina
Na poèetku knjiga Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka, žena državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina. Sljedeæi srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela dobiti ne samo što je htjela veæ i više od toga. Optužuje Vronskog za najveæi moralni prekršaj-kršenje majèinske dužnosi. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odluèuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.

Aleksej Vronski
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, èak se zbog nje i odrekao vojnièke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorèinu poraza. Njegova najveaa krivica je u tome što je obeæao ono što nitko ne može ostvariti-DA ÆE ÈAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEÈNO.

[Dacha]

Ana Karenjina deo treci:

“ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za  ono za što se kajao nekada, prije šest godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to što on, 34-godišnjak, lijep i zaljubljiv èovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlaðu od njega. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti  od žene. Ali, on je osjeæao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao oèekivati da æe ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao, ali, nekako maglovito, njemu se prièinjavalo da žena odavno nasluæuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se èak èinilo da  je ona, izmorena, ostarjela, veæ nelijepa i ni po èemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjeæanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.”

Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomièno kao stranci. Doli je razoèarana kada uviða tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odluèuje spasiti brak i oprašta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge.

Dijalog Ane i Doli:
“ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) - njega muèe dvije stvari: to što ga je stid pred djecom, i to što je voleæi te… da, da, voleæi te više od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. “ Ne, ne ona neæe oprostiti”, stalno govori on.
Da, ja shvaæam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reèe ona- ako on osjeæa da od njegove krivice dolazi sva nesreæa. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit æe muèenje baš zato što sam ga voljela, kako samo voljela, što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu…
Jedno æu ti reæi - poèe Ana - ja sam njegova sestra i znam  njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaæa kako je mogao uèiniti to što je uèinio. ….Samo, Doli, dušice, ja u potpunosti shvaæam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam, ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. To ti znaš- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti!
…. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi èine nevjerstva, ali domaæe ognjište i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim oèima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju izmeðu toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.”

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaæa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprašta.
Za taj brak je tipièno to da je ljubavi u poèetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka.
Razmišljajuæi, Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost, iako nikad više neæe biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rješenje uz kojee je moguæe saèuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu.

Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja  ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreæu. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaæanja, možda bi Anina sudbina i drugaèije završila, ali Ana je odabrala nemoguæe i zato platila svoju ljubav životom.

[Dacha]

Ana Karenjina deo drugi:

  “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”.

Istodobno se osjeæa kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedeæoj spoznaji:

     “ Ja ništa nisam otkrio. Samo sam spoznao ono što ja znam. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.”

Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi:
“… Razan je otkrio borbu  za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlaèiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zakljuèak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno.”

Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etièke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljaèkom životu.
I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjeæuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. Èak i sam razmišlja kako da promijeni svoj naèin života.

“ Sve što je pomislio i osjeæao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog naèina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje prièinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, èistotu, zakonitost toga života on je osjeæao jasno i bio je ubjeðen da æe u njemu naæi to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, èije je odsustvo tako bolno osjeæao. Ali treæi lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu ništa nije bilo jasno. “ Imati ženu? Imati posao i osjeæati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Ukljuèiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noæ spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reèe on u sebi. - Kasnije æu razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noæ riješila moju sudbinu. Sva moja prijašnja maštanja o porodiènom životu su glupost, nešto drugo- reèe u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…”
“ Kako je lijepo!” pomisli gledajuæi èudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca- oblašèiæa što se   bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noæi! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu nièeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!”

 On krene sa livade i poðe širokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetriæ i postalo je sivo i mraèno. Naišao je trenutak veæeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

“ Drhteæi od hladnoæe, Levin je brzo koraèao gledajuæi u zemlju. “ Šta je ono? Neko ide?- pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na èetrdesetak koraka od njega, njemu u susret, širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla èetiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajuæi kolovoz, ali vješti koèijaš, koji je po boèice sjedio na sjedištu, upravljao rudu po kolovozu takoda su toèkovi jurili po ravnom dijelu puta.
 U uglu koèije drijemala je starica, a uz prozor, oèigledno tek probudivši se, sjedila je malda ddjevojka držeæi obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamišljena, sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom, tuðim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi.
I u trenutku kad je to priviðenje veæ išèezavalo, iskrene oèi ga pogledaše. Ona ga je prepoznala i radosno èuðenje ozari joj lice.
Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oèi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biæe na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoèi svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željeznièke stanice u Jergušavo. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noæi, sva ona rješenja kojih  se prihvatao, sve je to odjednom išèezlo. Onse sa odvratnošæu sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj koèiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta, samo tamo je bila moguænost rješenja zagonetke njegovog života, što ga je u posljednje vrijeme tako muèno optereèivala.
…. Ne- reèe on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenièki život, ja mu se više ne mogu svetiti. Ja volim nju.”

Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno.
Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Šèerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviðale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je što želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je oèekivala prošnju.

Opis Vronskog:
“ …. Vronski nikad nije znao za porodièni život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem, a naroèito poslije njega, imala je veliki broj “romana” poznatih èitavom društvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. Izlazeæi kao blistav i mlad oficir iz škole, odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta…
… Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kuæi. Govorio je s njom o stvarima  o kojima se obièno u društvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju oèiti smisao. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reæi pred svima, osjeæao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjeæao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeæanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da naèin njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoðenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavoðenje jedan od nužnih postupaka uobièajenih meðu sjajnim mladiæima kao što je on. Èinilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriæu. Njemu se ženidba nikad nije èinila kao moguænost. Ne samo da nije volio porodièni život veæ mu se u porodici stanovišta samaèkog svijeta u kom je živio, èinilo da ima u ulozi muža, nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.”

Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Meðutim, dolazak Ane je sve pobrkao.
Izmeðu Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlaènost koju su svi osjetili, a naroèito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoèarana. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluðenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest.
Kiti usporeðuje odnose prema Vronskome i Levinu:

“ … Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjeæati se Levina. U sjeæanjima na Vronskog, naprotiv, miješalo se nešto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan èovjek. Kao da je to bilo nešto falš- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- veæ u njoj samoj, dok se s Levinom osjeæala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmišljala o buduænosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i sreæna perspektiva. Buduænost s Levinom èinila joj se maglovitom.”

Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoæu, ali niju ju prihvaæao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Smije se tuðim braènim problemima i osuðuje njihovo površno shvaæanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Uvjeren je da bi njegov porodièni život bio drugaèiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaæa da je lako skrenuti i da neshvaæanje braènog druga nije ništa neobièno, naprotiv, da su razilaženja mišljenja i razlièiti pogledi na iste stvari uobièajenost.

“… Dogaðalo se da se kao neoženjen, gledajuæi tuði braèni život, sitne brige, svaðe, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duši. U njegovom buduæem braènom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude ništa slièno veæ mu se èinilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban naèin veæ  je bio saèinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobièan i neporeciv znaèaj. I Levin je vidio da sreðivanje svih tih sitnica nije onako lako  kako se njemu ranije èinilo.”

Naposlijetku, tok dogaðaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruèili i Kiti odluèuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenèanje, odlazak na selo i Kitina trudnoæa.

 “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, veæ je prvo zamišljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaæanja ženidbe zato i nisu lièila na shvaæanja veæine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreæa.”

Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilièno živjeti na selu.

U toku romana upliæe se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razlièita braka i tri razlièita shvaæanja braènih obveza i rješavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na poèetku, tj. èitajuæi, pratimo njihove zaruke, vjenèanje i poèetak braènog života. Upoznajuæi likove, možemo naslutiti da æe njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije æe se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi.
Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandrovièa pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaæa. Ta ljubav završava tragièno, ali od samog poèetka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim više, i zbog okruženja u kojem je nastala. Treæi brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipièno nezrela  (muška) shvaæanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. izlaz iz naizgled nemoguæe situacije.
    Stiva je prikazan kao prilièno površan, potpuno nezreo lik koji sve prihvaæa dosta jednostavno, bez veæih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleæi na posljedice. Vlastitu ženu shvaæa iskljuèivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaæanja žene, i uopæe se ne krivi zbog toga.

[Dacha]

Lav Nikolajeviè Tolstoj - Ana Karenjina


U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraðeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoèiti velikih sliènosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruèja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaðaje  oko roðenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike, muke svoje savjesti, razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
U djelu se isprepliæu tri braka- Stjepan Arkadjiè Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaðom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviæem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviæu Vronskome.
Najviše osuðivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Èini se kao da idilièni osjeæaji izmeðu Kiti i Levina služe samo da bi se pojaèala osuda Anine pogubne strasti.
Sam Anin lik u poèetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinièno uživa u boli koju zadaje drugima. Meðutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu èija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivši je, odluèi skonèati život.
Po Tolstojevu shvaæanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaèi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitièar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pišèevo izjašnjenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali  vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreæu visoke peterzburške liènosti koje obalatno osuðuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomièno opravdan jer je svoja  nedjela uèinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog èovjeka.

“… Oni kažu: religiozan, karakteran, pošten, pametan èovjek, ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Oni  ne znaju kako je on osam godina gušio moj život, gušio u meni  sve što je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ”

Ana je opisana kao uzvišeno tragièan lik od krvi i mesa u èijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guši i osuðuje, osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim više što- iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu - ona, prije sviju  ostalih to javno  priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreæom koja joj je pružena.

       “ Ja sam loša žena, ja sam propala žena”, razmišljala je “ali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, šta li on osjeæa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.”

Ona tako razmišlja u sebi jer osuðuje tipièno ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama, ponaša se kao da se ništa nije desilo. Nju straše licemjerje i dvoliènost jer ona je u potrazi za èistom sreæom iako je svijesna da je neæe naæi i da æe svugdje biti osuðivana i dalje se ne odrièe ljubavi sve  dok ljubav ima smisla u njezinim oèima…

“Èinilo joj se da æe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. Taj novi položaj može biti i loš ali æe biti odreðen, u njemu neæe biti nejasnoæa i laži.”

Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su èekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeæivana gdje god se pojavljivala.

      “ Veæina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je veæ davno dodijalo to što je zovu pravednicom, radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su èekale potvrdu suprotnog društvenog  mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.”

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaæanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
   Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog èina, veæ zašto ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreæu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. Èak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreæom.
   
“ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoðer mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošæu. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.”

Dobar dio razloga za ono što se konaèno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liènosti. Sama æe u jednom trenutku reæi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.”
     U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandrovièu:
“… Evo šta sam htjela da kažem. Nemoj mi se èuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,…. ali to æe se brzo svršiti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne, ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviše dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.”

U toj njenoj slabosti uviðamo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaðaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao èovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.
Ta druga Ana razara njezinu liènost i raða se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, društvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veæu mržnju prema njemu.

“- Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite- reèe Ana shvativši ono što on nije dorekao. - Ali ja to neæu, to je sporedno. Ja hoæu ljubav, a nje nema. Znaèi- sve je svršeno! “

Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
  “ Zašto nisam umrla?”- sjeti se svojih tadašnjih rijeèi i svog tadašnjeg osjeæaja. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da, umrijeti!”
I stid i bruka Alekseja Aleksandrovièa, i Serjoža i moj strašni stid- sve se spašava smræu. Umrijeti- i on æe se pokajati , biæe me žao, voljeæe, patiæe  zbog mene.”
….. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim æe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema  njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.”

Za Anu je ljubav sinonim života, i to ljubav prema muškarcu. Kada je ta ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za život i odluèuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureæu lokomotivu.

“ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija, a njegova se sve više gasi i eto zbog èega se razilazimo “, nastavljala jje da razmišlja. “ I tu pomoæi nema. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A on sve više i više hoæe da ode od mene. Upravo, mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze, a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. To me ne može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuðenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti, ali ja ne mogu i neæu da budem ništa drugo. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost, a on u meni zlobu, i to ne može biti drugaèije. Kao da ja ne znam da me on neæe poèeti obmanjivati, da on ne raèuna sa Sorokinom  , da nije zaljubljen u Kiti, da me neæe prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije ništa lakše. Ako on, ne voleæi me, po dužnosti bude dobar, nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoæu- to je onda èak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me veæ dugo ne voli. A gdje završava ljubav, tamo poèinje mržnja.”
Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu veæ kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog, lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje, ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaæanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluèajno uoèava u jednom  trenutku sliènosti izmeðu Ane i njenog brata Stjepana èijim nevjerstvom i poèinje knjiga ali u sasvim drugaèijem okruženju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandrovièa.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poèetku bori izmeðu osjeæaja prema Vronskome i Levinu ali buduæi da ju je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u poèetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeæaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeæajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeæa kriv što pripada višem staležu i da se muèi pitanjima zašto je baš on odreðen.