VANREDNO IZDANJE 60 MINUTA
Dejan Sliškoviæ, nekadašnji juniorski prvak Srbije u džudou, Jedinici se prikljuèio u maju 1994. Iza njega je veæ bila zavidna sportska karijera, a Jedinici je trebala svježa krv. On kaže kako nije znao koja je namjena jedinice. Mislio je da æe ona djelovati unutar granica Republike Srbije.
dejan sliskovicTeško je zamisliti da je na obroncima Petrove Gore, prije samo petnaestak godina, danas oronula kuæa predstavljala glavu Pauka, vojne operacije osmišljene u Beogradu, u èijoj su realizaciji uèestvovali Banja Luka i Knin, s ciljem osvajanja Cazinske krajine.
U nekadašnjem radijsko-relejnom centru bivše JNA s kraja 1994. za istim stolom sjedila je nekolicina etabliranih ratnih zloèinaca - Milorad Ulemek, Fikret Abdiæ, Jovica Stanišiæ, Franko Simatoviæ, Ratko Mladiæ, Mile Novakoviæ, Slobodan Mediæ, Milan Martiæ, Stojan Župljanin.
Ovo šaroliko društvo okupilo se kako bi zadalo završni udarac 5. korpusu Armije BiH, vratila Velika Kladuša u ruke Fikreta Abdiæa i otvorila fronta u Republici Hrvatskoj s ciljem daljnjeg zauzimanja njenog teritorija.
Uz Mediæeve Škorpione, Legijinu Jedinicu i Arkanove Tigrove, koji su na terenu bili pod direktnom komandom Frenkija Simatoviæa, ispomoæ Abdiæevoj paravojsci – Narodnoj odbrani Zapadne Bosne u obraènu s 5. korpusom pružalo je još šest korpusa. Sama operacija Pauk kontrolirana je iz Beograda.
Dejan Sliškoviæ, nekadašnji juniorski prvak Srbije u džudou, Jedinici se prikljuèio u maju 1994. Iza njega je veæ bila zavidna sportska karijera, a Jedinici je trebala svježa krv. On kaže kako nije znao koja je namjena jedinice. Mislio je da æe ona djelovati unutar granica Republike Srbije.
''U decembru je podignuta uzbuna, autobusi su bili spremni, a liène dokumente smo ostavili i oni su pohranjeni u Državnoj bezbjednosti''. Opisujuæi put, kazao je kako su imali jedan zastoj – prevrnulo se vozilo u kojem su bili Franko Simatoviæ i Jovica Stanišiæ. Granicu su prošli bez problema – na granici su bili ruski pripadnici UNPROFOR-a.
Sliškoviæ je svjedoèio na haškim suðenjima Stanišiæu i Simatoviæu. U intervujuu za 60 minuta, on još direktnije iznosi èinjenice koje terete politièko-policijsko vrh Srbije za uèešæe specijalnih jedinica te zemlje u BiH. Sve ovo posebno se vidjelo u operaciji Pauk.
''Bili smo smješteni na Petrovoj Gori, bio je tu jedan veliki spomenik NOR-a. Tu sam prvi put sreo Radojicu Božoviæa, koji je u našu spavaonu uveo dva èovjeka – gdje je bilo onoliko kreveta koliko i nas. Hoæeš li da ti otkinem mami glavu, stavim je na sto i kažem da je ovo tvoja mama - bila je njegova reakcija kada sam se pobunio.
Bio sam na komandnom mjestu. Tu su bili Simatoviæ i Stanišiæ. Èesto su dolazili Abdiæ, Božoviæ, Legija, Martiæ, Mladiæ. Nekoliko sam puta vidio Mladiæa, sjeæam ga se debelog sa šajkaèom koja izgleda kao šapka. Abdiæ je uglavnom dolazio sa aktovkama. Izlazio je bez njih. Èuo sam da je plaæao da se Velika Kladuša što manje razruši. Stanišiæ i Simatoviæ su bili 80% vremena na komandnom mjestu. Nekada su bili odsustni službeno i nekoliko puta u Beogradu. Imali su zadatak da na takav naèin izvještavaju Slobodana Miloševiæa, a postojala je i direktna satelitska linija s Miloševiæem'', govori Sliškoviæ.
Operacija Pauk je doživjela je slom nakon operacije HV-a Zima 94. Krajem juna 1995. u Beogradu se na Miloševiæev poziv okupio vrh operacije Pauk, o èemu svjedoèe izdvojeni dijelovi dnevnika ratnog zloèinca Ratka Mladiæa.
''Jedinicu sam napustio krajem maja, a dnevnice sam dobijao do kraja jula. Kazali su mi da idem u Srpsku dobrovoljaèku gardu, tamo je najbolje. U Stranci srpskog jedinstva im je bio štab. Prebaèen sam u Erdut, u Nastavni vod. Sve su to, ipak, bile samo prièe. U kampu su bili ljudi uhapšeni u Krajini. Kada bi Arkan dolazio u kamp, bile bi povišene mjere – sve je to bio folklor'', kaže on. Arkan bi dolazio najèešæe kad je trebalo nekoga kazniti – trèanje s kamenom, kugla oko noge, pucanje u noge...
''Muka mi je od skrivenih heroja. Želio sam da narod u Srbiji i BiH jasno vidi šta se dešavalo i ko je odgovoran'', kaže Sliškoviæ. Ratni i poratni put Jedinice, odnosno zloèinaèkih odreda poput Tigrova i Škorpiona, koji su bili sastavni i objedinjeni dio operacija voðenih iz Beograda, stane u jednu rijeè – zloèin.
Meðusobno su se razlikovali samo po iskazanoj brutalnosti. Mediæevi Škorpioni su svoje viteštvo pokazivali strijeljajuæi i muèki likvidirajuæi zarobljene i vojnim otrovima omamljene Srebrenièane. Ulemek, komandant Jedinice, nakon ratnog angažmana svoju je buduænost služio režimu za obraèun s neistomišljenicima i njihovu likvidaciju. Likvidacija Zorana Ðinðiæa je bila najvažniji i najprljaviji zadatak Ulemeka i Jedinice, što je bio i uvod u njeno gašenje.
Svi oni koji bi mogli svjedoèiti protiv Simatoviæa i Stanišiæa su ili u zatvoru zbog teških kriviènih djela ili imaju debele dosjee. Sliškoviæevo svjedoèenje ima svoju posebnu težinu. Jedino je i samo u funkciji otkrivanja prave istine i imenovanja glavnih krivaca, bez obzira na to koliko ta istina za nekoga bila bolna.
http://www.depo.ba/vijest/9572
http://www.radio31.rs/component/content/article/52-hronika/9551-ratko-mladic-o-umesanosti-srbije-u-ratu
SOKOBANJSKI FORUM
