(Ekonomist) Jovan Mandiæ, glavni arhitekta grada Niša - Ništa od investicija
Jovan Mandiæ, glavni arhitekta grada Niša, kaže da se osim u stambene zgrade, mega markete i benzinske pumpe u Nišu godinama ništa nije investiralo. Sa proseènom zaradom zaposlenih od oko 13 hiljada dinara i više od èetrdeset hiljada nezaposlenih ovaj drugi grad po velièini u Srbiji nalazi se na samom dnu ekonomske lestviceNekad veliki industrijski grad, Niš je poslednjih godina potpuno “pao u zaborav” privrednih tokova.
Sa proseènom zaradom zaposlenih od oko 13 hiljada dinara i više od èetrdeset hiljada stanovnika bez posla drugi najveæi grad u Srbiji nalazi se na samom dnu ekonomske lestvice. Promene koje su poslednjih godina, iako sporo, ipak poèele da se dešavaju u državi, u Nišu su imale malo uticaja. Zbog toga Nišlije sve èešæe postavljaju pitanje kako je moguæe da su pojedine “palanke” uspele da se gotovo “preko noæi” razviju u bogate centre, dok Niš sa prednostima o kojima mnogi “sanjaju” uporno tone ka dnu.
Da u grad još nije stigla ni jedna znaèajnija investicija, osim privatizacije Duvanske industrije Niš, èinjenica je sa kojom se slažu èak i gradski èelnici. Jedino se razlikuje viðenje razloga koji spreèavaju razvoj ovog centra.

Jovan Mandiæ, glavni arhitekta grada Niša, kaže da se osim u stambene zgrade, mega markete i benzinske pumpe u Nišu godinama ništa nije investiralo. U njegove ruke, dodaje, od kako je na ovoj funkciji nije dospeo èak ni jedan ozbiljan projekat za izgradnju nekog proizvodnog kompleksa.
“Niš ima jako dobre potencijale za izgradnju privrednih kompleksa, koji bi omoguæili razvoj privrede. Jedan od njih je i deo grada oko aerodroma, gde se ukrštaju avio, železnièki i saobraæajni putevi i to na samom ulazu u grad. Veæ neko vreme u planu je da se na tom mestu izgradi kargo centar i bescarinska zona, ali s obzirom da ne postoji infrastruktura, za sada je sve samo ideja”, kaže Jovan Mandiæ. Jedna od propalih investicija, prema njegovim reèima, je i izmeštanje železnièke pruge iz centra grada. Država je želela da investira u ovaj strateški projekat, ali kako saznajemo, problem je nastao, jer za taj posao o kome se govori decenijama, još nema planske dokumentacije. Zbog nedostatka papira, gradski arhitekta kaže da su odbijene i inicijative pojedinih investitora koji su želeli da posle Jagodine, i u Nišu naprave veliki “aqua park”.
“Jedini korak uèinjen u poslednje vreme je otvaranje Biznis inkubator centra, u okviru koga je otvoreno desetak novih preduzeæa. Ali sve je to jako nedovoljno”, istièe gradski arhitekta.
Zastoj u prilivu investicija gradski menadžer Vlastimir Ðokiæ pravda politièkim neslogama u gradu. Ðokiæ tvrdi da je država Nišu opredelila nekoliko desetina miliona za rešavanje infrastrukturnih problema, ali da taj novac zbog politièkih sukoba u gradsku kasu nikad nije stigao. “Od dve izgubljene donacije jedna se odnosila na izgradnju Eko centra, koji je jako bitan da se grad ne bi uskoro ugušio u smeæu. Odobreno nam je 40 miliona dinara, ali Skupština grada ne dozvoljava realizaciju projekta. Jedini u Srbiji smo mogli da dobijemo i sredstva za gasifikaciju, ali iz sliènih razloga uspeli smo da ispustimo i ovu investiciju”, kaže Ðokiæ.
Bez infrastrukture, zemljište za kojim postoji tražnja prema mišljenju menadžera, može se prodati po niskim cenama, što je za prve ljude grada neprihvatljivo, pa ono uglavnom stoji netaknuto.
Dok jedni tvrde da se zemljište ne sme izdavati dok se potpuno ne opremi, postoje i oni koji tvrde da je neiskorišæeno zemljište najskuplje, kao i vreme koje nepovratno teèe. Zbog toga se veæina u Skupštini grada zalaže da se zemljište “pokloni” ako treba svakome ko želi da u Nišu ponovo gradi fabrike i zaposli graðane. No, s obzirom na to da je za „poklone” te vrste potreban potpis gradonaèelnika, ta prièa je veæ duže vreme „mrtvo slovo” na papiru.
Dragoslav Æirkoviæ, predsednik niške opštine Mediana, mišljenja je da grad za kratko vreme može da poène da se razvija ako se investitorima izda zemljište i objekti, koje vojska namerava da proda gradu.
“Grad nema para da otkupi tu imovinu, niti da je stavi u funkciju. Ali, postoje oni koji imaju para i kojima se može dati, pod uslovom da ga iskoriste u dogovoru sa gradom”, kaže Æirkoviæ.
Inženjer Dragan Živkoviæ napominje da grad nije uspeo da iskoristi ni površinu Elektronske industrije, èije hale deset godina zvrje prazne. Površine od oko sto hektara, prema Živkoviæevim reèima, predstavljaju možda i najveæi prazan i neiskorišæen prostor na podruèju nekadašnje SFRJ.
“U ovoj nekada najveæoj industrijskoj zoni danas nema èak ni uslova za grejanje tokom zime. Meðutim to investitorima nije problem. Oni žele i sami da ulože u gradnju nedostajuæe infrastrukture, samo ako im se pruži šansa da rade”, tvrdi Živkoviæ.
Svi pomenuti problemi su evidentno nesporni, postavlja se meðutim pitanje, kada æe i ko konaèno poèeti da ih rešava. Prebacivanje odgovornosti, za arhitektu Miodraga Medara, dovelo je do toga da se Niš našao u zaèaranom krugu iz koga mu, izgleda, nema izlaska.
“Taèno je da projekata nema. Ali ne može ih ni biti kada gradska vlast godinama za tu namenu nije izdvojila sredstva u budžetu. Para nema ni za infrastrukturu, ali neæe ih ni biti ako nema investicija, a investitora nema jer nema infrastrukture”, objašnjava Medar.
Da apsurd bude još veæi ne samo da više niko ne ulaže u Niš, veæ i same Nišlije sve èešæe svoje proizvodne hale grade u obližnjim opštinama, pre svega jer su im komunalni troškovi za otvaranje poslova u Merošini, Doljevcu ili Gadžinom Hanu daleko niži nego u Nišu. To malo investitora (najèešæe vlasnici mega marketa), koji se ipak opredele da doðu u Niš, uglavnom sklapaju poslove neposredno sa privatnim licima. Najbolji primer za to je Metro, koji je dva puta bezuspešno pokušao da sklopi posao sa gradom. Posle obe propale licitacije, ova kompanije otkupila je prostor preduzeæa “Tehnohemija” i izgradila svoj kompleks. Njihovim primerom krenuli su i drugi.
Duvanska industrija Niš
Usvajanjem akciznog plana CEFTA sporazuma Duvanska industrija Niš, koja posluje u okviru kompanije “Filip Moris”, moæi æe da osvoji nova tržišta na Balkanu i proširi izvoz, saopštio je Skip Bornhuter, novi generalni direktor niške fabrike duvana, prilikom prvog zvaniènog obraæanja novinarima po postavljanju na ovu funkciju. Ovo nije jedini razlog za zadovoljstvo Bornhutera. Još jedan jako bitan je i taj što je Republièki zavod za razvoj DIN i zvanièno proglasio za najuspešniju srpsku kompaniju u 2006. godini, jer je ostvarila najviši profit i uložila najviše investicija.
Poslednje èetiri godine DIN je inaèe uložio investicije “teške” 600 miliona evra, ali i obogatio proizvodni asortiman za 30 novih vrsta cigareta. Od njihove prodaje, na raèun akciza, samo ova fabrika prošle godine uplatila je u republièku kasu 12 milijardi dinara, a ove godine ta brojka biæe veæa još za šest milijardi. S obzirom da se oèekuje da ovi nameti u narednih pet godina i dalje rastu, u niškoj fabrici najavljuju da æe od januara predstojeæe godine ipak morati da poveæaju cene cigareta.