Skip to content

Sokobanja arrow SOKOBANJSKI FORUMarrow Kultura, Umetnost, Muzika, Film ...arrow Lektira,pismeni i seminarski radovi...
23 Septembar, 2021, 01:42:04 am *
Dobrodosli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisnickim imenom, lozinkom i duzinom sesije
 
   Pocetna   Pomoc Kalendar Prijava Registracija  

Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi dole
  Stampaj  
Autor Tema: Lektira,pismeni i seminarski radovi...  (Procitano 272958 puta)
0 clanova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #12 poslato: 05 Maj, 2007, 04:03:32 pm »

Ana Karenjna deo osmi:

4. Ana Karenjina

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraĆ°eno i pitanje iz ekonomskih i druÅ”tvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmiÅ”ljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoĆØiti velikih sliĆØnosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruĆØja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaĆ°aje  oko roĆ°enja svojga djeteta kao i unutraÅ”nji život i polemike, muke svoje savjesti, razmiÅ”ljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
      U djelu se isprepliƦu tri braka- Stjepan ArkadjiĆØ Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaĆ°om Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem AleksandroviƦem i njena ljubav prema Alekseju KiriloviƦu Vronskome.
      NajviÅ”e osuĆ°ivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina joÅ” viÅ”e njena nevjera dolazi do izražaja. ƈini se kao da idiliĆØni osjeƦaji izmeĆ°u Kiti i Levina služe samo da bi se pojaĆØala osuda Anine pogubne strasti.
       Sam Anin lik u poĆØetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja ciniĆØno uživa u boli koju zadaje drugima. MeĆ°utim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu ĆØija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivÅ”i je, odluĆØi skonĆØati život.
       Po Tolstojevu shvaƦanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muÅ”karca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaĆØi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog miÅ”ljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitiĆØar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piÅ”ĆØevo izjaÅ”njenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali  vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreƦu visoke peterzburÅ”ke liĆØnosti koje obalatno osuĆ°uju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomiĆØno opravdan jer je svoja  nedjela uĆØinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog ĆØovjeka.

ā€œā€¦ Oni kažu: religiozan, karakteran, poÅ”ten, pametan ĆØovjek, ali oni ne vide ono Å”to sam ja vidjela. Oni  ne znaju kako je on osam godina guÅ”io moj život, guÅ”io u meni  sve Å”to je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ā€

Ana je opisana kao uzviÅ”eno tragiĆØan lik od krvi i mesa u ĆØijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guÅ”i i osuĆ°uje, osobito nju kao pripadnicu ljepÅ”eg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim viÅ”e Å”to- iako nije prva žena koja je pronaÅ”la svoju ljubav u drugome muÅ”karcu a ne u mužu - ona, prije sviju  ostalih to javno  priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo druÅ”tvo živi. Javno napuÅ”ta muža i vlastito dijete ( Å”to i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreƦom koja joj je pružena.

       ā€œ Ja sam loÅ”a žena, ja sam propala ženaā€, razmiÅ”ljala je ā€œali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, Å”ta li on osjeƦa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.ā€

         Ona tako razmiÅ”lja u sebi jer osuĆ°uje tipiĆØno ponaÅ”anje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad neÅ”to izmakne granicama, ponaÅ”a se kao da se niÅ”ta nije desilo. Nju straÅ”e licemjerje i dvoliĆØnost jer ona je u potrazi za ĆØistom sreƦom iako je svijesna da je neƦe naƦi i da Ʀe svugdje biti osuĆ°ivana i dalje se ne odriĆØe ljubavi sve  dok ljubav ima smisla u njezinim oĆØimaā€¦

ā€œĆˆinilo joj se da Ʀe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek rijeÅ”iti. Taj novi položaj može biti i loÅ” ali Ʀe biti odreĆ°en, u njemu neƦe biti nejasnoƦa i laži.ā€

          Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su ĆØekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeƦivana gdje god se pojavljivala.

      ā€œ VeƦina mladih žena Å”to su Ani zavidjele i kojima je veƦ davno dodijalo to Å”to je zovu pravednicom, radovale su se tome Å”to su pretpostavljale i samo su ĆØekale potvrdu suprotnog druÅ”tvenog  miÅ”ljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.ā€

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov druÅ”tvu i moralnim shvaƦanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato Å”to je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
   Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog ĆØina, veƦ zaÅ”to ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreƦu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. ƈak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreƦom.
   
ā€œ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoĆ°er mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnoÅ”Ć¦u. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.ā€

Dobar dio razloga za ono Å”to se konaĆØno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liĆØnosti. Sama Ʀe u jednom trenutku reƦi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o ā€œ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.ā€
     U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju AleksandroviĆØu:
ā€œā€¦ Evo Å”ta sam htjela da kažem. Nemoj mi se ĆØuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,ā€¦. ali to Ʀe se brzo svrÅ”iti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti miā€¦ Ne, ti ne možeÅ” oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviÅ”e dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.ā€

     U toj njenoj slabosti uviĆ°amo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaĆ°aja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao ĆØovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uniÅ”tila njegov život i da previÅ”e traži.
Ta druga Ana razara njezinu liĆØnost i raĆ°a se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, druÅ”tvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u joÅ” veƦu mržnju prema njemu.

ā€œ- Å ta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao Å”to mislite- reĆØe Ana shvativÅ”i ono Å”to on nije dorekao. - Ali ja to neƦu, to je sporedno. Ja hoƦu ljubav, a nje nema. ZnaĆØi- sve je svrÅ”eno! ā€œ

  Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomiÅ”lja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
  ā€œ ZaÅ”to nisam umrla?ā€- sjeti se svojih tadaÅ”njih rijeĆØi i svog tadaÅ”njeg osjeƦaja. I ona odjednom shvati ono Å”to joj je bilo na duÅ”i. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rjeÅ”avala. ā€œ Da, umrijeti!ā€
I stid i bruka Alekseja AleksandroviĆØa, i Serjoža i moj straÅ”ni stid- sve se spaÅ”ava smrƦu. Umrijeti- i on Ʀe se pokajati , biƦe me žao, voljeƦe, patiƦe  zbog mene.ā€
ā€¦.. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim Ʀe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema  njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh Å”to se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.ā€
Sacuvana
« Odgovor #12 poslato: 05 Maj, 2007, 04:03:32 pm »

 Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #11 poslato: 05 Maj, 2007, 04:02:49 pm »

Ana Karenjna deo sedmi:

 Na ā€œAnu Karenjinuā€ možemo postaviti viÅ”e teza, no vjerojatno je najvažnija ona koja ukljuĆØuje lik Ane Karenjine, odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan, naravno da nije, i time bi ova teza jednostavno bila negativna, no to je vrlo plitka i nepromiÅ”ljena osuda. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti, no te strasti su zarobljene u kuƦi Karenjina, i Ani ne preostaje niÅ”ta drugo nego potraga za oslobaĆ°anjem te zarobljene osobe. Ona u poĆØetku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim, no upornost Vronskog, a i ta Anina želja za oslobaĆ°anjem tjeraju je na preljub. Tim ĆØinom ona se oslobaĆ°a i postaje sve ono Å”to s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. No, zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmiÅ”ljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjeƦajima, i nekad mirna i uvijek stabilna Ana, postaje sada vrlo histeriĆØna, posesivna i sumnjiĆØava osoba. To je dovodi i do samoubojstva. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu Å”to se dogodilo. Ana i Karenjin vjenĆØali su se ne iz ljubavi veƦ zato Å”to je tako bilo ureĆ°eno. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala Å”to drugo uĆØiniti nego osloboditi svoj pravi karakter, svoju osobnost, strast i ljubav. Ova teza afirmativna je, jer mislim da problem nije u Ani, nego u Karenjinu. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv, dosadan, neromantiĆØan, uvijek zaposlen, ā€œvrijeme je novacā€ mu je vjerojatno glavni moto).

  ā€œ NeƦemo smatrati ā€œAnu Karenjinuā€ umjetniĆØkim djelom; smatrat Ʀemo je dijelom života. Dio života i je.ā€ 
  Dio života i je. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan naĆØin. Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susreƦemo svaki dan u životu, i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguƦe naĆØine - psiholoÅ”ki, moralni, estetski, socijalni... i time ih uĆØinio svakim za sebe vrlo posebnim, i u nama time budi naÅ”e vlastito rasuĆ°ivanje - tko je dobar, tko je loÅ”. ObiĆØno smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni, ali ovaj puta svi se ĆØine pozitivnim u poĆØetku, no kasnije svaki ĆØitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Tolstojevo remek-djelo dio je života, kako njegovoga tako i naÅ”ega. Tolstoj je izvanredno znao opisati psiholoÅ”ke osobine svojih likova i ĆØitajuƦi djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi, o tome kakvi ljudi zaista jesu, a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sliĆØnom sudbinom kao na primjer Ana, Levin, Vronski i drugi. KonaĆØan zakljuĆØak je samo dvije rijeĆØi: remek-djelo.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #10 poslato: 05 Maj, 2007, 04:02:00 pm »

Ana Karenjina deo sesti:

  U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utjeĆØu viÅ”e ili manje na tijek dogaĆ°aja. To su Ana Arkadjevna Karenjina, Aleksej KiriloviĆØ Vronski, Konstantin DmitriĆØ Levin, Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Å ĆØerbacka), Aleksej AleksandroviĆØ Karenjin, Stjepan ArkadjiĆØ Oblonski - Stiva, Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli).
  Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. Poput Ane i Tolstoj je uĆØinio preljub i tako napustio dijete, i nakon toga osjeƦao veliku krivnju. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnoÅ”aja raĆ°anje djece, a ne osobno zadovoljstvo. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo miÅ”ljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. Ana, s druge strane, smatra seks kao osobno zadovoljstvo, i boji se imati joÅ” djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. Odkad živi s Vronskim, odnosno u grijehu, biva odbaĆØena od druÅ”tva. Vronski se želi vratiti svakodnevici i obiĆØnom životu, Å”to Ana tumaĆØi kao uvredu prema njoj. Od tada poĆØinje sumnjati u ljubav Vronskoga, koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. No, mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjeƦaja krivnje i odbaĆØenosti te želje za osvetom. Podsvjesno, Ana optužuje Vronskog za neÅ”to Å”to sebi ne može oprostiti - napuÅ”tanje svoga sina Serjože. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom, i želi da Ana bude s njim jer ju voli, no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjiĆØava i osvetljiva prema njemu. Ne može se pomiriti s ĆØinjenicom da je napustila sve za Å”to je živjela, da bi postala neĆØija svakodnevica. Žedna i gladna zbog izgubljene energije, Ana traži neÅ”to od Vronskog za svoju žrtvu, za svoje napuÅ”tanje voljenog sina. No, spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odluĆØuje na osvetu. Ana pada u oĆØaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži, poruka, ucjena, pisama upuƦenih Vronskom. Neprestano se svaĆ°a s Vronskim, upada u histeriĆØna stanja, a noƦu uzima morfij.
  S druge strane glediÅ”ta, Vronski je vrlo odluĆØan u ljubavnom životu s Anom. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske, samo da bi bio s Anom. On je zreliji u razmiÅ”ljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmiÅ”ljanje od emocionalnog. Mnogi kritiziraju Vronskog Å”to nije inzistirao da Anu prihvate u druÅ”tvo, jer ipak, Anini prijatelji su i njegovi. DruÅ”tvo ne kažnjava Vronskog kao Å”to kažnjava Anu Å”to živi s njim. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. S Anom je u tim trenucima teÅ”ko živjeti. No bez obzira na njenu ljubomoru, narav, i njene suze, Vronski ju i dalje voli, ostaje joj vjeran, i ne pomiÅ”lja da ju ostavi. No, Å”to se Vronski viÅ”e vraƦao onom Å”to zaista je, svojoj obiĆØnosti i svakodnevici, Ana je smatrala sve to nepoÅ”tenim prema njoj samoj. Jer, upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obiĆØna žena. Vronski je svoje pravo na obiĆØan i druÅ”tveni život želio zadržati, ne shvaƦajuƦi bol, zavist i osvetoljubivost Ane, koja ga je baÅ” zbog toga progonila. Ana je sve oĆØajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana. OsjeƦajuƦi da Vronskom postaje navika, teret ili fiziĆØka potreba, reagirala je osvetoljubivo i ogorĆØeno. I tako je Ana uniÅ”tila svoj život iz ĆØiste osvetoljubivosti, jer svojim uniÅ”tenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje optereƦen osjeƦajem krivice. Ana je željela da Vronski osjeti ono Å”to se u njoj dogaĆ°alo, i Vronski je dio toga osjetio.
Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraƦa vojsci i ratu protiv Turaka. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt, u ĆØasno samoubojstvo ili je Vronski ipak odluĆØio neÅ”to uĆØiniti sa svojim životom nakon svega?
  Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu:
  ā€œ Silno je bogat, lijep, jakih veza, krilni aĆ°utant i uza sve to - vrlo je drag, dobar momak. I joÅ” viÅ”e nego naprosto dobar momak. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan; to je ĆØovjek koji Ʀe daleko dotjerati.ā€ 
FiziĆØki izgled Vronskog:
 ā€œ Vronski je bio onizak, ĆØvrsto graĆ°en tamnoputac, dobroduÅ”na i lijepa, neobiĆØna i mirna i odluĆØna   lica. Na njegovu licu i pojavi, od kratko podÅ”iÅ”ane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme, sve bijaÅ”e jednostavno i ujedno otmjeno. ā€œ 
  S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme, kako ljubavne, tako i poslovne.
  ā€œ Levin je junak ā€œAne Karenjineā€. U biti, neki ĆØitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. Gdje se Ana histeriĆØno mijenja da bi postigla savrÅ”enu ljubavnu vezu, Levin nastoji pronaƦi suvislost u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je portret poremeƦenja uma; Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. U Ani, vidimo moralni slom gradskog druÅ”tva; u Levinu, vidimo Tolstojeve nade za buduƦu Rusiju.ā€ 
Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Dok njegov brat Nikolai umire, on smatra da smrt uzima svako znaĆØenje životu i da je Bog koji dopuÅ”ta smrt zao. No, poslije vjenĆØanja s Kiti, smrti njegova brata i roĆ°enja sina, Levin shvaƦa život na drugaĆØiji, religiozniji naĆØin i ne boji se viÅ”e smrti. Levin Kiti može ponuditi siguran život, ali ne može joj dati romantiĆØnu avanturu i strast kakvom zraĆØi Vronski. Kada ju je zaprosio prvi puta, Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. Nakon Å”to je odbijen, Levinu se budi nesigurnost u sebe, joÅ” veƦa od one kad ju je zaprosio: ā€œ...Ali Levin bijaÅ”e zaljubljen, i zato mu se ĆØinilo  da je Kiti u svakom pogledu takvo biƦe ponad svega zemaljskoga, a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi, a i ona sama, ocijenili kao nje dostojna.ā€ 
Tada viÅ”e nije znao Å”to uĆØiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri, on se povlaĆØi, odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugaĆØiji naĆØin. Ona je razoĆØarana Å”to Vronski viÅ”e ne pokazuje zanimanje za nju, Å”to ju nije zaprosio. No, Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti:
 ā€œ On nije znao da njegovo ponaÅ”anje prema Kiti ima odreĆ°eno ime, da je to zavoĆ°enje gospoĆ°ica bez ženidbene namjere i da je to zavoĆ°enje jedan od ružnih postupaka koji je uobiĆØajen meĆ°u istaknutim mladim ljudima kao Å”to je on (...) da je mogao saznati da Ʀe Kiti biti nesretna  ne uzme li je za ženu, veoma bi se zaĆØudio (...) nije mogao povjerovati da bi ono Å”to je njemu, a pogotovo njoj, pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. JoÅ” manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti.ā€ 
Kiti tada oboljeva, te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli Å”to želi. OdluĆØuje da se želi udati za Levina, i tako bude. FiziĆØki opis Kiti:
 ā€œ Kad je mislio o njoj (Levin), mogao ju je svu sebi živo predoĆØiti, posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom djeĆØje jasnoƦe i dobrote, tako slobodno smjeÅ”tene na visokim djevojaĆØkim ramenima. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa saĆØinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaƦao; ali ono Å”to je neoĆØekivano vazda iznenaĆ°ivalo na njoj, bijaÅ”e izraz njenih oĆØiju, blagih, mirnih i iskrenih, a posebno njen smijeÅ”ak koji je Levina stalno prenosio u ĆØarobni svijet ... svoga ranog djetinjstva.ā€   
Kiti i Levin žive sretno, i kasnije imaju sina. Kiti se savrŔeno uklopila u obiteljski život:
 ā€œ Kiti pronalazi svoju najveƦu sreƦu u ulozi žene i majke, ulozi koju je Tolstoj najviÅ”e cijenio. Potpuno sigurna u sebe, ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duÅ”i. Ima veliko poÅ”tovanje prema ljudskom krugu roĆ°enja, života i smrti, i ne boji ga se. Iako ne uvijek dobro shvaƦena, Kiti je vrlo pametna i jako realna. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga.ā€   
  Aleksej AleksandroviĆØ Karenjin je jedna vrlo neromantiĆØna i pomalo dosadna osoba. Stalno gleda na sat, i uvijek ima unaprijed izraĆØunato Å”to i kada treba uĆØiniti, Å”to ga ĆØini vrlo predvidljivim. Njegov odnos prema Ani u braku ĆØisto je formalan, i njihov je brak dosadan i monoton, Å”to Anu ĆØini željnom uzbuĆ°enja, željnom prave i strastvene ljubavi. PoÅ”to druÅ”tvo ima veliki utjecaj na Karenjina, ĆØini se da upravo druÅ”tvo i upravlja njegovim postupcima. Njemu je važnije Å”to Ʀe drugi govoriti o njegovu braku, nego njegova vlastita sreƦa. On je kontrastan lik Levinu Å”to se tiĆØe religije. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi, Karenjin ĆØini upravo suprotno jer njegovo KrÅ”Ć¦anstvo slabi, te postaje laki plijen Lidije Ivanovne, žene koja koristi svoju tzv. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe, i dalje od Ane. Karenjin je na kraju željan osvete.
  TreƦa strana priĆØe govori o odnosima Doli i Stjepana ArkadjiĆØa - Stive. Stjepan ArkadjiĆØ bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time zapoĆØinje knjiga. Nakon razgovora s Anom, ona prihvaƦa Stivu natrag u svoj život. Zahvaljuje joj se rijeĆØima:
 ā€œ Upamti Ana: ono Å”to si ti za mene uĆØinila nikad neƦu zaboraviti. I upamti da sam te voljela i da Ʀu te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja.ā€ 
Doli kasnije i potvrĆ°uje te rijeĆØi jer ona Ʀe jedina posjeƦivati Anu nakon Å”to je svi ā€œizbaceā€ iz druÅ”tva. Kasnije veza izmeĆ°u Ane i Stive postaje ponovo krhka:
 ā€œ Spona Å”to ju je Ana napravila pokazala se krhkom, te je porodiĆØna sloga opet napukla na onom istom mjestu. NiĆØeg odreĆ°enog nije bilo, ali Stjepana ArkadjiĆØa gotovo nikad nije bilo, a slutnje u nevjeri postojano su muĆØile Doli, i ona ih je sad odgonila od sebe bojeƦi se proživljenih muka ljubomore. Prva provala ljubomore, jedanput proživljena, viÅ”e se nije mogla pojaviti, pa ĆØak ni otkriƦe nevjere ne bi viÅ”e moglo na nju onako djelovati kao prvi put. Takva bi je otkriƦa sada samo liÅ”ila njenih porodiĆØnih navika, te je dopuÅ”tala da je vara preziruƦi zbog te slabosti njega, a ponajviÅ”e sebe.ā€   
Stiva je bio uvijek veseljak, osoba puna Å”arma, ali i nevjere. Voli dobru gozbu i piƦe, muziku, zabavu, ali i pretjerano budi zanimanje za žene. Svi vole Stivu u druÅ”tvu jer uvijek podiže atmosferu, i izazive smijeh. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli, ženi koja ga uistinu voli. No, ne može si pomoƦi - jednostavno je takav. Stiva ima joÅ” jednu loÅ”u osobinu, a to je kockanje. Godinama je živio ā€œna visokoj noziā€ i tako potroÅ”io svoj novac, a sada poĆØinje uzimati i novac od Doli, novac koji joj je naslijedila, za isplaƦivanje svojih kockarskih dugova. No bez obzira na sve, Doli Stivu uvijek voli, a i Stiva voli nju.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #9 poslato: 05 Maj, 2007, 04:01:20 pm »

Ana Karenjina deo peti:

Leo NikolaieviĆØ, Grof Tolstoj roĆ°en je blizu Moskve 28.08.1828. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. Osirotio u devetoj godini života, odgojen je i obrazovan kod tetke. Godine 1844. upisao je SveuĆØiliÅ”te Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvrÅ”io francuski pisac Jean - Jacques Rousseau. Napustio je sveuĆØiliÅ”te 1847. godine bez dobijanja diplome.
  Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima, imao je osjeƦaj krivnje i nije znao zaÅ”to. Sit gradskog života, odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaƦaju njegove ā€œpokloneā€ jer im nije jasno zaÅ”to bi plemiƦ želio pomoƦi seljacima. NeshvaƦen i razoĆØaran, vratio se u Moskvu gdje provodi joÅ” dvije godine živeƦi ā€œna visokoj noziā€. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladiƦa u potrazi za kockanjem i noƦnim provodima sa ženama. Tada poĆØinje njegova karijera kao pisac, 1852. godine. Godine 1851. ukljuĆØio se u rat prateƦi tako svoga brata Nikolaia. Vojsku napuÅ”ta 1855. godine i tada putuje po Europi. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogoĆ°en. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu ā€œAna Karenjinaā€ i to u liku Levinovog brata, koji se isto tako zvao Nikolai.
  Godine 1862. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. Od tada piÅ”e svoja najznaĆØajnija djela ā€œRat i mirā€ od 1864. do 1869. godine, a ā€œAnu Karenjinuā€ zavrÅ”io je 1876. godine. U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima, ali i iskustvima drugih oko sebe. To je najbolje vidljivo u ā€œAni Karenjinojā€. Izjavio je da je oduvijek želio napisati ā€œknjigu o suvremenom životuā€. Brak bi bio glavni problem, a preljub zaplet radnje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu ā€œAna Karenjinaā€. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj uĆØinio i tako napustio dijete, a kasnije se osjeƦao krivim zbog toga ĆØina. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku, u Ani Karenjinoj. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina prikazao je sebe, a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje.
  Mnogi ĆØitatelji smatraju Tolstoja jednim od najveƦih gospodara u oslikavanju psiholoÅ”kog portreta pojedinog lika. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne.
  U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamƦenje ozbiljno zakazuje i pati od ĆØestih napada prilikom kojih gubi svijest. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim roĆ°acima koji su preminuli prije nekoliko desetljeƦa. Mjesec dana nakon jednog od napada, 20. studenoga, 1910. godine, Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo, nakon Å”to je konaĆØno odluĆØio otiƦi iz Yasaya Polyana - sela u kojem je živio.
  Leo Tolstoj bio je ĆØovjek mnogih ĆØinova - vojnik, seoski plemiƦ, pisac, uĆØitelj, kritiĆØar itd. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje, ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. ā€œAna Karenjinaā€ svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje ĆØitatelji danaÅ”nje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim.

  ā€œAna Karenjinaā€ sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Na temelju te dvije radnje možemo zakljuĆØiti viÅ”e tematskih slojeva. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romantiĆØnu ljubav iako bi to znaĆØilo da treba uĆØiniti grijeh - preljub; Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duÅ”evno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Mislim da je i osnovna tema djela brak. Pratimo lik Ane Karenjine od poĆØetka gdje se prikazuje kao dobra majka, vjerna žena i dobra prijateljica prihvaƦena od druÅ”tva. No, upoznavanjem s grofom Vronskim poĆØinje pad njene liĆØnosti, njene naravi. Ona se strasno zaljubljuje i ĆØini preljub s Vronskim koji ju takoĆ°er strasno obožava. Tu poĆØinju braĆØni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantiĆØnosti, uzbuĆ°enja, niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. Zato se Ana odluĆØuje na preljub, i smatra da preljub ne Å”teti nikome ako se pravilno izvede. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti. Tolstoj taj brak smatra idealnim , jer je to brak izmeĆ°u dvije osobe koje se meĆ°usobno vole i poÅ”tuju, te slažu oko svega. U braku s Karenjinom, Ana je rodila i sina Serjožu. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. Ana je u poĆØetku vrlo dobra majka, Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviÅ”e na svijetu. Mislim da je ljubav uniÅ”tila pravu liĆØnost Ane Karenjine. Mnogi kritiĆØari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom, no ja se ne slažem s time. Ana je kroz ljubav izgubila osjeƦaj stvarnosti, nije mislila racionalno veƦ srcem, a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga. Ana se mijenja, postaje vrlo ljubomorna na Vronskog, biva izbaĆØena iz druÅ”tva jer živi u grijehu, a jedino joj Doli dolazi u posjetu. Strasti izmeĆ°u Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj, ne pronalazi svoju sreƦu i oduzima si život. No, tim ĆØinom ipak je ostvarila dio svoga cilja, nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama, nanijela je bol Vronskome. Dala mu je svoj osjeƦaj krivnje, da i on osjeti kako je to. Levin, kontrastno Ani, uspijeva u potrazi za sreƦom i živi sretno s Kiti.
  Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost, a to je druga polovica 19. stoljeƦa (oko 1870. godine). Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. Oni se kreƦu iz sela u grad, iz grada u selo (Petrograd, Moskva, selo blizu Moskve). Glavna pripovijedaĆØka tehnika je tzv. ā€œsveznajuƦi govornikā€, odnosno to je sam Tolstoj. Tolstoj izražava svoje vlastito miÅ”ljenje, a time manipulira naÅ”im, kroz svoje likove. Levin, koji je u biti Tolstoj, je glasnogovornik Tolstoja. Ana, iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio, otiÅ”la je izvan njegova shvaƦanja svijeta i zato ju je uniÅ”tio. Tolstoj je život shvaƦao kao jedan dio zatvorenog kruga -> roĆ°enje, život, smrt, i to mora tako biti. Kroz brojne monologe u djelu, Tolstoj opisuje u detalj misli i osjeƦaje svojih likova. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor glediÅ”ta je Kiti, a ponekad se mijenja taj izvor glediÅ”ta radi postizanja veƦe dramatiĆØnosti priĆØe.
  Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno izmeĆ°u Ane i Levina, postoji joÅ” jedna manje važna za glavni tijek dogaĆ°aja. To su kuƦne nesuglasice te financijske i obiteljske svaĆ°e obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). Sve te priĆØe odvijaju se u vremenu kronoloÅ”kim slijedom i s obzirom na kronoloÅ”ki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne priĆØe na drugu.
  ā€œAna Karenjinaā€ komponirana je u dvije knjige. Svaka knjiga sastoji se od ĆØetiri dijela. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim; Levin se zaruĆØuje s Kiti). U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjeƦajima, te osuĆ°uje Vronskog, Å”to na kraju dovodi do tragiĆØnog samoubojstva.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #8 poslato: 05 Maj, 2007, 03:59:01 pm »

Ana Karenjina deo cetvrti:

2. Ana Karenjina

BiljeŔke o piscu:
Ruski pisac, jedan od najveƦih pisaca u doba realizma. RoĆ°en je 9. rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otiÅ”ao studirati jezik a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo razoĆØaran gradskim druÅ”tvom. Bavio se pedagoÅ”kim radom, uzdizanjem seljaka. posveƦuje se svojoj obitelji i književnom radu. U publicistiĆØkim tekstovima zagovara preporod druÅ”tva moralnim usavrÅ”avanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se Ā«KozaksĀ». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875 i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je joÅ” nekoliko romana. Bio je jedan od najveƦih mislilaca svog doba. Tolstojev bogati književni rad i ideologija znaĆØajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u zavrÅ”nici 19 i na poĆØetku 20 stoljeƦa. Umro je 20 studenog 1910.

Tema: Preljub Ane Karenjine

Vrijeme radnje: 70-tih godina 19 stoljeƦa

Mjesto radnje: Moskva, Petrograd

Vrsta: Roman ideja

Likovi:
Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej KirioviĆØ Vronski, Konstantin Dimitrie Levin

Sadržaj:
Roman govori istodobno o dvije ljubavne priĆØe. Sretan brak Levina i Kiti te tragiĆØna afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemiƦ i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u Vronskog. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila , nadajuƦi se da Ʀe Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napuÅ”ta Moskvu i odlazi na selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na ljeĆØenje. Vani stvara nova poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo prosi Kiti, ali ovaj put ona prihvaƦa. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. RaĆ°a sina Dimitrija. Levin je nakon vjenĆØanja prolazio kroz vrlo teÅ”ko razdoblje iz kojeg je naÅ”ao izlaz u vjeri u Boga. Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni službenik. Njihov odnos je korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napuÅ”ta Moskvu, ali Levin je slijedi. Ana i Levin viĆ°aju se svaki dan i ljudi su poĆØeli Å”iriti glasine. Aleksej uplaÅ”en zbog skandala moli Anu da prikrije vezu, ali ga ona i dalje nastavlj viĆ°ati. Ostaje u drugom stanju i to priopƦava Vronskom prije jedne konjiĆØke utrke. Na putu kuƦi Ana priznaje mužu svoju vezu, braneƦi svoju ljubav. Aleksej želi saĆØuvati svoj brak, ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuƦu. Prilikom poroda doÅ”lo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproÅ”taj. On opraÅ”ta i Ani i Vronskom i prihvaƦa dijete. Ana raskida s mužem, a on joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojĆØica odlaze u inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina ĆØežnja za sinom ih vraƦa nazad u Moskvu. Ana i Vronski pokuÅ”avaju uƦi u visoko druÅ”tvo. Levin je rado viĆ°en, ali Ana doživljava javnu osudu. PovlaĆØe se na selo gdje vode luksuzan život. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja, ali on to odbija zbog religioznih naĆØela. Ana sve viÅ”e kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina, upada u histeriĆØna stanja, a noƦu uzima morfij. Na kraju teÅ”kog razdoblja baca se pod vlak. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u Srpsko-Turski rat.
 
Karakterizacija likova:

Ana Karenjina
Na poĆØetku knjiga Ana je preljepa i Å”armantna, uzorna majka, žena državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina. SljedeƦi srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela dobiti ne samo Å”to je htjela veƦ i viÅ”e od toga. Optužuje Vronskog za najveƦi moralni prekrÅ”aj-krÅ”enje majĆØinske dužnosi. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odluĆØuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.

Aleksej Vronski
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, ĆØak se zbog nje i odrekao vojniĆØke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorĆØinu poraza. Njegova najveaa krivica je u tome Å”to je obeƦao ono Å”to nitko ne može ostvariti-DA ƆE ƈAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEƈNO.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #7 poslato: 05 Maj, 2007, 03:58:08 pm »

Ana Karenjina deo treci:

ā€œ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za  ono za Å”to se kajao nekada, prije Å”est godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to Å”to on, 34-godiÅ”njak, lijep i zaljubljiv ĆØovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlaĆ°u od njega. On se kajao jedino zato Å”to nije znao bolje sakriti  od žene. Ali, on je osjeƦao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao oĆØekivati da Ʀe ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmiÅ”ljao, ali, nekako maglovito, njemu se priĆØinjavalo da žena odavno nasluƦuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se ĆØak ĆØinilo da  je ona, izmorena, ostarjela, veƦ nelijepa i ni po ĆØemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjeƦanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.ā€

Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i uÅ”li u brak djelomiĆØno kao stranci. Doli je razoĆØarana kada uviĆ°a tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odluĆØuje spasiti brak i opraÅ”ta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokuÅ”ava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge.

Dijalog Ane i Doli:
ā€œ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, Å”to je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno Å”to je moglo ganuti Doli) - njega muĆØe dvije stvari: to Å”to ga je stid pred djecom, i to Å”to je voleƦi teā€¦ da, da, voleƦi te viÅ”e od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. ā€œ Ne, ne ona neƦe oprostitiā€, stalno govori on.
Da, ja shvaƦam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reĆØe ona- ako on osjeƦa da od njegove krivice dolazi sva nesreƦa. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit Ʀe muĆØenje baÅ” zato Å”to sam ga voljela, kako samo voljela, Å”to i sad volim svoju nekadaÅ”nju ljubav prema njemuā€¦
Jedno Ʀu ti reƦi - poĆØe Ana - ja sam njegova sestra i znam  njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaƦa kako je mogao uĆØiniti to Å”to je uĆØinio. ā€¦.Samo, Doli, duÅ”ice, ja u potpunosti shvaƦam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam ā€¦ ne znam, ukoliko u tvojoj duÅ”i joÅ” ima ljubavi za njega. To ti znaÅ”- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti!
ā€¦. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao Å”to je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeÅ” da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi ĆØine nevjerstva, ali domaƦe ognjiÅ”te i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim oĆØima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju izmeĆ°u toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.ā€

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaƦa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku opraÅ”ta.
Za taj brak je tipiĆØno to da je ljubavi u poĆØetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poÅ”tovanje i djeca kao rezultat tog braka.
RazmiÅ”ljajuƦi, Doli je shvatila da je najbolje rjeÅ”enje oprost, iako nikad viÅ”e neƦe biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rjeÅ”enje uz kojee je moguƦe saĆØuvati tu svetu zajednicu i poÅ”tedjeti djecu.

Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja  ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreƦu. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaƦanja, možda bi Anina sudbina i drugaĆØije zavrÅ”ila, ali Ana je odabrala nemoguƦe i zato platila svoju ljubav životom.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #6 poslato: 05 Maj, 2007, 03:57:23 pm »

Ana Karenjina deo drugi:

  ā€œ Å to sam ja? I gdje sam to ja? I zaÅ”to sam ja ovdje? ZaÅ”to se ovo radi? ZaÅ”to ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? ZaÅ”to se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivostā€.

Istodobno se osjeƦa kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedeƦoj spoznaji:

     ā€œ Ja niÅ”ta nisam otkrio. Samo sam spoznao ono Å”to ja znam. Shvatio sam onu silu Å”to mi je ne u proÅ”losti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.ā€

Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi:
ā€œā€¦ Razan je otkrio borbu  za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlaĆØiÅ” sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zakljuĆØak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato Å”to je to nerazumno.ā€

Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etiĆØke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljaĆØkom životu.
I sam lik Levin duÅ”evni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjeƦuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. ƈak i sam razmiÅ”lja kako da promijeni svoj naĆØin života.

ā€œ Sve Å”to je pomislio i osjeƦao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog naĆØina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje priĆØinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, ĆØistotu, zakonitost toga života on je osjeƦao jasno i bio je ubjeĆ°en da Ʀe u njemu naƦi to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, ĆØije je odsustvo tako bolno osjeƦao. Ali treƦi lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu niÅ”ta nije bilo jasno. ā€œ Imati ženu? Imati posao i osjeƦati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? UkljuĆØiti se u druÅ”tvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noƦ spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reĆØe on u sebi. - Kasnije Ʀu razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noƦ rijeÅ”ila moju sudbinu. Sva moja prijaÅ”nja maÅ”tanja o porodiĆØnom životu su glupost, neÅ”to drugo- reĆØe u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakÅ”eā€¦ā€
ā€œ Kako je lijepo!ā€ pomisli gledajuƦi ĆØudnu sedefastu Å”koljku od bijelih jaganjaca- oblaÅ”ĆØiƦa Å”to se   bijaÅ”e zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. ā€œ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noƦi! I kad je uspjela da se stvori ova Å”koljka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu niĆØeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!ā€

 On krene sa livade i poĆ°e Å”irokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetriƦ i postalo je sivo i mraĆØno. NaiÅ”ao je trenutak veƦeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

ā€œ DrhteƦi od hladnoƦe, Levin je brzo koraĆØao gledajuƦi u zemlju. ā€œ Å ta je ono? Neko ide?- pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na ĆØetrdesetak koraka od njega, njemu u susret, Å”irokim krivudavim putem kojim je on iÅ”ao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla ĆØetiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajuƦi kolovoz, ali vjeÅ”ti koĆØijaÅ”, koji je po boĆØice sjedio na sjediÅ”tu, upravljao rudu po kolovozu takoda su toĆØkovi jurili po ravnom dijelu puta.
 U uglu koĆØije drijemala je starica, a uz prozor, oĆØigledno tek probudivÅ”i se, sjedila je malda ddjevojka držeƦi obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamiÅ”ljena, sva ispunjena tananim i složenim unutraÅ”njim životom, tuĆ°im Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi.
I u trenutku kad je to priviĆ°enje veƦ iÅ”ĆØezavalo, iskrene oĆØi ga pogledaÅ”e. Ona ga je prepoznala i radosno ĆØuĆ°enje ozari joj lice.
Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oĆØi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biƦe na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoĆØi svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željezniĆØke stanice u JerguÅ”avo. I sve ono Å”to je uznemiravalo Levina ove besane noƦi, sva ona rjeÅ”enja kojih  se prihvatao, sve je to odjednom iÅ”ĆØezlo. Onse sa odvratnoÅ”Ć¦u sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj koĆØiji Å”to se bila udaljavala proÅ”avÅ”i na drugu stranu puta, samo tamo je bila moguƦnost rjeÅ”enja zagonetke njegovog života, Å”to ga je u posljednje vrijeme tako muĆØno optereĆØivala.
ā€¦. Ne- reĆØe on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbeniĆØki život, ja mu se viÅ”e ne mogu svetiti. Ja volim nju.ā€

Odjednom Levin shvati gdje pripada i Ŕta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno.
Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Å ĆØerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviĆ°ale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je Å”to želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je oĆØekivala proÅ”nju.

Opis Vronskog:
ā€œ ā€¦. Vronski nikad nije znao za porodiĆØni život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je joÅ” bila s mužem, a naroĆØito poslije njega, imala je veliki broj ā€œromanaā€ poznatih ĆØitavom druÅ”tvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. IzlazeƦi kao blistav i mlad oficir iz Å”kole, odmah je uletio u druÅ”tvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko druÅ”tvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijetaā€¦
ā€¦ Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kuƦi. Govorio je s njom o stvarima  o kojima se obiĆØno u druÅ”tvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju oĆØiti smisao. Bez obzira Å”to joj nije govorio niÅ”ta Å”to ne bi mogao reƦi pred svima, osjeƦao je da ona postaje sve viÅ”e zavisna od njega i Å”to je to viÅ”e osjeƦao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeƦanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da naĆØin njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoĆ°enje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavoĆ°enje jedan od nužnih postupaka uobiĆØajenih meĆ°u sjajnim mladiƦima kao Å”to je on. ƈinilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriƦu. Njemu se ženidba nikad nije ĆØinila kao moguƦnost. Ne samo da nije volio porodiĆØni život veƦ mu se u porodici stanoviÅ”ta samaĆØkog svijeta u kom je živio, ĆØinilo da ima u ulozi muža, neÅ”to njemu strano i neprijatno i viÅ”e od svega smijeÅ”no.ā€

Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. MeĆ°utim, dolazak Ane je sve pobrkao.
IzmeĆ°u Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlaĆØnost koju su svi osjetili, a naroĆØito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoĆØarana. ShvativÅ”i njegovu neozbiljnost i zaluĆ°enost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest.
Kiti usporeĆ°uje odnose prema Vronskome i Levinu:

ā€œ ā€¦ Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjeƦati se Levina. U sjeƦanjima na Vronskog, naprotiv, mijeÅ”alo se neÅ”to nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan ĆØovjek. Kao da je to bilo neÅ”to falÅ”- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- veƦ u njoj samoj, dok se s Levinom osjeƦala savrÅ”eno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmiÅ”ljala o buduƦnosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i sreƦna perspektiva. BuduƦnost s Levinom ĆØinila joj se maglovitom.ā€

Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoƦu, ali niju ju prihvaƦao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da joÅ” uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savrÅ”enim za obiteljski život. Smije se tuĆ°im braĆØnim problemima i osuĆ°uje njihovo povrÅ”no shvaƦanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao Å”to je brak. Uvjeren je da bi njegov porodiĆØni život bio drugaĆØiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaƦa da je lako skrenuti i da neshvaƦanje braĆØnog druga nije niÅ”ta neobiĆØno, naprotiv, da su razilaženja miÅ”ljenja i razliĆØiti pogledi na iste stvari uobiĆØajenost.

ā€œā€¦ DogaĆ°alo se da se kao neoženjen, gledajuƦi tuĆ°i braĆØni život, sitne brige, svaĆ°e, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duÅ”i. U njegovom buduƦem braĆØnom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude niÅ”ta sliĆØno veƦ mu se ĆØinilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savrÅ”eno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban naĆØin veƦ  je bio saĆØinjen od onih najniÅ”tavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobiĆØan i neporeciv znaĆØaj. I Levin je vidio da sreĆ°ivanje svih tih sitnica nije onako lako  kako se njemu ranije ĆØinilo.ā€

Naposlijetku, tok dogaĆ°aja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruĆØili i Kiti odluĆØuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenĆØanje, odlazak na selo i Kitina trudnoƦa.

 ā€œ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, veƦ je prvo zamiÅ”ljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaƦanja ženidbe zato i nisu liĆØila na shvaƦanja veƦine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreƦa.ā€

Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idiliĆØno živjeti na selu.

U toku romana upliƦe se joÅ” jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razliĆØita braka i tri razliĆØita shvaƦanja braĆØnih obveza i rjeÅ”avanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na poĆØetku, tj. ĆØitajuƦi, pratimo njihove zaruke, vjenĆØanje i poĆØetak braĆØnog života. UpoznajuƦi likove, možemo naslutiti da Ʀe njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije Ʀe se zadržati na tom nivou poÅ”tovanja i ljubavi.
Brak Ane i njenog muža Alekseja AleksandroviĆØa pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savrÅ”eno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaƦa. Ta ljubav zavrÅ”ava tragiĆØno, ali od samog poĆØetka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim viÅ”e, i zbog okruženja u kojem je nastala. TreƦi brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz druÅ”tvo i neka tipiĆØno nezrela  (muÅ”ka) shvaƦanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rjeÅ”enja tj. izlaz iz naizgled nemoguƦe situacije.
    Stiva je prikazan kao priliĆØno povrÅ”an, potpuno nezreo lik koji sve prihvaƦa dosta jednostavno, bez veƦih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleƦi na posljedice. Vlastitu ženu shvaƦa iskljuĆØivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaƦanja žene, i uopƦe se ne krivi zbog toga.
Sacuvana
Dacha
Too bad you're fucked up
VodeƦi tim
*****

Karma: +29/-4
Van mreze Van mreze

Pol: Muskarac
Poruke: 1069

Dak-mrak!!!


WWW
« Odgovor #5 poslato: 05 Maj, 2007, 03:56:26 pm »

Lav NikolajeviĆØ Tolstoj - Ana Karenjina


U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraĆ°eno i pitanje iz ekonomskih i druÅ”tvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmiÅ”ljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoĆØiti velikih sliĆØnosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruĆØja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaĆ°aje  oko roĆ°enja svojga djeteta kao i unutraÅ”nji život i polemike, muke svoje savjesti, razmiÅ”ljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
U djelu se isprepliƦu tri braka- Stjepan ArkadjiĆØ Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaĆ°om Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem AleksandroviƦem i njena ljubav prema Alekseju KiriloviƦu Vronskome.
NajviÅ”e osuĆ°ivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina joÅ” viÅ”e njena nevjera dolazi do izražaja. ƈini se kao da idiliĆØni osjeƦaji izmeĆ°u Kiti i Levina služe samo da bi se pojaĆØala osuda Anine pogubne strasti.
Sam Anin lik u poĆØetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja ciniĆØno uživa u boli koju zadaje drugima. MeĆ°utim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu ĆØija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivÅ”i je, odluĆØi skonĆØati život.
Po Tolstojevu shvaƦanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muÅ”karca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaĆØi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog miÅ”ljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitiĆØar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piÅ”ĆØevo izjaÅ”njenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali  vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreƦu visoke peterzburÅ”ke liĆØnosti koje obalatno osuĆ°uju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomiĆØno opravdan jer je svoja  nedjela uĆØinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog ĆØovjeka.

ā€œā€¦ Oni kažu: religiozan, karakteran, poÅ”ten, pametan ĆØovjek, ali oni ne vide ono Å”to sam ja vidjela. Oni  ne znaju kako je on osam godina guÅ”io moj život, guÅ”io u meni  sve Å”to je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ā€

Ana je opisana kao uzviÅ”eno tragiĆØan lik od krvi i mesa u ĆØijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guÅ”i i osuĆ°uje, osobito nju kao pripadnicu ljepÅ”eg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim viÅ”e Å”to- iako nije prva žena koja je pronaÅ”la svoju ljubav u drugome muÅ”karcu a ne u mužu - ona, prije sviju  ostalih to javno  priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo druÅ”tvo živi. Javno napuÅ”ta muža i vlastito dijete ( Å”to i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreƦom koja joj je pružena.

       ā€œ Ja sam loÅ”a žena, ja sam propala ženaā€, razmiÅ”ljala je ā€œali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, Å”ta li on osjeƦa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.ā€

Ona tako razmiÅ”lja u sebi jer osuĆ°uje tipiĆØno ponaÅ”anje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad neÅ”to izmakne granicama, ponaÅ”a se kao da se niÅ”ta nije desilo. Nju straÅ”e licemjerje i dvoliĆØnost jer ona je u potrazi za ĆØistom sreƦom iako je svijesna da je neƦe naƦi i da Ʀe svugdje biti osuĆ°ivana i dalje se ne odriĆØe ljubavi sve  dok ljubav ima smisla u njezinim oĆØimaā€¦

ā€œĆˆinilo joj se da Ʀe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek rijeÅ”iti. Taj novi položaj može biti i loÅ” ali Ʀe biti odreĆ°en, u njemu neƦe biti nejasnoƦa i laži.ā€

Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su ĆØekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeƦivana gdje god se pojavljivala.

      ā€œ VeƦina mladih žena Å”to su Ani zavidjele i kojima je veƦ davno dodijalo to Å”to je zovu pravednicom, radovale su se tome Å”to su pretpostavljale i samo su ĆØekale potvrdu suprotnog druÅ”tvenog  miÅ”ljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.ā€

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov druÅ”tvu i moralnim shvaƦanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato Å”to je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
   Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog ĆØina, veƦ zaÅ”to ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreƦu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. ƈak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreƦom.
   
ā€œ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoĆ°er mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnoÅ”Ć¦u. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.ā€

Dobar dio razloga za ono Å”to se konaĆØno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liĆØnosti. Sama Ʀe u jednom trenutku reƦi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o ā€œ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.ā€
     U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju AleksandroviĆØu:
ā€œā€¦ Evo Å”ta sam htjela da kažem. Nemoj mi se ĆØuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,ā€¦. ali to Ʀe se brzo svrÅ”iti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti miā€¦ Ne, ti ne možeÅ” oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviÅ”e dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.ā€

U toj njenoj slabosti uviĆ°amo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaĆ°aja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao ĆØovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uniÅ”tila njegov život i da previÅ”e traži.
Ta druga Ana razara njezinu liĆØnost i raĆ°a se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, druÅ”tvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u joÅ” veƦu mržnju prema njemu.

ā€œ- Å ta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao Å”to mislite- reĆØe Ana shvativÅ”i ono Å”to on nije dorekao. - Ali ja to neƦu, to je sporedno. Ja hoƦu ljubav, a nje nema. ZnaĆØi- sve je svrÅ”eno! ā€œ

Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomiŔlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
  ā€œ ZaÅ”to nisam umrla?ā€- sjeti se svojih tadaÅ”njih rijeĆØi i svog tadaÅ”njeg osjeƦaja. I ona odjednom shvati ono Å”to joj je bilo na duÅ”i. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rjeÅ”avala. ā€œ Da, umrijeti!ā€
I stid i bruka Alekseja AleksandroviĆØa, i Serjoža i moj straÅ”ni stid- sve se spaÅ”ava smrƦu. Umrijeti- i on Ʀe se pokajati , biƦe me žao, voljeƦe, patiƦe  zbog mene.ā€
ā€¦.. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim Ʀe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema  njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh Å”to se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.ā€

Za Anu je ljubav sinonim života, i to ljubav prema muÅ”karcu. Kada je ta ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za život i odluĆØuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureƦu lokomotivu.

ā€œ Moja ljubav postaje sve straÅ”nija i samoljubivija, a njegova se sve viÅ”e gasi i eto zbog ĆØega se razilazimo ā€œ, nastavljala jje da razmiÅ”lja. ā€œ I tu pomoƦi nema. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve viÅ”e i viÅ”e predaje. A on sve viÅ”e i viÅ”e hoƦe da ode od mene. Upravo, mi smo iÅ”li u susret jedno drugome sve do naÅ”e veze, a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. To me ne može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Aliā€¦ā€ Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuĆ°enja izazvanog miÅ”lju koja joj se odjednom javila ā€œ Kad bih ja mogla da budem bilo Å”to drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti, ali ja ne mogu i neƦu da budem niÅ”ta drugo. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost, a on u meni zlobu, i to ne može biti drugaĆØije. Kao da ja ne znam da me on neƦe poĆØeti obmanjivati, da on ne raĆØuna sa Sorokinom  , da nije zaljubljen u Kiti, da me neƦe prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije niÅ”ta lakÅ”e. Ako on, ne voleƦi me, po dužnosti bude dobar, nježan prema meni a ne bude onog Å”ta ja hoƦu- to je onda ĆØak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me veƦ dugo ne voli. A gdje zavrÅ”ava ljubav, tamo poĆØinje mržnja.ā€
Tako Anu viÅ”e ni ne doživljavamo kao greÅ”nicu veƦ kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog, lažnog morala koji guÅ”i prave ljudske nagone i želje, ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaƦanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen povrŔni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluĆØajno uoĆØava u jednom  trenutku sliĆØnosti izmeĆ°u Ane i njenog brata Stjepana ĆØijim nevjerstvom i poĆØinje knjiga ali u sasvim drugaĆØijem okruženju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja AleksandroviĆØa.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poĆØetku bori izmeĆ°u osjeƦaja prema Vronskome i Levinu ali buduƦi da ju je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u poĆØetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeƦaje prema Levinu kojem pokuÅ”ava postati uzorna žena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima druŔtvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeƦajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeƦa kriv Å”to pripada viÅ”em staležu i da se muĆØi pitanjima zaÅ”to je baÅ” on odreĆ°en.
Sacuvana
   

 Sacuvana
Stranice: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 »   Idi gore
  Stampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokrece MySQL Pokrece PHP Powered by SMF 1.1.9 | SMF © 2006, Simple Machines LLC
Joomla Bridge by JoomlaHacks.com
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!

Statistika

Na sajtu su trenutno 1 gost/a i 0 clan/a.
mod_vvisit_counterDanas27
mod_vvisit_counterJuce197
mod_vvisit_counterOve nedelje659
mod_vvisit_counterOvog meseca4513